Vunasti nosorog

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Vunasti nosorog
Kostur vunastog nosoroga u Muséumu de Toulouseu
Kostur vunastog nosoroga u Muséumu de Toulouseu
Status zaštite
Status iucn2.3 EX hr.svg

Status zaštite: Izumrli

Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Perissodactyla
Porodica: Rhinocerotidae
Rod: Coelodonta
Vrsta: C. antiquitatis
Dvojno ime
Coelodonta antiquitatis
Bronn, 1831.
Sinonimi
Rhinoceros lenenesis (Pallas)

Rhinoceros antiquitatis (Blumenbach)
Rhinoceros tichorhinus (Fischer.)[1]

Ilustracija vunastog nosoroga.

Vunasti nosorog (latinski: Coelodonta antiquitatis) pleistocenska je izumrla vrsta nosoroga čije je tijelo bilo prekriveno krznom.[2]

Opis[uredi | uredi kôd]

Dužina im je iznosila od 3 do 3,8 m, visina do 2 m, a težili su oko 2,7 – 3,2 tona.[3] Imali su dva roga, od kojih se manji nalazio iza većega. Veći rog mogao je narasti do 61 cm.[4]

Rasprostranjenost[uredi | uredi kôd]

Karte koje prikazuju područja koja su nastanjivali vunasti nosorozi te nalazišta njihovih fosila.

Prije 130 tisuća godina vunasti nosorozi nastanjivali su većinu Europe, Istočnoeuropsku nizinu, Sibir i Mongolski ravnjak, tj. područja od 72° do 33°N. Fosili vunastog nosoroga pronađeni su čak i na Novosibirskim otocima.[5][6][7] Područje koje su nastanjivali vunasti nosorozi veće je od područja nastanjivanja bilo koje druge vrste nosoroga.[8]

Čini se da vunasti nosorozi nikada nisu prešli Beringiju tijekom posljednjeg ledenog doba. Najistočniji pronađeni fosil pronađen je na Čukotskom poluotoku.[5] Vunasti nosorozi vjerojatno nišu prešli u Sjevernu Ameriku zbog male količine trave, nedostatka pogodnog staništa u Yukonu, borbe za opstanak s drugim velikim biljožderima na hladnom kopnenom mostu i zbog ledenjaka koji su stvarali fizičke prepreke.[9] Čak i da su neki prešli u Sjevernu Ameriku, njihov broj bio je malen.[7]

U Hrvatskoj[uredi | uredi kôd]

U Hrvatskoj su potpuni kosturi ili dijelovi kostura pronađeni u Ludbregu, špilji Vindija, Varaždinskim Toplicama, okolici Osijeka i Vukovara.[10] Najbolje sačuvani kostur vunastog nosoroga u Hrvatskoj zove se Erik i otkriven je kod Ludbrega. Star je oko 20.000 godina. Izložen je u varaždinskom gradskom muzeju.[11]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Pei Wen-Chung (1956). "Quaternary mammalian fossils from Hsintsai, South-Eastern part of Honan". Acta Palaeontologica Sinica. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. ožujka 2018.. http://en.cnki.com.cn/Article_en/CJFDTOTAL-GSWX195601009.htm 
  2. Vunasti nosorog, Struna, pristupljeno 31. kolovoza 2020.
  3. "Extinct Woolly Rhino". International Rhino Foundation. http://www.rhinos.org/rhinos/extinct-woolly-rhino Pristupljeno 11 май 2013 
  4. Haines, Tim; Chambers, Paul (2005). "Coelodonta". The complete guide to prehistoric life (First ed.). Buffalo, N.Y.: Firefly Books. str. 203. ISBN 978-1-55407-181-4 
  5. 5,0 5,1 Stuart, Anthony J.; Lister, Adrian M. (2012). "Extinction chronology of the woolly rhinoceros Coelodonta antiquitatis in the context of late Quaternary megafaunal extinctions in northern Eurasia". Quaternary Science Reviews 51: 1–17. Bibcode 2012QSRv...51....1S. doi:10.1016/j.quascirev.2012.06.007. ISSN 0277-3791. http://www.rhinoresourcecenter.com/pdf_files/135/1351170424.pdf 
  6. Cappellini, Enrico & Welker, Frido & Pandolfi, Luca & Ramos Madrigal, Jazmín & Fotakis, Anna & Lyon, David & Mayar, Victor & Bukhsianidze, Maia & Jersie-Christensen, Rosa & Mackie, Meaghan & Ginolhac, Aurélien & Ferring, Reid & Tappen, Martha & Palkopoulou, Eleftheria & Samodova, Diana & Ruther, Patrick & Dickinson, Marc & Stafford, Tom & Chan, Yvonne & Willerslev, Eske. (2018). Early Pleistocene enamel proteome sequences from Dmanisi resolve Stephanorhinus phylogeny. 10.1101/407692.
  7. 7,0 7,1 Garutt, N. V., & Boeskorov, G. G. (2001). Woolly rhinoceroses: On the history of the genus. Mamont i ego okruzhenie, 200, 157-167.
  8. Prothero, D.R., Guérin, C. & Manning, E. 1989. The History of Rhinocerotoidea. In: The Evolution of Perissodactyls (eds. Prothero, D. R. & Schoch, R.M.). Oxford University Press, New York, 321-340.
  9. Boeskorov, G.. "Woolly rhino (Coelodonta antiquitatis) distribution in Northeast Asia". Deinsea 8 (1). http://www.rhinoresourcecenter.com/pdf_files/136/1360793475.pdf 
  10. Coelodonta antiquitatis, Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 31. kolovoza 2020.
  11. Erik/a – najbolje sačuvani kostur vunastog nosoroga u Hrvatskoj, HRT Magazin, objavljeno 27. kolovoza 2020., pristupljeno 31. kolovoza 2020.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Vunasti nosorog
Logotip Wikivrsta
Wikivrste imaju podatke o: Coelodonta antiquitatis