Weimar
Weimar | ||
---|---|---|
Koordinate: 50°59′N 11°19′E / 50.983°N 11.317°E | ||
Država | Njemačka | |
Savezna država | Tiringija | |
Površina | 84,26 km2 | |
Nadmorska visina | 208 m | |
Stanovništvo | 65 233 (31. prosinca 2009.) | |
Gustoća stanovništva | 768 stan./km2 | |
Poštanski broj | 99401–99441 | |
Pozivni broj | 03643 (Taubach: 036453) | |
Registarska oznaka | WE | |
Službena stranica weimar.de | ||
Karta | ||
| ||
Položaj grada na karti Njemačke |
Weimar je grad u njemačkoj saveznoj pokrajini Tiringiji. Grad je poznat po svojoj kulturnoj baštini i brojnim umjetničkim djelima, slavnim stanovnicima i po tome da je dao ime Weimarskoj Republici (1918. – 33.), njemačkoj državi nastaloj nakon Prvog svjetskog rata na izborima početkom 1919. god. kada je donesen prvi njemački demokratski Ustav. Međutim, grad je bio i žarište njemačkog prosvjetiteljstva i mjesto u kojem su spisatelji Goethe i Schiller razvili književni pokret Weimarski klasicizam. Grad je bio i rodno mjesto Weimarske škole umjetničkih zanata i Bauhaus pokreta, koji je 1919. god. osnovao Walter Gropius s umjetnicima kao što su: Vasilij Kandinski, Paul Klee, Oskar Schlemmer, Lyonel Feininger.
Mnoga mjesta u središtu grada su UNESCO-ova svjetska baština.
Najstariji zapis o gradu potječe iz 899. god. Weimar je bio glavni grad kneževine, a nakon 1815. god. i Velikog vojvodstva, Sachsen-Weimar (do 1918.). Ime grada se mijenjalo od "Wimares" (po vinu) preko "Wimari" do "Wimar" i naposljetku "Weimar". God. 1410., dobio je titulu slobodnog grada sa svim pravima, ali je razvitak grada u nastanku poremetio veliki požar 1424. god.
Za vrijeme vladavine Ane Amalije (1758. – 1775.) i njezinog sina Karla Augusta (1809. – 1828.) Weimar je postao važnim kulturnim središtem Europe. U gradu su djelovali književnici kao što su: Goethe, Schiller i Johann Gottfried von Herder, te glazbenici: Johann Nepomuk Hummel (Mozartov učenik), Liszt i Johann Sebastian Bach. Na poziv vojvode Karla Augusta Goethe odlazi u Weimar, gdje postaje tajni savjetnik, a 1780. god. slobodni zidar weimarske lože Anna Amalia, dobiva plemstvo i postaje Kammerpräsident. Bio je i upravitelj weimarskog kazališta. Poput Schillera, i on je pokopan u Weimaru.
Kako je glavni grad Njemačke, nakon Njemačke revolucije 1918. god. bio pod konstantnim uličnim neredima, Državno vijeće se nije moglo sastati u Berlinu, te je prvi ustav Republike Njemačke sastavljen je u Weimaru i od tada se Njemačka zvala i Weimarskom Republikom.
Bauhaus u Weimaru je bila škola arhikteture i primijenjene umjetnosti u Weimaru, u razdoblju od 1919. do 1931. godine, koju je osnovao arhitekt Walter Gropius.
God. 1937., nacisti su izgradili koncentracijski logor Buchenwald, samo osam kilometara od Weimara. Između srpnja 1938. i travnja 1945. god., tu je zatvoreno oko 240.000 ljudi, uključujući i 168 savezničkih zarobljenika. Broj umrlih u logoru Buchenwald se procjenjuje na 56.545. Od 1945. do 1950. god., Sovjetski Savez se koristio okupiranim koncentracijskim logorom Buchenwald za utamničenje poraženih nacista i nepodobnih Nijemaca. Dana 6. siječnja 1950. god., Sovjeti su predali logor Ministarstvu unutarnjih poslova Istočne Njemačke. Weimar je bio u Istočnoj Njemačkoj od 1949. do Ujedinjenja Njemačke (1990.).
Weimar je bio europski glavni grad kulture za 1999. godinu.
Klasicistički Weimar | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Država | |
Godina uvrštenja | 1998. (22. zasjedanje) |
Vrsta | Kulturno dobro |
Mjerilo | iii, vi |
Ugroženost | — |
Poveznica | UNESCO:846 |
Klasicistički Weimar (1998.)
- Knjižnica vojvotkinje Anne Amalije (Herzogin Anna Amalia Bibliothek) koja datira iz 1691. god. (jedna od najstarijih u Europi), spada u UNESCO-ovu svjetsku baštinu, a sadržavala je preko 1,000,000 svezaka (poput Goetheovog remek-djela Faust i izvorne luteranske Biblije iz 1534.) i glazbenu kolekciju vojvotkinje. Dana 2. rujna 2004. god., u knjižnici je izbio požar u kojemu je stradalo od 40-50,000 svezaka;, veliki gubitak za njemačku kulturu i cijeli svijet. Dana 24. listopada 2007. god., knjižnica je ponovno je otvorena, a posjetitelji moraju rezerviraju ulaznice više mjeseci unaprijed.
- Državni Goetheov muzej i Goetheova kuća
- Goethe's Gartenhaus
- Schillerova kuća i muzej (Schillers Wohnhaus)
- Herderove zgrade (Gradska crkva sv. Petra i Pavla, Herderova kuća i Stara Weimarska gimnazija )
- Gradski dvorac (Weimarer Stadtschloss) i dvorski muzej (Schlossmuseum)
- Wittumspalais
- Povijesno groblje Friedhof s kraljevskom kriptom
- Ilm park s Rimskom kućom, Gotheovom vrtnom kućom i Zvjezdastim vrtom
- Dvorac Belvedere (Schloss Belvedere) s parkom i oranžerijom
- Dvorac Ettersburg s parkom
- Dvorac Tiefurt (Schloss Tiefurt)
-
Schillerova kuća
-
Crkva sv. Petra i Pavla
-
Gradski dvorac
-
Gotheova vrtna kuća u parku Ilm
Spomenici Bauhausa (1996.)
- Zgrada Sveučilišta Bauhaus u Weimaru
- Škola umjetničkih zanata u Weimaru
- Izložbeni paviljon Haus am Horn (Musterhaus Am Horn)
- Lisztov muzej
- Njemačko narodno kazalište i simfonijska dvorana (Deutsches Nationaltheater und Staatskapelle Weimar)
- Novi prirodoslovni Weimarski muzej
- Muzej Bauhausa
- Buchenwald memorijal
- Nietzsche arhiv
- Dvorac Kochberg (Schloss Kochberg)
-
Pogled na grad iz 1953.
-
Sveučilište Bauhaus u Weimaru (Henry van de Velde)
-
Haus am Horn
- Johann Sebastian Bach
- Friedrich Schiller
- Arthur Schopenhauer
- Johannes Brahms
- Robert Schumann
- Richard Wagner
- Friedrich Nietzsche
- Thomas Mann
- Vasilij Kandinski
- Službena stranica Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. veljače 2012. (Wayback Machine)
- Povijest Weimara
- Baza podataka o Weimaru Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. prosinca 2014. (Wayback Machine)
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Weimar |
|