Weimar

Koordinate: 50°59′N 11°19′E / 50.983°N 11.317°E / 50.983; 11.317
Izvor: Wikipedija
Weimar
Weimar
Grb grada Weimar
Koordinate: 50°59′N 11°19′E / 50.983°N 11.317°E / 50.983; 11.317
Država Njemačka
Savezna država Zastava Tiringije Tiringija
Gradonačelnik Peter Kleine
Površina 84,26 km2
Nadmorska visina 208 m
Stanovništvo 65.233 (31. prosinca 2009.)
Gustoća stanovništva 768 stan./km2
Poštanski broj 99401–99441
Pozivni broj 03643 (Taubach: 036453)
Registarska oznaka WE
Službena stranica weimar.de
Karta
Weimar na zemljovidu Njemačke
Weimar
Weimar
Položaj grada na karti Njemačke

Weimar je grad u njemačkoj saveznoj pokrajini Tiringiji. Grad je poznat po svojoj kulturnoj baštini i brojnim umjetničkim djelima, slavnim stanovnicima i po tome da je dao ime Weimarskoj Republici (1918. – 33.), njemačkoj državi nastaloj nakon Prvog svjetskog rata na izborima početkom 1919. god. kada je donesen prvi njemački demokratski Ustav. Međutim, grad je bio i žarište njemačkog prosvjetiteljstva i mjesto u kojem su spisatelji Goethe i Schiller razvili književni pokret Weimarski klasicizam. Grad je bio i rodno mjesto Weimarske škole umjetničkih zanata i Bauhaus pokreta, koji je 1919. god. osnovao Walter Gropius s umjetnicima kao što su: Vasilij Kandinski, Paul Klee, Oskar Schlemmer, Lyonel Feininger.

Mnoga mjesta u središtu grada su UNESCO-ova svjetska baština.


Povijest[uredi | uredi kôd]

Goethe i Schiller ispred Njemačkog narodnog kazališta i simfonijske dvorane u Weimaru.

Najstariji zapis o gradu potječe iz 899. god. Weimar je bio glavni grad kneževine, a nakon 1815. god. i Velikog vojvodstva, Sachsen-Weimar (do 1918.). Ime grada se mijenjalo od "Wimares" (po vinu) preko "Wimari" do "Wimar" i naposljetku "Weimar". God. 1410., dobio je titulu slobodnog grada sa svim pravima, ali je razvitak grada u nastanku poremetio veliki požar 1424. god.

Za vrijeme vladavine Ane Amalije (1758. – 1775.) i njezinog sina Karla Augusta (1809. – 1828.) Weimar je postao važnim kulturnim središtem Europe. U gradu su djelovali književnici kao što su: Goethe, Schiller i Johann Gottfried von Herder, te glazbenici: Johann Nepomuk Hummel (Mozartov učenik), Liszt i Johann Sebastian Bach. Na poziv vojvode Karla Augusta Goethe odlazi u Weimar, gdje postaje tajni savjetnik, a 1780. god. slobodni zidar weimarske lože Anna Amalia, dobiva plemstvo i postaje Kammerpräsident. Bio je i upravitelj weimarskog kazališta. Poput Schillera, i on je pokopan u Weimaru.

Kako je glavni grad Njemačke, nakon Njemačke revolucije 1918. god. bio pod konstantnim uličnim neredima, Državno vijeće se nije moglo sastati u Berlinu, te je prvi ustav Republike Njemačke sastavljen je u Weimaru i od tada se Njemačka zvala i Weimarskom Republikom.

Bauhaus u Weimaru je bila škola arhikteture i primijenjene umjetnosti u Weimaru, u razdoblju od 1919. do 1931. godine, koju je osnovao arhitekt Walter Gropius.

God. 1937., nacisti su izgradili koncentracijski logor Buchenwald, samo osam kilometara od Weimara. Između srpnja 1938. i travnja 1945. god., tu je zatvoreno oko 240.000 ljudi, uključujući i 168 savezničkih zarobljenika. Broj umrlih u logoru Buchenwald se procjenjuje na 56.545. Od 1945. do 1950. god., Sovjetski Savez se koristio okupiranim koncentracijskim logorom Buchenwald za utamničenje poraženih nacista i nepodobnih Nijemaca. Dana 6. siječnja 1950. god., Sovjeti su predali logor Ministarstvu unutarnjih poslova Istočne Njemačke. Weimar je bio u Istočnoj Njemačkoj od 1949. do Ujedinjenja Njemačke (1990.).

Weimar je bio europski glavni grad kulture za 1999. godinu.

Znamenitosti[uredi | uredi kôd]

Klasicistički Weimar
Svjetska baštinaUNESCO
}}
Država
Godina uvrštenja1998. (22. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloiii, vi
Ugroženost
PoveznicaUNESCO:846
Dvorac Ettersburg s parkom
Dvorac Belvedere

Zaštićeni spomenici svjetske baštine[uredi | uredi kôd]

Povijesno groblje
Novi prirodoslovni muzej

Klasicistički Weimar (1998.)

  • Knjižnica vojvotkinje Anne Amalije (Herzogin Anna Amalia Bibliothek) koja datira iz 1691. god. (jedna od najstarijih u Europi), spada u UNESCO-ovu svjetsku baštinu, a sadržavala je preko 1,000,000 svezaka (poput Goetheovog remek-djela Faust i izvorne luteranske Biblije iz 1534.) i glazbenu kolekciju vojvotkinje. Dana 2. rujna 2004. god., u knjižnici je izbio požar u kojemu je stradalo od 40-50,000 svezaka;, veliki gubitak za njemačku kulturu i cijeli svijet. Dana 24. listopada 2007. god., knjižnica je ponovno je otvorena, a posjetitelji moraju rezerviraju ulaznice više mjeseci unaprijed.
  • Državni Goetheov muzej i Goetheova kuća
  • Goethe's Gartenhaus
  • Schillerova kuća i muzej (Schillers Wohnhaus)
  • Herderove zgrade (Gradska crkva sv. Petra i Pavla, Herderova kuća i Stara Weimarska gimnazija )
  • Gradski dvorac (Weimarer Stadtschloss) i dvorski muzej (Schlossmuseum)
  • Wittumspalais
  • Povijesno groblje Friedhof s kraljevskom kriptom
  • Ilm park s Rimskom kućom, Gotheovom vrtnom kućom i Zvjezdastim vrtom
  • Dvorac Belvedere (Schloss Belvedere) s parkom i oranžerijom
  • Dvorac Ettersburg s parkom
  • Dvorac Tiefurt (Schloss Tiefurt)

Spomenici Bauhausa (1996.)

  • Zgrada Sveučilišta Bauhaus u Weimaru
  • Škola umjetničkih zanata u Weimaru
  • Izložbeni paviljon Haus am Horn (Musterhaus Am Horn)

Ostale znamenitosti[uredi | uredi kôd]

  • Lisztov muzej
  • Njemačko narodno kazalište i simfonijska dvorana (Deutsches Nationaltheater und Staatskapelle Weimar)
  • Novi prirodoslovni Weimarski muzej
  • Muzej Bauhausa
  • Buchenwald memorijal
  • Nietzsche arhiv
  • Dvorac Kochberg (Schloss Kochberg)

Prijateljski gradovi[uredi | uredi kôd]

Poznati stanovnici[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Ostali projekti[uredi | uredi kôd]

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Weimar
Nedovršeni članak Weimar koji govori o gradu u Njemačkoj treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.