Wikipedija:Članak tjedna/5, 2022.

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Mars General Circulation Model.gif

Marsova klima je stoljećima bila tema znanstvenih istraživanja, dijelom i zato što je to jedini stjenoviti planet čiju površinu je moguće izravno detaljno promatrati sa Zemlje uz pomoć teleskopa. Iako je Mars manji od Zemlje, posjeduje 11% Zemljine mase i 50% je dalje od Sunca od Zemlje, njegova klima ima važne sličnosti, poput prisutnosti polarnih ledenih kapa, promjena gosišnjih doba i vidljivih vremenskih obilježja. Privukao je kontinuirano proučavanje planetologa i klimatologa. Iako Marsova klima ima sličnosti sa Zemljinom, uključujući periodično ledeno doba, postoje i važne razlike, poput mnogo niže toplinske inercije. Marsova atmosfera ima veću visinu homogene atmosfere koja iznosi otprilike 11 km, 60% veću od one na Zemlji. Klima je od velike važnosti za pitanje je li život prisutan ili je bio prisutan na planetu. Klima je nakratko dobila više zanimanja za vijesti zbog NASA-inih mjerenja koja su ukazala na povećanu sublimaciju jedne bliske polarne regije što je dovelo do popularnih nagađanja da je Mars prolazio kroz globalno zatopljenje, iako se prosječna temperatura Marsa zapravo pala tijekom posljednjih desetljeća, a same polarne kape rastu.

Mars su proučavali zemaljski instrumenti od 17. stoljeća, ali tek od početka istraživanja Marsa sredinom 1960-ih bilo je moguće promatranje iz blizine. Preleti i orbitalne letjelice pružile su podatke odozgo, dok su sletači i roveri izravno mjerili atmosferske uvjete. Napredni orbitalni instrumenti oko Zemlje i dalje pružaju korisna promatranja relativno velikih vremenskih pojava. Prva misija upućena na Mars bila je Mariner 4, koja je stigla 1965. Taj brzi dvodnevni prelet (14. – 15. srpnja 1965.) sa slabim instrumentima malo je pridonijela stanju znanja o marsovskoj klimi. Kasnije misije iz programa Mariner (Mariner 6, Mariner 7, Mariner 9) popunile su neke praznine u osnovnim klimatskim informacijama. Klimatske studije temeljene na podacima započele su ozbiljno s sletačima programa Viking 1975. godine i nastavljaju se sondama poput Mars Reconnaissance Orbitera.

Ovo je promatračko djelo dopunjeno vrstom znanstvene računalne simulacije nazvane Marsov opći model cirkulacije (Mars General Circulation Model, MGCM).