Wikipedija:Izabrani članci/2010.

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Izabrani članci/1, 2010.

Slovo glagoljice

Glagoljica je staroslavensko pismo nastalo sredinom 9. st., koje se u hrvatskim krajevima zadržalo sve do 19. st. Već početkom 16. st. sve je više potiskuje latinica. Autor ovog pisma je Ćiril, bizantski redovnik iz Soluna. Ćiril (pravim imenom Konstantin) na osnovi jezika makedonskih Slavena iz okolice Soluna sastavio je prilagođeno pismo i prevodio crkvene knjige.

Ime pisma dolazi od staroslavenske riječi glagolati što znači "govoriti". Na obredima je tekstove čitao svećenik glagoljaš, a sam termin glagoljski poznat je još iz 16. stoljeća, premda je ime za glagoljicu iskovano tek u 19. stoljeću.

Glagoljica se javlja u dva oblika: obla i uglata. Danas se pretpostavlja, da je proces tekao od oble preko poluoble do uglate, no pitanje prvenstva vrste glagoljice još nije utvrđeno. Na našim je prostorima obla glagoljica postala uglatom, stoga se često naziva i hrvatskom glagoljicom.


{{Izabrani članci/1, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/2, 2010.

Milijunti primjerak Volkswagen Bube

Volkswagen Buba (njem. Volkswagen Käfer, službeni naziv Typ 1) automobil je njemačkog proizvođača Volkswagena. Buba se proizvodila u razdoblju od 1938. do 2003. godine te je postala jedan od najpoznatijih i najpopularnijih automobila svih vremena. U tom je razdoblju proizvedeno 21.529.464 automobila (od čega 15.444.858 u Njemačkoj i oko 3.350.000 u Brazilu). Kada je godine 2003. proizveden posljednji primjerak u Meksiku, Buba je već bila najprodavaniji model (bez mijenjanja dizajna) nekog automobila u povijesti.

Značajke dizajna Bube, kao što su straga smješten, zrakom hlađeni četverocilindrični boxer motor, stražnji pogon, aerodinamičan oblik i konstrukcija okvira bez samonoseće karoserije mogu se također naći u drugim vozilima razvijenim u isto vrijeme. Karakteristika Bube je da su ove značajke bile prisutne tijekom cijelog proizvodnog razdoblja, iako su drugdje 1960-ih i 1970-ih zračno hlađenje i stražnji motor u automobilskoj industriji uglavnom nestali, a samonoseća je karoserija već 1950-ih bila standard u automobilskoj industriji.

Kao rijetko koji automobil, Buba je dosegla kultni status te ima veliki broj ljubitelja širom svijeta, udruženih u klubove. Pojavljivala se u popularnoj kulturi (Herbie u istoimenom Disneyevom serijalu filmova), bila jedan od zaštitnih znakova hippie pokreta te neiscrpan izvor inspiracije za brojne profesionalne i amaterske prerade.


{{Izabrani članci/2, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/3, 2010.

Tenk T-55

Tenk je oklopno vojno vozilo na gusjenicama koje služi za potporu pješaštvu ili djeluje samostalno. Ima glavni top velikog kalibra koji se nalazi na pokretnoj kupoli i dodatne strojnice. Svojim oklopom štiti posadu, a ima mogućnost kretanja po teškim terenima. Glavno je strateško i taktičko oružje u kopnenoj vojsci.

Hrvatski naziv za tenk još je i oklopnik (iako ta riječ u hrvatskom jeziku ima i druga značenja). U 1990-ima također se javlja i tuđični oblik tank.

Kao vojno sredstvo, tenk se prvo pojavio u Prvom svjetskom ratu kao inovacija britanske vojske i poslužio je u razbijanju rovovskog ratovanja. U 2. svjetskom ratu, tenk je napravio preporod u ratovanju, i skupa sa zrakoplovstvom stvorili su okosnicu vojnog djelovanja u vojnoj doktrini munjevitog ratovanja (njem. Blitzkrieg) kojeg su usavršili i primjenjivali Nijemci, iako su teoretske osnove postavili Englezi po završetku Prvog svjetskog rata.


{{Izabrani članci/3, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/4, 2010.

Operacija Valkira (eng. Valkyrie) povijesni je triler iz 2008. radnjom smješten u nacističku Njemačku tijekom Drugog svjetskog rata. Film prikazuje Srpanjsku urotu njemačkih vojnih časnika čiji je cilj bilo ubojstvo Adolfa Hitlera i pokretanje Operacije Valkira za izvršenje nacionalnog plana za preuzimanje vlasti. Film je režirao Bryan Singer u produkciji United Artistsa, a u glavnoj se ulozi pojavljuje Tom Cruise kao pukovnik Claus von Stauffenberg, jedan od glavnih urotnika. U ulogama ostalih zavjerenika pojavljuju se Bill Nighy, Eddie Izzard, Terence Stamp i Tom Wilkinson.

Cruiseov angažman izazvao je kontroverze među njemačkim političarima i članovima von Stauffenbergove obitelji jer glumac prakticira scijentologiju, koja se u Njemačkoj smatra totalitarnom organizacijom. Njemačke novine i filmaši su poduprli film kako bi se u svijetu raširila svijest o von Stauffenbergovoj zavjeri. Producenti isprva nisu uspijevali izgraditi filmske lokacije u Njemačkoj zbog kontroverzi, ali im je poslije dopušteno snimanje na pripadajućim lokacijama, kao što je berlinski povijesni Bendlerblock.

Film je nekoliko puta mijenjao datume premijere, od 27. lipnja 2008. do 14. veljače 2009. Izmjena kalendara i slabi odaziv na prvotnu marketinšku kampanju United Artistsa izazvali su kritike o stručnosti studija. Nakon pozitivnog testnog prikazivanja, premijera Operacije Valkira u Sjevernoj Americi konačno je zakazana za 25. prosinca 2008.


{{Izabrani članci/4, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/5, 2010.

Igrači KHL Medveščak (plavi) protiv Alba Volán Székesfehérvár 11. listopada 2009.

Klub hokeja na ledu Medveščak (KHL Medveščak) je hrvatski profesionalni hokejaški klub iz Zagreba. Klub trenutačno nastupa u regionalnoj austrijskoj i hrvatskoj hokejaškoj ligi. Klupski nadimak je "medvjedi", dok je navijački slogan "Zig-zag, Me-dve-ščak!"

KHL Medveščak osnovan je 1961. na prvom umjetnom klizalištu u Zagrebu. Tijekom te sezone 1961/62. ostvareni su i prvi kontakti s austrijskim hokejskim klubovima, odigrane su dvije utakmice s ATSE Graz, a narednih godina nastavila se sportska suradnja i s drugim austrijskim klubovima kao što su: WEG Wien, Zell am See, Salzburg, Klagenfurt.

Tijekom godina djelovanja igrači Medveščaka osvojili su niz istaknutih sportskih priznanja. Klub je tako osvojio tri naslova prvaka u jugoslavenskim državnim natjecanjima, četiri puta osvojio je Kup, a nakon osamostaljenja Republike Hrvatske od 1995. do 2007. osvojio je još 11 naslova državnog prvaka zaredom.

Najveći uspjesi Medveščaka na međunarodnom planu vezani su za kraj 1980-ih godina kada je klub igrao u polufinalu Kupa prvaka dvije godine zaredom i pobjeđivao vrhunske momčadi iz Italije, Francuske, Austrije i Njemačke.


{{Izabrani članci/5, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/6, 2010.

Obitelj Soprano (eng. The Sopranos) američka je televizijska dramska serija autora i izvršnog producenta Davida Chasea. U Sjedinjenim je Državama premijeru doživjela na kabelskoj televizijskoj mreži HBO 10. siječnja 1999., a s emitiranjem je završila 10. lipnja 2007. Smještena u New Jersey, gdje je prvotno producirana, serija se vrti oko mafijaša Tonyja Soprana (James Gandolfini) i poteškoća s kojima se on suočava kad pokušava izbalansirati česte konfiktne potrebe u svojem obiteljskom životu i kriminalnoj organizaciji kojoj je na čelu.

Ostvarivši veliki komercijalni i kritički uspjeh, Obitelj Soprano je financijski najuspješnija serija kabelske televizije u povijesti televizije. Serija je poznata po visokoj razini kvalitete na svim aspektima produkcije, a iznimno je hvaljena za svoje scenarije i izvedbe glavnih glumaca. Zaradila je priznanja kako je na televizijski medij donijela višu razinu umjetničke kvalitete i otvorila put mnogim drugim dramskim serijama koje su slijedile. Osvojila je i brojne nagrade, uključujući 21 Emmy i pet Zlatnih globusa.

Kao jedan od najpoznatijih proizvoda američke popularne kulture 2000-ih, Obitelj Soprano bila je predmet parodija, kontroverzi i analiza, a proširila se i na knjige, videoigre, visokonakladne soundtrack albume te na niz drugih komercijalnih proizvoda.


{{Izabrani članci/6, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/7, 2010.

Stari grad Varaždin

Varaždin (njemački: Warasdin, mađarski: Varasd, latinski: Varasdinum) je grad u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, uz obale rijeke Drave, središte Varaždinske županije. Grad se nalazi na vrlo važnom zemljopisnom području te se s pravom naziva "sjeverozapadnim vratima Hrvatske". Tu se nalazi još uvijek nedovoljno iskorišten "hrvatski koridor" Budimpešta - Zagreb - Rijeka, s prometnicama koje se odvajaju od istočnog alpskog puta i priključuju se na važnu europsku transverzalu.

Industrijsko je središte i treći grad po BDP-u po glavi stanovnika u Hrvatskoj, a ispred njega su Rovinj i Zagreb. Najrazvijenije grane industrije su prehrambena, građevinska, tekstilna, metaloprerađivačka i drvoprerađivačka.

Grad Varaždin obuhvaća 10 naselja: Črnec Biškupečki, Donji Kućan, Gojanec, Gornji Kućan, Hrašćica, Jalkovec, Kućan Marof, Poljana Biškupečka, Varaždin i Zbelava. Prema popisu stanovnika iz 2001. godine, grad Varaždin s gradskim naseljima broji 49.075 stanovnika. Uže područje grada naseljava 41.434 stanovnika.

Prema arheološkim nalazima, područje grada bilo je naseljeno još u rimsko doba, o čemu svjedoče i imena dviju danas postojećih ulica - Via Militum i Via Petovia.


{{Izabrani članci/7, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/8, 2010.

100px|lijevo|Humphrey Bogart

Humphrey DeForest Bogart (New York, New York, 25. prosinca 1899. - Los Angeles, Kalifornija, 14. siječnja 1957.), američki filmski i kazališni glumac te kulturna ikona. Časopis Entertainment Weekly proglasio ga je najvećom filmskom legendom svih vremena. Američki filmski institut 1999. ga je proglasio najvećom muškom filmskom zvijezdom.

Nakon pokušaja s raznim poslovima, Bogart je 1921. počeo glumiti i postao redoviti izvođač u broadwayskim produkcijama u dvadesetima i tridesetima. Nakon burzovnog kraha 1929. smanjila se potražnja za predstavama pa se Bogart okrenuo filmu. Njegov prvi značajniji uspjeh bila je uloga Dukea Manteeja u Okamenjena šuma. Dobio je pohvale za izvedbu u kazališnoj izvedbi pa se njegov prijatelj Leslie Howard pobrinuo da je reprizira i u filmskoj verziji iz 1936. Unatoč sjajnim kritikama, za Bogartom se vukla etiketa gangstera iz B-filmova. Prekretnica se dogodila 1941. s filmovima Visoka Sierra (iako je i u njemu glumio kriminalca) i Malteški sokol. Sljedeće godine, njegova uloga Ricka Blainea u Casablanci konačno ga je dovela na vrh glumačke profesije, a u isto vrijeme zacementirala njegovu prepoznatljivu filmsku osobnost, onu tvrdokornog cinika koji ponekad pokazuje svoju plemenitu stranu. Slijedili su trijumfi s filmovima Duboki san (1946.); Otok Largo (1948.), u kojem je nastupio sa svojom suprugom Lauren Bacall; Blago Sierra Madre (1948.); Afrička kraljica (1951.), za koji je osvojio Oscar za najboljeg glumca; i Pobuna na Caineu (1954.). Ukupno se pojavio u 75 dugometražnih filmova.


{{Izabrani članci/8, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/9, 2010.

Lansiranje Space Shuttlea Discovery na početku misije STS-120

Space Shuttle, službeno nazvan Space Transportation System ili STS (Svemirski transportni sistem), je svemirska letjelica koju kroz svemirsku agenciju NASA, trenutno koristi vlada Sjedinjenih Država za svemirske letove s ljudskom posadom. Prvi letovi obavljeni su 1981, dok je predviđen za povlačenje iz upotrebe 2010. godine. Pri polijetanju sastoji se od tamno crvenog vanjskog tanka (External tank ET ), dvije bijele pogonske rakete na čvrsto gorivo (Solid Rocket Boosters SRBs) i orbitera, krilatog svemirskog zrakoplova koji je Space Shuttle u najužem smislu termina.

Orbiter prevozi astronaute, najčešće njih pet do sedam, i korisni teret kao satelite ili komponente svemirske stanice, do 22,700 kg težine, u nižu orbitu, gornji dio atmosfere ili termosferu. Po završetku misije, uključuju se potisnici orbitalnog manevarskog sitema (Orbital Maneuvering System OMS) radi deorbitiranja i povratka u nižu atmosferu. Za vrijeme poniranja orbiter usporava iz nadzvučnog leta korištenjem trenja o atmosferu (zračno kočenje ili aerobraking), te se pri fazi ateriranja ponaša kao jedrilica, i obavlja slijetanje u potpunosti bez pogona.


{{Izabrani članci/9, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/10, 2010.

Gušter ogrličar s raširenom ogrlicom

U faunu Australije ubrajaju se mnoge jedinstvene životinje; oko 83% sisavaca, 89% gmazova, 90% riba i kukaca i 93% vodozemaca koji nastanjuju ovaj kontinent je endemično za Australiju. Visok nivo endemičnosti je rezultat duge zemljopisne izoliranosti ovog kontinenta, tektonske stabilnosti i zbog neobičnog utjecaja promjene klime na tlo i biljke tokom vremena. Jedinstvena osobina australske faune je relativna rijetkost viših sisavaca (placentala). Zato tobolčari - grupa sisavaca koji svoje mlade podižu u džepu, uključujući oposume, koale, klokani i druge - zauzimaju mnoge ekološke niše koje placentali zauzimaju drugdje u svijetu. Australija je dom dvije od pet poznatih vrsta jednootvornih sisavaca (monotermata), a tu žive i brojne otrovne vrste poput čudnovatog kljunaša, pauka, štipavaca, meduza, školjkaša i raža. Jedinstveno, u Australiji živi više otrovnih nego neotrovnih vrsta zmija.

Dolazak Maora u Australiju prije više od 40.000 godina, a kasnije i Europljana 1788., je dosta utjecalo na faunu. Lov, uvođenje vrsta koje tu nisu prije živjele i modifikovanje zemljišta uključujući i uništavanje staništa, su doveli do izumiranja mnogih vrsta. Neke od njih su rajski papagaj, Chaeropus ecaudatus i Potorous platyops. Nestabilno tlo još uvijek ugrožava mnoge vrste. Da bi zaštitila svoju faunu, australska vlada je osnovala mnoga zaštićena područja.


{{Izabrani članci/10, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/11, 2010.

Frank Zappa

Frank Vincent Zappa (Baltimore, Maryland, 21. prosinca 1940. - Laurel Canyon, 4. prosinca 1993.), bio je američki skladatelj, glazbenik i filmski redatelj. Njegova glazbena karijera trajala je 30 godina, a započeo ju je u 1956. godine u tinejdžerskom sastavu The Blackouts. Tijekom tog razdoblja Zappa se pokazao kao vrstan kompozitor, gitarist i vođa sastava. Početkom 1960-ih osnovao je rock sastav The Mothers of Invention s kojim je ostvario brojnu diskografiju. Iskušavao je mnoge glazbene žanrove, poput rocka, jazza , klasike, bluesa, progresivnog rocka i mnogih drugih. Angažirao je simfonijske orkestre i s njima snimio nekoliko albuma.

Svoj prvi samostalni album pod nazivom Lumpy Gravy objavljuje 1967. godine, dok je dvije godine nakon toga izdao svoj najutjecajniji album Hot Rats. Nagradu Grammy u kategoriji najbolja instrumentalna rock izvedba dobiva 1987. godine za skladbu "Jazz from Hell", koja se nalazi na istoimenom albumu. Nakon što se krajem 1970-ih razišao s izdavačkom kućom Warner Bros, tijekom 1980-ih objavljivao je po nekoliko albuma godišenje, a samo u 1984. godini izdao je četiri. Zappa je u svojoj velikoj glazbenoj karijeri napisao 57 autorskih albuma i sudjelovao na brojnim drugim projektima. Iako je u svojoj karijeri dobio mnoge pohvale i nagrade za svoja djela, Zappin rad još uvijek nije u potpunosti shvaćen i vrednovan. U 53. godini života obolio je od karcinoma te je u prosincu 1993. godine preminuo. 22. srpnja 1994. godine njemu u čast asteroid 3834 dobio je ime po njemu, Zappafrank.


{{Izabrani članci/11, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/12, 2010.

London, Westminsterska palača i Big Ben

London (eng. izgovor /ˈlʌndən/) glavni je grad Engleske i Ujedinjenog Kraljevstva. Kao važnog naselja tijekom dva tisućljeća, povijest Londona započinje osnivanjem od strane Rimljana, koji su ga nazvali Londinium. Jezgra Londona, drevni londonski City ("square mile"), zadržala je svoje srednjevjekovne međe. Najkasnije od 19. stoljeća, naziv "London" odnosi se i na metropolis koji se razvio oko grada. Danas, veći dio te konurbacije tvori londonsku regiju i administrativno područje Velikog Londona (Greater London), s vlastitim izabranim gradonačelnikom i skupštinom.

London je značajan "globalni grad" i jedno od najvećih svjetskih financijskih središta s najvećim bruto domaćim proizvodom u Europi. U središnjem Londonu smještena su sjedišta većine britanskih kompanija među prvih 100 prema indeksu FTSE 100 Londonske Burze, i više od 100 među 500 najvećih europskih. Golemi utjecaj Londona na politiku, financije, obrazovanje, zabavu, masovne medije, modu, te umjetnost i kulturu, uvelike doprinosi globalnom statusu grada. Grad je također i važna turistička destinacija za domaće i strane posjetitelje. London je bio domaćin Olimpijskih igara 1908. i 1948., te će biti domaćin 2012. U Londonu se nalazi 4 mjesta svjetske baštine: Londonski Tower, povijesno naselje u Greenwichu, Botanički vrt u Kewu, i područje koje sadrži Westminstersku palaču, Westminstersku opatiju i crkvu Svete Margarete.


{{Izabrani članci/12, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/13, 2010.

Prodavač na tržnici tekstila u Karačiju, Pakistan

Pakistan (پاکستان ); službeno: Islamska Republika Pakistan) je država u južnoj Aziji. Pakistan se proteže između 24. i 37. sjeverne zemljopisne širine, te između 61. i 77. istočne zemljopisne dužine na površini od 796.095 km² čime je deveta po veličini država u Aziji. Graniči s četiri nezavisne države: Iranom na jugozapadu, Afganistanom na sjeverozapadu, Kinom na sjeveroistoku i Indijom na istoku. Na jugu Pakistan ima 1046 km dugu obalu na Arapskom moru, koje je dio Indijskog oceana. Po podacima o broju stanovnika iz srpnja 2006. godine, zemlja je imala 166 milijuna stanovnika, uključujući kontrolirana područja Kašmira. Po tome je Pakistan šesta zemlja svijeta po broju stanovnika, poslije Kine, Indije, SAD-a, Indonezije i Brazila.

Pakistan je stvoren 1947. godine, od većinski muslimanskog dijela Britanske Indije, dok je ostatak zemlje postao današnja država Indija. Godine 1956., Pakistan se proglasio prvom islamskom republikom na svijetu. Istočni dio Pakistana je od 1971. godine, postao nezavisna država Bangladeš.

U Pakistanu vlada tržišno gospodarstvo. Sva velika industrijska poduzeća koja su nacionalizirana 1970-ih postupno su reprivatizirana od 1990-ih. Nakon velikog usporenja rasta gospodarstva koji se dogodio kao rezultat vojnog udara 1999. godine, pakistansko gospodarstvo od 2002. bilježi snažan rast. U razdoblju 2005.-2006. taj je rast bio 6,6 posto. Ukupni bruto domaći proizvod 2005. godine je po Svjetskoj banci bio oko 110 milijardi USD. Godišnji prihod po stanovniku još je nizak i iznosi 700 USD.


{{Izabrani članci/13, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/14, 2010.

Pisanice
Pisanica je bojom ukrašeno jaje. Običaj bojanja pisanica odvija se u vrijeme Uskrsa. Riječ je nastala od indoeuropskoga korijena *pis- = crtati, šarati; pisanice = šarenice. Pisanice su simbol novoga života i Isusovog uskrsnuća. Tradicija je preuzeta od poganskih naroda. U prošlosti, jaja su se bojala prirodnim bojama, a ta je tradicija i danas živa, uz to što se danas jaja bojaju i umjetnim jestivim bojama. Boje i motivi pisanica imaju simboličko značenje. U raznim dijelovima svijeta postoji tradicija pisanica, a najviše na istoku Europe. Najveća pisanica na svijetu nalazi se u Kanadi, a među najpoznatijima su Fabergéova jaja, remek-djelo ruskoga zlatarstva. U Hrvatskoj pisanice su duboko ukorijenjene u tradiciju. Pisanice su osim simbola života bile i tradicionalan dar, a često su ih međusobno darivali zaljubljeni s ljubavnim motivima (srca, dva goluba) ili porukama (ovo se jaje za poljubac daje - Međimurje), kako ljubavnim, tako religioznim i čestitkama. Djevojke bi u Podravini svoje dobivene pisanice stavljale na prozore, a u Dubrovniku bi mlade zaručniku darovale tucet jaja, a budućoj svekrvi ispekle bi pletenicu od tijesta.


{{Izabrani članci/14, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/15, 2010.

"Smells Like Teen Spirit" je pjesma američkog rock sastava Nirvana s njihovog drugog studijskog albuma Nevermind. Napisali su je Kurt Cobain, Krist Novoselic i Dave Grohl, a producirao ju je Butch Vig. Smatra se njihovim prvim i najuspješnijim hitom te se nalazila na 6. mjestu Billboard Hot 100 top ljestvice kao i na visokim pozicijama na top ljestvicama diljem svijeta 1991. i 1992. godine.

Pjesma je objavljena 10. rujna 1991. kao vodeći singl s albuma Nevermind, koji je bio Nirvanin prvi album s izdavačkom kućom DGC Records. U početku se nije nalazila na top ljestvicama, te je puštena u prodaju samo u regijama SAD-a u kojima su postojale grupe obožavatelja sastava. Nije se očekivalo da će postati hit, te se predviđalo da će idući singl "Come as You Are" postati popularan. Često je proglašavana "himnom bezvoljne djece" generacije X. Također, objavljivanje pjesme mnogi označavaju kao trenutak kada je alternativni rock stekao široku popularnost.

Pjesma je dobila mnoge pohvale i od strane kritičara, a videospot je dobio dvije nagrade na MTV Video Music Awardsu. I nakon Cobainove smrti, slušatelji i kritičari smatraju je jednom od najboljih rock pjesama svih vremena.


{{Izabrani članci/15, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/16, 2010.

Bill Russell

William Felton "Bill" Russell (Monroe, Louisiana, 12. veljače 1934.) umirovljeni je američki profesionalni košarkaš. Igrao je na poziciji centra, a izabrali su ga Boston Celticsi u 1. krugu (2. ukupno) NBA drafta 1956. U svojoj trinaestogodišnjoj NBA karijeri ostvario je mnoge uspjehe. Igravši za Boston Celticse osvojio je 11 NBA prstena, 5 puta proglašavan je najkorisnijim igračem lige te je jedanput proglašen najkorisnijim igračem NBA All-Star utakmice. Russell je dvanaesterostruki NBA All-Star, te je jedanaest puta biran u All-NBA momčad i jednom u All-Defensive momčad. Russell se smatra jednim od najboljih obrambenih igrača u povijesti NBA lige zbog svojih sjajnih blokada i izvrsne obrane jedan na jedan što je bio i ključ Bostonovog uspjeha. Također, jedan je od dvojice igrača, uz Wilta Chamberlaina, koji su u jednoj utakmici sakupili više od 50 skokova.

Russell je član Košarkaške Kuće slavnih i Sveučilišne Kuće slavnih. 1996. godine primio je veliko priznanje kada je uvršten na popis 50 najvećih igrača u povijesti NBA lige. 2007. godine Russell je primljen u FIBA-inu Kuću slavnih, a 14. veljače 2009., povjerenik NBA lige, David Stern, preimenovao je nagradu za najkorisnijeg igrača NBA finala u Russellovu čast te ona danas nosi naziv Trofej "Bill Russell" za najkorisnijeg igrača NBA finala.


{{Izabrani članci/16, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/17, 2010.

Fragment Skitskog pektorala pronađenog u Ukrajini, 4. st. pr. Kr.

Povijest Ukrajine je povijest prostora današnje Ukrajine i naroda Ukrajinaca od prapovijesti do danas. Srednjovjekovno ime Rus' je najstarije ime Ukrajine. Zemljopisni pojam Rus' u 8. i 9. stoljeću odnosio se samo na današnju Kijevsku, Poltavsku, Černjigivsku i Čerkašku oblast u središtu Ukrajine, dok je u političkom smislu predstavljao sinonim jedinstva ukrajinskog plemena Poljana i pridošlih Varjaha. Termin se iz Kijeva proširio širim prostorom današnje Ukrajine, Bjelorusije i zapadne Rusije.

Prvi je čovjek naselio prostor današnje Ukrajine prije gotovo 300.000 godina. Tripiljska kultura (4.-3. st. prije Krista; brončano doba), smatra se jednom od najstarijih kultura čiji su tragovi rasprostranjeni po cijeloj današnjoj zapadnoj Ukrajini. Ta se kultura smatra vrhuncem razvoja neolitičkih poljodjelskih i stočarskih plemena na tlu Europe.

U sklopu antske zajednice tijekom 5. i 6. stoljeća započinje se formirati ukrajinski etnos kakav danas poznajemo, a ukrajinska plemena tada su trajno nastanila prostore današnje istočne Poljske, sjeverne Ukrajine, južne Bjelorusije i zapadne Rusije. Iste prostore Ukrajinci su u većini naselili sve do 16. stoljeća, kada ispočetka kozačke skupine počinju aktivno naseljavati današnju jugoistočnu Ukrajinu, susjedne dijelove Ruske Federacije te konačno udaljenije ruske kolonije, posebno Daleki istok odnosno prostore Zelene Ukrajine.


{{Izabrani članci/17, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/18, 2010.

Status pobačaja u svijetu

Pobačaj ili abortus (lat. abruptio graviditatis) spontani je ili izazvani prekid trudnoće odstranjenjem ili izbacivanjem embrija ili fetusa iz maternice prije sposobnosti ljudskog ploda za život. Nastaje zbog smrti fetusa ili rezultira njegovom smrću. Pobačaj može nastati spontano, zbog komplikacija tijekom trudnoće ili se može izazvati. Da bi zadovoljio definiciju, pobačaj se mora dogoditi prije 28. tjedna trudnoće, pod uvjetom da dužina ploda bude manja od 35 centimetara, a težina manja od 1000 grama. Postavljeni uvjeti nisu apsolutni, jer je u mnogim slučajevima, plod manji od 35 centimetara i lakši od 1000 grama sposoban za život.

Pobačaj ima dugu povijest i bio je izazivan različitim metodama, uključujući biljne abortifikante, upotrebom oštrih predmeta, fizičkom traumom i drugim načinima. Moderna medicina koristi lijekove i kirurške tehnike za izazivanje pobačaja. Legalnost, učestalost i kulturni pogledi prema pobačaju različiti su širom svijeta. U mnogim dijelovima svijeta vode se rasprave između protivnika i pobornika pobačaja o etičkim i legalnim aspektima. Približan broj namjernih pobačaja izvedenih u 2003. godini u svijetu iznosio je oko 42 milijuna, što je pad prema gotovo 46 milijuna pobačaja izvedenih 1995. godine.


{{Izabrani članci/18, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/19, 2010.

Henrik VI.

Henrik VI. iz dinastije Staufen (Nijmegen, jesen 1165. - Messina, 28. rujna 1197.) bio je rimsko-njemački kralj od 1169. da bi godine 1191. bio okrunjen za cara. Od 1194. pa do smrti također je bio sicilski kralj. Henrik je bio drugi sin cara Fridrika Barbarosse i Beatriks od Burgundije. 1186. oženio se Konstancom, koja je kao kćer normanskog kralja Sicilije Rogera II. bila teta i nasljednica sicilskog kralja Vilima II. Posljednjih godina života svoga oca, Henrik je sve više djelovao samostalno. Na Siciliji je nakon smrti kralja Vilima II. kraljem proglašen Tankred od Lecce, unatoč Henrikovim zahtjevima za prijestolje. Pokušaj osvajanja Sicilije 1191. završio je neuspješno pred Napuljom.

Henrik je uspješno ugušio urotu knezova, kojoj su povod bili sukobi oko biskupije Lüttich, zarobivši engleskog kralja Rikarda Lavljeg Srca koji mu je morao platiti znatnu otkupninu i položiti zakletvu kao njegov vazal. Caru se 1194. posrećilo da osvoji Siciliju. 1195. i 1196. Henrik je pokušao preobraziti Sveto Rimsko Carstvo u nasljednu monarhiju dinastije Staufen, ali nije uspio zbog otpora knezova Carstva. Nije uspio ni ujediniti Siciliju s Carstvom zbog odbojnog stava Rimske kurije. Henrik je umro za vrijeme priprema za križarski rat čiji je cilj osim osvajanja Jeruzalema možda bilo i osvajanje Bizantskog Carstva.


{{Izabrani članci/19, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/20, 2010.

Harry S. Truman

Harry S. Truman (Lamar, Missouri, 8. svibnja 1884. – Kansas City, Missouri, 26. prosinca 1972.) bio je američki političar i 33. predsjednik SAD-a (1945. – 1953.) te 34. potpredsjednik SAD-a, nasljednik Franklina Roosevelta. U domaćoj politici, Truman se suočio s mnogim izazovima: burnom pretvorbom ekonomije obilježenom velikim oskudicama i brojnim štrajkovima te prolaskom Taft-Hartleya unatoč njegovom vetu. Nakon iznenađujuće pobjede na izborima 1948., nije bio uspješan u provođenju svog Fair Deal programa. Trumanovo predsjedništvo bilo je prepuno događaja što se tiče vanjskih poslova, kapitulacija Trećeg Reicha, atomsko bombardiranje Hirošime i Nagasakija, kapitulacija Japana, kraj Drugog svjetskog rata, osnivanje Ujedinjenih Naroda, Marshallov plan o obnovi Europe, Trumanova doktrina o zaustavljanju širenja komunizma, početak Hladnog rata, stvaranje NATO-a i Korejski rat.

Truman, čije je ponašanje bilo drugačije od ponašanja njegovog prethodnika Roosevelta, bio je narodni, skromni predsjednik. Za svog je mandata popularizirao mnoge poslovice i izreke. Nadvisio je mala očekivanja mnogih političkih promatrača koji su ga uspoređivali s njegovim visoko cijenjenim prethodnikom. Jedno vrijeme za njegova drugog mandata mišljenje javnosti o njemu bilo je najniže zabilježeno ikad, no danas ga najčešće rangiraju kao jednog od deset najboljih američkih predsjednika.


{{Izabrani članci/20, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/21, 2010.

Panorama Vancouvera

Vancouver (eng. izgovor /vænˈkuːvər/) obalni je grad smješten u regiji Lower Mainland, u Britanskoj Kolumbiji, Kanada. Nazvan je po britanskom kapetanu Georgeu Vancouveru, koji je to područje istražio 1790-ih. Kao najveće u zapadnoj Kanadi, Vancouver je treće najveće metropolitansko područje u zemlji, dok je sam grad osmi najveći. Prema popisu iz 2006., Vancouver naseljava preko 578.000 stanovnika, dok u metropolitanskom području živi više od 2,1 milijuna ljudi.

Pilane koje su s radom počele 1867., u području poznatom kao Gastown, postale su nukleus oko kojeg je niknuo grad, te je Vancouver inkorporiran 1886. Do 1887., transkontinentalna željeznica produžena je do grada zbog prednosti koje pruža velika prirodna luka, koja je uskoro postala vitalna karika u trgovačkoj ruti između Orijenta, istočne Kanade i Londona. Luka u Vancouveru, danas je najprometnija i najveća u Kanadi te četvrta najveća (prema tonaži) u Sjevernoj Americi. Iako šumarstvo ostaje najveća industrija, Vancouver je poznat kao urbano središte okruženo prirodom, što turizam čini drugom najvećom industrijom. Također, Vancouver je treće najveće središte filmske produkcije u Sjevernoj Americi, nakon Los Angelesa i New Yorka, što je gradu donijelo nadimak Hollywood North (Sjeverni Hollywood).

Vancouver je više od desetljeća, prema procjenama poslovnih časopisa, visoko rangiran kao "najugodniji grad za život u svijetu". Bio je domaćin mnogim međunarodnim konferencijama i događajima, uključujući konferenciju Ujedinjenih naroda o ljudskim naseljima 1976., i Svjetsku izložbu 1986. Zimske Olimpijske Igre 2010. održane su u Vancouveru i obližnjem Whistleru, zimovalištu 125 km sjeverno od grada.


{{Izabrani članci/21, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/22, 2010.

Dornier Do 17 Z

Dornier Do 17, nazivan i leteća olovka, bio je laki njemački bombarder tvrtke Dornier korišten tijekom Drugog svjetskog rata. Bio je zamišljen kao brzi, laki bombarder, u teoriji sposoban pobjeći neprijateljskim lovcima.

Dornier pokreću dva radijalna motora, ugrađena na krilima a repni dio ima dva vertikalna stabilizatora. Bio je popularan među svojim posadama zbog lakog upravljanja na manjim visinama što mu je omogućavalo iznenadne napade. Radi njegove tanke konstrukcije bio je manji cilj i bilo ga je teže pogoditi nego druge njemačke bombardere. Dizajniran početkom 1930-ih, bio je jedan od tri glavna njemačka bombardera korištena u prve tri godine Drugog svjetskog rata. Svoju prvu borbenu misiju avion je imao 1937. godine tijekom španjolskog građanskog rata, djelujući u različitim ulogama u Legiji Condor. Tijekom Drugog svjetskog rata u velikom je broju bio korišten u prednjoj liniji svake veće zračne misije sve do kraja 1941. godine kada mu je korištenje ograničeno samo na nošenje bombi čime mu je smanjena učinkovitost i dolet.

Proizvodnja Dorniera završila je u ljeto 1940., u korist tada novom i snažnijem Junkersu Ju 88. Nasljednik Do 17 bio je Do 217, koji se počeo pojavljivati 1942. I pored novijih aviona Do 17 nastavio je službu u floti Luftwaffea do kraja rata u različitim ulogama, kao transporter, školski i avion za razna aero-ispitivanja. Znatan broj preostalih aviona poslan je u zemlje saveznice Njemačke. Samo je nekoliko aviona preostalo nakon rata, a zadnji je prizemljen u Finskoj 1952. godine. Manja količina moderniziranih aviona proizvedena je za izvoz pod oznakom Do 215, ali su na kraju i ovi avioni završili u floti Luftwffea.


{{Izabrani članci/22, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/23, 2010.

Najvažniji događaji Jonskog ustanka

Jonski ustanak (499.493. pr. Kr.) podrazumijeva seriju vojnih pobuna u Joniji, Eoliji, Doriji, Kariji i Cipru protiv perzijske vlasti. Jedan od glavnih uzroka pobune bilo je nezadovoljstvo grčkih gradova u Maloj Aziji s vladajućim namjesnicima koje su postavili Perzijanci, što se posebno odnosi na miletske vladare Histieja i Aristagoru. Gradovi Jonije pali su pod perzijsku vlast još 540. pr. Kr. kada ih je pokorio Kir Veliki, nakon čega su polisima vladali domaći tiranini koje je imenovao perzijski satrap iz Sarda.

Godine 498. pr. Kr. Jonjani su uz pomoć Atene i Eretrije krenuli u pohod na lidijski grad Sard, te ga osvojili i razorili. Ipak, na povratku prema Joniji sustigla ih je perzijska vojska i teško porazila u bitci kod grada Efeza. Perzijanci su 497. pr. Kr. odgovorili s tri paralelna napada na vanjska područja pobune koja ponovno zauzimaju, no pobuna se proširila i na Kariju što je otežalo perzijske planove. Unatoč početnim uspjesima u gušenju pobune u Kariji, perzijski general Dauris u bitci kod Pedasa upada u zasjedu i biva poražen, nakon čega je pobuna tijekom 496. i 495. pr. Kr. bila u pat poziciji. 494. pr. Kr. perzijska vojska i mornarica se pregrupiraju, i kreću u suzbijanje pobune u Miletu. Grad je tada opkoljen i zauzet, a njegovo stanovništvo zarobljeno. Taj je poraz Jonjana označio kraj pobune, nakon čega su se predali i susjedni Karijci.


{{Izabrani članci/23, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/24, 2010.

Mljet

Mljet (lat. Melita, tal. Meleda) osmi je po veličini otok u Hrvatskoj, jedan od najvećih južnodalmatinskih otoka te ujedno najjužniji i najistočniji od većih hrvatskih otoka. Mljet pripada dubrovačkoj skupini otoka i njezin je najveći otok. Nalazi se u neposrednoj blizini Dubrovnika, Korčule, Elafitskih otoka, a od poluotoka Pelješca dijeli ga Mljetski kanal. Mljet je otok šarolikog životinjskog svijeta i izvornih šuma alepskog bora, bora pinije i hrasta crnike. Smatra se najpošumljenijim i najzelenijim hrvatskim otokom, čiji je zapadni dio zaštićen kao prvi jadranski nacionalni park, a istočni dio kao rezervat prirodnih rijetkosti.

Zbog jednakog naziva u rimskim, a kasnije u spisima na latinskom jeziku, Mljet je kroz povijest vrlo često bio zamjenjivan s otokom Maltom te se danas dvije svjetski poznate legende o brodolomima Homerovog Odiseja te sv. Pavla pripisuju većoj i svjetski poznatijoj Malti. Kao podsjetnik da bi drevna Ogigija mogao biti i Mljet, danas na otoku postoje Odisejeva špilja te hrid sv. Pavla kao i zavjetna crkvica u istočnom dijelu otoka.

Većih naselja na Mljetu nema poglavito zbog loše ekonomske razvijenosti otoka što je rezultiralo permanentnim iseljavanjem mlađeg stanovništva. Stanovnici otoka Mljeta zovu se Mljećani i Mljećke. Prema popisu stanovnika iz 2001. godine, 99% stanovnika su Hrvati, 96% stanovnika su katolici te su uz stanovnike Elafita jedini otočani koji govore štokavskim narječjem i to ijekavskim govorom.


{{Izabrani članci/24, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/25, 2010.

Leopard 2

Leopard 2 njemački je borbeni tenk kojeg je razvila njemačka kompanija Krauss-Maffei Wegmann. Razvoj Leoparda 2 krenuo je još od 1960-ih i tekao je usporedno s razvojem američkog Abramsa i s njime dijeli istu filozofiju koncepcije suvremenog tenka koji ima dobar odnos oklopne zaštite i pokretljivosti uz jaku vatrenu moć. U serijsku je proizvodnju ušao je 1979. kao zamjena za stariji Leopard 1 koji je do tada bio glavni tenk njemačke vojske. Ukupno 380 Leoparda 2 je napravljeno u prvoj seriji, 209 od strane Krauss-Maffei (broj šasije od 10001 do 10210) i 171 od strane MaK (broj šasije od 20001 do 20171), a prvih šest serijskih primjeraka je dostavljeno 1979. Ostalih 100 je dostavljeno 1980. i 229 1981., zamjenjujući M48A2G u njemačkim jedinicama. Prvi Leopard 2 tenkovi su otišli u tenkovske jedinice (Panzerbattalions) 31, 33 i 34 bataljuna Prve njemačke tenkovske garde (1 panzerdivision), sa paralelnom otpremom u Panzerbattalions 81, 85 i 84 koji su dijelovi 5. Panzerdivision, gdje su zamjenjivali stare američke M48A2G tenkove. Do 1982. proizvodnja je išla brzinom od 300 tenkova na godinu, sa zadnjim Leopard 2 tenkom u prvoj seriji dostavljenim u ožujku iste godine.

Iako je prvi primjerak Leoparda 2 proizveden prije više od dvadeset godina, on je i dalje standardni tenk NATO saveza po kojem se ocjenuju svi tenkovi u svijetu. Najnovija inačica Leopard 2A6 smatra se najboljim europskim tenkom i jednim od tri najbolja tenka u svijetu. Zahvaljujući promišljenom planiranju i izvrsnoj osnovi Leopard 2 ima velike mogućnosti nadogradnje i modernizacije. Osim Njemačke koristi ga još 10 europskih i nekoliko neeuropskih država: Austrija, Nizozemska, Švedska, Švicarska, Španjolska, Turska, Singapur, Čile, Kanada, Danska, Poljska, Finska, Norveška i Grčka posjeduju neke od Leoparda 2.


{{Izabrani članci/25, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/26, 2010.

Milano, katedrala

Milano (talijanski izgovor: [miˈla(ː)no], zapadno lombardijski: Milan, engleski Milan, njemački Mailand) je grad u Italiji, glavni grad regije Lombardije i milanske Provincije. Grad naseljava oko 1,3 milijuna stanovnika, dok je gradsko područje peto najveće u Europskoj uniji s procijenjenim stanovništvom od 4,3 milijuna. Metropolitansko područje Milana, daleko najveće u Italiji, prema procjeni OECD-a ima 7,4 milijuna stanovnika. Grad je pod nazivom Mediolanum osnovao keltski narod Insubri. Kasnije, 222 pr. Kr. osvajaju ga Rimljani, te je grad postao vrlo uspješan pod Rimskim Imperijem. Kasnije su Milanom vladale obitelji Visconti i Sforza, Španjolci u 16. stoljeću i Austrijanci u 18. 1796. godine Milano je osvojio Napoleon Bonaparte i proglasio ga 1805. glavnim gradom Kraljevstva Italije. U doba Romantizma, Milano je bio važno kulturno središte Europe u kojem je djelovao niz umjetnika, skladatelja i značajnih književnih ličnosti. Kasnije, za vrijeme drugog svjetskog rata, grad je bio teško pogođen savezničkim bombardiranjima, te je nakon njemačke okupacije 1943, postao središtem talijanskog otpora. Unatoč tome, Milano je doživio poratni ekonomski napredak, koji je privukao mnoge imigrante s juga Italije i iz inozemstva.

Milano je cijenjen kao svjetsko središte mode i dizajna, s velikim globalnim utjecajem u trgovini, industriji, glazbi, sportu, književnosti, umjetnosti i masovnim medijima, što gradu nosi status "Alfa globalnog grada". Lombardijski metropolis posebno je poznat po svojim modnim kućama i trgovinama, te po glazbenoj, posebno opernoj, tradiciji, kao dom više značajnih skladatelja (Giuseppe Verdi) i teatara (Teatro alla Scala). U Milanu je 1906. održana Svjetska izložba, kojoj će grad ponovo biti domaćin 2015.


{{Izabrani članci/26, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/27, 2010.

Lionel Messi

Lionel Andrés Messi (Rosario, Argentina, 24. lipnja 1987.) argentinski je nogometaš koji trenutačno igra za španjolsku Barcelonu i argentinsku nogometnu reprezentaciju. Messi je bio najbolji strijelac sa šest postignutih pogodaka, uključujući dva u finalu, Svjetskog nogometnog prvenstva mladih. Ubrzo nakon toga, postao je standardni član argentinske seniorske nogometne reprezentacije. 2006. je postao najmlađi Argentinac koji je zaigrao na Svjetskom nogometnom prvenstvu, a sljedeće je godine bio osvajač srebrne medalje na Copa Américi. Na Olimpijskim igrama 2008. u Pekingu osvojio je zlatnu medalju, svoje prvo međunarodno priznanje.

Messi je počeo igrati nogomet u ranoj dobi, a njegov je potencijal ubrzo primijetila Barcelona. 2000. je napustio mladu momčad Newell's Old Boysa i s obitelji se preselio u Europu, budući da je Barcelona ponudila da će platiti liječenje njegove deficijencije hormona rasta. Debitiravši u sezoni 2004./05., srušio je ligaški rekord za najmlađeg igrača koji je zaigrao u ligaškoj utakmici, a postao je i najmlađi strijelac u povijesti. Slijedila su velika priznanja budući da je Barcelona u Messijevoj debitantskoj sezoni osvojila prvenstvo i Ligu prvaka. Prekretnicom se pokazala sezona 2006./07.: postao je standardni prvotimac, postigavši hat-trick u El Clásicu i završivši sezonu s 14 golova u 26 ligaških utakmica. Njegova vjerojatno najbolja sezona bila je 2008./09., u kojoj je postigao 38 golova i bio sastavni dio momčadi koja je osvojila tri trofeja. U prosincu 2009. osvojio je Zlatnu loptu France Footballa, nagradu World Soccera za nogometaša godine i FIFA-inu nagradu za nogometaša godine.


{{Izabrani članci/27, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/28, 2010.

Sat za planet Zemlju - Sydney

Sat za planet Zemlju (engl. Earth Hour, dosl. Zemljin sat), globalni je događaj kojeg organizira WWF (World Wide Fund for Nature, hrv. Svjetski fond za prirodu također poznat kao World Wildlife Fund, hrv. Svjetski fond za divljinu), a održava se posljednju subotu u ožujku svake godine, pozivajući domaćinstva i tvrtke na gašenje njihovih nepotrebnih svjetala i ostalih električnih uređaja na jedan sat radi podizanja svijesti o potrebi poduzimanja akcije oko klimatskih promjena. Sat za planet Zemlju pokrenuli su WWF i The Sydney Morning Herald 2007. godine kada je 2,2 milijuna stanovnika Sydneyja sudjelovalo gašenjem svih nepotrebnih svjetala.

Slijedeći primjer Sydneyja, mnogi drugi gradovi diljem svijeta prihvatili su događaj 2008. godine. Sa 35 zemalja širom svijeta koje su sudjelovale preko gradova nositelja i još 400 gradova sudionika, Sat za planet Zemlju 2008. bio je proslavljen na svih sedam kontinenata. Prema online anketi Zogby Internationala u Satu za planet Zemlju 2008. sudjelovalo je 36 milijuna ljudi. 2009. godine u Satu za planet Zemlju sudjelovalo je 88 zemalja i 4.088 gradova. Među sudionicima iz 2009. bilo je po prvi put i sjedište Ujedinjenih naroda u New Yorku. Izvješća pokazuju da su se Sjedinjene Države te godine našle na vrhu u sudjelovanju u Satu za planet Zemlju s procjenom od 80.000.000 ljudi, 318 gradova i 8 saveznih država sudionica. Na Filipinima je sudjelovalo 647 gradova i preko 15 milijuna ljudi. Iza njih našle su se Grčka s 484 grada sudionika i Australija sa 309. Sat za planet Zemlju 2010. održan je 27. ožujka 2010. od 20.30 do 21.30 po lokalnom vremenu.


{{Izabrani članci/28, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/29, 2010.

Mauna Loa

Mauna Loa najveći je vulkan na Zemlji s obzirom na obujam i jedan od pet vulkana koji sačinjavaju otok Hawaiʻi u američkoj saveznoj državi Havaji. Tipično za područje sjevernog Pacifika, Mauna Loa aktivni je vulkan u obliku štita, čija se zapremina procjenjuje na 75.000 km3. Visina mu iznosi 4169,40 m, a od podmorskog podnožja 10.099 m. Ipak, susjedni vulkan Mauna Kea viši je za 37 metara. Havajsko ime Mauna Loa znači "duga planina". Lava koju vulkan eruptira siromašna je silicijevim dioksidom te se stoga sporo kruti pa Mauna Loa ima blage padine. To također znači da erupcije nisu eksplozivnog karaktera. Magma mu dolazi iz havajske vruće točke, koja je tijekom desetaka milijuna godina stvorila Havajsko otočje. Tektonika ploča predviđa da će se pomicanjem Pacifičke ploče vremenom i Mauna Loa udaljiti od vruće točke te da će za 500.000 do milijun godina postati ugasli vulkan.

Posljednja erupcija vulkana dogodila se 1984. godine. Premda u zadnjih dvjestotinjak godina nisu zabilježene ljudske žrtve, erupcije iz 1926. i 1950. godine uništile su neka sela na obroncima, a grad Hilo je dijelom izgrađen na okamenjenoj lavi nastaloj nakon erupcije s kraja 19. stoljeća. S obzirom na potencijalnu opasnost koju predstavlja za okolna urbana područja, Mauna Loa dijelom je programa Decade Volcanoes, koji proučava najopasnije svjetske vulkane, a prati se od 1912. iz Havajskog vulkanskog opservatorija. Područje nacionalnog parka Havajski vulkani obuhvaća vrh te jugoistočni obronak Mauna Loe, kao i susjedni vulkan Kīlaueu.


{{Izabrani članci/29, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/30, 2010.

Atenska škola, (Rafael, 1509-1510)

Antička filozofija obuhvaća filozofska mišljenja i sustave koji su se razvili na širokom sredozemnom prostoru prožetom starom grčkom i rimskom kulturom u razdoblju od 7. stoljeća pr. Kr. do propasti starog svijeta početkom 6. stoljeća.

Kultura stare Grčke začetnik je i europske kulture. Na tom se geografskom području prvi put u povijesti iz religijsko-fantastičnoga izdvojio filozofsko-znanstveni oblik mišljenja. Karakteristika stare orijentalne kulture bila je uklopljenost određenog stupnja znanstvenog mišljenja, do kojeg su stari orijentalni narodi dospjeli, u religijsko-fantastični oblik mišljenja. Ta uklopljenost egzaktne misli u fantastično-religioznu mistiku karakteristična je i za one koji su se bavili znanošću u starim kulturama. To su bile zatvorene svećeničke grupe ili proroci koji su se izdvajali iz svijeta i ljudskog društva da bi tako osamljeni i udubljeni sami u sebe došli do istine. Njihovim sposobnostima pridavala se aureola uzvišenosti, nadzemaljskog i nadljudskog.

Grčka civilizacija oslobodila je znanstveno mišljenje i emancipirala ga od religije, podredivši ga praktičnim zadacima trgovine, brzom razvoju privrede, ali i političkim zadacima koji su se nametali u vezi s izmijenjenom društveno-ekonomskom strukturom. To mišljenje napušta služenje fantastičko-religioznom čovjeku, koji sebe još nije izdvojio kao pojedinca u okviru društva, i prelazi u službu konkretnog, egoističnog čovjeka pojedinca. Kroz takvog čovjeka i u njegovom interesu začela se u Grčkoj era samostalne znanstvene misli, čime je obilježen početak nove epohe u povijesti čovjekova ovladavanja prirodom i društvom. Grčka postaje kolijevkom kulturnog kompleksa koji se jednostavno naziva "Zapad", što u to doba predstavlja pomicanje kulturnog i ekonomskog razvitka s Istoka prema Zapadu.


{{Izabrani članci/30, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/31, 2010.

Karta s glavnim područjima sukoba i Savezničkih iskrcavanja na Pacifiku, 1942.-1945.

Rat na Pacifiku počeo je u Aziji izbijanjem Drugog kinesko-japanskog rata, 7. srpnja 1937. Nakon japanskog napada na Pearl Harbor 7. prosinca 1941., slijedećeg dana u sukob, a time i u Drugi svjetski rat, ulaze i Sjedinjene Američke Države. Iako se okvirno može gledati kao sukob u sukobu, rat na Pacifiku imao je važan utjecaj na poslijeratno stanje ne samo na prostoru Pacifika nego i čitavog svijeta.

Pored SAD-a, u ratu na ovom području na strani Saveznika sudjelovale su i Velika Britanija, Australija, Novi Zeland i Nizozemska. S druge strane, Saveznicima su objavile rat i neke zemlje koje je Japan okupirao tijekom razvoja rata. Kako se rat bližio kraju, neke azijske države, nakon oslobađanja od japanske okupacije, ulaze u rat na strani Saveznika.

Rat na Pacifiku, a time i Drugi svjetski rat, okončan je 2. rujna 1945. potpisivanjem kapitulacije Japana na američkom bojnom brodu Missouri u zaljevu Sagami. To je bio jedini rat u kojem je korišteno kako nuklearno (SAD u Japanu), tako i biološko i kemijsko oružje (oboje je koristio uglavnom Japan u Kini).


{{Izabrani članci/31, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/32, 2010.

Duccio: Bogorodica s djetetom iz 1284.

Prema Novom zavjetu, Marija (aramejski מרים Maryām "gorka"; arapski مريم (Maryam); Grčki Μαριαμ, Mariam, Μαρια, Maria) je bila majka Isusova. Sveta Marija, Blažena Djevica Marija i Bogorodica (grčki Theotokos Θεοτόκος) su tradicionalni naslovi koje koriste katolici, pravoslavci i ostali da opišu Mariju. Prema evanđeljima, živjela je u Nazaretu u pokrajini Galileji. Stupila je u brak s Josipom i začela Isusa, Sina Božjega na čudesan i jedinstven način po Duhom Svetome, te ga odgajala s Josipom. U svim evanđeoskim tekstovima, Marija je u prvom redu Isusova majka. To je njena uloga u povijesti spasenja. Kršćani je iz poštovanja zovu Blažena Djevica Marija. Tijekom stoljeća, razvile su se mnoge marijanske pobožnosti, molitve, pjesme, od kojih je najpoznatija molitva Zdravo Marijo. Marija se više puta ukazala ljudima dajući poruke. Među najpoznatijim ukazanjima su ona u Lourdesu i Fatimi.

Tijekom stoljeća nastali su mnogi blagdani u čast Mariji. Danas se tijekom crkvene godine slavi trinaest marijanskih svečanosti. Među najvažnijima su tri svetkovine: svetkovina svete Bogorodice Marije (1. siječnja), Uznesenje Blažene Djevice Marije ili Velika Gospa (15. kolovoza) i Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije (8. prosinca). Dva blagdana su: Rođenje Blažene Djevice Marije ili Mala Gospa (8. rujna) i Pohođenje Blažene Djevice Marije (31. svibnja). Četiri obavezna spomendana su: Spomen Blažene Djevice Marije Kraljice (22. kolovoza), Spomen Blažene Djevice Marije Žalosne (15. rujna), Spomen Blažene Djevice Marije od svete Krunice (7. listopada) i Prikazanje Blažene Djevice Marije (1. studenog). Četiri neobavezna spomendana su: Spomen Majke Božje Lurdske (11. veljače), Bezgrješno Srce Marijino (subota nakon svetkovine Presvetog Srca Isusova, Spomen Majke Božje Karmelske (16. srpnja) i Posveta bazilike Majke Božje Velike (5. kolovoza).


{{Izabrani članci/32, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/33, 2010.

Deset malih crnaca (engleski: Ten Little Niggers ili And Then There Were None) kriminalistički je roman Agathe Christie kojeg je 6. studenog 1939. objavio Collins Crime Club. Prvo izdanje na hrvatskom jeziku tiskano je 1977. godine u Zagrebu u izdanju Globusa, a roman je prevela Sanja Tamburasev. Roman govori o deset stranaca, ljudi koji naizgled nemaju nikakve veze jedan s drugim, ali zapravo su svi krivi za neko ubojstvo za koje nisu osuđeni ili procesuirani. Iako su njih desetero jedini gosti na otoku, jedan po jedan počinju umirati, a uzroci njihovih smrti prate stihove poznate pjesmice "Ten Little Niggers". Nakon pregledavanja otoka, gosti shvate da je ubojica jedan od njih. Ova je roman daleko najpopularniji roman Agathe Christie, te ujedno i njezin najprodavaniji. Prodan je u više od 100 milijuna primjeraka, zbog čega je ujedno i sedma najpopularnija knjiga svih vremena. Deset malih crnaca ima više adaptacija od bilo kojeg drugog djela Agathe Christie. No, zbog tematike izvornog romana, brojne su adaptacije koristile alternativni kraj iz dramske adaptacije iz 1943. (koju je također napisala Agatha Christie), te su često mijenjali imena i lokaciju radnje.


{{Izabrani članci/33, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/34, 2010.

RNK Split (Radnički nogometni klub Split) hrvatski je nogometni klub iz Splita. Pod imenom HRŠD "Anarh" osnovali su ga 16. travnja 1912. godine učenici Muške zanatske škole predvođeni Šimunom Rosandićem, a službeno je registriran 25. srpnja 1912. Tijekom povijesti, klub je više puta raspuštan i zabranjivano mu je djelovanje, a spajao se i s drugim klubovima. Zbog toga je nekoliko puta mijenjao i ime. Klub je igrao u 1. saveznoj ligi u sezonama 1957./58. i 1960./61. U sezoni 2009./2010. RNK Split osvaja 2. HNL i od sezone 2010./2011. nastupa u 1. HNL. RNK Split od 1955. koristi stadion Park mladeži, a sve svoje prvoligaške utakmice je kao domaćin igrao na Hajdukovom stadionu. Tradicionalno, dres RNK Split je crvene boje. Od svibnja 1996. korišten je plavo bijeli dres s okomitim prugama po uzoru na prvi dres kluba iz 1912. Od listopada 2001. godine RNK Split ponovno nastupa u crvenom dresu. U Splitovoj drugoj prvoligaškoj sezoni 1960./61. prvi se put spominje postojanje grupe navijača Crveni đavoli, a kao datum utemeljenja uzima se 14. svibnja 1961. kada je odigrana utakmica Hajduk - Split. Propadanjem kluba zamire djelovanje navijača, a ponovnim usponom kluba i prijelazom iz 4. HNL u 3. HNL opet se okuplja navijačka skupina. 18. lipnja 2008. godine formalno je osnovana Splitova navijačka skupina sa starim imenom Crveni đavoli.


{{Izabrani članci/34, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/35, 2010.

Papa Ivan Pavao II. 1993. godine

Ivan Pavao II. (lat. Ioannes Paulus PP. II) (Wadowice, Poljska, 18. svibnja 1920. - Vatikan, 2. travnja 2005.) bio je papa Rimokatoličke Crkve od 16. listopada 1978. do svoje smrti 2. travnja 2005. Rođen je kao Karol Józef Wojtyła. Njegov je pontifikat drugi najduži dokumentirani nakon onog pape Pia IX. Do danas je jedini slavenski i poljski papa kao i prvi ne-talijanski papa nakon Nizozemca Hadrijana VI. 1522. godine.

Ivan Pavao II. bio je jedan od najutjecajnijih državnika 20. stoljeća. Smatra se jednom od ključnih osoba zaslužnih za kraj komunizma u Poljskoj, a kasnije i u cijeloj Europi. Promicao je međureligijski dijalog te je značajno poboljšao odnose Katoličke Crkve s judaizmom, islamom, Pravoslavnom crkvom i Anglikanskom zajednicom. U 26 godina svoga pontifikata posjetio je 130 država i proputovao 1,2 milijuna kilometara. Prvi je papa koji je posjetio gradove Azije, Afrike i Južne Amerike. Govorio je sljedeće jezike: talijanski, francuski, njemački, engleski, portugalski, ukrajinski, ruski, hrvatski, esperanto, starogrčki i latinski kao i svoj materinski poljski. Napisao je 14 enciklika, 11 apostolskih konstitucija, 41 apostolsko pismo, 15 apostolskih pobudnica, 19 motuprija i više knjiga. Na deset je konzistorija imenovao novih 231 kardinala i zaredio 321 biskupa. Proglasio je novih 1340 blaženika i 483 novih svetaca.


{{Izabrani članci/35, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/36, 2010.

Ukrajinska zastava

Ukrajina (ukrajinski jezik: Україна / Ukrajina) je država u istočnoj Europi. Po svojoj površini od 603.700 četvornih kilometara, Ukrajina je najveća europska država, na drugom je mjestu ako se uzme u obzir europska površina euroazijske Ruske Federacije. Po državnom uređenju Ukrajina je republika, a zakonodavnu vlast obnaša Verhovna Rada - ukrajinski parlament sa 450 zastupničkih mjesta. Ukrajina je podijeljena na 24 administrativne jedinice koje se nazivaju oblastima, jednu autonomnu republiku i dva grada s posebnim statusom. Oblasti se dijele na manje jedinice koje se nazivaju rajonima.

Moderna povijest Ukrajine započinje u sklopu dominacije Istočnih Slavena i stvaranja prve istočnoslavenske države Kijevske Rus'i u 9. stoljeću. Ukrajina tada predstavlja kulturno i političko središte srednjovjekovnog istočnoslavenskog stanovništva i sve do 12. stoljeća biva najveća i najmoćnija država u Europi. Ukrajina danas predstavlja dom prve moderne demokracije, koja se manifestirala kroz republikansku formu Zaporoške republike, osnovane sredinom 17. stoljeća, nakon ustanka ukrajinskog hetmana Bogdana Hmeljnickog. U Velikom sjevernom ratu, Ukrajina je podjeljena između nekoliko moćnih vojnih sila, a tijekom 19. stoljeća, najveći dio teritorija Ukrajine je potpao pod vlast Ruskog Carstva, dok se ostatak našao pod vlašću Austro-Ugarske.


{{Izabrani članci/36, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/37, 2010.

Postizanje održivosti omogućit će Zemlji nastavak potpore čovjekovom životu kakav poznamo. NASA-ini kompozitni snimci Blue Marble: 2001. (lijevo) i 2002. godine (desno).

Održivost je sposobnost održavanja ravnoteže određenih procesa ili stanja u nekom sustavu. Danas se najčešće koristi u vezi s biološkim i ljudskim sustavima. U ekološkom smislu održivost se može definirati kao način po kojem biološki sustavi ostaju raznoliki i produktivni tijekom vremena. Za ljude ona je potencijal za dugoročno održavanje blagostanja koje pak ovisi o blagostanju prirodnog svijeta i odgovornoj uporabi prirodnih resursa.

Održivost je postao širok termin koji se može primijeniti na gotovo sve oblike života na Zemlji, od lokalne do globalne razine i kroz različite vremenske periode. Dugoživuće i zdrave močvare i šume primjeri su održivih bioloških sustava. Nevidljivi kemijski ciklusi redistribuiraju vodu, kisik, dušik i ugljik unutar živih i neživih sustava u svijetu, te su održavali život milijunima godinama. Kako se ljudska populacija na Zemlji povećavala, prirodni ekosustavi su nazadovali, a promjene u ravnoteži prirodnih ciklusa imale su negativan učinak kako na ljude tako i na ostale žive sustave.

Načini održivijeg življenja mogu poprimiti mnoge oblike od reorganizacije životnih uvjeta (npr. ekosela, ekoopćine i održivi gradovi), ponovne procjene ekonomskih sektora (permakultura, zelena gradnja, održiva poljoprivreda) ili radne prakse (održiva arhitektura) uporabom znanosti radi razvoja novih tehnologija (zelene tehnologije, obnovljiva energija) do prilagodbi u individualnim životnim stilovima kojima se čuvaju prirodni resursi.


{{Izabrani članci/37, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/38, 2010.

Michelangelo: Pieta

Isus i žene susreću se od Isusova rođenja. Isus im pristupa na način koji je bio nov i nepoznat u to vrijeme. Spasio je život osuđenici na smrt (Iv 8,3-8), razgovarao je sa ženama pogankama, što je bilo neuobičajeno (Iv 4,27), promijenio je običaje vezane za razvod (Mk 10, 2-9), zalagao se da se promijeni stav prema griješnim ženama (Lk 7,36-50). Nije želio da propadnu, već da se poprave i spase. Blažena Djevica Marija začela je Isusa, rodila ga i skrbila se za Njega. Ona je prva zamolila Isusa da pomogne ljudima u nevolji, što je i učinio na svadbi u Kani Galilejskoj. Isus je prvo ženi objavio da je izabrani Mesija. Bilo je to u susretu s pogankom Kananejkom. Tijekom svog križnog puta, jedino se obratio jeruzalemskim ženama, koje su ga oplakivale.

Sva četiri Evanđelja izvještavaju da su žene našle prazan Isusov grob. Prema evanđelistima Marku i Luki, Isusovo uskrsnuće prvo je objavljeno ženama, a prema Mateju i Ivanu, Isus se i ukazao prvo ženama (u Ivanovu Evanđelju Mariji Magdaleni). U to vrijeme, smatralo se da žene nisu ovlaštene naučavati. Stoga je iznenađenje da se uskrsnuli Isus prvo pokazao ženama i poslao ih da jave Petru i drugim apostolima. U Evanđeljima, posebno sinoptičkima, žene imaju ključnu ulogu kao svjedokinje Isusove smrti, polaganja u grob i otkrića praznoga groba. Smatra se da se time povećala vjerodostojnost svjedočanstva, jer bi se u židovskoj i grčko - rimskoj kulturi očekivalo, da svjedoci budu društveno priznati muškarci, a ne "neke ožalošćene žene".


{{Izabrani članci/38, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/39, 2010.

Radna mapa obrane Općine Dubrovnik

Obrana Dubrovnika skupni je naziv ratnih vojnih operacija koje su se tijekom Domovinskog rata, od rujna 1991. godine do konca rata u Hrvatskoj, odvijale na području nekadašnje općine Dubrovnik, od graničnog prijelaza Debeli Brijeg i Prevlake na istoku do Neuma i pelješkog mjesta Zamaslina na zapadu, Čepikuća na sjeverozapadu, Osojnika u dubrovačkom zaleđu te graničnog prijelaza Brgat na sjeveru općine. Ove operacije podrazumijevaju obranu od srpsko-crnogorske agresije na krajnji jug Hrvatske, obranu Dubrovnika za vrijeme opsade samog Grada, čišćenje dubrovačkog zaleđa i micanje neprijateljske vojske i topništva van domašaja za gađanje civilnih ciljeva u Dubrovniku i okolici. U Obranu Dubrovnika spadaju i operacije Čagalj, Tigar, Oslobođena zemlja, Vlaštica i Operacija Konavle. Napad na ovaj dio Hrvatske izvele su kombinirane snage JNA, JRM i JRZ, potpomognute pripadnicima teritorijalne obrane Crne Gore, Istočne Hercegovine i četničkim dragovoljačkim postrojbama.

Grad i veći dio dubrovačke općine pretrpjeli su ogromne materijalne štete. U samom Dubrovniku uništeni su mnogi spomenici kulture nulte kategorije. Samo u jednom dvanaestsatnom napadu na staru gradsku jezgru teško je oštećeno oko 30% objekata. U Trstenom je zapaljen i gotovo u potpunosti uništen 490 godina stari arboretum. U potpunosti je uništeno 2.127 kuća, a 7.771 stanovnik je ostao bez krova nad glavom. Većina tih kuća je zapaljena i opljačkana. Opljačkana je i dubrovačka zračna luka u Čilipima. Šteta od razaranja je danas gotovo u potpunosti sanirana, a Crna Gora se obavezala isplatiti dio odštete za ratna razaranja, palež i pljačku. Tijekom ratnih djelovanja u Dubrovniku i okolici poginula su 182 branitelja i 11 pripadnika Narodne zaštite iz Dubrovačko-neretvanske županije te 92 civila.


{{Izabrani članci/39, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/40, 2010.

Mara Matočec

Mara Matočec (Đelekovec, 9. rujna 1886.Korija, 8. svibnja 1967.) bila je seljačka spisateljica, pjesnikinja, dramatičarka i političarka. Svoja književna djela pisala je sve do smrti, a djelovala je unutar Hrvatske seljačke stranke i Seljačke sloge kao članica Glavnoga odbora HSS-a te članica Glavnoga odbora Seljačke sloge. U Hrvatskoj je poznata kao spisateljica i političarka u Seljačkom pokretu braće Radić i veliki zagovornik emancipacije.

Mara Matočec, prva seljačka književnica i političarka u Seljačkom pokretu braće Radić, rođena je u Đelekovcu kod Koprivnice. Bila je kćer jedinica Mare r. Vrbančić i Luke Jendrašića. U ranoj mladosti s roditeljima se seli u Đurđevac. Sa sedamnaest godina udaje za Stjepana Matočeca, kolara i pravoužitnika đurđevačke imovne općine. Mara je imala četvero djece: Ignacija, Josipa, Valenta i kćer Maricu. Odlazak supruga u rat pokreće u Mari energiju za pisanje pjesme koju mu posvećuje. Napisala ju je neposredno nakon mobilizacije supruga i nazvala ju Sibiriji. Pjesma je objavljena u časopisu „Dom“ u siječnju 1915. godine i to je Marina prva objavljena pjesma. Pobudila je veliku pozornost te od tada Maru Matočec sa svih strana počinju poticati da nastavi pisati i objavljivati dalje.


{{Izabrani članci/40, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/41, 2010.

Wilt Chamberlain

Wilton Norman "Wilt" Chamberlain (Philadelphia, Pennsylvania, 21. kolovoza 1936. - Bel Air, Kalifornija, 12. listopada 1999.) bio je američki profesionalni košarkaš. Igrao je na poziciji centra, a na NBA draftu 1959. izabrali su ga Philadelphia Warriorsi. Igravši za Harlem Globetrotterse, Philadelphia/San Francisco Warriorse, Philadelphia 76erse, Los Angeles Lakerse i San Diego Conquistadorse osvojio je dva NBA prstena, četiri puta proglašavan je najkorisnijim igračem lige te je jednom proglašen za najkorisnijeg igrača NBA All-Star utakmice, jednom za najkorisnijeg igrača NBA finala i jednom za novaka godine. Chamberlain je trinaesterostruki NBA All-Star te je deset puta izabran u All-NBA momčad i dva puta u All-Defensive momčad.

Chamberlain je vlasnik nekoliko desetaka NBA rekorda, najčešće u poenima i skokovima. Zajedno s drugim ostvarenjima, Chamberlain je jedini igrač koji je u jednoj NBA sezoni ostvario prosjeke više od 40 i 50 poena po utakmici te jedini koji je u jednoj utakmici postigao 100 poena. Također Chamberlain je osvajao sedam naslova za najboljeg strijelca lige, jedanaest naslova za najboljeg skakača lige, devet puta bio je najprecizniji u postignutim koševima te je jednom čak predvodio ligu i u asistencijama. Chamberlain je član Košarkaške Kuće slavnih od 1978. godine, a 1980. godine uvršten je na popis 35 najvećih košarkaša NBA lige. 1996. godine primio je veliko priznanje kada je uvršten na popis 50 najvećih igrača u povijesti NBA lige. Nakon NBA karijere, Chamberlain je postao vrlo uspješan poslovni čovjek te je ostvario nekoliko zapaženijih glumačkih uloga, od kojih je i ona u flimu Conan Razarač.


{{Izabrani članci/41, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/42, 2010.

Poštanska marka s likom Andrije Hebranga

Andrija Hebrang (Bačevac pokraj Virovitice, 22. listopada 1899. – Beograd, 1949. ili 1950., hrvatski revolucionar, političar i državnik.

Andrija Hebrang rođen je 1899. godine u Bačevcu u obitelji Andrije Hebranga i Cecilije rođene Strasser. Školuje se za trgovačkog pomoćnika u Szent Lorenczu kraj Pečuha, radio je kao trgovački pomoćnik u Suhopolju, kasnije kao trgovački putnik te činovnik u Zagrebu. Dobro je govorio njemački i mađarski, služio se ruskim i engleskim jezikom. Služi vojni rok u austrougarskoj vojsci 1917. u Osijeku, u Zagrebu prolazi obuku za vezista, te je upućen na talijansku frontu sredinom jeseni, gdje dočekuje kraj rata. U novoj državi (Kraljevina SHS) 1918. opet je pozvan u vojsku, služi je u Osijeku. Postaje član KPJ 1919. u Osijeku, ističe se te je član Mjesnog komiteta KPJ za Zagreb. Prvi put je uhićen za uličnih demonstracija u ožujku 1924. nakon čega je odležao nekoliko dana u zatvoru. Uhićen je ponovo 13. travnja 1928. prilikom ilegalnog prelaska granice, te je zatvoren na 3 mjeseca zbog "skitnje i komunizma". Mjesec dana nakon ubojstva Stjepana Radića u Beogradu Hebrang je opet uhićen - 7. rujna 1928. zbog političke djelatnosti, te je osuđen 13. studenoga 1928. na 12 godina robije, no u Srijemskoj Mitrovici i Lepoglavi ostaje do 15. veljače 1941.


{{Izabrani članci/42, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/43, 2010.

Patria Hrvatske vojske

Patria AMV (Armored Modular Vehicle) višenamjensko je oklopno vozilo na kotačima konfiguracija 8x8 ili 6x6, koje proizvodi finski proizvođač Patria. Prototip je proizveden 2001. godine, a prva su vozila isporučena Finskoj vojsci 2003. godine. Serijska proizvodnja započela je 2004. godine. Osim Finske koristi ga još 5 država: Hrvatska, Poljska, Južnoafrička Republika, Slovenija i Ujedinjeni Arapski Emirati posjeduju neke od inačica Patrie AMV.

Glavna osobina Patrie AMV je modularni dizajn koji omogućava ugradnju različitih oružja, senzora ili komunikacijskih sustava na isto vozilo. Dizajni postoje za različite inačice oklopnih transportera i borbenih vozila pješaštva, komunikacijskih inačica, ambulantne inačice i različitih inačica za vatrenu potporu s minobacačima velikog kalibra i topovskih sustava. Jedna od glavnih osobina je ta da Patria AMV ima zaštitu od mina do 10 kilograma TNT. Model Patrije AMV u verziji 8x8 teži od 16 do 24 tone. Maksimalni teret koji AMV može prevesti je 10 tona, a ukupan volumen slobodnog prostora unutar vozila je 13 m3. U izvedbi 6x6 može prevesti do 6 tona tereta. Masa praznog vozila je 12, a punog 18 tona. Patria AMV 6x6 ima sličnu opremu kao i veća izvedba, ali je pokazala slabije terenske sposobnosti.


{{Izabrani članci/43, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/44, 2010.

Medijski plemićki par

Medijsko Carstvo (perz. Māda, grč. Mēdía, akad. Mādāya) bilo je prvo iransko carstvo koje je od kraja 8. do sredine 6. stoljeća pr. Kr. obuhvaćalo prostore Velikog Irana, sjeverne Mezopotamije i istočne Male Azije. Prije osnutka Medijskog Carstva iranski narodi živjeli su u manjim plemenskim zajednicama i nije postojala hijerarhija vladavine, no ratovi s Asircima doveli su do njihovog ujedinjenja odnosno stvaranja moćne monarhije koja je postala temeljem za sve kasnije iranske dinastije. Osnivačem Medijskog Carstva smatra se Dejok, plemenski vođa kojeg su medijski plemići izabrali za arbitra u rješavanju sporova, a potom i medijskim kraljem. Prilikom stvaranja medijske države ona je obuhvaćala samo manje teritorije jugozapadno od Kaspijskog jezera, no u doba najvećeg medijskog vladara Kijaksara proširena je na većinu azijskog dijela Bliskog istoka. Ta područja prostirala su se na 2.8 milijuna km², što je Mediju činilo dotad najvećim carstvom u povijesti. Granice carstva bile su rijeke Kizil u Anatoliji i Tigris u Mezopotamiji na zapadu, Kavkaz i Sogdijana na sjeveru, te Indija na istoku.

Značaj medijske države u antičkoj povijesti je višestruk. Iranski narodi po prvi put u povijesti se ujedinjuju i time stvaraju političku protutežu Babiloniji i Asiriji, glavnim silama na zapadu. Medijci u savezu s Babiloncima pokoravaju Novoasirsko Carstvo, dotad najjaču vojno-političku silu u regiji. Također, sukob Medijaca s Lidijom u Maloj Aziji predstavlja prvi kontakt drevnog Irana s grčkim svijetom. Vjerojatno najveći značaj predstavlja sam pad Medijskog Carstva 550. pr. Kr.,s obzirom da je na njegovim temeljima perzijski vladar Kir Veliki stvorio Ahemenidsko Perzijsko Carstvo, najveću i najmoćniju iransku državu u povijesti antike.


{{Izabrani članci/44, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/45, 2010.

Allianz Arena, novi stadion, crven za Bayernove potrebe

FC Bayern München (njemački: Fußball-Club Bayern München) njemački je nogometni klub iz bavarskog Münchena. Natječe se u 1. njemačkoj Bundesligi, koju je osvojio 21 put, najviše od svih klubova, dok je 14 puta osvojio njemački kup. Klub je 1900. godine osnovalo jedanaest nogometaša vođenih Franzom Johnom. Iako je Bayern osvojio prvo njemačko nogometno prvenstvo u 1932. godini, momčad nije igrala Bundesligu od njezinog početka, 1963. godine. Sredinom 1970-ih, klub je imao razdoblje sjajnih uspjeha, kada je poznata momčad predvođena Franzom Beckenbauerom osvojila Kup prvaka tri puta zaredom (od 1974. do 1976.). U godinama koje su slijedile, Bayern je postao najtrofejnija njemačka nogometna momčad, sa sedam naslova u zadnjih 11 prvenstava. Posljednji njihov međunarodni naslov bio je 2001., kada su osvojili Interkontinentalni kup.

Od početka sezone 2005./06., Bayern domaće utakmice igra na Allianz Areni. Prije toga, klub je 33 godine igrao na Olimpijskom stadionu. Glavne su boje momčadi crvena i bijela, a logo kluba prikazuje boje pokrajine Bavarske. Danas Bayern ima više od 147.000 članova. Također, u Bavarskoj se nalazi 2.400 službeno registriranih fan klubova s oko 177.000 članova. Klub također ima momčadi iz različitih sportova, kao što su šah, rukomet, košarka, gimnastika, kuglanje, stolni tenis te ostale nogometne momčadi (žene, rezerve, juniori) s više od 1.100 aktivnih članova.


{{Izabrani članci/45, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/46, 2010.

Majka Terezija

Majka Terezija (Skoplje, 26. kolovoza 1910. - Kalkuta, 5. rujna 1997.), časna sestra albanskog i vlaškog podrijetla te indijskog državljanstva. Rođena je pod imenom Agnes Gonxha Bojaxhiu. Osnovala je katoličku redovničku zajednicu Misionarke ljubavi u indijskoj Kalkuti 1950. godine. Više od 45 godina služila je siromašnima, bolesnima, siročadi i umirućima. Misionarke ljubavi od početne male zajednice s vremenom su prerasle u zajednicu koja broji 5 000 redovnica u oko 600 misija, škola i skloništa u 120 država svijeta. Papa Ivan Pavao II. proglasio je Majku Tereziju blaženom 19. listopada 2003. godine.

Od 1970. godine, međunarodno je prepoznata kao humanitarka i pomoćnica siromašnih i nemoćnih. Dobitnica je Nobelove nagrade za mir 1979., te mnogih drugih međunarodnih nagrada, među kojima se ističu najviše indijsko civilno odličje "Bharat ratna" iz 1980. za njen humanitarni rad, počasno državljanstvo SAD-a, Nagrada Albert Schweitzer, itd. Misionarke ljubavi nastavljaju pomagati siromašnima i potrebnima širom svijeta pa tako djeluju i u Hrvatskoj. Majka Terezija više puta boravila je u Hrvatskoj, prvi put još 1928. godine. Župnik njene župe u rodnom Skoplju bio je hrvatski svećenik Franjo Jambreković, koji je utjecao na nju, a u Indiji je surađivala s hrvatskim svećenikom Antom Gabrićem. Skupština grada Zagreba 19. srpnja 1990. proglasila ju je počasnom građankom grada Zagreba.


{{Izabrani članci/46, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/47, 2010.

Dva tupika

Škotske životinjske vrste uglavnom su uobičajene za sjeverozapadni europski dio paleoarktičke zone, iako je nekoliko najvećih sisavaca tog područja izumrlo zbog izlova, a ljudske su aktivnosti također dovele do uvoza raznih životinja. Raznovrsna škotska staništa s umjerenom klimom dom su za 62 vrste sisavaca, uključujući i jednu populaciju divljih mačaka, velik broj sivih i običnih tuljana i najsjeverniju populaciju dobrih dupina na svijetu. Ovdje žive mnoge populacije ptica, poput tetrijeba ruševca i sjeverne snježnice (Lagopus lagopus), a Škotska ima i svjetski važna gnijezdilišta morskih ptica kao što je bluna. Suri orao postao je nacionalna ikona, a bukoči i bjelorepani nedavno su ponovo naselili ove prostore. Škotski krstokljun jedina je endemična podvrsta kralježnjaka u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Škotska mora su među biološki najproduktivnijim u svijetu; procijenjeno je da broj morskih vrsta u morima Škotske prelazi 40 000. Darwinovi brežuljci važno su područje za dubokomorske koralje koji žive u hladnoj vodi, i koji su otkriveni 1998. Usto, gotovo 400 genetički različitih populacija atlantskog lososa živi u rijekama Škotske. Od 42 vrste slatkovodnih riba, pola ih je ovdje dospjelo prirodnom kolonizacijom, a pola su uveli ljudi. Tu živi samo šest vrsta vodozemaca i četiri vrste kopnenih gmazova, ali mnoge vrste beskralježnjaka s tih područja rijetke su na drugim prostorima Ujedinjenog Kraljevstva. Procijenjeno je da postoji 14 000 vrsta kukaca, uključujući i rijetke pčele i leptire koji su zaštićeni zakonom. Organizacije za očuvanje prirode u Ujedinjenom Kraljevstvu brinu se da će klimatske promjene, a posebno njihov utjecaj na visoravni i bića u moru, ugroziti većinu faune Škotske.


{{Izabrani članci/47, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/48, 2010.

Fizička karta svijeta

Geografija (grč. γεωγραφία) znanost je koja proučava prostornu stvarnost Zemljine površine. Naziv potječe iz klasične starine, a upućuje na prvotno značenje geografije pa je prema tome nastala i riječ zemljopis. Geografija tada nije bila znanost s određenim objektom i ciljem proučavanja, već neka vrsta opće enciklopedije o Zemlji. Riječ geografija prvi je skovao Eratosten oko 200. pr. Kr. kako bi označio opisno učenje o Zemlji.

Uz filozofiju i historiju (povijest), geografija pripada među najstarije znanosti ljudske civilizacije. Ona se za objašnjavanje geografskog prostora koristi metodama prirodnih i društvenih znanosti. S obzirom na raznoznačnost geoprostora, geografija je kao znanost vrlo kompleksna. To je jedina dualna ili mosna znanost, koja povezuje prirodne i društvene znanosti. Naziva se i svjetskom disciplinom. Geografija je, dakle, sintetička znanost, koja spaja mnoga dostignuća brojnih znanosti radi objašnjavanja geografskog prostora. Ona pripada u skupinu prirodnih znanosti jer joj je osnovno polazište u prirodnim značajkama geoprostora. Geografija kao znanost o geografskom prostoru (Zemljinoj površini) objašnjava raširenost, utjecaje i međuzavisnost svih najvažnijih prirodnih i društvenih čimbenika, koji sudjeluju u oblikovanju geoprostora kao cjeline ili njegovih prostornih dijelova (regija).


{{Izabrani članci/48, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/49, 2010.

Zastava Libije

Libija (arapski: ليبيا, Lībiyā izgovor [▶],libijski arapski:Lībya izgovor [▶],berberski: ⵍⵉⴱⵢⴰ), službeno Velika Socijalistička Narodna Libijska Arapska Džamahirija(الجماهيرية العربية الليبية الشعبية الإشتراكية العظمى) , država je u sjevernoj Africi na obali Sredozemnog mora. Na istoku graniči s Egiptom, na jugoistoku sa Sudanom, na jugu s Čadom i Nigerom, na zapadu s Alžirom te na sjeverozapadu s Tunisom. S površinom od gotovo 1.800.000 km², Libija je četvrta po veličini država u Africi, te sedamnaesta na svijetu. S obzirom na površinu, Libija ima vrlo mali broj stanovnika, a od ukupno 5,7 milijuna stanovnika, njih 1,7 živi u glavnom gradu Tripoliju. Tripolitanija, Kirenaika i Fezan tri su regije na koje se Libija tradicionalno dijeli. Zbog visokih prihoda od prodaje nafte, te malog broja stanovništva ovo je jedna od najbogatijih država u Africi. Libija ima najveći indeks ljudskog razvoja u Africi, te također i jedan od najvećih BDP-a po stanovniku na afričkom kontinentu.

Do početka 20. stoljeća područje današnje Libije bilo je pokrajina Osmanskog Carstva. 1912. godine Libija je postala talijanskom kolonijom. Tijekom Drugog svjetskog rata bila je poprište žestokih pustinjskih borbi, a nakon rata Libiji je dana neovisnost. Otkriće nafte 1959. potpuno je preobrazilo dotada siromašnu zemlju ovisnu o stranoj pomoći. 1969. godine u vojnom je udaru vlast preuzela vojna skupina na čelu s Moamerom Gadafijem koji od tada vlada zemljom, iako nema formalnih funkcija.


{{Izabrani članci/49, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/50, 2010.

Tropska grmljavina (eng. Tropic Thunder) američka je akcijska komedija redatelja Bena Stillera iz 2008. godine, čiji scenarij potpisuju Stiller, Justin Theroux i Etan Coen. U glavnim se ulogama pojavljuju Stiller, Jack Black i Robert Downey, Jr. kao trojica umišljenih glumaca koji snimaju film o Vijetnamskom ratu nakon što ih njihovi isfrustrirani scenarist i redatelj odluče ostaviti usred džungle, prisilivši ih da odigraju svoje uloge bez komfora filmskog seta. Stiller je ideju za film dobio još dok je nastupao u maloj ulozi u Carstvu sunca (1987.), a kasnije ju je predstavio Therouxu i Coenu u namjeri da mu pomognu da završi scenarij. Nakon što je film 2006. dobio zeleno svjetlo, snimanje se odvijalo 2007. na havajskom otoku Kauai: trajalo je 13 tjedana, a smatra se najvećom filmskom produkcijom u povijesti otoka. Tropsku grmljavinu pratila je ogromna marketinška promocija, koja je uključivala lažne internetske stranice za likove i njihove lažne filmove te izmišljene proizvode prikazane u filmu. U SAD-u premijerno prikazan 13. kolovoza 2008., film je dobio uglavnom dobre recenzije. Na Rotten Tomatoesu je 83 posto pregledanih recenzija bilo pozitivno, a na Metacriticu 71. U prvom vikendu prikazivanja zaradio je 26 milijuna dolara, a zadržao je prvu poziciju još tri tjedna nakon premijere. Prije objavljivanja na kućnim medijima 18. studenog 2008., film je u svijetu zaradio ukupno 180 milijuna dolara.


{{Izabrani članci/50, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/51, 2010.

Giorgione: Isusovo rođenje

Isusovo rođenje odnosi se na rođenje Isusa Krista, koje je opisano u Bibliji i povijesnim spisima. Slavi se na blagdan Božić. Kršćani vjeruju da je Isus obećani Mesija, koji se rodio i postao čovjekom da otkupi ljude od grijeha, iskaže im svoju ljubav i milosrđe. Isusovo rođenje opisano je u Evanđeljima po Luki i Mateju. U ostala dva Evanđelja se ne spominje. U Starome zavjetu proroci su navijestili rođenje Mesije, koji će otkupiti ljude od grijeha. Novi zavjet donosi ispunjenje proročanstva. Isusa, Božjeg Sina, rodila je Djevica Marija uz pomoć svoga zaručnika Josipa u gradu Betlehemu. Oko devet mjeseci prije, začela ga je po Duhu Svetome. Car August zapovijedio je popisivanje stanovništva. Josip i trudna Marija krenuli su na put iz njihovog grada Nazareta u Betlehem, gdje je bio popis stanovništva za njih, jer je Josip bio iz roda kralja Davida. Zbog gužvi nisu mogli naći mjesto u svratištima te su na posljetku završili u staji, okruženi domaćim životinjama, gdje se Isus rodio. Anđeli su pastirima dojavili vijest o Isusovu rođenju te su prvi vidjeli dijete. Poslije je zvijezda repatica dovela sveta tri kralja do Isusa. Pastiri su predstavnici puka, a sveta tri kralja plemstva, jer se Isus rodio za sve ljude.

Isusovo rođenje slavi se 25. prosinca u zapadnom kršćanstvu, a 6. siječnja/7. siječnja u istočnom kršćanstvu, kada su Božić slavili i prvi kršćani sve do 4. stoljeća. U Bibliji nije naveden datum Isusova rođenja. U Evanđelju po Mateju piše da je Isus rođen za vrijeme Herodove vladavine, koji je umro 4. godine prije nove ere.


{{Izabrani članci/51, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/52, 2010.

Christina Aguilera

Christina María Aguilera (Staten Island, New York, 18. prosinca 1980.) američka je pop pjevačica, tekstopisac, plesačica i glumica. Aguilera se prvi put pojavila na nacionalnoj televiziji 1990. godine kao natjecateljica u emisiji Star Search, nakon čega je od 1993. do 1994. nastupala u televizijskoj emisiji Disneyevog kanala The New Mickey Mouse Club. Aguilera je potpisala ugovor s diskografskom kućom RCA Records nakon što je snimila pjesmu "Reflection" za film Mulan. Istakla se svojim debitantskim albumom Christina Aguilera iz 1999. godine, koji je postigao komercijalni uspjeh i donio joj tri singla na prvom mjestu ljestvice Billboard Hot 100. Latino pop album, Mi Reflejo iz 2001. godine te nekoliko suradnji koje je napravila, donijeli su Aguileri svjetski uspjeh, iako je bila nezadovoljna manjkom ulaganja u svoju glazbu i imidž. Nakon što se razišla sa svojim menadžmentom, Aguilera je preuzela kreativnu kontrolu nad svojim četvrtim studijskim albumom, Stripped iz 2002. godine, koji je dobio podijeljene kritike. Nakon toga uslijedio je Back to Basics iz 2006. godine, koji je dobio pozitivne kritike. Aguilerin šesti studijski album, Bionic objavljen u lipnju 2010. godine dočekan je s podijeljenim kritikama te je ostvario slabu prodaju.

Osim što je poznata po svojim vokalnim sposobnostima, videospotovima i imidžu, u svoju glazbu uključuje teme koje se bave nošenjem sa životom pod povećalom javnosti, njezinim djetinjstvom i ženskim osnaživanjem. Pored svog rada u glazbi, posvetila je mnogo vremena radu za humanitarne udruge i borbi za ljudska prava. Rad joj je donio mnoge nagrade, uključujući 4 Grammyja i nagradu Latin Grammy. Po izboru časopisa Rolling Stone proglašena je 53. na ljestvici 100 najboljih pjevača svih vremena, na kojoj je i najmlađa i jedina koja ima manje od 30 godina. Prodala je više od 46 milijuna albuma diljem svijeta i time postala jedna od najuspješnjihih glazbenika svih vremena.


{{Izabrani članci/52, 2010.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)