Wikipedija:Izabrani članci/2021.

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Izabrani članci/1, 2021.

Costa Concordia

Dana 13. siječnja 2012., talijanski kruzer Costa Concordia nasukao se, prevrnuo i na kraju potonuo u plitkim vodama nakon udara u podvodnu stijenu pokraj otoka Giglio u talijanskoj regiji Toskani, pri čemu je poginulo 32 ljudi. Osmogodišnje plovilo tvrtke Costa Cruises bilo je na prvoj dionici krstarenja po Sredozemnom moru kada je skrenulo s planirane rute, doplovilo bliže otoku Giglio i udarilo u stijenu na morskom dnu. Šestosatnim spašavanjem, većina je putnika izvučena na obalu.

Istraga se usredotočila na nedostatke u praćenju procedure od strane posade Coste Concordie i akcije njenog kapetana Francesca Schettina, koji je prerano napustio brod. Oko 300 putnika je ostalo iza njega na brodu, a većina ih je spašena s helikopterima ili motornim čamcima koji su se našli u blizini Schettino je kasnije proglašen krivim za smrti povezane s nesrećom i osuđen na 16 godina zatvora. Iako je i posada bila izložena jakim kritikama, nitko od njih nije optužen.

Ukupni troškovi nesreće, uključujući naknade za žrtve, podizanje broda u uspravan popožaj, vuču i otpad, procjenjuju se na približno 2 milijarde dolara, što je preko tri puta više od 612 milijuna američkih dolara, koliko je koštala gradnja broda. Costa Cruises ponudio je putnicima naknadu (do limita od 11.000 EUR po osobi) za plaćanje sve štete, uključujući vrijednost krstarenja; a 65% preživjelih prihvatilo je ponudu.


{{Izabrani članci/1, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/2, 2021.

Debbie Harry

Deborah Ann Harry, poznatija kao Debbie Harry (rođ. Angela Trimble; Miami, 1. srpnja 1945.) američka je pjevačica, tekstospisateljica, manekenka i glumica. Poznata je kao glavna pjevačica novovalskog sastava Blondie. Zajedno sa sastavom je postigla veliki komercijalni uspjeh, a veliki broj njezinih izdanja našao se na ljestvicama u Sjedinjenim Državama i Velikoj Britaniji u razdoblju od 1979. do 1981. godine.

Rođena je u Miamiu, a usvojena je u New Jerseyu, gdje je i odrasla. Nakon pohađanja fakulteta radila je na velikom broju poslova, bila plesačica, tajnica i Playboy-zečica, prije nego što se oprobala u glazbi. Bila je jedna od osnivača sastava Blondie, 1974. godine u New Yorku, s kojim je objavila veliki broj pjesama.

Godine 1981. objavila je prvi solo album pod nazivom KooKoo, ukupno pet studijskih albuma i tri kompilacija. Nakon pauze od glazbe, Debbie Harry se posvećuje glumačkoj karijeri i pojavljuje se u velikom broju filmova uključujući: Union City, Videodrome, Body Bags, Cop Land i mnoge druge.

Sastav Blondie se krajem 1990-ih ponovno okupio i objavio nekoliko albuma, a Harry je osim glazbene karijere, nastavila i glumačku.


{{Izabrani članci/2, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/3, 2021.

David Bowie (1987.)

Blackstar (stilizirano ★) dvadeset peti je i posljednji studijski album engleskog glazbenika Davida Bowieja. Diskografske kuće ISO, RCA, Columbia i Sony objavile su ga diljem svijeta 8. siječnja 2016. godine, na isti dan kad je Bowie slavio svoj 69. rođendan. Velik dio uratka bio je snimljen u tajnosti u studijima The Magic Shop i Human Worldwide Studios u New York Cityju te su u snimanju sudjelovali i Bowiejev dugogodišnji koproducent Tony Visconti i grupa lokalnih jazz glazbenika.

Dva dana nakon njegove objave Bowie je umro od raka jetre; bolest nije bila otkrivena javnosti sve do tada. Koproducent Visconti opisao je album kao Bowiejev labuđi pjev i "oproštajni dar" obožavateljima prije smrti. Nakon objave uradak je dobio pohvale kritičara i bio je komercijalno uspješan: u vrijeme Bowiejeve smrti našao se na prvom mjestu ljestvica u brojnim državama te je postao jedini Bowiejev album koji se uspeo na prvo mjesto ljestvice Billboard 200 u SAD-u. Tri je tjedna ostao na prvom mjestu britanske ljestvice albuma. Postao je peti najprodavaniji album te godine diljem svijeta, a dva je tjedna bio i najprodavaniji. Do 31. siječnja 2016. bio je prodan u više od 969.000 primjeraka, te je u SAD-u i Ujedinjenom Kraljevstvu poimence postigao zlatnu i platinastu nakladu.


{{Izabrani članci/3, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/4, 2021.

Naslovnica Kronike aliti spomen vsega svijeta vikov (1744.)

Pavao Ritter Vitezović (Senj, 7. siječnja 1652. – Beč, 20. siječnja 1713.), hrvatski književnik, povjesničar, jezikoslovac i nakladnik. Bio je nositelj plemićkog naslova baruna. Bio je potomak doseljenog njemačkog vojnika koji se u Senju udomio i pohrvatio. Zalagao se da osnova hrvatskog pravopisa bude fonetska, tj. da svaki glas ima svoje, uvijek jednako, slovo. Predlagao je i uporabu dijakritičkih znakova u hrvatskom pravopisu i tako bio ispred svog vremena. Pokazalo se da je svojim radom bio preteča Ilirskog preporoda.

Prvi hrvatski profesionalni pisac, rodio se u Senju kao sin graničarskoga časnika, potomka njemačkih doseljenika iz Elzasa, i majke Hrvatice. Osnovnu školu završio je, pretpostavlja se, u rodnome gradu, u kojemu je još vladala glagoljaška tradicija i ugođaj, jer je još god. 1248. senjski biskup dobio od pape povlasticu, da se u njegovoj biskupiji smije služba božja obavljati narodnim jezikom. Kod jezuita u Zagrebu pohađa gimnaziju; vjerojatno uz pomoć i podršku ujaka Lučkinića, župnika u Granešini. Završivši šesti razred (retoriku) prekinuo je školovanje i otišao u Rim. Neki drže, da se zbog simpatija spram pobunjenika Zrinskog i Frankapana morao skloniti iz domovine. U hrvatskome (ilirskom) zavodu upoznaje znamenitoga povjesničara Ivana Lučića, a potom ga susrećemo u Kranjskoj u mjestu Bogenšperk kraj Litije, gradu baruna i glasovitog polihistora Ivana Vajkarda Valvasora, pod utjecajem kojega počinje proučavati domovinsku povijest i zemljopis. Kod Valvasora izučava, pored ostalog, tiskarsko umijeće, svladava izradbu bakroreza i njemački jezik. Još za života stekao je glas najučenijega čovjeka u Hrvatskoj, ime kojega je daleko prešlo granice domovine.


{{Izabrani članci/4, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/5, 2021.

Oprema korištena u seriji

Nemanjići – rađanje kraljevine srpska je povijesno-dramska televizijska serija snimana od 2017. čije je premijerno prikazivanje počelo 17. veljače 2018. na mreži RTS 1. Predstavlja najveći produkcijski pothvat u povijesti srpske televizije jer je za nju angažirano 218 glumaca i 2700 statista, a snimana je na više od 200 lokacija. Serijalom koji je obuhvatio 200 godina vladavine najutjecajnije srpske srednjovjekovne dinastije obilježava se 800 godina od nastanka Kraljevine Srbije i krunjenja Stefana Prvovjenčanog. Projekt je nastao u režiji Marka Marinkovića, a po scenariju Gordana Mihića i produkciji Radiotelevizije Srbije.

Uloga Stefana Nemanje povјerena je Mladenu Neleviću, a njegove supruge Ane Nemanjić Dubravki Mijatović; njihove sinove Stefana Prvovjenčanog, Vukana Nemanjića i Rastka Nemanjića – Svetog Savu poimence glume Vojin Ćetković, Nebojša Glogovac i Dragan Mićanović; prvu srpsku kraljicu, mletačku princezu Anu Dandolo, tumači Sloboda Mićalović.

Pilot-epizoda emitirana je 31. prosinca 2017. kao novogodišnji specijal. Međutim, prva epizoda emitirana je tek 17. veljače 2018. Nakon pilot-epizode reakcije su uglavnom bile negativne poslije višemjesečnih iščekivanja. Kritike su uglavnom bile vezane za jezik kojim se govori u seriji, efekte i spornu glumu.


{{Izabrani članci/5, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/6, 2021.

Zgrada Matice hrvatske u Zagrebu

Matica hrvatska jedna je od najstarijih hrvatskih kulturnih ustanova. U njenim pravilima glasi da je "neovisna, neprofitna i nevladina udruga utemeljena za promicanje hrvatske kulture, a tijekom vremena, zbog svog je rada i neprekidnosti, postala nacionalna ustanova". Latinski naziv za ovu ustanovu je Matrix Croatica.
Matica hrvatska utemeljena je 1842. godine sa svrhom promicanja nacionalnog i kulturnog identiteta u područjima umjetničkog, znanstvenog i duhovnog stvaralaštva, gospodarstva i javnoga života te skrbi za društveni razvitak. Jedan je od najvećih i najvažnijih nakladnika knjiga i časopisa u Hrvatskoj. Sva Matičina izdanja mogu se kupiti u Knjižari Matice hrvatske. Uz dvadesetak redovnih biblioteka značenjem se ističe biblioteka Stoljeća hrvatske književnosti, u kojoj je objavljeno već više od stotinu naslova. Središnjica objavljuje dvotjednik Vijenac, književni list za umjetnost, kulturu i znanost, Hrvatsku reviju, časopis za književnost, umjetnost i kulturu življenja, te književni i znanstveni časopis Kolo.

Osim izdavačke djelatnosti, Matica hrvatska priređuje brojna kulturna i znanstvena događanja: predstavljanje knjiga, znanstvene simpozije, okrugle stolove, rasprave, stručna i znanstvena predavanja te koncerte klasične glazbe. U Središnjici Matice hrvatske održi se više od stotinu manifestacija godišnje, a podjednako su aktivni i Matičini ogranci.


{{Izabrani članci/6, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/7, 2021.

Panorama Umljatovića

Umljanovići (njemački: Zamelin, talijanski: Umliane, Umiglianovich) naselje su u općini Ružić, u Šibensko-kninskoj županiji. Ovaj kraj naseljen je još od brončanog doba. U vrijeme antike na brdu Balina glavica nalazio se delmatski grad-utvrda Sinotion, kojeg je prvi rimski car Oktavijan August u potpunosti razorio. Na njegovom mjestu niknulo je rimsko municipalno središte Municipium Magnum, urbani antički centar koji je opstao preko 400 godina. Današnje ime naselja prvi se put spominje 1583. godine, kada ovo područje nastanjuju Morlaci iz Huma (Hercegovine), po čemu je naselje i dobilo ime.

Prvi spomen Umljanovića kao naseljenog mjesta javlja se u spisima Morlaka koje su zabilježili šibenski bilježnici u razdoblju između Ciparskog i Kandijskoga rata (1570.1645.). U tim spisima zabilježeni su 1583. godine Morlaci Dujam Zoričić i Grgur Kaić iz Humiljevca (de villa Humiglieuaz).

Umljanovići se spominju i u crkvenoj knjizi vjenčanih župe u Vranjicu od 1665. do 1676. godine. Sredinom 17. stoljeća petropoljci u velikim brojevima dolaze u područje Vranjica. Među njima su zabilježena prezimena Lalići (1666.) i Laličići (1668.) iz Umljanovića.


{{Izabrani članci/7, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/8, 2021.

Prva strana originalnog izdanja

Pakao ili izvorno Inferno, prvi je dio epskog spjeva Božanske komedije talijanskog pjesnika Dantea Alighierija. U Paklu započinje njegovo putovanje s Vergilijem, koji će ga voditi kroz sva tri duševna stanja sve do samoga Boga. Sastoji se od 33 pjevanja u kojima je pakao kroz svoje grijehe i otuđenost od Boga alegorijski prikaz zemaljskoga svijeta i njegove izopačenosti ljudskih strasti, opačina i poroka.

Pakao je prikazan kao lijevak s užim dijelom u sredini Zemlje. Rubovi tog lijevka imaju urezane vodoravne stube, koji oblikuju devet koncentričnih kružnica na kojima se kažnjavaju različiti grijesi. Te kružne linije su krugovi pakla, koji su sve uži prema središtu Zemlje. Njihove obale, koje su razrušene zbog potresa, koji je pratio trenutke Kristove smrti, omogućavaju silazak iz jednog kruga u drugi.

Grješnici su smješteni unutra lijevka po težini grijeha: najmanje grješni nalaze se na vrhu, a najveći grješnici na dnu. Svaka kazna u jednom od krugova pakla je dvojaka: grješnik je kažnjen duhovno i tjelesno. Najveća duhovna kazna je nemogućnost viđenja Boga i dobivanja njegove milosti, a ostale (manje) duhovne kazne su tjeskoba duše i osjećaji vječne patnje. Tjelesne kazne posebno su opisane i njihova težina ovisi o veličini grijeha. Ipak, svim tjelesnim kaznama je zajedničko što izazivaju bol, patnju i vječno progonstvo zbog razvratnog života.

Pakao je ujedno bio i najzanimljivi dio za brojne umjetnike (slikare, kipare i glazbenika) koji su većinu djela posvećenih Božanstvenoj komediji stvorili upravo na temu Pakla.


{{Izabrani članci/8, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/9, 2021.

Ava Max

Amanda Ava Koci (rođena kao Amanda Koci; Milwaukee, 16. veljače 1994.), poznatija pod umjetničkim imenom Ava Max, američka je pjevačica i kantautorica. U djetinjstvu se selila u različite savezne države kako bi započela glazbenu karijeru te je na koncu 2016. potpisala ugovor s diskografskom kućom Atlantic Records, pod čijom je licencijom u kolovozu 2018. objavila pjesmu "Sweet but Psycho". Tim se singlom probila u glavnu struju – pojavio se na prvom mjestu glazbenih ljestvica u 22 države, među kojima su Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačka, Austrija, Švicarska, Švedska i Novi Zeland. Pjesma se također pojavila na drugom mjestu u Australiji i desetom mjestu na Billboardovoj ljestvici Hot 100 u SAD-u. Debitantski album Heaven & Hell objavila je 18. rujna 2020.

Amanda Ava Koci rođena je 16. veljače 1994. kao Amanda Koci u Milwaukeeju u saveznoj državi Wisconsin. Dijete je Albanaca podrijetlom iz gradova Qeparo i Sarandë i ima starijeg brata. Godine 1991. njezini su roditelji napustili Albaniju nakon sloma komunizma u državi i godinu su dana živjeli u pariškoj crkvi. U Parizu su upoznali ženu iz Wisconsina koja im je dala putovnice, a zatim su imigrirali u Sjedinjene Države i preselili se u Wisconsin, gdje je Max i rođena. U vrijeme Avina djetinjstva njezini su roditelji s naporom zarađivali novac jer nisu znali engleski, a svatko je od njih radio tri posla. Njezina je majka Andrea školovana operna pjevačica koja je u kući pjevala arije, dok je njezin otac Paul svirao klavir.


{{Izabrani članci/9, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/10, 2021.

Edmontosaurus u Prirodoslovnom muzeju Oxfordskog sveučilišta

Edmontosaurus je rod dinosaura s pačjim kljunom koji nisu imali krijestu na glavi. Fosili ove životinje pronađeni su u kamenju na zapadu Sjeverne Amerike iz razdoblja između 73 i 65,5 milijuna godina pr. Kr. Bio je jedan od zadnjih dinosaura i živio je uz Triceratopsa i Tyrannosaurusa kratko prije izumiranja dinosaura prije oko 65 milijuna godina.

Edmontosaurus je bio jedan od najvećih hadrosaurida, dužine do 13 m i težine do 4 tone. Poznat nam je iz nekoliko dobro očuvanih primjeraka u koje spadaju ne samo kosti, nego u nekim slučajevima i otisci kože i moguće sadržine iznutrica. Svrstava se u hadrosauride koji nisu imali šuplju krijestu i bili su srodni rodu Anatotitan, a možda i istovjetni njima.

Edmontosaurus ima dugu i zamršenu taksonomsku povijest koja datira do kasnog 19. stoljeća. Razne vrste klasificirane s rodovima Claosaurus, Thespesius, Trachodon i poznatim, ali sada nekorištenim rodom Anatosaurus, sada se smatraju pripadnicima roda Edmontosaurus. Prvi fosili svrstani u Edmontosaurus otkriveni su na jugu Alberte, Kanada, u prijašnjoj donjoj formaciji Edmonton. Tipičnu vrstu, E. regalis, nazvao je Lawrence Lambe 1917. godine, iako je nekoliko vrsta koje se sada svrstavaju u ovaj rod bilo imenovano već i ranije. Najpoznatija od njih je E. annectens, koju je prvi imenovao Othniel Charles Marsh 1892. godine kao Claosaurus annectens i koja je dugo bila poznata kao Anatosaurus annectens. Treća, manja vrsta, E. saskatchewanensis, također je poznata. Naziv Edmontosaurus znači "gušter iz Edmontona"; rod je nazvan po formaciji Edmonton, koja se sada zove formacija Horseshoe Canyon.


{{Izabrani članci/10, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/11, 2021.

Logo Windowsa 10

Windows 10 (kodnog imena Redstone, prije Threshold) trenutno je najnovija inačica Microsoftovog operacijskog sustava za računala, ali i mobilne i ostale podržane uređaje. Po prvi put je predstavljen u travnju 2014. godine na konferenciji Build, a javno je dostupan od 29. srpnja 2015. godine.

Cilj operacijskog sustava je objedinjenje klasičnih računala sa sustavom Windows, Windows Phonea, Windows Embeddeda i uređaja Xbox One te uređaja poput Surface Huba i HoloLensa koji koriste istu unutarnju jezgru. Proizvodi dijele "univerzalnu" aplikacijsku arhitekturu i ekosustav Microsoft Storea kako bi proširili korištenje platforme Windows Runtime koja se prvi put javila u sustavu Windows 8. Windows 10 pruža veći nivo integracije s Microsoftovim uslugama i platformama, poput dodavanja Cortane (pametne osobne pomoćnice), sustava obavijesti koji se može sinkronizirati na više uređaja i s novim Xbox Live funkcijama. Windows 10 sadržava i novi zadani internetski preglednik pod nazivom Microsoft Edge, dok je Internet Explorer i dalje dostupan zbog kompatibilnosti.

Korisničko sučelje sustava Windows 10 je proširenje i nadogradnja sučelja sustava Windows 8. Usredotočuje se na jednostavan prelazak na bilo koji način unosa ili uređaj. Kako bi poboljšao iskustvo za korisnike tipkovnica i miševa, Windows 10 je dodao novu inačicu izbornika Start i sustav virtualnih radnih površina i dozvoljava modernim aplikacijama da budu pokrenute na radnoj površini, kao i preko cijelog zaslona. Operacijski sustav uključuje nove tehnologije i sustavne komponente poput DirectX-a 12 i podršku za nove vrste biometričke ovjere autentičnosti. Za razliku od prethodnih izdanja Windowsa, Microsoft smatra Windows 10 "uslugom" koja dobiva ažuriranja kroz cijelo životno razdoblje, a poslovnim subjektima dostupna su ažuriranja s dugoročnom podrškom.


{{Izabrani članci/11, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/12, 2021.

Šaranje tikvica

Šaranje tikvica je hrvatsko tradicijsko narodno umijeće ukrašavanja tikvica na području Slavonije, koje na osebujan način sjedinjuje pučko rezbarstvo i likovnost. To su umijeće nekoć često njegovali pastiri čuvajući stoku na ispaši, a danas je ono uglavnom samo dio slavonskog folklora. Rješenjem Ministarstva kulture RH od 20. prosinca 2007. godine (Klasa: UP/I-612-08/07-06/0398), to je umijeće uvršteno na Listu zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske.

Osim dekorativne, išarane su tikvice nekoć imale i uporabnu ulogu te su, primjerice, služile kao posude za tekućine, za vađenje vina i rakije iz bačvi, kao zdjele, soljenke i slično. U današnje su vrijeme najprisutnije kao osebujan, prepoznatljiv i omiljen slavonski tradicijski suvenir.

U doba osmanskih napada na hrvatske krajeve, točnije u razdoblju od kraja 15. do kraja 17. stoljeća Osmanlije su na hrvatske prostore donijeli mnoge i danas omiljene biljke poput trešanja, lubenica, dinja, dunja, nekih vrsta jabuka i tikvica koje u nekim slavonskim selima nazivaju i turkinjama.

Najstarija šarana tikvica u Hrvatskoj spomenuta je u Osječkom zborniku 1956. godine: to je tikvica iz 1734. godine (godina je urezana na tikvici, ali se ne zna gdje je šarana). U godinama između Prvog i Drugog svjetskog rata kao vrsni šarači tikvica u raznim se etnološkim prilozima spominju Tuna Mikinac-Gabrin, Franja Kovačević-Ilišev, Marica Kovačević-Ružička, Antun Blaževac-Salerov, Iva Kadić-Sojdan, Šima Dretvić te Andrija i Franja Ivkovac. Primjerci njihovih šaranih tikvica nalaze se u raznim muzejima, a najviše ih ima u Etnografskom muzeju u Zagrebu.


{{Izabrani članci/12, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/13, 2021.

René Descartes

René Descartes, latinizirano Renatus Cartesius (Descartes (Indre-et-Loire), 31. ožujka 1596. – Stockholm, 11. veljače 1650.), francuski filozof, fizičar, matematičar i utemeljitelj analitičke geometrije. Školovanje je započeo u osmoj godini u isusovačkome kolegiju La Flèche, koji je završio 1614. Nakon toga je došao u Pariz, a 1617. napustio je Francusku i otišao u Nizozemsku. Stupio 1618. u vojsku i sudjelovao u Tridesetogodišnjem ratu u Nizozemskoj, Danskoj, Poljskoj i Njemačkoj. Godine 1621. napustio je vojnički život i posvetio se znanstvenom radu, putujući Europom kako bi što bolje upoznao knjigu života, kako je poslije sâm govorio. Najviše je boravio u Nizozemskoj, gdje se 1629. i nastanio, jer da je u Leidenu i Utrechtu našao više mira za znanstveni rad nego u Parizu. Godine 1649. prihvatio je poziv švedske kraljice Kristine da bude njezinim učiteljem i došao je u Stockholm, gdje je nakon 4 mjeseca boravka umro.

Descartes je svoje najpoznatije djelo Raspravu o metodi (fran. Discours de la méthode, 1637.) objavio na materinskom, francuskom jeziku, a ne na latinskome učene Europe, jer se ne obraća ljudima knjiške učenosti nego ljudima zdrava razuma. Izvjesnost u spoznavanju novovjekovni čovjek, prema Descartesu, postiže metodom univerzalne sumnje, kojom odbacuje sve što nije jasno i razgovijetno spoznano, a što je tako očevidno i odjelito spoznano, to je izvjesno i istinito. Descartes je pokazao da u praktičnom životu ne možemo nezainteresirano i unedogled izvoditi znanstvena istraživanja kao u teoriji jasne i razgovijetne spoznaje niti pak ovu kao u tehnici naknadno primjenjivati na etičko-političko djelovanje, nego da se moramo odlučiti za djelovanje u svakoj danoj situaciji, jer djelovanje ne trpi odlaganja. Najpoznatija i najznamenitija tvrdnja mu je "Mislim, dakle jesam".


{{Izabrani članci/13, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/14, 2021.

Logo banke

Europska središnja banka (ESB, eng. European Central Bank - ECB) središnja je banka eurozone, monetarne unije 19 država članica Europske Unije koje su usvojile euro kao vlastitu valutu. Osnovana je u sklopu Ugovora iz Amsterdama i jedna je od četiri najvažnije središnje banke na svijetu. Također je jedna od sedam institucija Europske unije, definiranih Ugovorom o Europskoj uniji (TEU). Temeljni kapital banke u vlasništvu je svih 27 središnjih banaka svake države članice EU-a. Trenutačna predsjednica ESB-a je Christine Lagarde, a sjedište Europske središnje banke nalazi se u Frankfurtu u Njemačkoj u novoizgrađenom sjedištu u kojeg se preselila iz bivšeg sjedišta u neboderu Eurotower.

Primarni cilj ESB-a je održati stabilnost cijena u eurozoni i propisan je člankom 2. Statuta ESB-a. Njegove osnovne zadaće, utvrđene u članku 3. Statuta, su određivanje i provođenje monetarne politike na području eurozone, vođenje deviznih financijskih operacija, briga o deviznim rezervama Europskog sustava središnjih banaka, održavanje infrastrukture financijskog tržišta u sustavu plaćanja TARGET2, te održavanje tehničke platforme (koja se trenutno razvija) za namirenje transakcija vrijednosnim papirima u Europi (TARGET2 vrijednosni papiri). Prema članku 16. Statuta, ESB ima ekskluzivno pravo odobrenja izdavanja novčanica eura. Države članice mogu izdavati eurokovanice, ali ESB prethodno mora odobriti iznos.


{{Izabrani članci/14, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/15, 2021.

Billie Eilish 2019. godine

Billie Eilish Pirate Baird O’Connell (Los Angeles, Kalifornija, 18. prosinca 2001.) američka je pjevačica i kantautorica. Pažnju medija prvi je put privukla 2016. godine kad je na internetsku stranicu SoundCloud prenijela pjesmu "Ocean Eyes", koju je naknadno objavio Darkroom, podružnica Interscope Recordsa. Pjesmu je napisao njezin brat Finneas, koji je zaslužan i za njezinu produkciju; Billie surađuje s njime pri pisanju pjesama i na nastupima. Njezin se debitantski EP Don't Smile at Me (iz 2017.) pojavio unutar top 15 mjesta ljestvica u SAD-u, Ujedinjenom Kraljevstvu, Kanadi i Australiji.

Njezin je debitantski studijski album When We All Fall Asleep, Where Do We Go? (iz 2019.) debitirao na vrhu ljestvice Billboard 200 i postao je najprodavaniji album 2019. godine u SAD-u. Također se pojavio i na prvom mjestu ljestvice u Ujedinjenom Kraljevstvu. Na njemu se nalazi šest singlova koji su ušli u top 40 mjesta ljestvice Billboard Hot 100: "When the Party's Over", "Bury a Friend", "Wish You Were Gay", "Xanny", "Everything I Wanted" i "Bad Guy"; potonji je singl njezin prvi singl koji se našao na prvom mjestu ljestvice u SAD-u.

Do siječnja 2020. godine trinaest je singlova Billie Eilish u SAD-u postiglo platinastu nakladu, a njih četiri postiglo je zlatnu. Osvojila je pet nagrada Grammy, dvije Američke glazbene nagrade i tri nagrade MTV-a za glazbeni spot, ali je postigla i dva rekorda koji su ušli u Guinnessovu knjigu rekorda. Najmlađa je osoba, prva žena i jedini glazbeni umjetnik uopće koji je iste godine osvojio nagradu Grammy u četirima glavnim kategorijama (za album godine, snimku godine, pjesmu godine i najboljeg novog glazbenika).


{{Izabrani članci/15, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/16, 2021.

Komet Hale-Bopp snimljen 29. ožujka 1997. u Pazinu.

Komet (prema grč. ϰομήτης: dugokos; zvijezda repatica) je nestalno nebesko tijelo u Sunčevu sustavu kojima su staze vrlo izdužene, a ravninu ekliptike mogu presijecati pod bilo kojim kutom. Njihovo je osnovno tijelo jezgra, rahla tvorevina smrznutih tvari, leda s prašinom. Oko jezgre razvija se koma (koja zajedno s jezgrom čini glavu kometa), a iz nje rep. Veličina jezgara većinom je nepoznata; desetak bolje upoznatih jezgara promjera su od jednoga do dvadeset kilometara.

Koma (lat. coma < grč. ϰόμη: kosa, vlasi) je magličasti ovoj kometske jezgre koji zajedno s jezgrom tvori glavu kometa. Sastoji se od rijetkih plinova i prašine. Kuglasta je ili izdužena oblika, a katkada pokazuje slojeve. Veličine je kao jedna do deset Zemaljskih kugli. Nastaje kada Sunce dovoljno zagrije kometsku jezgru, iz koje se tada oslobađaju plinovi sublimacijom zaleđene tvari, noseći sa sobom čestice praha. Koma je zapravo atmosfera u kojoj djelovanjem Sunčeva zračenja dolazi do disocijacije molekula i do ionizacije produkata raspada, koji su pobuđeni pa svijetle. Zbog utjecaja Sunčeva vjetra i magnetskog polja, plinovi kome udaljuju se od Sunca brzinom oko 1 km/s i oblikuju rep, koji je ravan i svijetli modrikasto. Na nekoj udaljenosti od jezgre, čestice prašine lebde slobodno i ovisno o svojoj masi gibaju se u polju Sunčeve sile teže. Tako nastaje žućkasti zavinuti prašni rep koji odbija Sunčevu svjetlost. Čestice kome raspršuju se po kometskoj stazi.


{{Izabrani članci/16, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/17, 2021.

Ivan Kukuljević Sakcinski

Ivan Kukuljević Sakcinski (Varaždin, 29. svibnja 1816.Puhakovec, Hrvatsko zagorje, 1. kolovoza 1889.), bio je hrvatski povjesničar, književnik i političar. Osnivač je arheološke znanosti u Hrvatskoj. Iz plemenitaške je obitelji Kukuljevića Sakcinskih.

Ivan Kukuljević Sakcinski rođen je u Varaždinu 1816. godine. Sin je Antuna, hrvatskog političara, zastupnika u zajedničkom hrvatsko-ugarskom saboru u Požunu i vrhovnog ravnatelja škola u Hrvatskoj. Školovao se u gimnaziji u rodnom Varaždinu i Zagrebu, u gimnaziji kod Isusovaca gdje je maturirao 1831. godine, te na Vojnoj akademiji u Kremsu. Tijekom školovanja počeo je pisati na njemačkom jeziku.

Godine 1833. stupio je u vojsku, a već tri godine kasnije (1836.) postao je časnik u Beču. Od 1837. godine, kada je upoznao Ljudevita Gaja, oduševljen je ilirac. 1840. godine je dobio zapovijed za premještaj u Milano. Samo godinu dana kasnije (1841. godine) podnio je ostavku na časničku službu i vratio se u Hrvatsku i uključio se u politički život boreći se protiv mađarizacije i cenzure. Postat će jedan od vođa Ilirskog pokreta. Godine 1845. postao je veliki sudac Varaždinske županije, a 1861. godine veliki župan zagrebački. Šest godina kasnije (1867. godine) smijenjen je i otada se više nije bavio politikom.


{{Izabrani članci/17, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/18, 2021.

Jupiter

Jupiter je planet klase plinoviti div s najvećim promjerom i najvećom masom u Sunčevu sustavu, peti po udaljenosti od Sunca (prosječna udaljenost mu je 778 milijuna kilometara); jednom obiđe Sunce za 11,862 godina. Masa mu je 318,4 puta veća od Zemljine (na njega otpada 71 % ukupne planetske mase), a gustoća mu je samo oko četvrtine gustoće Zemlje. Velik dio volumena tvori vodik, koji zbog velike mase i gravitacije Jupiter nije izgubio od postanka Sunčeva sustava (4,57 milijarde godina), kao što se zbilo s drugim planetima.

Prema astronomskim ispitivanjima, podatcima te prema teorijskoj obradi, Jupiter se sastoji od razmjerno malene silikatne jezgre bez oštre granice u sastavu (difuzna jezgra), okružene s dva sloja vodika: donji sloj, pod većim tlakom, ima metalna svojstva gdje su vodikovi elektroni u slabo vezanom ili u slobodnom stanju; gornji je sloj molekularni vodik (H2) u stanju superkritičnog fluida. Ni na kojoj dubini nema fazne granice, odnosno ne postoji čvrsta površina na koju se može stati ili tekuća u koju se može zaroniti.

Dno atmosfere definira kao dubina od 1000 km (1/70 polumjera planeta). U atmosferi je utvrđena prisutnost vodika, metana, helija, amonijaka, amonijeva hidrosulfida i smrznute vode. Pretpostavlja se da postoje i drugi spojevi (vodikov sulfid, različiti organski spojevi, kompleksni anorganski polimeri).

Jupiter se vrlo brzo vrti što, uz njegov velik promjer, uzrokuje jake centrifugalne sile, pa je izrazito spljošten prema polovima; ekvatorski mu je promjer 142 800 km, a polarni samo 134 000 km. Atmosfera mu je raslojena na pojaseve i zone. Rotacija mu je nejednolika: na ekvatoru jedan okret traje 9 h, 50 min, 30 s, a na 10° sjeverne ili južne širine 9 h, 55 min, 41 s.


{{Izabrani članci/18, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/19, 2021.

Granice Bosanske Banovine 1373. pod Tvrtkom

Banovina Bosna ili Bosanska Banovina bila je srednjovjekovna država. Stvorena je sredinom 12. stoljeća i postojala je do 1377. kad je postala kraljevina. Velik dio njezine povijesti obilježile su geopolitičke kontroverzije oko kršćanskih denominacija koje su postojale na tlu banovine: Crkve bosanske, rimokatoličanstva i pravoslavlja.

Srednjovjekovna država svoj razvoj započinje na visočkom području u kojem će se razviti župa Bosna i kasnije zemlja koju spominje Konstantin VII. Porfirogenet u svom O upravljanju carstvom. Uz župu Bosnu, pretpostavljaju se i sljedeće župe: Vrhbosna (sarajevsko područje), Vidogošća (područje Vogošće, Ilijaša, Breze i Vareša), Trstivnica (Kakanj, Bobovac, Sutjeska), Lepenica (Fojnica, Kreševo, Kiseljak), a vjerojatno i Lašva (Travnik, Vitez) i Brod (na području Zenice). Literatura je naziva i prvotnom Bosnom.

Godine 1136. ugarski kralj Bela II. stvorio je titulu bosanskog bana nakon osvajanja područja Gornje Bosne kako bi je dodijelio svojem sinu Ladislavu II. Tijekom 12. stoljeća mjesni su vladari u banovini koja se nalazila u planinskoj i zabačenoj regiji Bosne sve više djelovali samostalno, tako da Ugarska i/ili Bizant često nisu imali potpunu kontrolu.


{{Izabrani članci/19, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/20, 2021.

Boškovićev portret

Ruđer Bošković, S.J. ili punim imenom Ruđer Josip Bošković (Dubrovnik, 18. svibnja 1711.Milano, 13. veljače 1787.), bio je hrvatski matematičar, astronom, geodet, fizičar, pjesnik i filozof; isusovac. Nobelovac i fizičar Werner Heisenberg nazvao ga je hrvatskim Leibnizom, engleski fizikalni kemičar Sir Harold Hartley nazvao ga je jednim od najvećih intelektualaca svih vremena ("one of the great intellectual figures of all ages"), a njegovu teoriju prirodne filozofije njemački filozof Friedrich Nietzsche smatrao je "najvećim trijumfom nad osjetilima koji je dosad na Zemlji postignut". Školovanje je započeo u Dubrovniku u Collegium Ragusinum, a nastavio u isusovačkom zavodu Collegium Romanum u Rimu. Studirao je retoriku (od 1727.–1729.), filozofiju (od 1729.–1732.) i teologiju (od 1738. do 1741.). Kao student teologije počeo je (1740.) predavati matematiku u Collegium Romanum. Za svećenika se zaredio 1744. godine i preuzeo katedru matematike do 1760. godine.

Godine 1735. počinje proučavati Newtonova djela, a već 1736. godine objavljuje rasprave. Utemeljio je egzaktni znanstveni pristup rješavanju statičkih pitanja u graditeljstvu rješavajući statičke probleme sakralnih i kulturnih objekata (crkava sv. Petra u Rimu i sv. Genoveve u Parizu, katedrale u Milanu i carske knjižnice u Beču). U razdoblju od 1751. do 1782. godine bavio se i hidrotehničkim poslovima. Prilično se rano počeo baviti problemima oblika i veličine Zemlje (O dokazima starih za kuglasti oblik Zemljelat. De veterum argumentis pro telluris sphaericitate, 1739.; Rasprava o obliku Zemlje – lat. Dissertatio de telluris figura, 1739.) te problemima u vezi s Newtonovom teorijom gravitacije (O nejednakosti sile teže na raznim dijelovima Zemlje – lat. De inaequalitate gravitatis in diversis terrae locis, 1741.).


{{Izabrani članci/20, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/21, 2021.

Hrvojev misal

Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini razvio se iz dijelova hrvatskih plemena i rodova koji su naseljavali područja zapadne, jugozapadne i središnje Bosne, odnosno prostore između rijeka Une, Save i donjeg toka Drine, a na drugoj strani prostor oko rijeke Neretve, područja zapadne, južne i sjeverne Hercegovine. Hrvatska etnička zajednica oblikovala se u poseban narod, u feudalnom smislu, pod utjecajem katoličanstva, vezanosti uz Bosnu i Hercegovinu kao domovinu, te posebnog položaja u sustavu osmanske vladavine. Hrvati Bosne i Hercegovine su pretežno katolici. Svoju su vjeru s izrazitim žarom očuvali kroz mnoga teška povijesna razdoblja, a zajedno s njom, očuvali su i svoj nacionalni identitet.

Vrhbosanska nadbiskupija ima svoje sjedište u Sarajevu, koje je tadašnji papa Ivan Pavao II. već pohodio 1997. godine. Zaštitnik katedrale i nadbiskupije je Presveto Srce Isusovo. Sarajevo je ne samo sjedište nadbiskupije i metropolije, nego i mnogih redovničkih kuća matica, muških i ženskih: franjevačke provincije Bosne Srebrene, sestara Služavki Maloga Isusa, jedine autohtone ženske družbe u BiH, koju je osnovao prvi Vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler, Milosrdnica sv. Vinka Paulskog, Školske sestre franjevke. U njemu se nalaze i dvije bogoslovije: dijecezanska Vrhbosanska i franjevačka s visokim teološkim školama.


{{Izabrani članci/21, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/22, 2021.

Poster filma

Rašomon (jap. 羅生門, Rashōmon) japanski je film kojeg je režirao Akira Kurosava u suradnji sa snimateljem Kazuom Miyagavom. U glavnim ulogama pojavljuju se Toširō Mifune, Takaši Šimura, Mačiko Kyō, Masayuki Mori i Minoru Čiaki. Film je temeljen na dvjema pričama Ryūnosukea Akutagave ("Rašomon" je podloga za okruženje, a "U lugu" za likove i radnju).

Za Rašomon se može reći kako je predstavio Kurosavu i japansku kinematografiju zapadnoj publici, a smatra se jednim od njegovih remek-djela. Film je osvojio Zlatnog lava na Venecijanskom filmskom festivalu, a na 24. dodjeli Oscara uručena mu je počasna nagrada.

Film opisuje silovanje žene i kasnije ubojstvo njenog muža kroz iznimno različite priče četiri svjedoka, uključujući silovatelja te, preko medija, mrtvog muškarca. Priče su međusobno kontradiktorne, što ostavlja gledatelju da prosudi koja je od njih, ako ijedna, točna. Priča se razvija u prisjećanjima četiriju likova - bandita Tađōmarua, ubijenog samuraja, njegove žene i bezimenog drvosječe - na događaje koji su se odvili jednog poslijepodneva u lugu. Ali to je isto tako prisjećanje u prisjećanju jer priče svjedoka razuzdanom pučaninu iznose drvosječa i svećenik dok u razrušenoj stražarnici zvanoj Rašomon čekaju završetak kišne oluje.


{{Izabrani članci/22, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/23, 2021.

Trent Alexander-Arnold 2018.jpg

Trent John Alexander-Arnold (Liverpool, 7. listopada 1998.) engleski je nogometaš koji igra na mjestu desnog beka. Trenutačno igra za Liverpool.

Alexander-Arnold rođen je u predgrađu Liverpoola, gdje je pohađao katoličku osnovnu školu „Sveti Matej” (engleski: St Matthews Catholic Primary School). Kada je imao šest godina, lokalni nogometni klub, Liverpool, bio je domaćin ljetnog kampa, na koji je pozvana Alexander-Arnoldova škola. Alexander-Arnoldovo ime izvučeno je iz šešira potencijalnih sudionika tog događaja te je on kasnije prisustvovao kampu, gdje ga je primijetio trener akademije Ian Barrigan te mu ponudio priliku da se pridruži klupskoj akademiji. U početku je trenirao dva do tri puta tjedno te je kasnije nosio kapetansku traku uzrasta do 16 i 18 godina. Alexander-Arnold izdvojio se tijekom svog razvoja u akademiji kluba te ga je bivši klupski kapetan Steven Gerrard napomenuo u svojoj biografiji iz 2015. godine, navodeći da je Alexander-Arnold predstavlja budućnost kluba. Alexander-Arnolda u prvu momčad priključio je trener Brendan Rodgers. Pred početak sezone 2015./16., Alexander-Arnold nastupao je u prijateljskoj utakmici protiv Swindon Towna, što je bio njegov neslužbeni debitantski nastup za klub.


{{Izabrani članci/23, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/24, 2021.

Bebe Rexha 2019 -3 by Glenn Francis.jpg

Bleta Rexha (New York City, 30. kolovoza 1989.), poznatija pod umjetničkim imenom Bebe Rexha, američka je pjevačica i kantautorica. Nakon što je 2013. potpisala ugovor s Warner Bros. Recordsom, pripisane su joj autorske zasluge za Eminemov singl "The Monster" (koji je kasnije osvojio nagradu Grammy u kategoriji najbolje rap/pjevane izvedbe), a također je bila suautorica pjesama koje su snimili izvođači Shinee, Selena Gomez i Nick Jonas. Debitantski je EP I Don't Wanna Grow Up objavila 2015.; singlovi s tog uratka, "I Can't Stop Drinking About You" i "I'm Gonna Show You Crazy", bili su relativno uspješni.

Godine 2017. objavila je dva EP-a: All Your Fault: Pt. 1 i All Your Fault: Pt. 2, a singlovi s tih uradaka, "I Got You" i "The Way I Are (Dance with Somebody)", također su bili relativno uspješni. Uspješne su bile i njezine glazbene suradnje, među kojima su pjesme "Me, Myself & I" (s G-Eazyjem), "In the Name of Love" (s Martinom Garrixom) i "Meant to Be" (s duom Florida Georgia Line); potonji se singl popeo do drugog mjesta ljestvice Billboard Hot 100 u SAD-u. Rexhin debitantski studijski album Expectations (iz 2018.) pojavio se na 13. mjestu ljestvice Billboard 200 i iduće joj je godine priskrbio dvije nominacije za nagradu Grammy za najbolju novu izvođačicu i najbolju country izvedbu dua/grupe. S albuma je objavljen i singl "I'm a Mess".


{{Izabrani članci/24, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/25, 2021.

HŽ 1142 011 u Zagrebu.jpg

HŽ serija 1142 (izvorna numeracija JŽ 442, nadimci Brena, Tiristorka) je električna lokomotiva Hrvatskih željeznica za sustav napajanja 25 kV 50 Hz. Lokomotive je između 1981. i 1989. godine izgradila tvrtka „Rade Končar“ za potrebe tadašnjih Jugoslavenskih željeznica. Riječ je prvoj električnoj lokomotivi koja je u potpunosti razvijena i proizvedena na području bivše Jugoslavije. Lokomotive serije 1142 najsnažnije su električne lokomotive u posjedu Hrvatskih željeznica.

Sve lokomotive serije HŽ 1142 nalaze se u posjedu HŽ Putničkog prijevoza te se koriste isključivo za vuču putničkih vlakova.

Sredinom 1970-ih godina tvrtka “„Rade Končar“” iz Zagreba isticala se dugogodišnjim iskustvom uspješne proizvodnje više stotina monofaznih diodnih lokomotiva serije JŽ 441, koje su građene od 1966. godine po licenci švedske tvrtke ASEA za potrebe Jugoslavenskih željeznica. Razvojem tehnologije i rastućim zahtjevima u eksploataciji, na diodnim su se lokomotivama stalno razvijala poboljšanja te je krajem 1976. godine započela isporuka lokomotiva podserije JŽ 441-600, koje su mogle postizati brzinu od 140 km/h te su bile pogodne za vuču brzih vlakova na relaciji Zagreb – Beograd, čija je elektrifikacija dovršena početkom 1970-ih godina. Na temelju prethodnih iskustava iz proizvodnje lokomotiva serije JŽ 441, stručnjaci iz JŽ-a i tvrtke „Rade Končar“ pokrenuli su inicijativu za samostalni razvoj prve domaće serije električne lokomotive, čime bi se izbjegla potreba za uvozom strane tehnologije. U Zagrebu je od 21. do 22. lipnja 1977. godine održano prvo savjetovanje stručnjaka Jugoslavenskih željeznica i tvrtke „Rade Končar“, gdje je razmotreno idejno rješenje električne lokomotive. Nova generacija lokomotiva trebala je imati bolje performanse od postojećih diodnih lokomotiva serije JŽ 441. U skladu sa suvremenim svjetskim konceptima na području električne vuče, zaključeno je da monofazna lokomotiva s tiristorskom regulacijom napona predstavlja najpovoljnije rješenje.



{{Izabrani članci/25, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/26, 2021.

Roger waters leeds 1970.jpg

Atom Heart Mother peti je studijski album britanskog progresivnog rock sastava Pink Floyd. Album je 2. listopada 1970. u Ujedinjenom Kraljevstvu objavila diskografska kuća Harvest Records, a 10. listopada u SAD-u Capitol Records. Bio je snimljen u studiju Abbey Road Studios u Londonu i bio je prvi album grupe koji se našao na prvom mjestu ljestvice albuma u Ujedinjenom Kraljevstvu, dok se u SAD-u popeo na 55. mjesto, na koncu tamo postižući zlatnu nakladu. Remasterirano je CD izdanje bilo objavljeno dvaput; prvi put 1994. godine, a drugi put 2011. godine. Ron Geesin, koji je već prije radio s Rogerom Watersom i utjecao na njega, doprinio je naslovnoj pjesmi i njegovo se ime našlo na popisu zasluga, što je u ono vrijeme bila rijetkost za vanjske suradnike.

Naslovnicu albuma dizajnirao je Hipgnosis; ovo je bio prvi album na kojem se na naslovnici nije pojavilo ni ime grupe niti je igdje bila priložena fotografija njenih članova. Slična će se stvar događati i na naknadnim naslovnicama tijekom sedamdesetih i nadalje. Pink Floyd počeo je raditi na albumu nakon što je u Rimu dovršio rad na skladbama za album filmske glazbe za film Zabriskie Point čije su sesije snimanja završile pomalo gorko. Vratio se u London početkom 1970. godine kako bi mogao uvježbavati novi materijal. Nekoliko je odbačenih skladbi iz rimskih sesija tijekom tih proba ponovno bilo iskorišteno, iako jedan njihov dio, poput pjesme "The Violent Sequence" koja će poslije postati "Us and Them", još neko vrijeme neće biti upotrebljen.


{{Izabrani članci/26, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/27, 2021.

NASA Worldview of Croatia on 24 July evening.png

U noći s 24. na 25. srpnja 2020. nakon 21:00 Zagreb je pogodila oluja koja je proizvela jednu od najvećih zabilježenih bujičnih poplava u povijesti grada. U jakom pljusku u nekoliko se sati na grad sručilo više padalina nego što prosječno padne u čitavom srpnju. Medvednički potoci brzo su nabujali i preopteretili gradsku kanalizaciju, poplavivši dijelove grada. Najteže je bio pogođen širi centar grada, naročito Ilica, Donji grad i Trnje, no bujica je plavila zgrade i ulice i u mnogim predgrađima, uključujući Buzin, Črnomerec, Jankomir i Maksimir. Oluja je na mnogo mjesta zaustavila automobilski promet i javni prijevoz, te su gradske službe morale spašavati ljude zarobljene u poplavljenim stanovima i autima. Jedan vatrogasac preminuo je pri ispumpavanju vode na intervenciji. U osmodnevnom roku za prijavu štete zaprimljeno je više od 2000 prijava, ali gradske vlasti nisu objavile detaljnije podatke o razmjerima štete.

Zagreb leži na obroncima planine Medvednice, dok je širi centar stiješnjen na naplavnoj ravni između planine i rijeke Save. I rijeka i medvednički bujični potoci više su puta izazvali katastrofalne poplave. Posljedično su napravljeni sustavi obrane od poplava kojima upravlja državna tvrtka Hrvatske vode.


{{Izabrani članci/27, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/28, 2021.

The Rolling Stones Summerfest in Milwaukee - 2015.jpg

The Rolling Stones britanska je rock grupa osnovana u travnju 1962. godine. Iako osnovani početkom 1960-ih, sastav djeluje i danas s tri prvobitna člana. Osnivači su bili: Brian Jones (gitara i usna harmonika), Ian Stewart (klavijature), Mick Jagger (vokal), Keith Richards (gitara), a početni sastav su upotpunili Bill Wyman (bas) i Charlie Watts (bubnjevi). Ime grupe su odabrali prema blues pjesmi koju je 1948.g. snimio Muddy Waters. Kao i druge britanske rock grupe tog doba nastali su pod utjecajem američkog rhythm and bluesa i ranog rock'n'rolla. Nisu se previše opterećivali težnjom da budu autentični blues stilisti i od svojih početaka do sada okušali su se u raznim glazbenim žanrovima.

Čuveni logo grupe "Tongue and Lip Design" dizajnirao je John Pasche 1971.g. i prvi put se pojavljuje na albumu Sticky Fingers.

Richards i Jagger su od 1950-ih bili prijatelji u osnovnoj školi u Dartfordu, a onda su se njihove obitelji kroz selidbe razdvojile. Prijateljstvo je obnovljeno 1960. slučajnim susretom na dartfordskoj željezničkoj stanici gdje su na putu u srednju školu obojica čekali vlak. Jagger je pod rukom nosio albume Chuck Berrya i Muddy Watersa, što je pobudilo Richardsovu znatiželju i otkrilo zajedničku glazbenu sklonost.


{{Izabrani članci/28, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/29, 2021.

Einstein.jpg

EPR paradoks (skraćeno: EPR) ili EPR argument, misaoni je pokus kvantne mehanike, nazvan po prvim slovima prezimena Alberta Einsteina, Borisa Podolskog i Nathana Rosena, koji su 1935. osmislili misaoni eksperiment kako bi osporili Kopenhagensku interpretaciju i time pokazali da je kvantna mehanika nepotpuna teorija. Trojac je tvrdio kako EPR dokazuje da valna funkcija ne nudi potpun opis ukupne fizičke stvarnosti, pa Kopenhagenska interpretacija nije adekvatna. Nepotpunost kvantne mehanike EPR paradoks pokazuje na način da nalazi slučaj u kojem je moguće, uz pretpostavku lokalnosti, imati istovremeno definirane veličine pozicije i količine gibanja za neku česticu - što je u suprotnosti s Heisenbergovim relacijama neodređenosti. Razrješenje paradoksa, na kojeg je trebalo čekati gotovo pola stoljeća i koje je otvorilo nove grane unutar fizike, ima važne implikacije za kvantnu mehaniku.

Od samoga početka razvoja kvantne mehanike (često se u izvorima navodi da kvantna mehanika započinje Planckovim teorijskim kvantiziranjem energije harmoničkih oscilatora, 14. prosinca 1900. godine), postojale su nesuglasice glede interpretativnih pitanja. U takvim raspravima, koje su se formalno vodile i na čuvenim Solvayevim konferencijama. Na Solvayevoj konferenciji održanoj 1927., pod nazivom Elektroni i fotoni, na kojoj su se sastali jedni od najboljih fizičara toga vremena, konačno je oblikovana Kopenhagenska interpretacija kvantne mehanike, čiji je glavni zagovaratelj bio Niels Bohr. Jedan od glavnih protivnika te interpretacije, uz Erwina Schrödingera, bio je Albert Einstein. Diskusije između Nielsa Bohra i Alberta Einsteina su bile toliko intenzivne da su i danas predmet istraživanja među fizičarima i povjesničarima znanosti.


{{Izabrani članci/29, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/30, 2021.

Europsko prvenstvo u nogometu do 21 godine – Slovenija i Mađarska 2021. (mađarski: 2021-es U21-es labdarúgó-Európa-bajnokság, slovenski: Evropsko prvenstvo v nogometu do 21 let 2021) 23. je izdanje UEFA Europskog prvenstva do 21 godine. Prvotno, 12 reprezentacija trebalo je igrati na turniru, no 6. veljače 2019., UEFA-in izvršni odbor povećao je taj broj na 16. Na natjecanju mogu igrati samo igrači rođeni 1. siječnja 1998. ili kasnije.

Domaćini turnira bili su Mađarska i Slovenija. Turnir je prvotno trebao biti igran od 9. do 26. lipnja 2021, no raspored turnira bio je promijenjen zbog pandemije COVID-19. UEFA Europsko prvenstvo 2020. prebačeno je na lipanj i srpanj 2021. godine. Novi datumi prvotno su trebali biti odlučeni 27. svibnja 2020., no bili su odlučeni 17. lipnja 2020., kada se na sastanku UEFA-inog izvršnog odbora raspravljalo o kalendaru i formatu natjecanja.


{{Izabrani članci/30, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/31, 2021.

Aphex Twin 2.jpg

Richard David James (Limerick, 18. kolovoza 1971.), poznatiji po svojem snimateljskom pseudonimu Aphex Twin, britanski je elektronički glazbenik iz Cornwalla. Poznat je po svojem utjecajnom i idiosinkrastičnom radu tijekom 1990-ih u glazbenim žanrovima kao što su ambijentalni techno i IDM za koji je dobio masovne pohvale kritičara. Također je jedan od osnivača Rephlex Recordsa s Grantom Wilson-Claridgeom.

Izvorno objavljujući acid techno glazbu pod pseudonimima kao što su AFX i Polygon Window, James je prvi put zadobio sveopće pohvale kritičara za svoj album Selected Ambient Works 85-92 iz 1992. godine. Postao je slavan i u glavnoj struji uz pomoć EP-a Come to Daddy iz 1997. i singla "Windowlicker" iz 1999. godine. Nakon objave svojeg albuma Drukqs 2001. godine, James neko vrijeme nije objavljivao glazbene uratke pod svojim glavnim pseudonimom, ali je objavio seriju EP-a Analord 2005. godine pod svojim pseudonimom AFX. Aphex Twin vratio se 2014. godine sa svojim novim albumom Syro za koji je osvojio nagradu Grammy za najbolji dance/elektronički album.

James se rodio u Limericku, Irskoj,u velškoj obitelji i odrastao je u Lanneru u Cornwallu, u Ujedinjenom Kraljevstvu, s dvije starije sestre, tamo provodeći "vrlo sretno" djetinjstvo tijekom kojeg su "uglavnom smjeli raditi što su htjeli". Uživao je u tamošnjem životu, osjećajući se odijeljeno od obližnjih gradova i ostatka svijeta.Jedan od njegovih najranijih glazbenih eksperimenata u djetinjstvu bilo je igranje žicama koje su se nalazile unutar obiteljskog klavira, što je slično eksperimentima s prepariranim klavirom skladatelja Johna Cagea. S devet je godina počeo kupovati kazete i kazetofone. James je bio učenik škole Redruth u Redruthu, Cornwallu, i izjavio je kako je kao jedanaestogodišnjak proizveo zvuk na Sinclairu ZX81 (stroju bez zvučnog hardvera).


{{Izabrani članci/31, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/32, 2021.

Coat of Arms of the House of Loredan.svg

Obitelj Loredan mletačka je plemićka obitelj, prisutna i u hrvatskim krajevima, koja je odigrala važnu ulogu u povijesti čitavog Sredozemlja. Kao politička dinastija tijekom kasnog srednjeg vijeka, renesanse i ranog modernog perioda, obitelj je kroz stoljeća iznjedrila niz poznatih ličnosti: duždeve, državnike, magnate, prokuratore, providure, podestate, vojne zapovjednike, pomorske kapetane, crkvene velikodostojnike, književnike i odvjetnike.

U stoljećima nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva, Loredani su bili gospodari u Emiliji-Romagni, odakle su početkom 11. stoljeća došli u Veneciju. Nastanivši se tamo, obitelj se uzdignula u razvijenom srednjem vijeku, prikupivši veliko bogatstvo u profitabilnoj trgovini svile i začina, te je u sljedećim stoljećima obitelj postala moćna i utjecajna u regijama širom Mediterana, igrajući značajnu ulogu u oblikovanju njegove povijesti. Obitelj je bila prisutna u gotovo svakom teritoriju Mletačke Republike, a njeni su članovi nosili titule u današnjim modernim zemljama Italiji, Austriji, Sloveniji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Albaniji, Grčkoj i Cipru, te su upravljali trgovačkim operacijama sve do Egipta, Perzije, Indije i Kine.


{{Izabrani članci/32, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/33, 2021.

Lucas Cranach d.Ä. - Martin Luther, 1528 (Veste Coburg).jpg

Reformacija, često nazvana i protestantska reformacija ili europska reformacija (od lat. reformatio - "obnova"), bio je vjerski i društveni pokret nastao raskolom s Rimokatoličkom Crkvom u Europi u 16. stoljeću, kojeg je započeo Martin Luther a nastavili ga Jean Calvin, Huldrych Zwingli i drugi rani protestantski reformatori. Za početak reformacije u historiografiji se većinom uzima 1517. godina, kada je Martin Luther objavio svojih Devedeset pet teza, dok se za kraj reformacijskog pokreta uzima 1648. godina, kada je potpisan Westfalski mir, čime je završen Tridesetogodišnji rat.

Premda je bilo i drugih pokušaja reforme Rimokatoličke crkve, poput pokušaja Jana Husa, Petera Walda, i Johna Wycliffea, Martin Luther je općeprihvaćen kao glavni pokretač reformacije objavom svog djela Devedeset pet teza 1517. godine. Luther je svoj pokret započeo kritikom prodaje indulgencija, inzistirao je s iznošenjem teze da papa nema autoritet nad čistilištem i da katolička doktrina o Božjoj milosti nema utemeljenja u evanđeljima. Protestantska će pozicija, međutim, donijeti promijene u doktrini kao što su sola scriptura i sola fide. Osnovna motivacija ovih promjena bila je primarno teološke prirode, premda su mnogi drugi faktori imali bitnu ulogu, uključujući pojavu nacionalnih identiteta, zapadni raskol s opadanjem vjere u papinstvo, osjećaj korumpiranosti Rimske kurije, utjecaj humanizma i pojavu novih učenja u renesansi koja su dovodila u pitanje staru crkvenu tradiciju.


{{Izabrani članci/33, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/34, 2021.

David Bowie 1976.jpg

Station to Station deseti je studijski album britanskog glazbenika Davida Bowieja. Diskografska kuća RCA Records objavila ga je 23. siječnja 1976. godine. Na Station to Stationu, koji se smatra jednim od njegovih najznačajnijih uradaka, Bowie je predstavio lik Mršavog Bijelog Vojvode. Snimio je album nakon što je odigrao ulogu u filmu Čovjek koji je pao na Zemlju Nicolasa Roega; naslovnica prikazuje scenu iz tog filma. U vrijeme snimanja Bowie je razvio tešku ovisnost o drogama, pogotovo o kokainu, a kasnije je izjavio da se zbog toga gotovo uopće ne sjeća snimanja.

U glazbenom je smislu Station to Station prijelazan album; na njemu Bowie razvija elemente funka i soula s prijašnjeg uratka, Young Americansa, ali istovremeno se usredotočava na sintesajzere i motorik-ritmove koje su nadahnuli njemački sastavi elektroničke glazbe kao što su Neu! i Kraftwerk. Takav je razvoj glazbe vrhunac postigao u jednom od Bowiejevih najprihvaćenijih radova, "Berlinskoj trilogiji", koju je snimao s Brianom Enom od 1977. do 1979. godine. Sam je Bowie izjavio da je Station to Station "molba za povratak u Europu". Tekstovi pjesama odražavaju njegovu zaokupljenost idejama Friedricha Nietzschea i Aleistera Crowleyja, kao i mitologijom i religijom.


{{Izabrani članci/34, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/35, 2021.

Encyclopedie de D'Alembert et Diderot - Premiere Page - ENC 1-NA5.jpg

Prosvjetiteljstvo, iluminizam ili doba razuma razdoblje je i pokret od 1650-ih do 1780-ih tijekom kojeg su intelektualne snage u Europi davale naglasak razumu (vidi racionalizam), analizi i individualizmu nasuprot tradicionalnim linijama autoriteta. Promicali su ga filozofi i lokalni intelektualci u urbanim kavanama, salonima i masonskim ložama. Zagovornici prosvjetiteljstva dovodili su u pitanje i izazivali autoritet institucija koje su bile duboko ukorijenjene u društvu poput, primjerice, Katoličke crkve te se zalagali za reformu društva utemeljenom na toleranciji, znanosti i skepticizmu.

Pod utjecajem ideja prosvjetiteljstva mnogi su se vladari sastajali s intelektualcima tog doba i pokušavali primijeniti njihove reforme, uvodeći princip tolerancije i prihvaćajući suživot različitih religija, započevši proces koji će kasnije biti poznat kao prosvijećeni apsolutizam. Nove ideje i vjerovanja širile su se kontinentom potencirane i povećanjem pismenosti uslijed udaljavanja od isključivo religioznih tekstova. Među najznačajnijim prosvjetiteljskim djelima bila je Encyclopédie (1751. – 1772.) koju su uredili Denis Diderot i (nakon 1759.) Jean le Rond d'Alembert. Uz Montesquieua, Voltairea i Rousseaua krug enciklopedista je bio filozofski najradikalniji (još i Helvetius, Holbach). Prodano je oko 25 000 kopija ove enciklopedije u 35 svezaka, polovica od njih izvan Francuske. Književna djela kao Voltaireovi Dictionnaire philosophique (Filozofski rječnik, 1764.) i Lettres philosophiques (1733.) bili su revolucionarna štiva koja su širila ideale prosvjetiteljstva. Neki od tih ideala pokazala su se vrlo utjecajnim i odlučujućim tijekom Francuske revolucije 1789. godine.


{{Izabrani članci/35, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/36, 2021.

Luther 95 Thesen.png

Devedeset pet teza ili Rasprava o moći i djelotvornosti indulgencija popis je prijedloga za akademsku raspravu koji je 1517. godine sastavio Martin Luther, profesor moralne teologije na Sveučilištu u Wittenbergu u Njemačkoj. U Tezama Luther iznosi svoje stavove protiv onoga što je on vidio kao zlouporabu prakse svećenstva da prodaje apsolutne indulgencije, odnosno pisane potvrde za koje se vjerovalo da će vremenski umanjiti kaznu u čistilištu za grijehe koje su počinili kupci indulgencija ili njihovi bližnji. U Tezama je Luther tvrdio da pokajanje koje je Krist tražio da bi se grijesi oprostili uključuje unutarnje duhovno pokajanje, a ne samo vanjsko sakramentalno priznanje. Tvrdio je da indulgencije navode kršćane na to da izbjegavaju istinsko pokajanje i tugu zbog grijeha, vjerujući da se mogu iskupiti od grijeha kupnjom oprosta.

Luther je Teze poslao u prilogu pisma Albertu iz Brandenburga, nadbiskupu Mainza, 31. listopada 1517. godine: taj se datum danas smatra početkom reformacije i obilježava se svake godine kao Dan reformacije. Luther je također možda postavio Devedeset pet teza na vrata Crkve Svih Svetih i drugih crkava u Wittenbergu, u skladu sa sveučilišnim običajima, 31. listopada ili sredinom studenoga. Teze su ubrzo bile pretiskane, prevedene i distribuirane po cijeloj Njemačkoj i Europi.


{{Izabrani članci/36, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/37, 2021.

Megan Thee Stallion 2019 2.jpg

Megan Jovon Ruth Pete (San Antonio, Teksas, 15. veljače 1995.), poznatija po umjetničkom imenu Megan Thee Stallion, američka je reperica, pjevačica i kantautorica. Podrijetlom je iz Houstona u Teksasu, a prvi je put privukla pažnju medija kad su videozapisi na kojima je improvizirano repala postali popularni na društvenim mrežama poput Instagrama. Godine 2018. potpisala je ugovor s diskografskom kućom 300 Entertainment i pod njezinom licencijom objavila je mixtape Fever (iz 2019.), EP Suga (iz 2020.) i debitantski studijski album Good News (iz 2020.); svi navedeni uradci ušli su u najviših deset mjesta glazbene ljestvice Billboard 200. Singl "Savage (Remix)" (na kojem je gostovala Beyoncé) i singl "WAP" (na kojem je surađivala s Cardi B), oba objavljena 2020., pojavili su se na prvom mjestu američke ljestvice Billboard Hot 100, a potonji je singl Megan priskrbio prvo mjesto na glazbenim ljestvicama i u drugim državama.

Tijekom karijere Megan Thee Stallion dobila je nekoliko priznanja, a među njima su dvije nagrade BET, pet nagrada BET Hip Hop, dvije nagrade MTV Video Music, Billboardova nagrada Women in Music i četiri nominacije za nagradu Grammy. Godine 2020. časopis Time proglasio ju je jednom od 100 najutjecajnijih osoba na svijetu u svojem godišnjem popisu.


{{Izabrani članci/37, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/38, 2021.

U računarstvu i računalnom programiranju tip podatka svojstvo je podatka (često varijabli) koje kompilatoru ili interpreteru pruža informaciju o tome što će se s navedenim podatkom raditi, kakve će operacije biti dopušteno vršiti nad njim, na koji će se način spremati i što predstavlja.

Tip podatka boolean ili bool je logički tip koji obično sadrži vrijednosti true ili false (predstavljen vrijednostima 1 ili 0). Iako je za zapis boolean vrijednosti dovoljan jedan bit memorije, neki programski jezici, primjerice JavaScript koriste više od toga.


Svaki brojevni tip podatka ima definiranu gornju i donju vrijednosnu granicu, odnosno raspon brojeva koje može prikazati. Spremanje ili prikaz brojeva van tog raspona može dovesti do pogreške pri kompilaciji, ili do neispravnog spremanja ili obrade podatka, ovisno o programskome jeziku.


Znak (char) je tip podatka koji može sadržavati jedno slovo, broj, simbol, interpunkcijski znak ili kontrolni znak. Jezik C definira znak kao najmanji dodjeljivi dio memorije, obično veličine 8 bitova (1 bajt).


Više slijednih znakova čini string. Stringovi se obično koriste kao podatkovna reprezentacija riječi ili teksta. Programski jezici koji nemaju podršku za stringove, umjesto istih koriste nizove (polja) znakova.


Pokazivač ili referenca je tip objekta koji sprema memorijsku adresu neke varijable, konstante ili objekta, točke ulaska u potprogram, ili povezuje program i vanjski resurs, poput DLL biblioteke (tad se naziva handle).


{{Izabrani članci/38, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/39, 2021.

Hellfest2019TheYoungGods 05.jpg

The Young Gods švicarski je industrial rock sastav osnovan 1985. godine u Ženevi. Prvotnu postavu činili su pjevač Franz Treichler, Cesare Pizzi (zadužen za sempliranje) i bubnjar Frank Bagnoud. Veći dio karijere skupina je bila trio koji su činili pjevač, glazbenik zadužen za sempliranje i bubnjar, no bilo je višestrukih promjena u postavi. Treichler je jedini stalni član; sadašnju postavu čine još Pizzi i bubnjar Bernard Trontin. Tijekom karijere grupa je uvelike surađivala s producentom Rolijem Mosimannom.

Glazba sastava uglavnom je utemeljena na sempliranju i manipulaciji zvuka; pjesme su oblikovane korištenjem različitih uzoraka, kao što su distorzirani gitarski rifovi i gudačke dionice. Na kasnijim uradcima nalaze se i elementi ambijentalne i elektroničke glazbe, ali i raznolikija instrumentacija. Pristup rock glazbi utemeljen na semplovima nadahnuo je brojne glazbenike, među kojima su David Bowie, The Edge i Mike Patton.


{{Izabrani članci/39, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/40, 2021.

Enya logo.svg

Watermark je drugi studijski album irske pjevačice, kantautorice i glazbenice Enye. Diskografska kuća WEA objavila ga je 19. rujna 1988. godine. Nakon objave prethodnog albuma Enya (1987.) potpisala je ugovor s Warnerom pošto se igrom slučaja upoznala s predsjednikom Robom Dickinsom, kojemu se svidjela njezina glazba. Tim joj je ugovorom omogućena velika umjetnička i kreativna sloboda uz minimalna upletanja izdavača i bez rokova do kojih bi trebala dovršiti uradak. Enya je Watermark snimala deset mjeseci sa svojim dugogodišnjim suradnicima – menadžerom, producentom i aranžerom Nickyjem Ryanom i njegovom suprugom, tekstospisateljicom Romom Ryan. Izvorno je snimljen u demoinačici u Irskoj, a potom je ponovno snimanje, miksanje i digitalno masteriranje održano u Londonu. Na Watermarku su prisutni različiti stilovi glazbe – spajaju se Enyini vokali snimljeni u više kanala, klavijature i udaraljke s elementima keltske, ambijentalne i new age glazbe, premda Enya ne smatra da njezini uradci spadaju pod potonju kategoriju.

Watermark je dobio brojne pozitivne kritike recenzenata i postigao je neočekivan komercijalan uspjeh, zbog čega je Enya postala svjetski poznata. Pojavio se na petom mjestu ljestvice UK Albums Chart u Ujedinjenom Kraljevstvu, dvadeset i petom mjestu ljestvice Billboard 200 u SAD-u i prvom mjestu ljestvica na Novom Zelandu i u Švicarskoj. Postigao je četverostruku platinastu nakladu zbog 1,2 milijuna prodanih primjeraka u Ujedinjenom Kraljevstvu i četiri milijuna prodanih primjeraka u SAD-u.


{{Izabrani članci/40, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/41, 2021.

Flag of the European Coal and Steel Community 12 Star Version.svg

Europska zajednica za ugljen i čelik (skraćeno EZUČ ili engl. ECSC od European Coal and Steel Community) osnovana je Pariškim ugovorom 18. travnja 1951. sa zadaćom da od područja država članica (Belgija, Francuska, SR Njemačka, Italija, Luksemburg i Nizozemska) stvori jedinstveno tržište za ugljen i čelik. EZUČ je bila prva međunarodna organizacija koja se temeljila na načelima nadnacionalizma i njome je započeo proces formalne integracije tih zemalja koji je u konačnici doveo do stvaranja Europske unije.

Osnivanje Europske zajednice za ugljen i čelik prvi je predložio francuski ministar vanjskih poslova Robert Schuman 9. svibnja 1950. kao način da se spriječi budući rat između Francuske i Njemačke. Izjavio je da mu je cilj "učiniti rat ne samo nezamislivim, već i materijalno nemogućim" što je trebalo postići regionalnom integracijom, od čega je EZUČ bila prvi korak. Zajednicom su upravljale četiri institucije: Visoko tijelo Europske zajednice za ugljen i čelik koju čine neovisno imenovani članovi, Zajednička skupština u koju ulaze zastupnici nacionalnih parlamenata, Specijalno vijeće kojeg čine ministri država članica i Sud pravde. Ta su tijela danas postala osnovne institucije Europske unije: Europska komisija, Europski parlament, Europsko vijeće i Europski sud.


{{Izabrani članci/41, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/42, 2021.

Cradle Of Filth With Full Force 2018 21.jpg

Cradle of Filth britanski je sastav ekstremnog metala osnovan 1991. u Suffolku. Glazbeni stil grupe razvio se iz black metala u čišći spoj gothic metala, simfonijskog metala i ostalih metal-žanrova. Teme tekstova pjesama i imidž uvelike su nadahnuti gotičkom književnošću, poezijom, mitologijom i filmovima strave. Skupinu čine osnivač i pjevač Dani Filth, bubnjar Martin Marthus Škaroupka, basist Daniel Firth, gitaristi Richard Shaw i Marek 'Ashok' Šmerda te klavijaturistica Anabelle Iratni.

Sastav je raznim postupcima privukao pozornost javnosti. Zato su glazbeni mediji poput časopisa Kerrang! i MTV-ja počeli izvještavati o njemu, a grupa je počela održavati koncerte na glavnim pozornicama većih festivala kao što su Ozzfest, Download i Sziget Festival. Komentatori su ga često smatrali sotonističkim iako rijetko aludira na sotonizam u stihovima pjesama; koristi se sotonističkim imidžem više kako bi šokirao, a ne zbog ozbiljne vjeroispovijesti. Dana 9. travnja 2001. na BBC-jevom je glazbenom kvizu Never Mind the Buzzcocks Filth u šali glazbeni stil skupine nazvao "žestokim funkom", a u intervjuu održanom u listopadu 2006. izjavio je: "Radije bismo htjeli biti poznati kao 'Cradle of Filth' nego da nas ometaju glupe žanrovske odrednice."


{{Izabrani članci/42, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/43, 2021.

Blazenka Milic 2010.jpg

Blaženka Milić (rođ. Cigić; 1939.2021.) bila je hrvatska operna pjevačica (sopran) i dugogodišnja prvakinja Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Svojim se snažnim i ujednačenim glasom te dojmljivom muzikalnošću i scenskim nastupima osobito istaknula interpretacijama uloga u operama Wolfganga Amadeusa Mozarta, Ivana pl. Zajca, Jakova Gotovca, Giacoma Puccinija i Richarda Wagnera.

Blaženka Milić je već u najranijoj dobi pokazivala znakove izrazite glazbene nadarenosti. Prvi su joj glazbeni učitelji u Mostaru bili časna sestra Gaudiencija i fra Stanko Vasilj. U rodnom je gradu pohađala srednju stručnu učiteljsku školu te bila prvom učenicom Odjela za solopjevanje tamošnje glazbene škole, na kojoj ju je pjevačkom umijeću podučavala profesorica Milka Padovan: na njezin je poticaj Blaženka Milić 3. ožujka 1961. nastupila na pozornici mostarskoga Narodnog pozorišta u ulozi Petrice u glazbenom igrokazu Đerdan Jakova Gotovca, pa se taj datum i službeno smatra početkom njene umjetničke karijere. Svojim izvedbama domoljubne i duhovne glazbe uvijek je iskazivala i potvrđivala vlastitu spremnost da pomogne potrebitima pa je tako, primjerice, u vrijeme Domovinskoga rata diljem Hrvatske nastupala sa Zagrebačkom filharmonijom na Koncertima mira i nade. Za svoja je zapažena umjetnička postignuća nagrađena mnogim uglednim nagradama i priznanjima.


{{Izabrani članci/43, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/44, 2021.

Photoelectric effect in a solid - diagram.svg

Fotoelektrični učinak, fotoelektrični efekt ili fotoefekt fizikalna je pojava kod koje djelovanjem elektromagnetskog zračenja dovoljno kratke valne duljine (najčešće u ultraljubičastom području spektra) dolazi do izbijanja elektrona iz obasjanog materijala (obično kovine). Zračenje s valnom duljinom većom od granične ne izbija elektrone, jer elektroni ne mogu dobiti dovoljno energije za raskidanje veze s atomom. Izbačeni elektroni nazivaju se fotoelektronima. Pojavu je 1887. prvi primijetio Heinrich Herz, opazivši da do iskre među elektrodama pod naponom lakše dolazi ako su osvijetljene ultraljubičastim svjetlom.

Za fotoelektrični učinak potrebni su fotoni energije od nekoliko elektronvolta do nekoliko stotina keV. Einsteinovo objašnjenje fotoelektričnog učinka iz 1905.dovelo je do važnih otkrića kvantne prirode svjetlosti i elektrona, te do stvaranja ideje dualizma - opisa materije svojstvima i klasične čestice i klasičnog vala. Osim toga, utrt je put otkrićima fotovodljivosti, fotootpornosti te fotonaponskog i fotoelektrokemijskog učinka.


{{Izabrani članci/44, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/45, 2021.

Porto Estádio do Dragão 2.jpg

UEFA Liga prvaka 2020./21. bila je 66. sezona najelitnijega europskog klupskog nogometnog natjecanja, odnosno 29. sezona od kada je to natjecanje promijenilo svoj format i preimenovano iz Kupa europskih prvaka u UEFA Liga prvaka. U natjecanju je sudjelovalo 79 momčadi iz 54 nogometna saveza. Branitelj naslova bio je Bayern München. Natjecanje je osvojio Chelsea.

Finalna se utakmica trebala održati u Sankt-Peterburgu u tamošnjoj Gazprom-Areni koju UEFA, zbog imena sponzora, vodi kao stadion u Sankt-Peterburgu. Uslijed odgađanja završnog susreta predsezone zbog pandemije COVID-19, pomaknut je i slijed mjesta održavanja budućih finalnih utakmica. Naime, prema prvotnom je planu finalna utakmica sezone 2020./21. trebala biti odigrana na olimpijskome stadionu Atatürk u Istanbulu, ali je UEFA, poslije neuspjelih pregovora da se finale te sezone odigra u Engleskoj, odlučila da se finalni susret Manchester Cityja i Chelseaja odigra na Estádio do Dragão u Portu u Portugalu.



{{Izabrani članci/45, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/46, 2021.

Edward Elgar, posing for the camera (1931).jpg

Sir Edward Elgar (1857. – 1934.) bio je jedan od najpoznatijih i najznačajnijih engleskih skladatelja u razdoblju kasnoga romantizma. Za razliku od suvremenika, Elgar se nije nadahnjivao engleskim folklorom ni engleskom glazbenom prošlošću, nego se u stvaralaštvu više oslanjao na vlastito glazbeno iskustvo i skladateljske uzore, posebice Schumanna, Brahmsa, Liszta, Wagnera i Richarda Straussa. Bio je uglavnom samouk: u mladosti je naučio svirati glasovir, violinu i fagot, a kao dirigent zborova i amaterskih instrumentalnih sastava rano je svladao tehniku vokalnog i orkestralnog sloga. Mnogi ga glazbeni znalci smatraju majstorom orkestracije, a njegova su djela i danas dijelom standardnoga programa uglednih svjetskih orkestara.

Do ugleda je stigao postepeno, svraćajući na sebe pažnju engleske i međunarodne javnosti ponajprije svojim oratorijskim, a zatim i brojnim instrumentalnim djelima. Već od 1897. smatrali su ga dvorskim skladateljem: plemićki mu je naslov dodijeljen 1904., a dvadeset godina poslije i službeno je bio proglašen ravnateljem Kraljevske glazbe. Skladateljsku su mu slavu najviše priskrbile Varijacije na originalnu temu (Enigma-varijacije) i oratorij Gerontijev san. Od ostalih njegovih djela svakako valja spomenuti dvije simfonije, uvertiru Cockaigne, Koncert za violinu i orkestar, Koncert za violončelo i orkestar, simfonijsku studiju Falstaff te popularnu Serenadu za gudače.


{{Izabrani članci/46, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/47, 2021.

Björk by deep schismic at Big Day Out 2008, Melbourne Flemington Racecourse.jpg

Homogenic je treći studijski album islandske glazbenice Björk. Album je 22. rujna 1997. godine objavila diskografska kuća One Little Indian Records. Producenti albuma su Björk, Mark Bell, Guy Sigsworth, Howie B i Markus Dravs. Glazba na Homogenicu u stilskom je smislu za Björk bila nova; usredotočila se na skladbe sličnog zvuka koje spajaju elektroničke beatove i gudačka glazbala s pjesmama posvećenima njezinoj domovini, Islandu. Homogenic je izvorno trebao biti produciran u njezinom kućnom studiju u Londonu, ali je kasnije snimljen u Španjolskoj. Homogenic je označio prvu od nekoliko produkcijskih suradnji Björk i Marka Bella, za kojeg će Björk kasnije reći da je veoma utjecao na njezinu glazbenu karijeru. Album se pojavio na dvadeset i osmom mjestu ljestvice Billboard 200 i četvrtom mjestu ljestvice britanskih albuma.

Pet je singlova objavljeno s Homogenica: "Jóga", "Bachelorette", "Hunter", "Alarm Call" i "All Is Full of Love". Homogenic je dobio pozitivne kritike nakon objave, a kritičari ga i danas hvale; Sal Cinquemani iz časopisa Slant Magazine komentirao je da "ako [Homogenic] nije najbolji album elektroničke glazbe svih vremena, onda je zasigurno najbolji iz svog desetljeća".


{{Izabrani članci/47, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/48, 2021.

FC RB Salzburg versus SV Mattersburg (4. Juli 2019) 29.jpg

Erling Haaland, rođen kao Erling Braut Håland, norveški je nogometaš koji igra na položaju napadača. Trenutačno igra za Borussiju Dortmund, a tijekom svoje omladinske karijere nastupao je za sve selekcije Norveške od 15 do 21 godine. Rođen je 21. srpnja 2000. u Leedsu. U to je vrijeme njegov otac Alf-Inge Håland igrao za Leeds United koji se tada natjecao u Premier ligi. Godine 2004. Erling se preselio u Bryne, mjesto u Norveškoj u kojem su prije živjeli njegovi roditelji.

Erling je u mladosti osim nogometa trenirao i rukomet, golf te atletiku. Kao petogodišnjak pridružio se akademiji lokalnog kluba Bryne FK. Tijekom sezone 2015./16. Haaland je za rezervnu momčad Brynea postigao 18 golova u 14 utakmica. Za prvu momčad kluba debitirao je 12. svibnja 2016. kao petnaestogodišnjak u drugoligaškoj utakmici protiv Ranheima od kojeg je Bryne izgubio 1:0. Haaland je isprva igrao za prvu momčad Brynea kao krilo, a kasnije je prebačen na položaj središnjeg napadača. Unatoč tome što u svojoj prvoj sezoni za klub nije postigao niti jedan zgoditak, Hoffenheim ga je pozvao na probu. Haaland je na kraju prešao u redove Moldea koji je tada vodio Ole Gunnar Solskjær. Za Bryne je sveukupno nastupao šesnaest puta.


{{Izabrani članci/48, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/49, 2021.

Bullying Sexual.JPG

Spolno uznemiravanje ili seksualno uznemiravanje oblik je spolnog nasilja koje uključuje svaki oblik neželjenog verbalnog, neverbalnog ili fizičkog ponašanja prema drugoj osobi koje je uvjetovano njezinim spolom ili rodom, a koje predstavlja povredu njezina dostojanstva i stvaranje neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja. Verbalno uznemiravanje sastoji se od eksplicitnih ili implicitnih seksualnih komentara, prostačkih šala, neumjesnih telefonskih poziva seksualne naravi ili ležernih seksualnih prijedloga. Neverbalno uznemiravanje može uključivati nedolične geste ili izlaganje pornografskim sadržajima. Fizičko uznemiravanje seksualne prirode podrazumijeva nepoželjan tjelesni kontakt – od dodira, glađenja i šaptanja do prisiljavanja na spolni odnos. Spolno uznemiravanje uključuje i obećavanje nagrade u zamjenu za seksualne usluge. Neki oblici seksualnog uznemiravanja često se i ne prepoznaju kao uznemiravajući jer su toliko uobičajeni da se uzimaju kao dio kulture. Zbog prevladavajuće kulture čest je pravni i društveni nesrazmjer poimanja seksualnog uznemiravanja.

Seksualno uznemiravanje može se dogoditi u mnogim društvenim okruženjima i na mjestima poput radnog mjesta, doma, škole ili crkve. Nasilnici ili žrtve mogu biti bilo kojeg spola ili roda. U većini modernih pravnih sustava seksualno je uznemiravanje nezakonito. Iako se smatra da je blaži oblik nasilja od spolnog zlostavljanja i silovanja, i seksualno uznemiravanje kažnjava se zatvorskom kaznom; hrvatski kazneni zakon ovako navodi: »Tko spolno uznemirava drugu osobu kojoj je nadređen ili koja se prema njemu nalazi u odnosu zavisnosti ili koja je posebno ranjiva zbog dobi, bolesti, invaliditeta, ovisnosti, trudnoće, teške tjelesne ili duševne smetnje, kaznit će se kaznom zatvora do dvije godine.«


{{Izabrani članci/49, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/50, 2021.

Split JZ class 83 on turntable and class 32 ca 1952.jpg

Sinjska rera uskotračna je željeznica koja je od 12. rujna 1903. do 1. listopada 1962. prometovala između gradova Sinja i Splita i time bila u gospodarskom i socijalnom smislu poveznica između Cetinske krajine i najvećeg hrvatskog grada na jugu. Naziv rera u narodu je dobila zbog putnika koji su se vozili njome i pjevali reru, pučke dvoglasne pjesme karakteristične za Sinjsku krajinu. U početku su je zbog izgleda i sporosti nazivali šuljarica, potom sinjska željeznica, sinjski vlak, sinjska ferata.

Pruga je bila planirana još u prvoj polovici 19. stoljeća kao dio buduće željezničke veze Splita i Sarajeva, dvaju trgovinskih središta tada povezanih samo cestom kojom se putovalo pet dana. Pruga je bila dio tadašnjeg plana povezivanja jadranskih teretnih luka, Dubrovnika, Metkovića, a poslije i Ploča, sa zaleđem uz nastavak prema srednjoeuropskim prugama. Prva dionica trebala se graditi od Splita do državne granice u Aržanu i s ogrankom od Dugopolja do Sinja, a drugom bi bili spojeni Aržano i Bugojno. Desetljeća su prolazila, a političke prilike u Austro-Ugarskoj Monarhiji nisu išle u prilog izgradnji ovih pruga: ni Austrija ni Mađarska nisu htjele jačanje veza Dalmacije i Hrvatske, a Mađari su se protivili željezničkom povezivanju jadranskih luka, tada pod upravom Austrije, i zbog konkurencije riječkoj luci kojom su oni upravljali.


{{Izabrani članci/50, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/51, 2021.

Mariah Carey - All I Want for Christmas Is You (2) (cropped).jpg

"All I Want for Christmas Is You" božićna je pjesma američke pjevačice Mariah Carey. Napisala ju je s Walterom Afanasieffom za svoj četvrti studijski i prvi blagdanski album Merry Christmas (iz 1994.). Columbia Records objavila ju je 29. listopada 1994. kao glavni singl s tog albuma. Riječ je o ljubavnoj pjesmi živahna tempa u čiju instrumentaciju karakteriziraju zvončići, prateći vokali i sintesajzeri.

Pjesma je dobila pohvale kritičara, a The New Yorker nazvao ju je "jednom od rijetkih pjesama koja je vrijedna uvrštavanja u kanon blagdanskih pjesama". Najveći je međunarodni hit Mariah Carey; pojavio se na prvom mjestu ljestvica u dvadeset i šest država, među kojima su Australija, Kanada, Francuska i Njemačka. Godine 2019. prvi se put pojavila na vrhu ljestvice Billboard Hot 100, 25 godina nakon što je prvi put objavljena, te je tako srušila nekoliko rekorda, među kojima je i rekord za najduže vrijeme potrebno za dolazak na prvo mjesto te ljestvice. Iduće se godine prvi put pojavila na vrhu glazbenih ljestvica u Ujedinjenom Kraljevstvu; ondje je provela rekordnih 69 tjedana u prvih 40 mjesta prije nego što je došla na prvo mjesto. Budući da je prodan u više od 17 milijuna primjeraka, to je najprodavaniji božićni singl neke glazbenice i jedan od najprodavanijih singlova svih vremena. Do 2017. prodajom singla zarađeno je 60 milijuna dolara.


{{Izabrani članci/51, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/52, 2021.

Austria - Heiligenkreuz Abbey - 1628.jpg

The Cistercian Monks of Stift Heiligenkreuz (hrv. Cisterciti opatije Heiligenkreuz) umjetničko je ime pjevačkog zbora redovnika-cistercita iz donjoaustrijske opatije Heiligenkreuz koji su do sada snimili šest CD-ova gregorijanskog pjevanja kojima su privukli pozornost europske i svjetske glazbene javnosti. Imena pojedinih pjevača nisu nikada posebno objavljivana jer redovnici sebe prvenstveno doživljavaju kao osobe posvećene Bogu koje pjevaju iz vjerskih, a ne iz profesionalnih razloga.

Redovnici opatije Heiligenkreuz su 2011. godine utemeljili i vlastitu diskografsku kuću Obsculta Music, a za svoja su javna glazbena postignuća nagrađeni uglednim nagradama i priznanjima. Prvi glazbeni album pod nazivom Chant: Music for Paradise objavila im je 2008. godine diskografska kuća Universal Music, a samo taj njihov album dosegnuo je potom zlatnu i platinastu nakladu: godine 2009. isti je album osvojio je i njemačku glazbenu nagradu ECHO Klassik u kategoriji "Bestseller des Jahres" (hrv. "Najprodavaniji album godine").


{{Izabrani članci/52, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)



Izabrani članci/53, 2021.

Wikipedija:Izabrani članci/53, 2021.


{{Izabrani članci/53, 2021.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)