Wikipedija:Izabrani članci/50, 2012.
Franjo Tuđman (Veliko Trgovišće, 14. svibnja 1922. – Zagreb, 10. prosinca 1999.), povjesničar, državnik i prvi predsjednik suverene i samostalne Republike Hrvatske.
Kao obavještajni časnik od 1941. godine sudjelovao je u antifašističkom pokretu. Nakon rata, u Glavnom stožeru JNA, potom na visokim vojno-političkim položajima, u Glavnoj personalnoj upravi, ministarstvu obrane i generalštabu. Završio je studij na Višoj vojnoj akademiji 1957., a čin general-majora stekao je 1960. Na vlastiti zahtjev vojnu je službu napustio 1961. godine te se posvetio znanstveno-istraživačkom radu. Osnovao je Institut za historiju radničkog pokreta u Zagrebu, čiji je ravnatelj bio od 1961. do 1967. Stupanj doktora povijesnih znanosti postigao je 1965., a od 1963. do 1967., bio je izvanredni profesor na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu.
Kao zagovornik hrvatske samostalnosti, politički se angažirao potkraj 1980-ih. 1989. godine osniva Hrvatsku demokratsku zajednicu te do smrti ostaje njezin predsjednik. Nakon pobjede HDZ-a na izborima 1990. izabran je za predsjednika Predsjedništva SRH. Nakon donošenja demokratskog Ustava 1990., 1992. godine izabran je za predsjednika Republike. Autor je Deklaracije o neovisnosti Hrvatske od 25. lipnja 1991. godine. Kao vrhovni zapovjednik, vodio je obranu Hrvatske u Domovinskom ratu. Ponovno je izabran za predsjednika 1997., a HDZ ponovno pobjeđuje na parlamentarnim izborima 1992. i 1995. godine.