Wikipedija:Pravopisna pitanja/Arhiv 8

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Sadržaj

"Te" ili "te je"?

Koje je ispravno?

Jučer te je tražio...
ili
Jučer te tražio...
DaUm--83.131.199.209 12:05, 3. ožujka 2006. (CET)
Trebalo bi biti bolje Jučer te je tražio jer se ispadanje pomoćnoga glagola u perfektu u gramatikama tolerira samo kod povratnih glagola (koji radnju vrše sami na sebi). Interesantno je da gl. tražiti ima i povratno značenje, konkretno tražiti se(be), pa se zapravo preporuča reći: Jučer se tražio. Vjerojatno je analogijom došlo i do oblika Jučer te tražio.
Ali to nikako nije velika pogreška, i mislim da se izostavljanje pomoćnoga gl. u perfektu 3. l. jd. sve više dopušta i kod drugih glagola. Dejana 12:25, 3. ožujka 2006. (CET)

Mali prilog: uz me, te, se nikada ne ide je. Stoga, Jučer te tražio.

Sanya 13:18, 3. ožujka 2006. (CET)

Koje se umanjenice koriste u kajkavskom narječju

Pitanje je prilično neodređeno, ne znam na što misliš. U muškome rodu uglavnom imaju nastavke -ek ili -ec (pesek, obloček, dečec). Tako je i s imenima od milja (Mirek, Ivek, Dragec). U ženskom i srednjem rodu, mislim, nema prevelike razlike u odnosu na standardni jezik. Scorpy 21:19, 4. ožujka 2006. (CET)

Ulica Vladimira Nazora

U nazivu nekih ulica ( na metalnoj ili kamenoj ploči) piše ULICA VLADIMIRA NAZORA, a kod drugih VLADIMIRA NAZORA. Da li je točno da se u 1. slučaju naziv ulice piše Ulica Vladimira Nazora, a u 2. ulica Vladimira Nazora? Dakle ulica se na početku piše velikim slovom samo ako je ta riječ u nazivu ulice. U 1. slučaju napisat ćemo : "Živim u Ulici Vladimira Nazora." U 2. slučaju napisat ćemo : "Živim u ulici Vladimira Nazora." Hvala!

To što piše na pločama posve je nebitno, od deset naziva, devet ih je pogrešno. Ako je riječ "ulica" na početku, prva u nizu, uvijek je dio imena (jer se ne zove "Vladimir Nazor", a ni "Vladimira Nazora" - pogotovo zato što je nepravilno oblike u genitivu pisati u navodnicima, a sami, bez imenice na koju se odnose, ne mogu stajati) i, sukladno tomu, piše se velikim početnim slovom: Ulica Vladimira Nazora. A ako dolazi iza imena onoga po kojem je nazvana, piše se malim: Nazorova ulica. I te su dvije inačice jedine ispravne. Scorpy 21:42, 5. ožujka 2006. (CET)

Dipl. oec

sto znaci dipl. oec

Diplomirani ekonomist.

Pravilo s/sa

Da li je pravilno napisano "s našim" ili "sa našim"

S NAŠIM je bolje. Ako se ne radi o svojevrsnom isticanju, naravno. (DOPUNA I PRECIZIRANJE: kad rekoh isticanje, prvenstveno mišljah na stilske osobine teksta)
O kakvom vražjem isticanju? Pravila o prijedlozima s i sa ne ovise o tome, nimalo. S našim je jedino pravilno. A književnoumjetnički diskurz i standardni jezik ni u kom slučaju ne treba miješati. Scorpy 20:13, 9. ožujka 2006. (CET)
Stitchy, ne pametuj, pravilo o prijedlogu s/sa i nije baš tako čvrsto kao što bismo mi voljeli da jest. A i sva se pravila trebaju uzeti cum grano salis, zar ne? Dejana 14:43, 13. ožujka 2006. (CET)
"S našim" je jedino pravilno. To je pravilo uistinu vrlo čvrsto: "sa" ide samo prije slova "s", "š", "z", "ž". Tu nema odstupanja. --Zmaj 14:56, 13. ožujka 2006. (CET)

SA MNOM! ;-) ne s mnom.... U svemu ima odstupanja, nije to tako jednostavno s hrvatskim...

Nije baš ni da može sve i sva. Osnovni oblik riječi je "s", a piše se i izgovara "sa" ako riječ iza "s" počinje slovima s, š, z, ž te suglasničkim skupinama "teškim za izgovor" (ovo je glupa definicija) poput st, št, ks, uključivši i mn. Svakako bi bilo pogrešno "sa okusom soli (sunca, mora...), ispravno je samo "s okusom soli", ali kad jedan od najvećih hrvatskih kantautora Arsen Dedić pjeva, onda je sasvim prihvatljivo "sa okusom..." i naravno, to nije u standardnom jeziku, to je razgovorni jezik, a i da nije, opet postoji pojam "pjesničke slobode" koji dopušta pjesničkom izričaju odmak od standarda. Josip65 14:24, 15. ožujka 2006. (CET)
Prvo, ne pametujem, a drugo - čvrsto je, i te kako. Unatoč dvojbama koje katkad donose naši jezičari. Evo cijele problematike, izložene kratko i sustavno:
1. neki jezikoslovci vele da se oblik sa piše isključivo ispred riječi koje počinju suglasnicima s, z, š ili ž te zamjenice mnom (i to nije "odstupanje" nego egzaktno pravilo, staro koliko i standardni jezik);
2. drugi, među kojima i Maretić, tome dodaju brojeve, a treći pak i početne suglasničke skupove bd, bz, čk, čl, čr, kć, ks, pč, ps, pt, tk, tm.
3. Kod jednosložnih riječi nisu jedinstveni. Jedni ih uvode kao kategoriju, a drugi ne pa pišu, recimo, s psom, unatoč tomu što je, vidjeli smo, posrijedi (i) skup težak za izgovor.
4. Postoji i formulacija o jednosložnim nesklonjivim suglasničkim skupovima u imeničkoj funkciji, ispred kojih se piše sa. Primjer bi bio: Deset je djeljivo sa pet.
5. Nigdje se ni u jednoj gramatici ili savjetniku ne spominje "isticanje" kao kriterij. Da nije tužno, bilo bi smiješno pročitati to na Wikipediji.
6. Tabak kaže da je pravilno sa dna, sa dva, sa tri - jer to su akcenatske cjeline u kojima se naglasak s jednosložnih riječi pomiče na prijedlog. I u pravu je - ali tako više nitko ne govori. Nego [zdna], [zdva], [stri].
7. Upitno je dakle samo je li sa 10 ili s 10. Oblici "sa dva", "sa tri" i "sa pet" pokriveni su dvama pravilima pa ako ne vrijedi jedno, vrijedi drugo. Načelno, trebalo bi pisati "sa" uz jednosložne riječi, kako god ih zvali. Scorpy 19:51, 15. ožujka 2006. (CET)

Sve to stoji, zato i rekoh da pravilo nije tako čvrsto kako se obično misli. Naime, prijedlog s ne treba gladati unutar opozicije hrvatski:srpski iz razloga koje je upravo bespredmetno nabrajati, nego ga treba promatrati unutar drugih prijedloga. I pazi o cemu se radi: o navesku (neobaveznom dodatku -a): uz(a), pod(a), pred(a).... pa tako i s(a). Navezak nije pogreška, i načelno bi se mogao pisati uvijek. Naravno, i ja ću ga bogobojazno prekrižiti svakome kada lektoriram, ali ipak ne mislim da je to pogrešno, kada autor teksta zna da je oblik "sa" zapravo "s i navezak" dodan zbog specifičnoga nacina izrazavanja, npr. Na kraju krajeva, onda bismo i 3/4 književnih djela morali ili ispravljati ili proglasiti srpskima (budući da se književni jezik još uvijek, iako , vjerojatno, ne zadugo, ubraja u funkcionalni stil hrvatskoga standardnoga jezika, uf, evo navezaka koliko hoćeš;-), ja ih stvarno neracionalno koristim!).
Ali pazi na što sam mislila kada rekoh isticanje: naime, ja smatram da se gramatika, ili barem pravopis, ipak ne mogu u potpunosti odvojiti od semantike (iako tomu treba težiti); i sad o čemu se radi (da napokon i kažem ;-) ):
Ne idemo bez tebe, nego sa tobom!. Ako kažeš: s tobom, u ovom kontekstu se ne dobiva isti smisao jer onda znači: ne s njim, nego s tobom.
P.S. Pravilo 4. je donekle ono što bi pokrilo moju tvrdnju (a možda ipak i ne!?), ali ga nisi napisao u potpunosti! Treba reći i da se radi, ne nužno o ideklinabilnoj indeklinabilnoj riječi, nego riječi koja je ideklinabila indeklinabilna u tom položaju zbog semantičkih razloga, i ne nužno jednosložnoj, pritom se prijedlog veže direktno uz tu riječ, koja uza se nema drugih riječi (atributa, apozicija...) !
Npr.: Zašto svaku rečenicu započinješ sa ja? ili Zašto svaku rečenicu započinješ sa deset?
Kao što rekoh, pravila nisu, ako već ne čvrsta, a ono zasigurno potpuna.
I, po stoti put, da, bolje je reći s, ali ako postoji svijest o baratanju jezikom, o gramatici, i o opcionalnim dodatcima, navescima, stvar se može obraniti!
Stvarno patim od skribomanije... No, hoću još reći da gramatička i pravopisna pravila ne mogu pokriti sve moguće slučaje jezične upotrebe. Moj najdraži primjer je banalno pravilo o velikom slovu u vlastitim imenima, naime, veznici, prijedlozi i članovi se u imenima ne pišu velikim slovima, ali pazi ekstremnu situaciju: odlučiš napisati fantastičnu pripovijest o veznicima (bez komentara! ako postoji roman o geometrijskim oblicima, a postoji, nema razloga da se jadnoga dana netko ne sjeti napisati i ovako nešto!). Uglavnom, imenuješ likove kao: A, I, Već, Nego.... I pišu se velikim početnim slovom!!! Da, naravno da oni onda nisu u vezničkoj funkciji, ali to samo potvrđuje da gramatika i semantika imaju vrlo zanimljive međusobne veze.
NEĆU VIŠE NIŠTA PISATI! ;-) Dejana


Shvaćam na što misliš. Samo, pravilno je indeklinabilan, kad već preferiraš latinsku riječ. ;) Scorpy 14:40, 22. ožujka 2006. (CET)

Pa da. Aha, vidim što sam napisala ( :-( ), jel mi je dovoljan alibi da sam pisala u trenutku kad su se kompovi u nacionalnoj resetirali pa nisam stigla pročitati sto sam napisala?? ;-) Misliš da ja ne pišem gluposti?! Moš mislit. Al, čuj, kad radiš, nužno griješiš.
Ne preferiram, nego volim koristiti puno riječi (različitih, a zglada i istih ;) ) (varietas delectat, već spomenuh), jezik ne smije sputavati. A i naš izraz nepromjenjiva riječ je širi nego indeklinabilna riječ pa mi je ova bila u danome trenutku zgodnija. Dejana 13:11, 23. ožujka 2006. (CET)

Etimologija riječi jezik

Koja je etimologija riječi jezik


Praslavenski (j)ęzykъ; to je, naravno, rekonstruirani oblik od zabilježenih: staroslavenski językъ, ruski jazýk, poljski język


A porijeklo vuče od indoeuropskog, također rekonstruiranog, (d)ng'hu-, a što se uspoređuje s latinskim lingua, ili njemačkim Zunge.


Za detaljnije podatke pogledati etimologijski rječnik J. Skoka koji se može naći u svakoj boljoj knjižnici. ;-) Dejana 13:01, 9. ožujka 2006. (CET)

Učestvovati ili sudjelovati

U kakvom su međuodnosu u hrvatskom STANDARDNOM jeziku ove dvije riječi? Nije da ne znam, ali eto wikipedija je izvor svekolikog znanja, argumentacije su često maštovite, lucidne... Dejana? Josip65 10:34, 16. ožujka 2006. (CET)

"Učestvovati" je srbizam. --Zmaj 10:42, 16. ožujka 2006. (CET)
Ako znaš, reci ti meni! Ni ja ne znam sve! Znam da se to ne bi reklo..... ;-) (sala, ne?!) Dejana
Učešće, učesnici, učestovavati... i ini oblici čvrsto su ukorijenjeni, dio su tradicije govornika hrvatskog jezika, pa, mislim, ne znam, imam dojam da se "dio tradicije" uvodi kao novi znanstveni kriterij, a zacijelo bi se našao i poneki "učesnik" u djelima hrvatskih pisaca, možda u hrvatskoj "zelenoj" gramatici... ja sam taj koji se htio poučiti :) Josip65 15:43, 21. ožujka 2006. (CET)
Čini mi se da u gornjim porukama ima ironije i sarkazma. To je nepoželjno na Wikipediji jer zbunjuje i otuđuje suradnike. --Zmaj 16:00, 21. ožujka 2006. (CET)
Da, mama. Primijetio sam da u hrvatskoj wikipediji trenutačno (ne trenutno, trenut nije ništa) nema obrađenih pojmova polemika, argumentacija, provokacija, sarkazam, jednoumlje, patriotizam, kroatofobija, jugonostalgija pa čak ni svenazočne hrvatske šutnje. Josip65 14:47, 22. ožujka 2006. (CET)

"Učestvovati" je srbizam, došlo je i ruskog (riječ "čast" - nemam ćirilićnu tipkovnicu). Kubura 15:32, 28. srpnja 2006. (CEST)

Sintaksa u početnicama

zanima nas sintaksa u početnicama za 1. razred osnovne škole. nigdje ne možemo naći ništa što bi nam pomoglo u objašnjenju kakva je sintaksa u različitim početnicama. uzele smo početnice: Vrtuljak od Škarić-Jrić i Moja početnica od Puljak. definiciju sintakse znamo.

Nažalost, ne razumijem pitanje. Što bi trebalo značiti "objašnjenje kakva je sintaksa u različitim početnicama"? Prvo, nisam sigurna da u početnicama uopće ima sintakse (mislim da je, kada sam ja, a to jest bilo dobrano u proslome stoljeću, išla u prvi razred, nije uopće bilo!). A ako je sada već ima (ma jel moguće?!), i imate početnice o kojima morate pisati, ne vidim gdje je problem? Dejana

Navodnici u nazivima organizacija

Vlada zbrka oko korištenja navodnika u navođenja naziva pojedinih organizacija, što zbog različite formalne registracije, što zbog običaja ili potrebe da se nešto naglasi. Dakle treba li: Planinarsko društvo Bršljan ili Planinarsko društvo "Bršljan" u naslovu ili ... bio je član Planinarskog društva Bršljan ili bio je član Planinarskog društva "Bršljan".

Dozvoljeno je i jedno i drugo, ali se smatra čak i nepotrebnim stavljati navodne znakove, ako i kad, je nedvosmisleno da se radi o imenu (poduzeća, časopisa,...). Drugim riječima, hrvatsko esencijalno pravilo: MOŽE I OVAKO I ONAKO (i još bar na dva načina ;-) ) je i ovdje na snazi. Dejana 12:15, 3. travnja 2006. (CEST)
Hahaha, ovo je zgodno, pače nesamozatajno, "pravopis - to sam ja, Dejana". Dejana, ti na ovom sjedištu proguravaš ideju da može i jedno i drugo, tako dugo dok Speedy ne donese presudu, a kad se nešto zredirekta, onda više nema "majci mrdanja" i onda uglavnom postaje jesno što može, a što ne. Ma uživajte djeco, na ovaj način ovo sjedište održavate neozbiljnim i nepozdanim - takve su, naime, najčešće reakcije ljudi koje pokušavam uvući u wiki-projekt: Da, bila sam tamo, ali ima svega par članaka, a i ti su neupotrjebljivi, nepouzdani, nepismeni... Josip65 10:38, 6. travnja 2006. (CEST)
Ovisno o funkcionalnim stilovima. Dosljedno stavljanje naziva u navodnike provodi se u registrima Trgovačkih sudova (pretpostavljam da je slično i u registrima udruga, političkih stranaka i sl.) pa je moguće da će koji službenik u Trgovačkom sudu praviti probleme ako nisu korišteni navodnici. Taj običaj je još iz onog vremena kad su se umjesto računala koristili pisaći strojevi i nije bilo moguće koristiti podebljana ili kosa slova. U to doba, međutim, kad su se novine tiskale pomoću olovnih matrica, već je bilo moguće koristiti za isticanje i podebljana i kosa slova, pa se u tekstovima tako pripremljenima uvijek toleriralo korištenje tih pomagala umjesto korištenja navodnika.
I, što to govori? Možda je upravo to jedan od razloga postojanja dvojnosti! Dejana
Ovaj problem može se usporediti s oblikovanjem upravnog govora. U rukom ili pisaćim strojem pisanim tekstovima uvriježilo se korištenje navodnika, dok je u tiskanim tekstovima najčešće korištena crtica (povlaka). Danas, kad programi na osobnim računalima omogućuju svakojako oblikovanje teksta, kad su pisaći strojevi završili na otpadu ili skupljaju prašinu, insistiranje na korištenju navodnika više je stvar navike. Josip65 10:25, 6. travnja 2006. (CEST)

Ali što si zapravo htio reći?! Ja sam ponudila ono što je u pravopisu Babić-Finka-Moguš iz '94. Ako imaš s tim problema, kontaktiraj njih, ne mene.

Držat ću se uzusa, mrežnog bontona, ovo "persiranje" ću shvatiti kao VIKANJE. To što sam htio reći - rekao sam, nastojim, kad ljudima nešto objašnjavam, to i argumentirati, objasniti, a ne se slijepo pozivati na tradiciju, kao što ti često radiš, a pri tom misliš na hrvatsko-srpsku tradiciju. Mislim da je bilo razvidno iz objašnjenja zašto se nekad tražilo, a još se uvijek traži korištenje navodnika u nazivima tvrtki, isto kao što su iznađena različita rješenja za označavanje upravnog govora. I, hajde, možda se barem oko ovog složimo - da ovo (korištenje navodnika u nazivima tvrtki i korištenje navodnika u upravnom govoru) baš i ne spada u jezgru pravopisne problematike pa slijedom istog dvojnosti u korištenju/nekorištenju navodnika u nazivima tvrtki nemaju istu težinu kao u korištenju terminologije ili, primjerice, pisanje ne ću ili neću. Naime, ime tvrtke može se jednom pisati u "navodnicima", drugi put podebljano, treći put koso i sl. - ovisno o grafičnom oblikovanju, a ne o pravopisnim pravilima, pa čak i unutar istog teksta (isključujem metajezična oblikovanja). S druge pak strane izmjenično korištenje riječi šport i sport unutar jednog članka, primjerice, ukazuje da članak nije lektoriran, a dosljedna zamjena riječi šport rječju sport ukazuje da je članak lektoriran u duh hrvatsko-srpske tradicije. Eto, odajem ti priznanje, jer je očito se na ovom sjedištu uspješno provodi hrvatsko-srpska tradicija na uštrb hrvatske autohtone. Većina (ili najaktivniji) hoće sačuvati navike, OK. Jedino što me kopka jest - koja je stvarna motivacija za to - čista navika, ili još nešto. Josip65 12:59, 6. travnja 2006. (CEST)
A govorenje nekome vi je vikanje? A ja mislila obrnuto, jer kad vičeš na nekoga, obično mu ne govoriš vi, no dobro, ne ne vičem, no morat ću te upozoriti na nake stvari. Vidim da imaš potrebu da iskažeš svoje stavove (i to je normalna pojava!), ali wikipedija ne bi trebala služiti tomu. Ona mora biti objektivna, tako da tu stavovi pojedinaca ne bi trebali biti stalno naglašavani, a zapravo niti prisutni. Pokušaj s raznoraznim forumima, blogovima, pa ima i dosta stručnih časopisa, pa raspravu zapodjeni s onima koji pišu gramatike, a ne onima koji pišu o tim gramatikama koje pišu neki drugi....
Što se tiče podebljanja, verzala i čega sve ne, ja ih nisam spominjala jer nisu ni u pitanju, pitano je za navodnike, o pravopisi kažu da se oni ne moraju stavljati kada se iz teksta vidi da je to ime, ali kako se ne kaže da se ne smije, znači da može, a da i ne mora.
Glede dvojnosti, kada lektoriram, idem na ruku autoru teksta, konkretno, iako sama neću ni mrtva reći šport (jer to nije u duhu hrvatskoga jezika!), ako je autor koristio tu riječ, ja mu je nipošto neću ispravljati, jer ona nije pogrešna. Dakle, dvojnosti se dozvoljavaju, i nema potrebe da se ispravljaju.
Šport i ini zanimljivi konstrukti nisu "hrvatski autohtoni", nego su preuzeti iz neslavenskih jezika, i tako se protive duhu hrvatskoga (hrvatski jezik s ispred t ili p izgovara kao s, a ne š). Dejana 13:18, 6. travnja 2006. (CEST)
Šport je preuzet iz neslavenskog jezika, a sport iz slavenskog? Kojeg? Slutim li? Nešto mi govori intuicija. Josip65 21:10, 6. travnja 2006. (CEST)

Nisi shvatio, ja nisam rekla da je sport preuzet iz bilo kojeg slavenskog jezika, nego da povratak na šport nema smisla jer to nije ni po čemu "hrvatskije", čak je i izgovor preuzet iz engleskog prirodniji hrvatskome jeziku, pa kad već imamo posuđenicu, neka bude što bliža našem jeziku. Dejana

Engleski prirodniji hrvatskom jeziku? Engleski izgovor bliskiji hrvatskom? Ma s kime vi zbivate šalu? Od koga mislite praviti tukce? Obične laži. Pođite učit engleski i njemački, pa ćete viditi čije je samoglasnike i suglasnike lakše izgovarati.
Riječ "sport" je rezultat jezičnog nasilja nad hrv.jezikom.
U govoru starijih govornika, koji nisu bili zatrovani krivim školovanjem u SFRJ, riječ "šport" nikad nije ni izašla iz uporabe. Nije "to tamo neka riječ, koju su neki govorili prije tisuću godina, i nitko tako više ne govori". I te kako se ta riječ rabi u svakodnevnom govoru. Kubura 15:43, 28. srpnja 2006. (CEST)
Dejana pametno zbori. Ako smo anglizam sport posudili iz engleskoga jezika, nema smisla ponovo posuđivati iz njemačkoga. Isto kao što smo aktualan posudili iz latinskoga actualis, nema smisla posuđivati opet galicizam aktuelan. Ponavljam, jezik ne treba silovati. :) --Abyssus 15:07, 28. srpnja 2006. (CEST)
Nije istina. Neka jugoslavenčina je izbacila "šport", jer to je iz "fašističkog" jezika, i na silu smo imali 45 godina "sport" (od "prijateljske" Engleske i Amerike). A sva naša stara velika športska društva su na ŠK. Kubura 15:43, 28. srpnja 2006. (CEST)
Sva su naša stara športska društva i nastala za vrijeme germanizacije jezika. --Abyssus 16:34, 28. srpnja 2006. (CEST)

Što se tiče dvojnosti, pogledajte malo pravopise hrvatskoga jezika, svaka ih školska knjižnica ima, pa tako i vaša, pa ćete vidjeti koliko ih ima.

P.S. Pravopis je neovisan o funkcionalnim stilovima! Odnosno, odstupanje se dopušta samo u književnom, i to je razlog zbog čega se on sve glasnije izbacuje iz okvira funkcionalnih stilova standardnoga jezika.

Drugo, formulacija "pravopis - to sam ja" je više u Vašem stilu, rješenja koja ja donosim redovito su preuzeta iz pravopisa koje su pisali daleko kvalificiraniji od mene. A to što ih Vi ne konzultirate i ne znate koja i kakva rješenja nude, je Vaš problem. Dejana

Par pitanja s "je"

a) Je li ispravno oslabjeti/pokratjeti/pooštrjeti ili oslabiti/pokratiti/pooštriti ? Ili može oboje? I koje je općenito pravilo za takve slučajeve?

b) Koliko shvaćam, može se pisati pogrješka/vrjemena/strjelica, ali kako bi te riječi zapravo trebalo izgovoriti (da li se izgovara pogrješka ili pogreška, ili može i jedno i drugo)?

a) Može oboje, ovisi je li glagol prijelazan. Primjer:
Ova će politika oslabiti našu državu.
Ako malo jedeš, mogao bi oslabjeti.
Dakle, ako je glagol prijelazan, ide varijanta s "-i-", a inače ide "-je-".
b) Izgovaraju se onako kako se pišu, dakle s "-j-".
--Zmaj 08:58, 18. travnja 2006. (CEST)
Taj pravopis nije služben, slobodno izgovaraj/piši pogreška i strelica. Vjeruj londoncu. :) Inače, vrjemena se NIKAD ne piše, čak ni u novim Babićevim izmišljotinama. Ja neću tako pisati. --Abyssus 15:03, 28. srpnja 2006. (CEST)

Strelica? Abyssuse, s kime ti zbivaš šale?
Zašto nisi odgovorio čovjeku na ovo (nigdje propisano) hiperijekaviziranje jezika, pa su sad počeli na TV-u sve govoriti na -jeti, umjesto -iti, kako je bilo u služb. hrvatskom jeziku?
Pogrješka i strjelica se može pisati, jer pojava glasa "rj" nije tuđa u hrv.jeziku (on postoji kao i lj i nj), samo što nije u abecedi hrv.jezika. Javlja se u riječima kao "rječit, rješenje".
Ekavizirani oblici (jer, zašto se skraćeno "ije" stavilo u "e", zašto ne "i"?) se napuštaju, kao tuđi hrv.jeziku, jer ih se tako i osjeća. Kubura 15:29, 28. srpnja 2006. (CEST)


Naravno da se može pisati, tko je rekao drukčije? Ali, podsjetimo se koji je pravopis služben. ;) Inače, još od 1971. (službeno, jel'...) postoje razlike između glagola na -jeti i glagola na -iti, ali samo u situacijama poput bijeliti/bijeljeti, oživieti/oživjeti i tako dalje, gdje prva inačica označava da netko nešto čini takvim, a druga se odnosi na samoga vršitelja radnje. I da, miješaš dvije različite vrste jekavizacije u rječima, možeš mi još kao argument dati riječ "jelen" kao dokaz da skup je može biti u riječima? :))

Molim te, ako stoljećima govorimo o brežuljcima, nema smisla silovati jezik i uvoditi brježuljke. A ekavizirani oblici se ne napuštaju, pobogu, razlikuj srbizme od normalne hrvatske tvorbe i skraćivanja dugoga jata. Genitiv riječi vrijeme sasvim je deseta stvar i ovdje ni Babić ne uvodi glupost poput "vrjemena".

Odgovorila, inače. --Abyssus 16:32, 28. srpnja 2006. (CEST)

Pisanje slozenica

dali postoji pravilo za pisanje sljedecega npr. audio snimka, video isjecak dali se pise zajedno ili odvojeno ? hvala

Postoji popis vezanih leksičkih morfema kao što su radio-, audio-, video-, foto-. Inače, jedini Dali kojeg znam jest Salvador. Evo ti jedan savjet (bonus :) ), pitanje si trebao postaviti: "Piše li se zajedno..." --Abyssus 15:01, 28. srpnja 2006. (CEST)

Pisanje složenica (2)

Kakvo se pisu sljedece rijeci, odvojeno ili zajedno ? audio isječak, video isječak, video poziv, radio prijem...

Audioisječak, videoisječak... To su vezani leksički morfemi, njihov popis imaš u većini gramatika. Inače, nije prijem, nego je prijam. :) --Abyssus 14:58, 28. srpnja 2006. (CEST)

Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski

kako se ispravo piše KONCERTNA DVORANA VATROSLAV LISINSKI?

Koncertna dvorana ˝Vatroslav Lisinski˝ ili Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog ili nešto treće?
Rekla bih da može oboje. :) --Abyssus 14:59, 28. srpnja 2006. (CEST)

Rastava ili razvod

Mene interesira da li je ispravnije reći rastava ili razvod braka? Koja je od navedenih riječi hrvatska? U hrvatskom postoji riječ razvod ali se upotrebljavala u druge svrhe, tj. svrhe koje nemaju veze s brakom tipa Istarski razvod. I onda odjednom se svi razvode umjesto da se rastavljaju, pa to dovodi do konfuzija. i to nas dovodi do početnog pitanj- da li je ispravnije reći rastava ili razvod braka? molim objašnjenje:

Hrvatska riječ je rastava. Obala nije rastavljena, ona je razvedena. I nikad neće postojati Istarska rastava, ali istarskih je rastava zasigurno bilo. :) Dakle, Hrvati, nažalost, imaju sve više rastava. --Abyssus 14:57, 28. srpnja 2006. (CEST)

Ovo pitaj pravnike. Postoji razlika, jedna označava potpuni raskid veze, a druga označava "rastavu od stola i postelje", odnosno ne postoji pravna obveza ispune tog dijela bračne dužnosti, ali bračna zajednica nije razvrgnuta. I još neki jezici tu razliku poznaju. Kubura 15:23, 28. srpnja 2006. (CEST)

Pravnici NISU mjerilo za HRVATSKI JEZIK. Naime, na Pravnom fakultetu još uvijek uče o žigu, pečatu i štambilju, a štambilj uopće nije naša riječ. Neka se o jeziku brinu jezikoslovci, a pravnici neka svoju terminologiju drže za sebe. Rastava jedino dolazi u obzir, ostalo su žargonske izmišljotine nepismenih ljudi. --Abyssus 16:26, 28. srpnja 2006. (CEST)
Samo jezikoslovci moraju naći hrv. izraz za te razne "situacije". Inače, jezik je prepušten ljudima na snalaženje kako znaju i umiju. Kubura 09:11, 2. kolovoza 2006. (CEST)

Pravni odgovor je zapravo vrlo blesav - rastava i razvod je jedno te isto. Razika je ova. Do donošenja Obiteljskog zakona 1998 vrijedio je pojam razvod. U Obiteljskom zakonu iz 1998. uveden je pojam rastava. Novi Obiteljskim zakonom iz 2003. ponovno je vraćen pojam razvoda. Suradnik13 18:37, 28. srpnja 2006. (CEST)

Malo smo pismeni, malo smo nepismeni... :) Ne dopuštam metajeziku pojedinih struka da propisuje pravilnost izraza. Rastava ostaje i gotovo. :) --Abyssus 19:15, 28. srpnja 2006. (CEST)
Slažem se da pojedine struke ne mogu uvoziti kojekakve tuđice ili riječi koje nisu u duhu hrv.jezika, a propisivati ih kao "pravilne" samo zato što su "oni tako rekli". Kubura 09:11, 2. kolovoza 2006. (CEST)
Anićev rječnik također sugerira razvod. Pod rastavom piše v. razvod --Suradnik13 19:26, 28. srpnja 2006. (CEST)
Anić nije mjerilo za jezik, samo za opisivanje riječi. O pravilnosti izraza odlučit će kompetentnije osobe. Uostalom, on i tvrdi da je množina riječi kabel - kablovi, miješajući je pritom s riječju kabao. Ima mnogo pogrešaka u svome rječniku i ne treba ga se uvijek uzimati zdravo za gotovo. Kao što rekoh, obala je razvedena, a ljudi se rastavljaju. Stoljećima smo tako govorili, nema smisla činiti jezik robom samo zato što neki pravnici ne poznaju osnove materinskoga jezika. :) I policajci vole govoriti o izmještanju, a ne o premještanju, hoćemo li i njih uzeti kao jezični autoritet? Rastava, dakle. --Abyssus 19:30, 28. srpnja 2006. (CEST)
Pa da. Množina "kablovi" prema jednini "kabel" je u srpskom jeziku. U hrv. jeziku je oblik "kabeli". U množinski oblik od "kabao" je "kabli". Kubura 09:11, 2. kolovoza 2006. (CEST)
Kratkom množinom, da. Duga je kablovi. To ti je isto kao i klaun/klaunovi, labudi/labudovi itd. Imamo mnogo tih dubleta. :) Anićev rječnik vrvi srbizmima, ali nije ni čudo, sam ga je radio, budući da su se najveći jezičari posvađali kad je trebalo sjesti i nešto konkretno napraviti. Tako da i dan danas Babić vuče na svoju stranu, Silić na svoju, itd. A oko terminologije pojedinih struka očito se slažemo. Meni je najgora bila promjena iz ugljičnog dioksida u ugljikov dioksid (odnosno ugljikov (IV) oksid), ne uzevši u obzir da ugljik NIJE živo biće (premda ih čini takvima, heh...), dakle, ne možemo koristiti posvojni pridjev na -ov. Pravilno je samo ugljični. Ali, kasno je sad govoriti. Takvih primjera ima do beskrajnosti... --Abyssus 13:52, 2. kolovoza 2006. (CEST)

Ako se smijem malo uplesti sa stajališta filozofa koji se zanima prvenstveno za POJMOVE a ne TERMINE kojima se pojmovi izražavaju, pa želim da termini budu takvi da pojmovne razlike budu jasne. Postoje dva različita pojma (ovdje se eto slažem s Kuburom) :) :

  • 1. "Rastava od stola i postelje", institucija koja je nekada koliko se sjećam iz literature postojala i kao pravna institucija (znam da sem je susretao u nekim pričama i romanima). Žena, recimo, pobjegne od kuće, i muž objavi oglas u novinama da se s njom "rastavio", što znači da npr. neće priznati dugove, koja ona napravi. Brak dakle nije još razvrgnut, ali on se zaista može na to pozvati ako mu netko dođe sa zahjtevom da plati njen dug.
  • 2. Potpuno razvrgnuće braka, koje su mene naučili, u doba mraka :) da se zove "razvod", pa i danas tako uvijek govorim.

Razlika između ta dva pojma, postoji u engleskom, kao i u njemačkom kroz dva jasno različita termina.

Važno je i to da Rimokatolička crkva priznaje prvo, ali ne i drugo; a ovo drugo u prijevodu Biblije je "rastava", ali u [[www.glas-koncila.hr Glasu Koncila] normalno koriste i "razvod" i "rastava" (progooglao sa malo).

Ako je sada ovo drugo "rastava", ok, meni ni iz džepa ni u džep :), ali onda oni koji u starijoj literaturi sretnu prvi TERMIN moraju znati da možda izražava drugačiji POJAM. Pa bi to trebalo u članku rastava objasniti. (Ja se trudim u nekim tekstovima prikazati kako se neki termini raznoliko koriste, npr. historija.)

A kako biste preveli "they are separated, but not divorced"? --Fausto 14:32, 21. kolovoza 2006. (CEST)


U našem pravu je također razlika između rastave i razvoda. Pri tome da objasnimo Istarski razvod koji nema veze s brakom. Istarski razvod se odnosi na uređenje zemljišnih međa. Rastavom od postelje Crkva nekad rješava nepremostive bračne okolnosti . Crkva ne priznaje razvod. Crkveni rastava se može dobiti kad se određene okolnosti po kanonskom pravu ispune i duže vremena opstaju.
Razvod braka uređuje hrvatski Obiteljski zakon i znači prestanak pravnih učinaka braka, tj. potpuni prekid bračne zajednice.

Stoga ne treba brkati pojmove poput razvoda i rastave od kojih su oba u upotrebi za različite stvari u Hrvatskoj. 193.198.146.226 23:02, 27. kolovoza 2006. (CEST)

Da, naravno, pravnici imaju običaj unositi glupu terminologiju u jezik. Oni još uvijek misle da je štambilj naša riječ. Sačuvaj me, Bože, od takvih jezikoslovaca! Terminologija nema što raditi u jeziku i točka. Druga je stvar nepoznavanje vlastita jezika. --Abyssus 23:15, 27. kolovoza 2006. (CEST)

Hrpa pitanja na krivom mjestu

Usljed loše poveznice "pitajte" na vrhu ove stranice (upravo popravljena), hrpa pitanja je otišla iza preusmjerenja na Pravopisna pitanja, u crnu jamu. Pa evo ih ovdje, nek se nađu...

Interpunkcija i navodnici

pišem li na kraju rečenice interpunkcijski znak (npr. točku) prije navodnika, ili prvo navodnike pa točku izvan?

"NE STAVLJAJTE ZAŠTIĆENE RADOVE BEZ DOZVOLE!" ili

"NE STAVLJAJTE ZAŠTIĆENE RADOVE BEZ DOZVOLE"!

ili kako? hvala!

Razgodak (interpunkcija) ulazi unutar navodnika. Kubura 15:21, 28. srpnja 2006. (CEST)

Navodnici i interpunkcijski znakovi

[[Kategorija:]]pišem li na kraju rečenice interpunkcijski znak (npr. točku) prije navodnika, ili prvo navodnike pa točku izvan?

"NE STAVLJAJTE ZAŠTIĆENE RADOVE BEZ DOZVOLE!" ili

"NE STAVLJAJTE ZAŠTIĆENE RADOVE BEZ DOZVOLE"!

ili kako? hvala!

Ovo prvo. Ali, pazi, ako unutar navodnika dolazi interpunkcijski znak, nakon njega on ne smije ići, dakle, zaboravi na gluposti poput "Ne stavljajte radove!", rekao je on. --Abyssus 14:52, 28. srpnja 2006. (CEST)

Vela Luka ili Vela luka

vela luka

Vela Luka. Naseljeno mjesto, oba su slova velika. --Abyssus 14:43, 28. srpnja 2006. (CEST)

Zemlja Izlazećeg Sunca

Kako se pise zemlja izlazećeg sunca.kojim slovom?

Zemlja Izlazećeg Sunca jer je to metaforična sintagma za Japan, a imena država pišu se velikim slovom. Tako ćeš isto pisati i Vječni Grad za Rim ili pak Sveta Stolica za Vatikan. No, postoje situacije kad govorimo o perifrazi, a ne o metafori, ali to je sad druga stvar. --Abyssus 14:47, 28. srpnja 2006. (CEST)

Monegaška ili monaška princeza

Bok svima, molim vas da mi odgovorite što je od ova dva izraza točan "Monegaška princeza ili Monaška princeza". Pretpostavljam da je Monegaška ali treba mi netko detaljno objasniti zašto? Naime o kakvom izuzetku se radi!

Hvala i pozdrav erorodic

Odgovorih ti dolje. Ali se ni u najluđim snovima posvojni pridjev na -ški neće pisati velikim slovom. :) --Abyssus 14:52, 28. srpnja 2006. (CEST)

PITANJE: da li se zološki vrt piše velikim slovom

...išli smo i u zološki vrt hvala,J.B.

Nema potrebe. I da, piše se zoološki vrt, riječ nam dolazi iz grčkoga - zoon. Ako želiš pisati velikim slovom, onda napiši puni naziv, ali to nema nekog smisla. --Abyssus 14:38, 28. srpnja 2006. (CEST)

Monegaška ili monaška princeza

Bok svima, molim za pomoć. Monegaška ili Monaška princeza što je ispravno. Želio bih da mi stvarno netko da pravovaljani razlog. Iako pretpostavljam da se kaže Monegaški, cilj mi je saznati zašto?

Hvala

Tu se i naši jezičari svađaju. Naime, kažu kao da monaški dolazi od monah, a ne Monako. Istina je da monegaški dolazi od francuskog pridjeva monégasque. A mi govorimo hrvatski, a ne francuski. Zašto bismo silovali jezik? --Abyssus 14:42, 28. srpnja 2006. (CEST)

Onda bi čak moglo i "monački".
Nije to jedini slučaj, imamo dosta slučaja gdje nije napravljena tvorba pridjeva prema hrvatskim pravilima. Kubura 15:19, 28. srpnja 2006. (CEST)

Tvorbeno mi se monački najviše i sviđa. :) Imamo mnogo slučaja, naravno, u posljednje vrijeme sve više zbog nepismenih novinara i televizijskih voditelja. O jeziku, o rode... --Abyssus 16:36, 28. srpnja 2006. (CEST)

Tvorbeni uzorak

Što je to TVORBENI UZORAK?

Tvorbeni su uzorci leksemi koji već postoje u hrvatskome jeziku, a prema njima nastaju novi izrazi. Dakle, u tvorbi riječi gledamo postojeće tvorbene uzorke kako bismo stvorili nove. Primjerice, imamo riječ romanopisac, po uzoru na nju može se (može, ali treba li?) izvesti i npr. 'novelopisac'. :) --Abyssus 14:35, 28. srpnja 2006. (CEST)

Razredni odjel ili razredno odjeljenje

Što je pravilno i zašto?

Pa, sinonimi su jednim značenjem. Naime, odjel znači dio ustanove s određenom djelatnošću, a to značenje ima i odjeljenje. No, odjeljenje također ima i značenje zajednice učenika istoga godišta. Tako kažu i Anić i Šonje. Dakle, prednost ima odjeljenje. --Abyssus 19:18, 28. srpnja 2006. (CEST)

Navodnici u hrvatskome jeziku

Koji su navodnici ispravni u hrvatskom jeziku? "" ili «»?

Uobičajeno u tipografiji je „navodnici” i »navodnici« (klasično slagane novine i knjige). Varijanta “navodnici” je engleska, dok je «navodnici» ruska, ali je pogrešno primijenjena na hrvatski u starijim verzijama Microsoft Worda. --194.152.194.154 21:40, 6. srpnja 2006. (CEST)

Uvijek ili uvjek

uvijek ili uvjek?

Uvijek. --Zmaj 09:18, 22. srpnja 2006. (CEST)

Padeži TLD-ova

Kako se piše, recimo, dativ domena, s crticom ili bez nje? Imamo domenu google.com - kako bi glasio njen dativ: Google.comu ili Google.com-u?

Moglo bi i jedno i drugo, ali najbolje je rješenje da to izbjegneš, tj. da uvijek pišeš "domenu google.com". --Zmaj 09:18, 22. srpnja 2006. (CEST)

01. siječnja

U vezi rasprave na Razgovor_sa_suradnikom:Tycho_Brahe#Nadnevci:

Je li pravilno napisati 01. siječnja ili se mora izostaviti nula i napisati 1. siječnja?

Dok računala na ovom svijetu bilo nije, nikome nije ni palo na pamet pisati ispred brojeva nule, jednu ili njih nekoliko. Kad su računala i anketni upitnici računalima prepoznavani došli na svijet, počeše ljudi pisati jednoznamenkaste brojeve u datumu (dane i mjesece) s takozvanom vodećom nulom. Dotična navada nema nikakvu potporu u gramatici ni nigdje drugdje, i valja je izbjegavati (osim tamo gdje je tako propisano, dakle pri ispunjavanju obrazaca namijenjenih prepoznavanju računalima). SpeedyGonsales 23:46, 24. srpnja 2006. (CEST)
Lijepo i točno rečeno. :) Ali, počelo je to i prije širenja računala kod nas, kad su ljudi donijeli prve videouređaje i digitalne satove iz Njemačke. :)) Istu vodeću nulu treba izbjegavati i u označavanju sati - nešto se neće dogoditi u 08:10, nego u 8.10 sati (da, u hrvatskome se jeziku kao separator ovdje koristi točka, a ne dvotočje). --Abyssus 19:22, 28. srpnja 2006. (CEST)
I još jedna stvarčica, sintagma u (s)vezi slaže se s instrumentalom, a ne genitivom. Dakle, nepravilno je reći u vezi toga, a pravilno je samo u vezi s tim. Vidjeh to gore pa da ljudi nauče neke stvari; ipak je ovo tema o pravopisnim pitanjima. --Abyssus 19:24, 28. srpnja 2006. (CEST)

Konačno sam pronašao ovo pitanje.
Može se pisati i 01. siječnja, daklem, sa vodećom ništicom. Moguće je, da u književničkom "lijepom" pisanju se piše bezništice, ali u poslovnom dopisivanju je to obvezno!
To pravilo je postojalo i prije uvođenja računala. Razlog je bio jednostavan - sigurnosni. Naime, postojala je mogućnost naknadnog dopisivanja znamenaka, pa se za spriječiti ikakve štetne radnje, uvelo to pravilo.
Dalje je sve stvar "lijepog pisanja", odnosno, slučaj je sličan pisanju brojeva i mjera. Profesori hrvatskog jezika će ustrajati na pisanju "prešlo se dvadesetosam kilometara", a profesori prirodoslovnih i tehničarskih predmeta će ustrajati na "prešlo se 28 km". Kubura 16:51, 9. listopada 2006. (CEST)

Podnio ili podnijeo

Kako bi bilo ispravno napisati rečenicu:

Ja sam podnio žalbu. ili Ja sam podnijeo žalbu.

Hvala.

Podnio. --Zmaj 09:17, 22. srpnja 2006. (CEST)

Deklinacija osobnih imena

Zanima me kako se deklinira npr. IVAN IVIĆ (komu ili čemu trebam nešto dati?) i npr. SANJA JURIĆ (isto komu ili čemu nešto trebam dati). Hvala

Nominativ: Ivan Ivić dativ: Ivanu Iviću
Nominativ: Sanja Jurić dativ: Sanji Jurić
Dativ prezimena muškaraca je različit od nominativa, prezimena žena pak nije nužno sklanjati (osim u narodnom govoru, gdje se često čuje: Daj to Jurićki, ili To je Jurićkino maslo ;-) SpeedyGonsales 11:26, 27. srpnja 2006. (CEST)
Da, točno. Osim u slučaju prezimena a-tipa, poput Tereza Kesovija. Onda se sklanjaju i ime i prezime, primjerice dativ jednine: Terezi Kesoviji. U većini ostalih prezimena, ono ostaje okamenjeno. Kad smo već kod toga, imena poput Karmen, Nives i Ines ne mijenjaju se kroz cijelu deklinaciju. --Abyssus 16:45, 28. srpnja 2006. (CEST)


Enklitike i česte pogreške

Ovo je više odgovor na nepostavljeno pitanje. Primijetih u većini članaka jednu pogrešku koja se stalno ponavlja (izuzevši nepravilne reflekse jata te probleme sa č/ć). To je nepravilan smještaj enklitika u rečenici. Što su enklitike ili naslonjenice? To su riječi bez svoga naglaska, a s riječju prije čine jednu naglasnu cjelinu. Primjerice: Bio je dobar. U toj je rečenici "je" enklitika, a s glagolskim pridjevom radnim glagola biti čini naglasnu cjelinu. U enklitike ubrajamo nenaglašeni prezent, futur prvi i aorist glagola biti (sam, si, je, smo, ste, su | ću, ćeš. će. ćemo, ćete, će | bih, bi, bi, bismo, biste, bi/biše), zatim nenaglašeni oblici zamjenica, neki prijedlozi itd. Enklitike ne smiju doći iza zagrada (što je ovdje čest slučaj), zareza i crtica. Dakle, pogledajmo primjere krivog i apsolutno nepravilnog sakaćenja jezika. :))

- Jaroslav Hašek (Prag, 30. travnja 1883. - Lipnice nad Sázavou, 3. siječnja 1923.) je bio češki novelist...
...takve nepravilnosti odmah ispravljam, ali ovdje nisam kako bismo vidjeli primjer. Dakle, je bi moralo doći ili prije zagrade (što opet nakaradno izgleda :)) ili trebamo promijeniti redoslijed riječi. Kako će ispravna rečenica glasiti?

+ Jaroslav Hašek (Prag, 30. travnja 1883. - Lipnice nad Sázavou, 3. siječnja 1923.) bio je češki novelist...
Ili pak drukčija varijanta:
+ Jaroslav Hašek (Prag, 30. travnja 1883. - Lipnice nad Sázavou, 3. siječnja 1923.) češki je novelist...

Dakle - ni ovakve gluposti - se ne bi smjele događati. ;) Iza crtice također promijenite redoslijed riječi, a i iza zareza. Često vidim ljude koji su napokon svladali odvajanje umetnutih riječi zarezima, ali opet griješe pa čine ovakve stvari:
- Marica, trčeći hodnikom u papučama, je tražila svoju lutku.

Umjesto pravilnih inačica:
+ Marica, trčeći hodnikom u papučama, tražila je svoju lutku.
Ili pak:
+ Marica je, trčeći hodnikom u papučama, tražila svoju lutku.

Rečenica mora teći glatko, ne osjetite li nešto čudno u rečenici poput sljedeće?
- Nakon svih tih crnih oblaka je napokon došlo sunce.

Nije li jeziku lakše izgovoriti sljedeću stilski ljepšu i gramatički točnu inačicu?
+ Nakon svih tih crnih oblaka napokon je došlo sunce.

Dakako, ponekad neke sintagme ne možete razdvojiti pa se mora promijeniti redoslijed riječi. U svakom slučaju, pazite na ovakve stvari, ako barem netko ovo pročita, smanjit će se korištenje nepravilnog oblika koje se akutno proširilo ovom divnom virtualnom enciklopedijom.

Također, primijetih popularno ukidanje pridjeva i rednih brojeva. Seljačka buna nije se odigravala 1573 godine, nego 1573. godine. U prvome je slučaju buna trajala tisućljeće i pol, a u drugome tu godinu. ;) I, molim vas, absurd u hrvatskome ne postoji, postoji samo apsurd, mi jednačimo po zvučnosti, ali očito ta promjena nije pretjerano poznata narodu. Okanite se anglističkih utjecaja (premda je riječ latinska, ali nekako sumnjam da su je otamo pokupili ;)).

I posvojni se pridjevi pišu malim slovom, a ako su tvoreni od strana imena, fonetiziramo ih. Dakle, stil može biti šekspirijanski, geteovski ili dekartovski, ali djelo može biti Shakespeareovo, Goetheovo ili Descartesovo. Kovanice poput shakespeareijanski ne dolaze u obzir. Što se tiče posvojnih pridjeva izvedenih od imena gradova, preporuka glasi da ih fonetizirate ako je to moguće. Pravopis daje dvojaku mogućnost, tako da možete do tvorbenog šava pisati etimološki (kako je u stranom jeziku), a nakon toga fonetizirati. No, nekako sumnjam da se ikome da mozgati oko tvorbenog šava... Tako da dajte prednost njujorškome naspram newyorškome.

I još jedna stvar - pleonazmi. Jeste li ikad ikome rekli "silazi dolje", "penji se gore" ili spomenuli "malu kućicu", "veliku torbetinu"? Ako se nešto može izreći jasno, izrecite to jasno. Nema smisla nagomilavati istoznačne riječi. To isto vrijedi i za tri najčešća veznička pleonazma:
- No, međutim...
- Čak, štoviše...
- ...zato jer...

Ili no ili međutim. Isto vrijedi i za sljedeći primjer. A riječ jer isto je kao i zato što, tako da zato jer kombinacija nema smisla.


Ovo su samo savjeti, nadam se da će nekome dobro doći. I ja griješim, ali ispravljam pogreške i učim od najboljih. :) Potrudimo se ispravno govoriti i pisati svojim jezikom. Ugodan vam dan. :)

--Abyssus, 29. srpnja 2006. (CEST)


"Okanite se anglističkih utjecaja (premda je riječ latinska, ali nekako sumnjam da su je otamo pokupili ;))."
Počeo sam čitati ovu stranicu jer bih želio bolje naučiti hrvatski jezik. Primijetio sam u gornjoj rečenici riječ otamo. Zar ne bi bilo ispravno napisati odatle?--Ivica Smolec 10:45, 8. rujna 2006. (CEST)
Regionalizam, u zagradama si svašta dopuštam, pa i kajkavizme. ;) Usput, ako već tražiš dlaku u jajetu, prvo se zabavi vlastitom pismenošću. ;) --Abyssus 12:59, 8. rujna 2006. (CEST)
Nisam tražio "dlaku u jajetu", postavio sam obično pitanje, bez sarkazma. Nisam ništa tvrdio, samo sam želio da mi netko kaže jesam li u pravu.
Je li "otamo" stvarno kajkavizam? Ja sam kajkavac a ne koristim tu riječ. Ne poznam ni jednog kajkavca koji ju koristi. Dobro, to nije važno.
Zabavljam se vlastitom pismenošću kad god imam vremena ali mislim da je ružno svakoga tko nije stručnjak za jezik proglasiti nepismenim. Ružno je, čak apsurdno, svaku pravopisnu pogrešku proglasiti glupošću. Ljepše ju je nazvati onim što i je – pogreška. Vi biste se, gospođo Abyssus, mogli pozabaviti vlastitom kulturom jer se mi ne poznamo a oslovljavate me s "ti". ;)--Ivica Smolec 18:46, 8. rujna 2006. (CEST)
Ovo je prostor za pitanja, a latentna podbadanja ne dopuštam. Pitanje nisi postavio, nego si - pitao. Eto ti jedna lekcija za danas. kad već želiš učiti. I nitko nije govorio o kajkavizmu, govorih o regionalizmu. Također te nitko nije proglasio diletantom, samo ti rekoh da ne ispravljaš mene. I ja katkad pogriješim, ali također o jeziku, vjeruj mi, znam mnogo više nego ti. Što je u tome loše, kao da ja ne učim svakim danom? Ostalo je sve izvrtanje mojih riječi. Ova stranica ne služi prepucavanjima, nego učenju. Latentni sarkazam objesi mačku o rep. Od cijele stranice, primijetio si samo jednu riječ. I to nije izazivanje? Ispričavam se, ali ja ga tako shvatih. I ovo je Wikipedija, a ne sjednica Sabora, ovdje nema tituliranja i "vikanja". Poštovanje dajem onima koji ga i zasluže. Samo njima. Raprava je završena. --Abyssus 19:57, 8. rujna 2006. (CEST)
Kao što sam napisao, stvar kulture, Abyssus. No, to nema veze s pravopisnim pitanjima. Ti se voliš igrati riječima, ja ne. Nisam ni pomislio da znam o jeziku više od tebe, zaista. Uz svoje skromno znanje jezika uočio sam jednu riječ koja mi se učinila pogrešnom i uljudno sam upitao ne bi li tu trebala stajati druga riječ. I ja sam završio raspravu s tobom. Poštovanje stječem i odajem na druge načine a na Wikipediji sigurno nisam zbog svađe. --Ivica Smolec 21:38, 8. rujna 2006. (CEST)

Šesto ili šesto

Da li je ispravno šesto ili šeststo?

Ispravno je, naime, šeststo. To su velika trojica vratila novijim izdanjima pravopisa. Toga u londoncu nije bilo. Tako je trebalo i ostati, udvostručujemo suglasnički skup bezveze, što više pripada starijim inačicama hrvatskoga jezika. Oblik je uveden kako bi se razlikovali oni koji su stari 6 godina i oni koji su stari 600 godina. Možda ova kovanica ima uže značenje, ali nije baš da često govorimo o 600-godišnjacima, zar ne? I sumnjam da ćemo zamijeniti neki mamutovac star 600 godina s djetetom. Iz konteksta se lako da zaključiti o kome ili o čemu se govori. No, eto, zašto ne bismo komplicirali jezik... --Abyssus 14:27, 3. kolovoza 2006. (CEST)

Obveze ili obaveze

Da li se piše obveze ili obaveze?


Piše li se....? - kao prvo. ;) A drugo, ovisi koga slušaš. :) Naš jezikoslovac Samardžija inzistira na obvezatnom i obvezama, a i trojac B-F-M. No, obaveza i obavezno prilično su se uvriježili, ja to ne bih silom tjerala. Ali, pravilnije bi bilo obveza i obvezatan, -na, -no. --Abyssus 13:30, 8. kolovoza 2006. (CEST)


Razgovor ugodni naroda slovinskoga

Još nekoliko savjeta vezanih uz česte pogreške. Pa ako nekoga zanima, neka pročita. :)

1. Kondicional se tvori od nenaglašenog aorista pomoćnog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog. Nenaglašeni se aorist glagola biti ovako spreže po licima: Ja bih, ti bi, on bi, mi bismo, vi biste, oni bi.

Nepravilno je koristiti oblik bi za sva lica: Ja bi, vi bi, mi bi. Govor i sleng sasvim su druge stvari. ;)


2.

I imena koja završavaju na y. Ako se to y čita kao i, onda u kosim padežima (svi osim nominativa i vokativa), dobiva i j u sklonidbi. Pokazat ću to na primjeru maloga čarobnjaka:

N Harry Potter
G Harryja Pottera
D Harryju Potteru
itd.

Dakle, sklanja se i ime, ono ne ostaje okamenjeno kao npr. Harry Potteru. E, sad, da vidimo situaciju kad ime ne dobiva to j - kad se završno y ne čita kao i:

N Karl May
G Karla Maya
D Karlu Mayu
itd.

U sklonidbu poput prve ulaze imena kao Johnny, Joey, Petey... ili pak francusko Guy [gi].


3.

Imenica kći sklanja se ovako:

N kći
G kćeri
D kćeri
A kćer
V kćeri
L kćeri
I kćeri

Dakle, nominativ ne može biti kćer, a ni akuzativ ne može biti kći. Oni kojima ovo nije jasno mogu se poslužiti trikom koristeći imenicu kćerka koja je također pravilna. :) Također, imenica mati ima akuzativ mater, a ne obrnuto. ;) Dakle, u člancima nečija kći (N) može imati i svoju kćer (A).

Eto, nadam se da će nekome koristiti. :)
Pozdrav, Abyssus 20:42, 9. kolovoza 2006. (CEST)


Nije - nego

Primijetite za početak da ne napisah nije-već. Naime, veznik već u posljednje vrijeme često potiskuje nego i kad treba i kad ne treba.

Ovdje ću iznijeti još neke pogreške zajedno s pravilnim inačicama. Neću uzimati primjere s Wikipedije da se netko ne bi uvrijedio. :) --Abyssus


Pošto grincajg?

  • On mu je pomogao popraviti stroj pošto je po struci elektrotehničar.

Što ovdje ne valja? Veznik pošto nije uzročan veznik i ne valja ga koristiti umjesto jer i budući da. U hrvatskome je jeziku on isključivo vremenski veznik i značenje mu je "nakon što". On je ušao u govor ljudi kao uzročni veznik pod utjecajem srpskoga jezika.

  • Pošto je završio obuku, odselio se od roditelja.

(Nakon što je završio...)


Izostavljanje i sjeckanje

Često se izostavljaju neki dijelovi vezničkih skupova i sintagmi, što se, dakako, ne bi smjelo činiti. Promotrimo ove primjere:

  • Obzirom da su pobijedili, pripao im je ratni plijen.
  • Bez obzira što su izgubili, ipak su bili sretni.
  • To je mali gradić nedaleko Zagreba.
  • Budući su uranili, stigli su napraviti i druge stvari.


Nestaju prijedlozi najčešće. Pogledajmo drugu rečenicu, ona zapravo znači da su neki tamo iz budućnosti stigli - budući. ;) Pravilne su ove inačice:

  • S obzirom da su pobijedili, pripao im je ratni plijen.
  • Bez obzira na to što su izgubili, ipak su bili sretni.
  • To je mali gradić nedaleko od Zagreba.
  • Budući da su uranili, stigli su napraviti i druge stvari.


Zar nije "S obzirom" na to da su .... ("na to" se javlja u "Bez obzira na to...")?
Iako, riječ "to" se ne mora javiti uvijek. Primjerice:
S obzirom na njihov doprinos, morat ćemo ih više uvažavati.
Bez obzira na njihove primjedbe, bio je u pravu.
Valja navesti suradnicima, da je istoznačnica za "s obzirom na" - "glede", a za "bez obzira na" - "neglede". Kubura 09:51, 11. kolovoza 2006. (CEST)

Aha, s obzirom na + imenica (najčešće) ili s obzirom na to da/što... --Abyssus


Ovo pišem zbog čestih pogrešaka, a radi opismenjivanja :)

Zbog je uzročan veznik, a radi namjeran. Dakle, zbog označava uzrok te radnje, a radi govori o cilju, namjeri.

Tako da ove rečenice ne znače isto:

  • Ivica je trčao radi svoje pobjede.
  • Ivica je trčao zbog svoje pobjede.

U prvom slučaju Ivica trči s namjerom da pobijedi, kako bi možda dobio nagradu i zadivio neku ljepoticu. ;) U drugome slučaju Ivica trči jer je pobijedio, to je uzrok njegove radnje, sad se, poput Arhimeda, veseli i trči naokolo. Nadam se da nije gol. :) --Abyssus


U kazališta

Da, nema smisla. No, promotrimo ovu rečenicu:

  • U i ispred kazališta skupljale su se brojne poznate osobe.

Naime, u čemu je problem? U se slaže s lokativom, a ispred s genitivom. Napišimo puni izraz:

  • U kazališta i ispred kazališta...

Osjetite li da nešto baš i nije najbolje? Dakle, nemojte i ovdje sjeckati rečenice samo da bi iskaz bio što kraći. Pritom gubite na pravilnosti. Dakle, pravilno je samo:

  • U kazalištu i ispred njega (kazališta) skupljale su se brojne poznate osobe.

Da, to je pravilno. A je li točno - da, samo na razvikanim premijarama. Danas, nažalost, rijetko tko ide u kazalište.

I stare Spartanke nisu govorile "Sa ili na štitu" kad su im muškarci odlazili u rat. Govorile su: "Sa štitom ili na njemu", premda su Spartanci bili poznati po lakonskom, britkom i konciznom govoru. Ako su čak i oni govorili cijelu sintagmu, možemo i mi. Ako... ;)


To je muškarac kojeg sam dočekala u stanu koji sam kupila

Kojeg u akuzativu možemo koristiti samo ako govorimo o živom. Ako govorimo o neživom, dolazi koji.

Nepravilno je, dakle, reći:

  • Gledao film kojeg sam već pogledao.

Pravilno je:

  • Gledao sam film koji sam već pogledao.


Eto, toliko za danas. Još malo pa će vikend, izdržimo do tada. :)) Pozdrav, Abyssus 19:37, 10. kolovoza 2006. (CEST)


Prezime, ime

ZANIMA ME JEL ISPRAVNO IZA PREZIMENA STAVITI ZAREZ PA ONDA IME? A UKOLIKO PIŠEMO IME PA PREZIME, ZAREZA NEMA? I ZAŠTO IDE ZAREZ AKO IDE?HVALA!:)

Imena se pišu: Ime Prezime.

Ako se piše prvo prezime, mora se staviti zarez. Taj se način najčešće koristi zbog abecednih popisa. A zašto zarez? Zamisli to kao svojevrsnu inverziju. ;) Ili, ako ti je draže - tako veli pravopis. :)
Dakle: Prezime, Ime. ili Ime Prezime. --Abyssus 00:07, 11. kolovoza 2006. (CEST)

Padeži

Dobar dan! Danas sam sa prijavila u Wikipediju. Tražila san u internetu pravila Hrvatskog jezika. Sam iz Češke, svako ljeto preživim dopust u Srijednoj Dalmaciji a ovu godinu sam jako poželila, da znam bolje pričati Hrvatski. Jako dobro razumjem, znam odgovorit, ali uopće nehvačam vaše pedeže. Možete li mi nekako pomoč?

Budem sretna, kad mi odgovorite na moj e mail: msalabova@seznam.cz Hvala ljepa! Magdaléna.

Napisat ću ti osvrt na mail. ;) --Abyssus 14:07, 11. kolovoza 2006. (CEST)


Uz sve dužno (po)štovanje

  • Baka vam je donijela kruške sa sela, ukusne. I ostavite jednu na stolu, vratite se, a netko ju je dirao. Je li ona zagrizena ili zagrižena? Da je zagrižena, značilo bi da ima određenu strast prema nečemu ili da je zadrta. A nekako sumnjam da je voće za to sposobno. ;) Također, ustav može biti samo donesen, a ne donešen. Isto vrijedi i za sve izvedenice glagolskoga pridjeva trpnog od glagola donijeti i gristi (ponesen, odnesen, izgrizen, nagrizen...).
  • Nije dobro miješati prilog mnogo s pridjevom puno (srednji rod). Dakle, može vam biti pun kufer svega (u frazeologiji se ne diraju članovi frazema) kad imate mnogo problema. Uzmimo asocijaciju - puno je stado ovaca, a ovaca je mnogo. Dakle, puno koristite kada želite reći kakvo je nešto, odnosno, koristiti pridjev i reći da je nešto ispunjeno nečim (boca je puna), a mnogo koristite kada govorite o prilogu - tada ne postavljate pitanje kakvo je što, onda postavljate pitanje - koliko? kako? Dakle, na Wikipediji ima mnogo članaka koji su puni informacijā; U tramvajima ima mnogo ljudi, a tramvaji su često puni.
  • Sav, sva, sve. Vidite li igdje svo za srednji rod? To je vjerojatno stvoreno analogijom sa srednjim rodom, budući da većina riječi srednjega roda ima završni samoglasnik o. Pa ako imamo taj, ta, to... ;) Ne, može samo sve. Dakle, radili ste sve to vrijeme, ali i uživali u svem tom pjevanju dok je veselo bilo sve selo (a ne - svo, svom, svo).

I ne zaboravite, kako svi naši jezikoslovci ponavljaju - ljude se poštuje, a Boga se štuje. ;) S poštovanjem, Abyssus u rano jutro - 5:13, 14. kolovoza 2006. (CEST)


Opis(menj)ivanje

  • Naime, kad netko dođe na neki članak, prvo što vidi jest - zaglavlje. Napisah gore da enklitike (ću, ćeš, će, ćemo, ćete, sam, si, je, smo, ste, su, bih, bi, bismo, biste, biše, li, mu, ga, je, ju, ih... itd.) ne mogu doći iza zareza, zagrada i crtica.

Zagrade:

  • Ana Anić (1920. - 2000.) je bila glumica.
  • Ana Anić (1920. - 2000.) bila je glumica.
  • Ivo Ivić (1920. - 2000.) je hrvatski književnik.
  • Ivo Ivić (1920. - 2000.) hrvatski je književnik.

A također i u ovakvim objašnjenjima:

  • List - je vegetativni organ bilja.
  • List - vegetativni je organ bilja. List je vegetativni organ bilja.
  • Pojmovi - su važni za naš život.
  • Pojmovi - važni su za naš život. Pojmovi su važni za naš život.


  • Da li treba izbjegavati:
  • Da li je došao? Da li će ići? Da li su gledali?
  • Je li došao? Hoće li ići? Jesu li gledali?
  • Da li vidiš zvijezde? Da li nosite dobre vijesti?
  • Vidiš li zvijezde? Nosiš li dobre vijesti?


  • poučavanje, podučavanje, zaobilaznice, pridonijeti, doprinijeti

Naime, ovako. Ako nekoga poučite, vi ste ga nekoga naučili o nečemu. I dali ste mu pouku. E, sad, ako nekoga podučite, vi ste ga zapravo naučili manje nego što ste trebali. Zašto? Tako isto i jelo idete podgrijati, ne grijete ga do kraja. Tako i podučavanje i poduka znače učenje koje baš i nije potpuno dobro. Znači isto kao i podbaciti u nečemu, tako su i ovdje napravili loš posao u poučavanju. Pravilno je samo pouka i poučiti te njihove izvedenice, a ostalo je jezična glupost. Pazite ako ćete ići u centar za poduku. ;)

Glagol donijeti prefiksalnom tvorbom dobiva prefiks ili predmetak pri i postaje pridonijeti. I u pravopisu stoji: doprinijeti > pridonijeti, znači da se drugom obliku daje prednost. Naime, to je slično kao i sa zaobilaznicom. Ako kažete zaobilaznica, vi zapravo obilazite obilaznicu, stavili smo dodatni sufiks bez ikakve veze. Pravilno je - obilaznica. Tako, ako nešto prinosite, vi tome dodajete prefiks do i još jednom zapravo prinosite, a to nema smisla. Doprinos kao ustaljena riječ može ostati. I hvala vam što pridonosite Wikipediji. ;)



Wikipedijino sučelje

Evo nekoliko pogrešaka koje bi bilo zgodno ispraviti u samome sučelju i opisima, uz probleme s enklitikama.


  • neki preglednici bi mogli imati problema pri uređivanju stranica >
neki bi preglednici...
neki preglednici mogli bi...

  • licenca > licencija

Tako je i referencija, preferencija i slično. Pridjev je licencijski, a ne licencni.

  • dozvola > dopuštenje

Naime, dozvola i dozvoliti jesu rusizmi. Može ostati u nekim sintagmama kao vozačka dozvola, građevinska dozvola, ali se u svim drugim slučajevima preporučuje (a ne preporuča ;) korištenje hrvatske riječi dopustiti i njenih izvedenica. Dakle, dopuštam neke sintagme, ali neću dopustiti dozvoliti. :))))

  • postavke > postavi

Postavka je srbizam, hrvatska je riječ postav sa svojom množinom postavi. Jeste li ikad gledali postavke u galerijama? Niste, gledali ste postave. Tako da i ovdje, bez obzira na drugo značenje, moraju ići postavi. Taj prijevod vidjeh u nekim mobitelima, drago mi je. Ista stvar je i s ispravcima - hrv. ispravak, srpski ispravka.

  • trenutno > trenutačno

Dakle, trenutačno uređujemo članke, a ne trenutno. Trenutačno je izvedenica od trenutak, a trenutno je pridjev, a ne prilog. Označava nešto brzo i naglo - trenutna paraliza, trenutna smrt... Tako da je i inačica članka trenutačna, a ne trenutna.


I još jedna stvar - u tisku postoji nekoliko vrsta navodnika, ja koristim „hrvatske” jer mi ih nije teško otipkati i jer volim slijediti našu praksu. Pa molim da, ako već napisah članak, da mi se ne mijenjaju hrvatski navodnici u engleske. Oni su se pojavili izumom pisaćih strojeva, ali mi smo oduvijek imali svoje navodnike i ja ih ne dam. :) Hvala. :)

Eto, toliko, zasad. Inače, sviđa mi se prijevod poveznica koji se ovdje koristi. Pohvalno. :)
Ugodan vam dan. --Abyssus 16:18, 22. kolovoza 2006. (CEST)


Podaci ili podatci

DA LI SE PIŠE PODACI ILI PODATCI

Oboje može, ovisno koga slušaš. Ja sam više za podaci, zadaci itd., zbog izgovorne lakoće. --Abyssus 13:28, 25. kolovoza 2006. (CEST)

Po meni, podatci. Teže je izgovorivo, ali ionako ćeš izgovoriti kao podatci. Draže mi je i zato jer moraju djeca manje učiti (jednačenja suglasnika, više smo se mi namučili dok su nas "ispravljali" da ne pišemo metci nego meci. Po meni nepotrebno. Pišeš metci, a ionako ćeš izgovoriti kako ti je lakše.). Pozdrav, Kubura 15:08, 25. kolovoza 2006. (CEST)

Čovjek pita što je pravilno, a pravilno je oboje. A tu nema nikakvog jednačenja (drugo su redak - redci - reci :). Dakle - piši kako želiš, ali budi dosljedan. Nemoj jednom pisati ovako, a drugi put onako. :) --Abyssus 15:51, 25. kolovoza 2006. (CEST)
Nema jednačenja ni u "reci", ni u "paci", što preporučuju Silić, Pranjković i comp. Podatci i zadatci su pravopisno jednako (be)smisleni kao i redci i patci. Naravno, za sada vrijedi oboje (podaci, zadaci, reci, paci,..i podatci, zadatci, redci, patci). Mir Harven 16:21, 25. kolovoza 2006. (CEST)
Jao, pa naravno da nema. Inačica retci nigdje ne postoji. Ja sam uvijek za inačicu redci jer se jednačenje po zvučnosti u skupu dc ne provodi. Dakle, ne podcjenjujem nikoga. Potrebna je sustavnost, a moguće su obje inačice - reci i redci. Ja se držim potonje, a tako i BFM propisuju u službenom pravopisu. I nema tu nikakve pravopisne besmislenosti, jednačenje po zvučnosti ima svojih pravila kad se ne provodi, a tu spadaju i riječi sa suglasničkim skupom dc na granici prefiksa i osnove. Nema smisla sad uvoditi revoluciju. No, da ponovim, pravilne su obje inačice, s time što BFM daju prednost onoj gdje nije provedena nikakva glasovna promjena (iliti ispadanje suglasnika i jednačenje po zvučnosti) - redci. --Abyssus 16:30, 25. kolovoza 2006. (CEST)


Kljukica kljuki

Evo nas opet u novoj epizodi. :) Dakle, nastavljam s nekim napomenama koje primjećujem po Wikici.

  • Godine se pišu s točkom, uvijek. Ovo bjeh spomenula, ali... Dakle, knjiga je uređivana 1993 god. znači da se ona uređivala dva tisućljeća. Točka označava godinu, redni broj. Nemojte je izostavljati.
  • Pridjevi poput filozofijski, sociologijski, biologijski itd. ne postoje. To su izmišljotine nazovistručnjaka koji žele reći da se filozofski odnosi na filozofa, a filozofijski na filozofiju. Glupost, notorna. Tako se i zagrebački odnosi i na Zagreb i na Zagrepčane. Ili da uvedem zagrepčanski? ;) Dakle, znam da filozofi vole izmišljati nove riječi, ali neke stvari treba ostaviti jezičarima.
  • Supersuperlativi se ne kompariraju. Ako smo neke pridjeve "pokupili" iz latinskog u njihovom superlativnom obliku, onda ih opet ne kompariramo za jedan stupanj dodajući prefiks naj. Ako je nešto temeljno, osnovno, može li postojati nešto najosnovnije? Ili pak ako je nešto maksimalno, može li postoajti najmaksimalnije? Ne. Dakle: najkrucijalniji, najmaksimalniji, najminimalniji, najekstremniji, najosnovniji, najtemeljniji, najoptimalniji, najprioritetniji, najsuperiorniji itd.. Promislite malo. ;)
  • Do tada - dotad, do sada - dosad, a ne dotada i dosada i sl. Dosada je nešto drugo. ;)
  • Posvojni se pridjevi na -ški, -čki, -ćki pišu MALIM početnim slovom. Molim vas, nemojte govoriti o Hrvatskome jeziku. Pisac ne može biti Engleski, on može biti Englez i može biti engleski pisac.
  • Posljednji ima i prostorno i vremensko značenje (posljednji dan, posljednji u redu, posljednji krik mode, posljednja pomast, posljednje vrijeme). No, zadnji ima samo prostorno značenje. Dakle - zadnji u redu, zadnji u utrci, zadnja kuća u selu. U posljednje vrijeme primijetih da se to brka. Eto, više neće, jel' tako? ;) Ista stvar vrijedi za priloge pred, prije, nakon, iza. Naime, pred ima prostorno značenje (pred kućom, pred sobom, pred njom, pred dvorištem), a poslije vremensko. Tako da ne možete reći da ste došli pred pola sata. Također, iza filma ne slijede reklame, one slijede nakon (a nažalost i za vrijeme) filma. Iza se koristi u prostornom značenju - iza ormara, iza kuće, iza stola.

Toliko za danas, vidimo se u novim zgodama našeg junaka. Hoće li preživjeti? Gledajte nas opet! ;) --Abyssus 07:28, 26. kolovoza 2006. (CEST)


Ije/je

Kad pisemo u rijeci JE a kad IJE, kao npr. DIJECA ili DJECA?? Unaprijed hvala.

Pravila su složena i ima ih previše. Pogledaj u bilo kojoj gramatici pod alternacijama ije/je, najčešće to stavljaju negdje kod glasovnih promjena. Ima ih zaista mnogo, a svako pravilo ima još više iznimaka, nažalost. Pokušaj se za većinu riječi orijentirati prema izgovoru, ako je jat dug, onda je ije, ako je kratak, onda je je. Primjerice, usporedi riječi (hvala, Damirux ;)) dijeljenje i opredjeljenje. Izgovori ih i usporedi duljinu sloga. To vrijedi za dosta riječi, a sigurno nećeš izgovoriti djeca kao što ćeš izgovoriti dijeliti. Osjetiš razliku? Dakle, djeca. ;) --Abyssus 21:13, 27. kolovoza 2006. (CEST)

Dođite ovamo!

Kažu mi da napišem nešto o ovamo/ovdje itd.

Naime, ovdje se koristi za statiku. Ja radim ovdje, ja ovdje pišem, ovdje je moja lopta, ovdje držim svoje stvari. Također, ovdje se odnosi na ono što je kod govornika, u ovom slučaju - kod mene. Tu se odnosi na ono što je bliže sugovorniku (Gdje je lopta? Tu u tvojim rukama.). Ondje se pak odnosi na nešto što je dalje i od govornika i od sugovornika (Lopta je ondje, idemo po nju!). Zamislimo razgovor:

- Gdje si?
- Ovdje, kod bake.
- Hajde, dođi ovamo? Tu je ljepše.
- Idemo radije kod Marka?
- Može, idemo onamo.
Ubaci se majka:
- Kamo idete?
- Kod Marka.
- A gdje je lopta?
- Ondje! (pokaže na krevet ;))

Dakle, kada govorimo o smjeru kretanja, koristimo kamo. Gdje se koristi za statiku, a ne za kretanje, za neke činjenice (Gdje radiš? Gdje je Amerika? Gdje si?), a kamo za kretanje (Kamo si se uputio? Kamo ide ovaj vlak? Kamo se spremaš?). Kuda pak označava kojim ćete stazama, cestama itd. proći (Kuda ideš? Šumom i drumom, a potom preko mora.)

Kad nekome želite reći da dođe do vas, sjetite se da se ne radi o statici, nego o kretanju.
Pozdrav mojoj dragoj Branki. :) --Abyssus 21:35, 27. kolovoza 2006. (CEST)

Deklinacija imenice zajutrak

Kako se ona deklinira kroz padeže? --Suradnik13 23:27, 27. kolovoza 2006. (CEST)

N zajutrak
G zajutarka
D zajutarku
A zajutrak
V zajutarče :D
L zajutarku
I zajutarkom

n zajutarci
g zajutaraka
d zajutarcima
a zajutarke
v zajutarci
l zajutarcima
i zajutarcima

Glagol je zajutarkovati. I to je obrok prije doručka, u rano jutro i nije sinonim za doručak. --Abyssus 23:32, 27. kolovoza 2006. (CEST) :)

Hvala! --Suradnik13 19:46, 28. kolovoza 2006. (CEST)

Dobro jutro, Hrvatska/o

Zanima me je li naziv emisije "Dobro jutro, Hrvatska" ispravan? Po analogiji "Dobro jutro, tugo" :) ili "Dobro jutro, Dalmacijo" ili oj/ej moja Hrvatsko, trebalo bi biti "Dobro jutro, Hrvatsko"? Ili se varam?

Ispravan je. Hrvatska je nastala konverzijom ili preobrazbom, od pridjeva je postala imenica. Takvi nazivi imaju vokativ istovjetan nominativu: Oj, Hrvatska, Mađarska, Njemačka, Turska, Švicarska, Francuska, Španjolska, Poljska.... --Abyssus 13:30, 29. kolovoza 2006. (CEST)

Pisanje datuma

Kako se piše ispravno datum?

sa točkom poslije godine ili bez?


Što je od dolje navedenog ispravno?

10.10.1980 je datum Perinog rođenja.

ili

10.10.1980. je datum Perinog rođenja.

ili

10.10.1980. godine je datum Perinog rođenja.

ili

10.10.1980 godine je datum Perinog rođenja.


Nijedno, pogledaj zapis o enklitikama gore. ;) Pravilno je sljedeće:
  • 10. 10. 1980. datum je Perina rođenja.
  • 10. listopada 1980. datum je Perina rođenja. (čitaš: deseti listopada, a ne desetog listopada)
Nakon 1980. možeš/ne moraš dodati godine, smatram da je suvišno.
I, usput, inačice poput 01.02.1980. ne postoje, postoji 1. 2. 1980. ili 1. veljače 1980. --Abyssus 16:38, 31. kolovoza 2006. (CEST)

Parádajz?!

U zadnje vrijeme me strašno zanimaju naglasci, i budući da su me upravo naglasci zeznuli na županijskom natjecanju, trudim se, koliko god to užasno zvučalo, govoriti pedíker, intérvju, i sl. (Znam da nisu točni znakovi za naglaske, ali ne da mi se tražiti po tipkovnici.) Eh, sad, ako to pravilo važi u svim riječima, pa i tuđicama, kako bi se pravilno naglasila riječ paradajz? Ako dobijem odgovor "rajčica", plakat ću! :P Je li to iznimka jer nije dio hrv. knjiž. jezika? Roko :)

Užasno? Meni je to sasvim normalno. ;) U hrvatskome jeziku naglasci ne idu na posljednjem slogu. Dakle, intèrvju, pedìker. :) Paradajz nije dio standardnog leksika, naglašavaš ga dijalektalno. A u kajkavskome narječju, gdje je najčešći jer je germanizam (diskutabilno, riječ dolazi iz perzijskog preko grčkog, ali ga smatramo germanizmom po jeziku davaocu), naglašava se na posljednjemu slogu, budući da se u kajkavskome narječju naglasci tamo mogu pojaviti. Dakle, naglašavaš i izgovaraš paradajz baš kao i Austrijanci. ;)
Usput, osvrni se na gornje savjete, nešto se događa u posljednje, a ne u zadnje vrijeme. Zadnje ima isključivo prostorno značenje. ;)
Pravilo vrijedi za tuđice, usvojenice i posuđenice leksika, ali govornici najčešće imaju problema baš s tuđicama koje imaju glasovne skupine ili naglaske koji nisu značajke hrvatskoga jezika.
Usput, u književnome jeziku može doći sve, ali u standardnome ne. ;) --Abyssus 04:53, 7. rujna 2006. (CEST)

Zora puca, bit će dana

...veli Preradović. Osvrnut ću se na neke pogreške koje primijetih. Više neću daviti s enklitikama jer još uvijek ovdje nisam našla nekoga tko to zna. ;o) Reći ću pokoju riječ o komparaciji, zato što ću postati nasilna ako još jednom vidim pogreške. :-)))


  • jat se u komparativu i superlativu uvijek krati.
lijep - ljepši - najljepši
bijedan - bjedniji, lijen - ljeniji, bije - bjelji, cijenjen - cjenjeniji.
Ako i niste sigurni ide li ije ili je u pozitivu, sigurni ste da u komparativu i superlativu ije ne može doći.


južni - južniji - najjužniji, najjači, najjeftiniji, najjasniji, najjadniji, najjebe..ovaj, da. :D


  • komparacija nekih "zeznutih" primjera, kako ih vole okarakterizirati.
živ - življi - najživlji
gust - gušći - najgušći
gladak - glađi - najglađi
žestok - žešći - najžešći
gorak - gorči - najgorči
kriv - krivlji - najkrivlji
židak - žitkiji - najžitkiji
nuždan - nužniji -najnužniji
žut - žući - najžući
tuđ - tuđiji - najtuđiji
mrk - mrči - najmrči (može i: mrk - mrkiji - najmrkiji)
krepak - krepči - najkrepči (može i: krepak - krepkiji - najkrepkiji)
krotak - kroči - najkroči (može i: krotak - krotkiji - najkrotkiji)
bijesan - bješnji - najbješnji (može i bijesan - bjesniji - najbjesniji)
tijesan - tjesniji - najtjesniji


čist - čistiji - najčistiji

Pazite na ovaj posljednji. Vele jezikoslovci da prednost ima duži oblik. Tako da je čist - čišći - najčišći prihvatljivo samo u razgovornome stilu, a ne u standardnome jeziku. Druga je stvar koliko se ja slažem s time. ;) --Abyssus 05:14, 7. rujna 2006. (CEST)


Toliko za danas, Abyssus 05:14, 7. rujna 2006. (CEST)


Svakodnev(n)ica

OK, znam da nije pravopisno pitanje, ali jako me zanima: ako je svakodnevica srbizam, koja je hrvatska riječ? --Sva su pitanja o hrvatskome jeziku dobrodošla. ;) Svakodnevica može ostati, nije srbizam. Druga je mogućnost svakidašnjica. --Abyssus

Genitiv mjeseca u godini

Listajući sistemske poruke i gledajući varijable na Meti, i isprobavajući ih došao sam do stravičnog zapažanja. Da kod nas zbog greške u sistemskim porukama ne radi {{CURRENTMONTHNAMEGEN}}. Zato molim znalce da mi daju genitiv imena mjeseci.

  • Siječanj -- siječnja
  • Veljača -- veljače
  • Ožujak -- ožujka
  • Travanj -- travnja
  • Svibanj -- svibnja
  • Lipanj -- lipnja
  • Srpanj -- srpnja
  • Kolovoz -- kolovoza
  • Rujan -- rujna
  • Listopad -- listopada
  • Studeni -- studenog/studeni
  • Prosinac -- prosinca

Hvala!! --Andrej Šalov 23:06, 11. rujna 2006. (CEST)

Molim. :D --Abyssus 23:33, 11. rujna 2006. (CEST)

Nokiu ili Nokiju

UPOZNAJTE NOKIJU!

KOLIKO JE PRAVILNA OVA REČENICA HVALA

Pravilna je, mnogo ;). Naime, tako se Nokia sklanja. Nokia, Nokije, Nokiji, Nokiju... :) To j izgovaraš, zato ga i pišemo. Slično kao radio, radija, radiju... --Abyssus 13:00, 12. rujna 2006. (CEST)