Wikipedija:Stranica za vježbanje

Dobro došli na stranicu za vježbanje.

Ako tražite stranicu za testiranje modula, kliknite ovdje. Svakako pogledajte uvodni tečaj i stranice pomoći te se upoznajte s osnovama uređivanja prije početka rada na ovoj stranici. Na ovoj stranici možete isprobati što ste naučili iz navedenih stranica. Za početak rada kliknite ovdje (ili kliknite ovdje ako želite očistiti prostor za vježbanje i početi uređivanje na praznoj stranici), unesite željeni tekst u polje za uređivanje i uređujte ga po svojoj volji. Klikom na Prikaži kako će izgledati ispod polja za uređivanje možete vidjeti djelovanje vašeg uređivanja. Nastavite s vježbanjem dok ne budete zadovoljni izgledom stranice. Rad završavate klikom na Sačuvaj stranicu (ili klikom na poveznicu Odustani). Ova stranica služi za vježbanje svim suradnicima, tako da će njezin sadržaj biti izbrisan, a time i vaše vježbanje (ako ste ga spremili). Ako ste prijavljeni suradnik, možete stvoriti stranicu za vježbanje koja će biti samo vaša. Vaša će se stranica nalaziti ovdje. I za ovu stranicu vrijede pravila Wikipedije, stoga nemojte stavljati sadržaj koji narušava autorska prava, koji je uvredljiv ili napadački na bilo koji način.

Prostor za vježbanje

Zrinko Gregurek – Zizi (Zagreb, 1954.) hrvatski je sportaš i dugogodišnji sportski dužnosnik u nacionalnim i međunarodnim automobilističkim strukturama. Tijekom karijere obnašao je visoke administrativne i zakonodavne dužnosti u sklopu nacionalnih saveza (HAMŠS i HAKS), Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO) te Međunarodne automobilističke federacije (FIA).

Životopis i obrazovanje

Rođen je 1954. godine u Zagrebu, gdje je završio osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Na Kineziološkom fakultetu (tadašnjem Fakultetu za fizičku kulturu) Sveučilišta u Zagrebu stekao je stručno zvanje trenera košarke.

U ranoj sportskoj karijeri bavio se s nekoliko disciplina. Od 1968. do 1981. godine aktivno je igrao košarku za zagrebačke klubove KK Medveščak i KK Jedinstvo, a nakon igračke karijere kraće je vrijeme radio kao košarkaški trener. Bio je i registrirani igrač stolnog tenisa u HAŠK Mladost, a istovremeno je djelovao kao licencirani instruktor skijanja i natjecatelj u skokovima u vodu.

Natjecateljska karijera

Godine 1971. postao je članom Auto-moto društva „Zanatlija“ (danas Auto moto klub „Zanatlija Zagreb“). Tijekom 1970-ih i 1980-ih godina nastupao je za klupsku ekipu AMD „Zanatlija“ u disciplinama kružne utrke, brdske utrke, rallyja i tehničkih disciplina.

Na saveznoj razini (Yu-rally) ostvario je pobjede u svojoj natjecateljskoj klasi 1981., 1983. i 1984. godine. Nakon proglašenja neovisnosti Republike Hrvatske, 1992. godine osvojio je naslov državnog prvaka u tehničkim disciplinama auto-sporta, na temelju čega mu je dodijeljen status vrhunskog sportaša Hrvatske (sportaš III. kategorije). U tom razdoblju počinje djelovati i kao licencirani sportski sudac s licencom broj 0001.

Djelovanje u hrvatskim sportskim institucijama

Krajem 1980-ih godina preuzima prve administrativne funkcije u AMD „Zanatlija“, a od 1998. godine obnaša dužnost tajnika AKK „Zanatlija“.

Bio je jedan od potpisnika i osnivača Hrvatskog auto moto športskog saveza (HAMŠS) 5. listopada 1991. te je vodio Odbor za auto sportove. Godine 1992. sudjelovao je u utemeljenju Saveza auto i moto športova Zagreba (SAMŠZ), obnašajući dužnost predsjednika do 2000. godine. Za svoj dugogodišnji doprinos razvoju zagrebačkog auto-moto sporta, Zagrebački auto-moto športski savez (ZAMŠS) dodijelio mu je 1998. godine Nagradu za životno djelo.

Sudjelovao je u osnivanju Hrvatskog auto i karting savez (HAKS) 15. veljače 1997. godine. Na poziciji glavnog tajnika HAKS-a proveo je 23 godine, kroz kroz šest uzastopnih mandata (1997. – 2020.). Hrvatski auto i karting savez dodijelio mu je 2016. godine Nagradu za životno djelo za poseban doprinos i unaprjeđenje automobilističkog sporta u Republici Hrvatskoj. Nakon povlačenja s te dužnosti na osobni zahtjev, imenovan je počasnim savjetnikom predsjednika saveza.

U sklopu Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO) proveo je 28 godina kao član Skupštine, kroz dva mandata bio je član Vijeća HOO-a te je obnašao dužnost predsjednika Komisije za neolimpijske sportove. Dobitnik je i HOO-ove Nagrade Matija Ljubek.

Međunarodna sportska diplomacija

Gregurek posjeduje FIA Platinum licencu za sportske povjerenike (broj licence: FIA-STW-016-000104). Kao međunarodni sportski sudac i dužnosnik FIA-e, sudjelovao je u više od 500 službenih natjecanja, uključujući Formulu 1, Svjetsko prvenstvo u rallyju (WRC), Svjetsko prvenstvo u rallycrossu (WRX) te WTCC i GT prvenstva.

Tijekom 1992. i 1993. godine sudjelovao je u osnivanju regionalne asocijacije FIA CEZ (Srednjoeuropska zona). Za predsjednika FIA CEZ-a izabran je 2011. godine u Sarajevu, a dužnost je obnašao do 2021. godine.

U tri uzastopna mandata (2009., 2013. i 2017.) biran je za člana Svjetskog vijeća za moto sport (WMSC) u Parizu, krovnog zakonodavnog i izvršnog tijela FIA-e. Kroz članstvo u Svjetskom vijeću za moto sport (WMSC) surađivao je s tadašnjim predsjednikom FIA-e Jeanom Todtom na donošenju globalnih pravila i sportskoj diplomaciji. Godine 2010. imenovan je za prvog FIA-inog veleposlanika Formule 1 u svijetu (FIA F1 Ambassador), započevši tu dužnost na Velikoj nagradi Australije. Prema Statutu FIA-e, ova dužnost i naslov vrijede do navršene 75. godine života odnosno do opoziva, te je u tom svojstvu djelovao kao veleposlanik na brojnim utrkama u kalendaru Formule 1.

U razdoblju od 2015. do 2020. godine sudjelovao je u pregovorima između vodstva FIA-e, Vlade Republike Hrvatske i Grada Zagreba, koji su rezultirali uvrštenjem Hrvatske u kalendar Svjetskog prvenstva u rallyju (WRC Croatia Rally). Krajem 2021. godine izabran je na funkciju kontinentalnog dopredsjednika FIA-e za Europu.

Pregled ključnih dužnosti

Kronologija dužnosti u sportskim organizacijama

Razdoblje	Organizacija	Dužnost
1992. – 2000.	Savez auto i moto športova Zagreba (SAMŠZ)	Predsjednik
1997. – 2020.	Hrvatski auto i karting savez (HAKS)	Glavni tajnik
2009. – 2021.	FIA	Član Svjetskog vijeća za moto sport (WMSC)
2011. – 2021.	FIA CEZ (Srednjoeuropska zona)	Predsjednik
2021. – danas	FIA	Kontinentalni dopredsjednik za Europu

Izvori

Portal Stranica za vježbanje

Janez Pristavec
Janez Pristavec 2006. godine; fotografija Branimira Ritonje
Rođenje	1947-03-27 27. ožujka 1947. Maribor, Narodna Republika Slovenija, Federativna Narodna Republika Jugoslavija
Smrt	28. svibnja 2008. (61 god.) Maribor, Slovenija
Vrsta umjetnosti	slikarstvo, crtež, grafika, karikatura
Normativni nadzor Wikipodatci wikislike wikigalerija VIAF HE HBL HTE EB EI DB HLS MB
Portal o likovnoj umjetnosti
Portal o životopisima

Janez Pristavec (Maribor, 27. ožujka 1947. – Maribor, 28. svibnja 2008.) bio je slovenski slikar, grafičar, karikaturist i likovni pedagog, usko povezan s kulturnim životom rodnoga grada. Njegov opus obuhvaća slikarstvo, radove na papiru i portretnu karikaturu.

Život i djelovanje

Pristavec je rođen u Mariboru. Godine 1977. diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani. Umjetnička galerija Maribor među njegovim profesorima navodi Janeza Bernika, Bogdana Borčića, Milana Butinu, Zorana Dideka, Nikolaja Omersu, Štefana Planinca, Marjana Pogačnika, Gabrijela Stupicu i Apolonija Zvesta. Bio je član Društva likovnih umjetnika Maribor i Saveza društava slovenskih likovnih umjetnika, a kao likovni pedagog radio je u Srednjoj građevinskoj školi u Mariboru.

Baza podataka RazUme Moderne galerije u Ljubljani bilježi njegovo sudjelovanje na izložbama od 1980. godine. Među njima su bile 8. jugoslavenska izložba crteža u Kabinetu grafike Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu 1981., skupna izložba Barva (Boja) u Likovnom izložbenom prostoru Rihard Jakopič u Ljubljani 1988. te samostalne izložbe u Mariboru 1990., 1994., 1998., 2005. i 2008. godine.

Uz izložbu održanu 1994. u Izložbenom salonu Rotovž Umjetnička galerija Maribor objavila je dvojezični katalog s uvodnim tekstom povjesničarke umjetnosti Edite Milete. Godine 1998. u istome je prostoru održana izložba Portret od realizma do slikovnega znaka (Portret od realizma do slikovnoga znaka).

Umjetnička galerija Maribor priredila je 2005. izložbu Portretna karikatura. Pristavca je predstavila kao gradskoga portretista i kroničara koji je u bilježnici skicirao stanovnike Maribora i posjetitelje grada. Godine 2006. u izdanju Mariborskoga književnog društva objavljena je njegova knjiga Srečanja (Susreti), zbirka portreta i karikatura s popratnim tekstom Marija Berdiča.

Pristavec je umro u svibnju 2008. u Mariboru, u dobi od 61 godine.

Njegovo je djelo posmrtno predstavljeno i u monografiji objavljenoj 2020. u povodu stote obljetnice organiziranoga djelovanja Društva likovnih umjetnika Maribor.

Stvaralaštvo

Pristavec je stvarao u područjima slikarstva, crteža i grafike. U kasnijem razdoblju njegova stvaralaštva važno su mjesto zauzeli portret i karikatura. Naslov njegove portretne izložbe iz 1998. taj je dio opusa odredio kao pomak „od realizma do slikovnoga znaka”. Kasniji portretni crteži često su nastajali u javnosti i bilježili osobe iz mariborskoga kulturnog i društvenog života; njihov je izbor objavljen u knjizi Srečanja.

Njegova su djela još za njegova života uvrštena u javne zbirke. Crtež olovkom iz ciklusa Hrib (Brdo), nastao 1987., nalazi se u didaktičkoj zbirci Galerije Miklova hiša. U zbirci Umjetničke galerije Maribor nalazi se djelo Kvartet Feguš iz 2004. godine.

• Odabrana djela
• 
  Maske 19 (1988.)
• 
  Maske – ptica (1988.)
• 
  Mrtva priroda 34 (1997.)
• 
  Maske 28 (1989.)
• 
  Maribor – Lent 24 (2007.)
• 
  Ciklus riba 21 (1989.)
• 
  Flautist (1996.)
• 
  Portret Bogdana Borčića (1996.)
• 
  Boje 11 (1990.)
• 
  Mitologija – Borba minotaura (2007.)

Umjetnički razvoj

Formativne godine i studij na akademiji

Pristavec je počeo crtati još u djetinjstvu. Među njegovim sačuvanim ranim radovima nalaze se krajolici, arhitektonski motivi, portreti, autoportreti, biljke te prizori iz Maribora i okolice. Već ti crteži pokazuju trajan interes za organizaciju prostora, proporcije i izražajne mogućnosti linije.

Prije upisa na akademiju bavio se crtežom olovkom i tušem, suhom iglom, linorezom i drugim grafičkim tehnikama. U tom razdoblju pretežno samostalnoga usavršavanja stekao je znatnu tehničku sigurnost još prije početka formalnoga obrazovanja.

Na akademiji se promatračkom crtanju pridružilo analitičko proučavanje anatomije, pokreta, nacrtne geometrije i odnosa boja. Među njegovim studentskim radovima nalaze se studije školjaka, životinjskih tijela, ljudskoga kostura i ženskoga akta. One otkrivaju umjetnika koji je vidljivi svijet nastojao razumjeti ne samo na temelju sličnosti nego i putem konstrukcije: organizacije težine, ritma, volumena i unutarnje građe.

Akt je postao jedno od njegovih središnjih područja eksperimentiranja. Isprva je polazio od neposrednoga promatranja, a zatim je tijelo postupno pojednostavljivao u plošne i geometrijske odnose. Naturalistička se boja povlačila pred snažnijim kromatskim kontrastima, dok je tijelo sve više postajalo strukturom na kojoj je Pristavec istraživao odnos između figure i slikovnoga polja.

Grafika i preobrazba figure

Krajem 1970-ih i početkom 1980-ih Pristavec je veliku pozornost posvećivao grafici. U linorezima, drvorezima i suhim iglama često je prikazivao životinje, osobito ribe, žabe, gmazove i ptice. Životinjsko je tijelo za njega bilo sjecište preciznoga promatranja, simboličkoga značenja i formalne preobrazbe.

Istodobno je ljudska figura postajala sve nestabilnija. U ciklusu Množice iz 1981. tijela se šire, skupljaju i stapaju u zbijene organske mase. Perspektiva je iskrivljena, anatomija prenaglašena, a granica između pojedinačne figure i kolektivne mase postaje nesigurna.

Te crteže ne treba shvatiti samo kao pripremne studije. Oni čine samostalan ciklus u kojem linija stvara tjelesni volumen, pokret i psihološku napetost. Deformirane figure istodobno najavljuju Pristavčev kasniji interes za maske, hibridna bića i mitološka tijela.

Brdo i otkriće boje

Odlučujući pomak dogodio se nakon slikarske manifestacije Ex tempore 1983., kada se Pristavec intenzivno posvetio Meljskom brdu koje se uzdiže nad industrijskim i stambenim krajolikom Maribora. Promatrao ga je s različitih stajališta, u različito doba dana i pri promjenjivim vremenskim uvjetima.

Tako je nastala opsežna skupina radova na papiru, općenito poznata kao ciklus Hrib (Brdo), koju je stvarao ponajprije između 1983. i 1985. godine. Pejzažni se motiv postupno preobražava. Brdo isprva ostaje prepoznatljivo, a zatim se njegove konture sve više pretvaraju u trake, intervale, kromatske napetosti i slojevita polja.

Posebno su značenje u tom istraživanju dobile žuta i narančasta boja. Razmjerno malim količinama tih boja Pristavec je aktivirao veća područja tamnijih, hladnijih ili suzdržanijih tonova. Više nije samo prikazivao krajolik, nego mu je on postao polazište za istraživanje načina na koji se vizualno opažanje, sjećanje i emocionalno iskustvo mogu prevesti u boju.

Značenje ciklusa Hrib upravo je u tom prijelazu između motiva i likovne autonomije. Ciklus ne znači potpuno napuštanje prirode; priroda je usvojena kao unutarnje iskustvo i ponovno uspostavljena bojom.

Zgužvani papiri, maske i polja boje

Od sredine 1980-ih Pristavec je stvarao na fizički preoblikovanim i zgužvanim listovima papira. Nabori, pregibi i oštećene površine nisu bili slučajne nepravilnosti, nego aktivni elementi umjetničkoga djela. Papir više nije bio samo neutralna podloga, nego je postao materijalno tijelo koje se moglo oslikavati, presavijati, trljati i bojom ponovno aktivirati.

Najraniji radovi iz te skupine često još zadržavaju prepoznatljiva lica, maske ili fragmente figura. Njihov je identitet nestabilan jer izranja iz nepravilne površine i u nju ponovno nestaje. Lice istodobno postaje slika i predmet: psihološka prisutnost, naslikani znak i materijalno fragmentirano polje.

U kasnijim radovima, osobito onima povezanima s ciklusom Barve (Boje), prepoznatljivi se motivi povlače. List počinju organizirati vodoravne trake, okomite osi, kromatski slojevi i razlomljene geometrijske strukture. Ipak, te radove ne treba strogo odvajati od maski i figura koje su im prethodile. Njihova polja boje zadržavaju tjelesni karakter, a tragovi lica, krajolika i prostorne dubine i dalje nastanjuju apstraktnu površinu.

Pristavčeva apstrakcija stoga nije značila odbacivanje vidljivoga svijeta. Razvila se iz dugotrajnoga promatranja krajolika, listova, tijela i lica te je sačuvala sjećanje na te izvore čak i onda kada više nisu bili neposredno prepoznatljivi.

Povratak figure

Početkom 1990-ih figura se ponovno pojavila s novim intenzitetom. To nije bio povratak načinu prikazivanja iz vremena prije apstraktnih ciklusa. Tijelo je sada nosilo iskustvo fragmentacije, kromatske raščlambe i materijalne nestabilnosti.

Crteži minotaura iz 1992. zauzimaju važno mjesto u tom razvoju. Ljudska i životinjska anatomija spojene su u hibridnome tijelu koje utjelovljuje fizičku snagu, ranjivost, sukob i zatočenost. Ciklus uspostavlja most između Pristavčevih ranijih životinjskih motiva i mitoloških slika iz njegovih posljednjih godina.

Radovi s harlekinom, nastali uglavnom tijekom 1990-ih, uvode drukčiju vrstu preobražene figure. Harlekin je istodobno izvođač, maska i psihološki podijeljena osoba. Odjeća s uzorkom raščlanjuje tijelo u kromatske segmente, dok kazališni identitet postaje sredstvo istraživanja prikrivanja, razotkrivanja i nestabilnosti sebstva.

U tim su se godinama i dalje pojavljivali aktovi, životinje, portreti i figure. Pristavčev umjetnički razvoj stoga ne treba shvatiti kao linearan slijed strogo odvojenih stilskih razdoblja, nego kao splet ponovnih vraćanja.

Portret i društveni arhiv

Portret je postao jedno od središnjih područja Pristavčeva kasnog stvaralaštva. U portretima na platnu licu je davao materijalnu i kromatsku gustoću, dok opsežna skupina portreta na papiru zadržava brzinu i rizik neposrednoga promatranja.

Među portretiranima nalaze se članovi obitelji, prijatelji, umjetnici, književnici, glazbenici, glumci, kulturni djelatnici i ljudi iz mariborskoga okruženja. Djela zajedno tvore više od galerije pojedinačnih sličnosti: oblikuju vizualni arhiv osobnih odnosa i kulturnoga života koji je okruživao umjetnika.

Pristavec je neprestano iskušavao koliko se lice može preobraziti a da ne izgubi identitet. Sličnost je mogao sačuvati nagibom glave, težinom očnoga kapka, karakterističnim profilom, frizurom ili izrazom. Deformacija i skraćenje nisu nužno bili odmaci od prepoznatljivosti, nego su mogli postati njezina najučinkovitija sredstva.

Oko 1999. crtanje u javnosti postajalo je sve važnije. Kako se Pristavec poslije prisjećao, stvaranje izvan atelijera bilo je povezano i s osobnom potrebom da nakon smrti supruge prevlada samoću. Počeo je portretirati ljude na izložbama, književnim večerima, koncertima, društvenim okupljanjima i u javnim prostorima.

Portretiranje je u tim radovima postalo susret između umjetnika, portretirane osobe i katkad publike. Brzina izvedbe bila je istodobno umjetnička metoda i uvjet događaja. Imena, datumi, posvete i kratki komentari često su ostajali vidljivi na listu, pa je svaki crtež postao zapis određenoga susreta.

Brojni radovi poslije su objedinjeni u publikaciji Janez Pristavec: Srečanja iz 2006. s popratnim tekstom Marija Berdiča. Knjiga je niz prolaznih društvenih prigoda pretvorila u trajniji kolektivni portret Maribora i njegove kulturne zajednice.

Kasne mitološke slike

U posljednjim godinama života, dok se suočavao s dugotrajnom bolešću, Pristavec se sve izrazitije posvećivao mitološkim i sakralnim temama. Između približno 2006. i 2008. stvorio je zaokruženu skupinu slika koje se temelje na grčkoj mitologiji, biblijskim i kršćanskim pripovijestima te drugim arhetipskim temama.

Među motivima su nereide, Amazonke, minotaur, jahači, krilati konji, prizori žrtvovanja i apokaliptički jahači. Slike nisu konvencionalne ilustracije ustaljenih priča. Pristavec je njihove narative zgusnuo u sučeljavanja tijela, boja i sila: između uspona i pada, želje i nasilja, smrtnosti i preobrazbe.

Kasne mitološke slike objedinjuju brojna pitanja koja su desetljećima oblikovala njegovo stvaralaštvo. Životinjska i ljudska tijela spajaju se, boja dobiva simbolički intenzitet, a figura je podvrgnuta istim procesima fragmentacije i ponovnoga sastavljanja koji su prije obilježili radove na zgužvanome papiru, maske i apstraktna polja boje.

Bolest je dio povijesnoga konteksta tih slika, ali ne bi trebala postati njihov jedini interpretativni ključ. Djela nisu samo dokumenti tjelesnoga propadanja niti isključivo umjetnikova posljednja oporuka. Predstavljaju njegov povratak tijelu i pripovijesti s iznimnom usredotočenošću te povezuju promatranje, sjećanje, kulturnu predaju i osobno iskustvo.

Izložbe

Cjelovit popis 85 izložaba objavljen je u RazUme, bazi podataka o slovenskoj likovnoj umjetnosti. Samostalne izložbe održane 1994. i 1998. u Umjetničkoj galeriji Maribor, odnosno njezinu Izložbenom salonu Rotovž, pratili su katalozi.

Nakon umjetnikove smrti izbori Pristavčevih portreta i aktova izloženi su 2009. i 2010. u Galeriji Društva likovnih umjetnika Maribor. Godine 2012. i 2013. njegovo je djelo bilo uključeno u izložbu Umjetničke galerije Maribor Skoraj pomlad: 100 let slovenske umetnosti (Gotovo proljeće: 100 godina slovenske umjetnosti), preglednu izložbu sastavljenu od djela iz slovenskih muzejskih i galerijskih zbirki. Pristavčeva djela iz zbirke Umjetničke galerije Maribor uvrštena su i u izbor kiparice Vlaste Zorko 2018. te u izložbu Spekter: 70 let zbirke UGM (Spektar: 70 godina zbirke UGM), otvorenu 2024. godine.

Odabrane publikacije

• Pristavec, Janez; Mileta, Edita. 1994. Janez Pristavec: slike (slovenski i engleski). Umetnostna galerija Maribor. Maribor. OCLC 442579947
• Janez Pristavec: Portret od realizma do slikovnega znaka. Umetnostna galerija Maribor, Maribor, 1998.
• Pristavec, Janez. 2006. Srečanja (slovenski). Mariborska literarna družba. Maribor. ISBN 961-6483-54-4
• Vojko Pogačar, Primož Premzl (ur.): Monografija Društva likovnih umetnikov Maribor ob stoletnici organizirane dejavnosti v okoljih severovzhodne Slovenije. DLUM, Maribor, 2020., ISBN 978-961-91530-9-3 (slovenski).

Vanjske poveznice

• Mrežna stran posvećena Janezu Pristavcu
• Izložbena djelatnost Janeza Pristavca u bazi Raz_ume Moderne galerije
• Janez Pristavec na Zajedničkom poslužitelju