Wolfgang Paul

Izvor: Wikipedija
Wolfgang Paul
Rođenje 10. kolovoza 1913.
Zeithain, Saska, Njemačka
Smrt 7. prosinca 1993.
Bonn, Sjeverna Rajna-Vestfalija, Njemačka
Državljanstvo Nijemac
Polje Fizika
Institucija Sveučilište u Bonnu
Sveučilište u Kielu
CERN u Ženevi
Alma mater Tehničko sveučilište u Münchenu
Tehničko sveučilište u Berlinu
Sveučilište u Göttingenu
Poznat po Ionska stupica
Istaknute nagrade Nobelova nagrada za fiziku (1989.)
Portal o životopisima

Wolfgang Paul (Zeithain, Saska, 10. kolovoza 1913. – Bonn, 7. prosinca 1993.), njemački fizičar. Studirao u Münchenu i Berlinu i doktorirao u Kielu (1940.). Radio na Sveučilištu u Göttingenu, a od 1952. bio je sveučilišni profesor u Bonnu i ravnatelj Instituta za fiziku. Od 1959. radio je u CERN-u u Ženevi, gdje je bio i ravnatelj Odjela za nuklearnu fiziku (od 1964. do 1967.). Od 1981. bio je ponovno profesor u Bonnu. Razvio je tehniku za hvatanje električki nabijenih čestica (1950.) koja se i danas koristi za istraživanje iona, razvio je leće za molekularne snopove (1965.), radio je na magnetskim prstenovima za pohranu sporih neutrona. Za konstrukciju i razvoj ionske stupice dobio je, s N. F. Ramseyem i H. G. Dehmeltom, Nobelovu nagradu za fiziku 1989.[1]

Ionska stupica[uredi | uredi kôd]

Linearna ionska stupica koja se koristi u masenoj spektrometriji.

Ionska stupica je uređaj kojim se ioni mogu zadržati u određenom prostoru unutar elektromagnetskog polja. Vrijeme zadržavanja, prema vrsti i namjeni stupice, može varirati od nekoliko sekundi do više dana. Najvažnija je primjena kao analizatora u masenoj spektrometriji, te kod ionskih pumpi za postizanje visokog i ultravisokog vakuuma do 10–9 Pa.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Paul, Wolfgang, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, preuzeto 27. ožujka 2020.