Za križen

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Procesija Za križen na otoku Hvaru

UNESCO logo.svg UNESCO – Nematerijalna svjetska baština
Procesija Za križen na otoku Hvaru
Flag of Croatia.svg Hrvatska
Regija: Europa i Sjeverna Amerika
Godina upisa: 2009.
ID: 00242
Ugroženost: -
Poveznica: UNESCO
Oltar hvarske katedrale u kojoj se čuva raspelo Svetog križića
Hvarska procesija

Za križen je naziv za tradicionalnu noćnu procesiju koja se već nekoliko stoljeća svaki Veliki četvrtak organizira na otoku Hvaru.

Procesija je jedinstveni obred osobite pobožnosti te izraz vjerskog i kulturnog identiteta stanovnika središnjeg dijela otoka Hvara, koji se u neprekinutom nizu odvija pet stoljeća. Iznimna je i po svom trajanju (tijekom 8 sati prođe se 25 kilometara) i po naglašenom pasionskom sadržaju, pripremaju je i provode bratovštine, odnosno zajednice hvarskih vjernika u čiju je povijest i život križ duboko upisan. Okosnica procesije je Gospin plač, osmerački pasionski tekst iz 15. stoljeća kojeg u formi glazbenog dijaloga pjevaju izabrani pjevači, kantaduri.[1]

Opis[uredi VE | uredi]

Procesija Za križen svake godine započinje točno u 22 sata tako što šest procesija istovremeno kreću iz šest župnih crkava središnjeg dijela otoka, u mjestima Vrbanj, Vrboska, Jelsa, Pitve, Vrisnik i Svirče. Svaka procesija se vrti u tom velikom krugu, da bi se u 7 sati ujutro vratila u svoje polazište.

Svaku procesiju predvodi križonoša koji nosi križ. Uloga križonoše znači iznimno veliku čast na otoku, pa je on već unaprijed određen i po više od 20 godina. Križonoša ide u pratnji pomoćnika, dva pratitelja koji nose velike svijećnjake, dva glavna pjevača i više odgovarača koji pjevaju "Gospin plač". Svi su oni obučeni u svečana odijela - bijele bratimske tunike. Po brojnosti, najveća je jelšanska procesija, a hodočasnika zna biti više od tisuću. Jelšanska je posebna i po običaju da križonoša zadnjih 100 metara puta pretrči.

Prolazeći kroz svako od 6 mjesta obuhvaćena procesijom, sudionici procesije iskazuju pobožnosti u svakoj od crkava na putu. Župnik u svakoj od crkava blagoslivlja križonošu i ohrabruje ga, a pjevači otpjevaju Gospin plač te se nastavlja hod. Procesije se ne smiju susresti te kako se ne bi susreli, pažljivo koordiniraju kretanje svake od procesija.

Tijekom puta, hodočasnici mole i pjevaju, a posebno je dojmljiv pjev "Gospinog plača" u izvornom obliku. Zanimljivo je da ga svaka procesija pjeva na svoj način. Na Veliki petak, ovih 6 mjesta opusti, dok se pobožni puk odmara od naporne noći. Tek u popodnevnim satima, mjesta živnu, kada mještani odlaze sudjelovati u pobožnostima Velikog tjedna.

Povijest procesije[uredi VE | uredi]

Nastanak procesije se veže uz raspelo Svetog križića, koje se od 1510. godine čuva u hvarskoj katedrali. Prema zapisima u arhivu, križić je 1510. bio na čuvanju u kući Nikole Bevilaque. U vrijeme nemira između pučana i plemića, 6. veljače 1510., križić je prokrvario. Tada na Hvaru počinje intenzivno štovanje križa. [2]

Prvi pismeni zapis o procesiji datira od 16. veljače 1658. godine.

Godine 2009. tradicija procesije Za križen je upisana na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u Europi.[3]

Izvori[uredi VE | uredi]

Poveznice[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]