Zagoričani

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Crkva u Zagoričanima

Zagoričani, Zagoričeni ili Zagoričane (danas, grčki Vasiliada/Βασιλειάδα), selo u Kosturskom kraju u Egejskoj Makedoniji, smješteno na južnim padinama planine Vrbica (dio Viča), na nadmorskoj visini od 867 metara.

Povijest[uredi VE | uredi]

Zagoričani poslije Ilindanskog ustanka 1903.

Prema podacima iz otomanskih registra, selo je postojalo u 15. stoljeću.[1] U 19. stoljeću Zagoričani je jedan iz glavnih centara bugarskog preporoda u Egejskoj Makedoniji i zato je osvojio nadimak "Mala Sofija"[2][3] Godine 1869. u Zagoričanima je otvorena bugarska škola.[4] 1889. godine Stjepan Verković opisuje Zagoričane kao mali bugarski gradić sa 350 kuća i 480 porodičnih parova.[5] 1900. bugarski znanstvenik Vasil K'nčov u svojoj knjizi ”Makedonija, etnografija i statistika” spominje 3 300 stanovnika, Bugara.[6]

Tijekom Ilindeskog-Preobraženskog ustanaka Zagoričani su spaljeni od Turaka, a ubijeno je oko 150 ljudi.[7] Dana 25. ožujka 1905 godine grčke čete (oko 300 ljudi) napali su Zagoričane, te izvršili pokolj nad 78 stanovnika. [8] Poslije pokolja, selo je počelo postepeno nazadovati. Tada i uglavnom poslije Balkanskih ratova većina Bugara u Zagoričanima bili su prinuđeni potražiti spas u Bugarskoj.

Godine 1913., selo Zagoričani je pripalo Grčkoj. 1927. godine selo je dobilo ime Vasilias u čast biskupa Vasilia, rođen u Zagoričanima. Popisom iz 1928. u selu je evidentirano 735 stanovnika, od kojih 72 grčke izbeglice iz Anatolije. Grčki policijski izveštaj travnja 1940. označava Vasilias zajedno sa selima Ekši Su, Mokreni i Buf kao jedno od mjesta sa nejvećom koncentacijom probugarskog stanovništva.[9]

Tijekom Drugog svjetskog rata dio stanovnika sela je sudjelovao u oružanoj organizaciji Bugara u Egejskoj Makedoniji "Ohrana". [10] Selo je nastradalo u Grčkom građanskom ratu. U ratu su ubijena 62 stanovnika, a mnogo više ih emigrira.[11]

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Гандев, Христо. „Българската народност през XV век. Демографско и етнографско изследване“, Наука и Изкуство, II изд., София, 1989.
  2. Report on the Macedonian Movement in Area Florina 1944. (By Capt. P. H. Evans, Force 133)
  3. Шклифов, Благой. Костурският говор. София, 1973, стр. 149-150.
  4. Ванчев, Йордан. Новобългарската просвета в Македония през Възраждането, София, 1982, стр. 84-100., Кайчев, Наум. Българската църква и просвета в Костурско (1900-1912), Македонски преглед, година ХІV, 1991, № 3, с. 93
  5. Верковичъ, Стефан. И. Топографическо-этнографическiй очеркъ Македонiи, Санкт Петербург, 1889, стр.145-146.
  6. Васил Кънчов. „Македония. Етнография и статистика“. София, 1900, стр. 265.
  7. A report of the leaders of the Ilinden Uprising in the Kostour region sent to all foreign consulates in Bitolya, August 30th (old style), 1903, in: Macedonia - Documents and Materials, Sofia 1978, Васил Чекаларов, Дневник 1901-1903 година, Ива Бурилкова, Цочо Билярски, ИК „Синева” София, 2001, стр.294.
  8. Силянов, Христо. Освободителнитѣ борби на Македония, том II, с. 208-208, Brailsford, Henri N. Macedonia: Its races and their future, London, 1906. p. 216-218,
  9. A letter from the Prefect of the Gendarmerie Headquarters in the town of Lerin to the stations in the region with instructions for the Bulgarian population, April 8th, 1940, in: Macedonia - Documents and Materials, Sofia 1978
  10. Добрин Мичев. Българското национално дело в Югозападна Македония (1941 – 1944 г.)
  11. Mapping Migration in Kastoria, Macedonia. Vasileiada.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]