Zaha Hadid

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Zaha Hadid
high-tech arhitektura
dekonstruktivistička arhitektura
Rođenje 31. listopada 1950.
Bagdad, Irak
Smrt 31. ožujka 2016.
Miami, SAD
Nacionalnost britansko
Vrsta umjetnosti arhitektura, dizajn
Praksa Američko sveučilište u Bejrutu
Architectural Association School of Architecture, London
Zaha Hadid Architects
Utjecali Richard Rogers, Rem Koolhaas
Poznata djela MAXXI
Središnja zgrada BMW-a
Most-paviljon
London Aquatics Centre
Nagrade Pritzkerova nagrada (2004.)
Nagrada Praemium Imperiale (2009.)
Nagrada Stirling (2010. i 2011.)
Portal o životopisima

Dame Zaha Mohammad Hadid (arapski: زها حديد‎ Zahā Ḥadīd) (Bagdad, 31. listopada 1950. - Miami, 31. ožujka 2016.)[1] bila je ugledna britanska arhitektica i dizajnerica iračkog podrijetla. Dobitnica je Pritzkerove nagrade 2004. godine, najprestižnije nagrade za arhitekturu na svijetu, i time je nakon niza dobitnika nagrada dodijeljena dobitnici.

Središnja zgrada BMW-a u Leipzigu (2006.)

Životopis[uredi VE | uredi]

Most-paviljon u Zaragozi (2008.)

Zaha Hadid je rođena u Bagdadu 1950. god., u vrijeme progresivnog razmišljanja na Bliskom istoku, kad je modernizam smatran glamurom. Odrasla je u jednoj od prvih Bauhausom nadahnutim bagdadskim kućama.[2]

Gospođa Hadid je najprije bila student matematike na Američkom sveučilištu u Bejrutu, ali se onda preselila u London na studij arhitekture Škole arhitektonskog udruženja (Architectural Association School), gdje je upoznala Rema Koolhaasa, Elia Zenghelisoma i Bernarda Tschumija, vodeće arhitekte eksperimentalne europske arhitekture. Njezin utjecaj na druge je počeo veoma rano, već s objavljivanjem svojih neizvedenih projekata, kao što je Cardiffska opera (Cardiff Bay Opera House, 1994).

Sada državljanka Ujedinjenog Kraljevstva, gospođa Hadid djeluje u Europi, Aziji i Bliskom istoku. U Guggenheim muzeju u New Yorku 2008. god. predstavila je svoju prvu veliku retrospektivu.[2]

Umrla u 65. godini života od srčanog udara.

Djela[uredi VE | uredi]

Skijaška skakaonica Bergisel, Innsbruck, (2002.)

Njezina arhitektura se odlikuje „snažnim futurističkim linijama zakrivljenih i izduženih formi”[2] s „više perspektivnih točaka i iscjepkane geometrije, čime se priziva kaos modernog života”.[3]

Njezina prva zgrada u Sjedinjenim Američkim Državama, Rosenthal Centar za suvremenu umjetnost u Cincinnatiju, doživjela je nedvojbenu podršku kritike i popularnost. Tada su joj povjereni veliki projekti, uključujući i Središnju zgradu BMW-a u Leipzigu, Phaeno Science Center-a u Wolfsburgu (Njemačka); MAXXI - Nacionalni centar za suvremenu umjetnost u Rimu, te Kolodvora brze željeznice u Napulju (Italija). Od posljednjih projekata ističu se Opera u Guangzhou (Kina) iz 2010. i London Aquatics Centre za XXX. Olimpijske igre - London 2012.

Odabrani projekti[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. www.notablebiographies.com – Zaha Hadid Biography, pristupljeno 19. listopada 2015. (engl.)
  2. 2,0 2,1 2,2 Zaha Hadid, Times Topics, The New York Times, 23. siječnja 2008. (engl.) Preuzeto 6. veljače 2013.
  3. [Zaha Hadid], Design Museum (19. srpnja – 25. studenog 2007.) (engl.) Preuzeto 6. veljače 2013.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Zaha Hadid