Zapadnoslavonski dijalekt

Ovaj je članak dio niza o; kajkavskom narječju hrvatskoga jezika;
	Osobine fonologija; leksik; morfologija;
	Dijalekti zagorsko-međimurski; turopoljsko-posavski; križevačko-podravski; prigorski; donjosutlanski; goranski; †zapadnoslavonski;
	Književnost kajkavski književni jezik;

uredi

Zapadnoslavonski dijalekt je rubni kajkavski dijalekt koji je (gotovo) izumro pred turskim osvajanjima, a koji se nalazio oko Međurića i Kraljeve Velike u zapadnoj Slavoniji. Vjeruje se su da govori Hedešina i Homoka u Mađarskoj (okolica Šoprona) izišli iz tog dijalekta.^[2] U ta dva sela je prisutan sustav od 6 samoglasnika (uz uobičajenih hrvatskih 5, javlja se i ä) na naglašenim pozicijama te 4 (i, u, a i ä) u Hedešinu, odnosno 5 (i, u, a, ä i o) u Homoku, uz marginalno javljanje slogotvornog r, te ü i ö.

Izvori[uredi | uredi kôd]

↑ Iva Lukežić: Zajednička povijest hrvatskih narječja 1. Fonologija, Hrvatska sveučilišna naklada, Filozofski fakultet u Rijeci, Katedra čakavskoga sabora Grobnišćine, Zagreb - Rijeka - Čavle, 2012.
↑ Peter Houtzagers: O razvitku govora Hedešina i Homoka, Kajkavci Vedešina i Umoka, Zbornik radova regionalne konferencije "Kajkavci med gradiščanskimi hrvati", 15-36, Budapest

[Lukežić-1] Iva Lukežić: Zajednička povijest hrvatskih narječja 1. Fonologija, Hrvatska sveučilišna naklada, Filozofski fakultet u Rijeci, Katedra čakavskoga sabora Grobnišćine, Zagreb - Rijeka - Čavle, 2012.

[2] Peter Houtzagers: O razvitku govora Hedešina i Homoka, Kajkavci Vedešina i Umoka, Zbornik radova regionalne konferencije "Kajkavci med gradiščanskimi hrvati", 15-36, Budapest

[1]

[2]