Prijeđi na sadržaj

Zaporna spojka

Izvor: Wikipedija
Zaporna spojka: 1. ustavljač i 2. palac postavljena na 3. uporište ili podlogu.
Zaporna spojka (van Anden, 1869.).

Zaporna spojka ili slobodnookretljiva spojka s ustavljačem i palcima je spojka koja se uglavnom upotrebljava samo tamo gdje se prenose mali zakretni momenti (na primjer kod mehaničkih satova). Nedostatak ovih spojki jesu razmjerno veliki prazni hod i udarno uključenje.

Slobodnookretljiva spojka

[uredi | uredi kôd]

Slobodnookretljiva spojka ili jednosmjerna spojka (često poznata pod nazivom "spojka slobodnog hoda") je vrsta spojke koja uključuje vođeni dio samo u jednom smjeru vrtnje (rotacije). U drugom ona ga isključuje, a isto tako i kad vođeni dio pretiče vodeći. Zbog toga ove spojke djeluju u jednom smjeru vrtnje kao kočnice, a u suprotnom kao slobodnookretljivi dijelovi. Neke od tih spojka obavljaju opisanu ulogu trenjem među dijelovima, a druge to čine oblikom (ustavljačem i palcima).[1] Zadatak ovih spojki je onemogućavanje prenošenja momenta uvijanja (torzije) u neželjenom smjeru ili da omogući automatsko isključenje mehanizma u trenutku promjene smjera okretanja. Po načinu ostvarivanja veze jednosmjerne spojke se dijele na: kandžaste, zupčaste i tarne. Jednosmjerne spojke se dijele na uzdužne (aksijalne) i poprečne (radijalne).[2]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. "Tehnička enciklopedija" (Elementi strojeva (strojni dijelovi)), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.
  2. "Spojke u mehatronici", Tomislav Lukčić, diplomski rad, Visoka tehnička škola u Bjelovaru, 2017.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Zaporna spojka