Prijeđi na sadržaj

Zatajenje srca

Izvor: Wikipedija
Zatajenje srca
Kronično zatajenje srca, kongestivno zatajenje srca,[1][2][3] srčana dekompenzacija
Znakovi i simptomi teškog zatajenja srca
SpecijalizacijaKardiologija
SimptomiPoteškoće s disanjem, osjećaj umora, oticanje nogu[4]
TrajanjeObično doživotno
VrsteAkutno dekompenzirano zatajivanje srca (simpatički akutni plućni edem)[5]
UzrociSrčani udar, visoki krvni tlak, abnormalni srčani ritam, pretjeran unos alkohola, infekcija, oštećenje srca[4][6]
Rizični faktoriPušenje, sedentarni način života
Dijagnostička metodaEhokardiogram[7]
Diferencijalna dijagnozaZatajenje bubrega, bolest štitnjače, bolest jetre, anemija, pretilost[8]
LijekoviDiuretici, lijekovi za srce[7][9]
Učestalost40 milijuna (2015.),[10] 1 – 2 % odraslih (razvijene zemlje)[6][11]
Smrtni slučajevi35 % (rizik za smrt u prvoj godini)[4]

Zatajenje srca (ZS), također poznato kao kongestivno zatajenje srca (KZS), stanje je u kojemu srce ne uspijeva pumpati dovoljno krvi za zadovoljavanje potreba tijela.[12][13] Znakovi i simptomi zatajenja srca obično uključuju poteškoće s disanjem, pretjerani umor i oticanje nogu.[4] Poteškoće s disanjem obično se pogoršavaju tijekom vježbanja ili ležanja te može probuditi osobu noću.[4] Ograničena sposobnost za vježbu također je uobičajena značajka.[14] Bol u prsima, uključujući anginu, obično se ne javlja zbog zatajenja srca.[15]

Česti uzroci zatajenja srca uključuju koronarnu bolest srca, uključujući prethodni infarkt miokarda (srčani udar), visoki krvni tlak, fibrilaciju atrija, bolest srčanih zalistaka, prekomjernu konzumaciju alkohola, infekciju i kardiomiopatiju nepoznatog uzroka.[4][6] Ta medicinska stanja uzrokuju zatajenje srca promjenom njegove strukture ili funkcije.[4] Dva tipa zatajenja lijeve klijetke – zatajenje srca sa smanjenom ejekcijskom frakcijom (HFrEF) i zatajenje srca s očuvanom ejekcijskom frakcijom (HFpEF) – razlikuju se po tome je li pogođena sposobnost lijeve klijetke da se kontrahira ili opusti.[4] Težina zatajenja srca ocjenjuje se prema težini simptoma pri fizičkoj aktivnosti.[8] Zatajenje srca nije isto što i srčani udar (u kojem dio srčanog mišića odumire) ili srčani zastoj (u kojem protok krvi potpuno prestaje).[16][17] Druge bolesti koje mogu imati simptome slične zatajenju srca uključuju pretilost, zatajenje bubrega, probleme s jetrom, anemiju i bolesti štitnjače.[8] Dijagnoza se temelji na simptomima, fizikalnim nalazima i ehokardiografiji.[7] Krvne pretrage, elektrokardiografija i radiografije prsnog koša mogu biti korisni za utvrđivanje osnovnog uzroka.[7]

Postupak liječenja ovisi o težini i uzroku bolesti.[7] Kod osoba s kroničnim, stabilnim, blagim zatajenjem srca, liječenje se obično sastoji od promjena načina života poput prestanka pušenja, povećanja tjelesne aktivnosti, promjena u prehrani i uporabe lijekova.[9][18] Kod osoba sa zatajenjem srca zbog disfunkcije lijeve klijetke preporučuju se inhibitori enzima za pretvorbu angiotenzina, blokatori receptora angiotenzina ili sakubitril/valsartan zajedno s beta blokatorima.[7][19] Za osobe s teškom bolešću mogu se koristiti antagonisti aldosterona ili hidralazin s nitratom.[7] Diuretici su korisni za sprječavanje zadržavanja tekućine i rezultirajuće dispneje.[9] Ponekad, ovisno o uzroku, može se preporučiti ugradnja implantiranog uređaja poput pacemakera ili implantabilnog defibrilatora (ICD-a).[7] U nekim umjerenim ili teškim slučajevima, srčana resinkronizacijska terapija (CRT)[20] ili modulacija srčane kontraktilnosti mogu biti od koristi.[21] U bolesnika s teškom bolešću koja perzistira unatoč svim drugim mjerama, može se preporučiti ventrikularni potporni uređaj (za lijevu, desnu ili obje klijetke) ili katkad transplantacija srca.[9]

Zatajenje srca je često, skupo i potencijalno smrtonosno stanje.[22] Godine 2015. od njega je bolovalo oko 40 milijuna ljudi diljem svijeta.[10] Sveukupno oko 2 % odraslih pate od zatajenja srca,[22] a kod osoba starijih od 65 godina taj se postotak povećava na 6 – 10 %.[6][23] Predviđa se porast učestalosti.[22] Rizik za smrt iznosi oko 35 % u prvoj godini nakon dijagnoze, dok je do druge godine rizik za smrti manji od 10 % za one koji ostanu živi.[4] Ta visina rizika od smrti slična je nekim vrstama raka.[4] U Ujedinjenom Kraljevstvu, zatajenje srca vodi se kao razlog za 5 % hitnih bolničkih prijema.[4] Poznato je od davnina, a spominje se na Ebersovom papirusu oko 1550. g. pr. Kr.[14]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Living Well With Chronic Heart Failure (PDF). Heart Foundation. str. 18. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 22. prosinca 2014. Pristupljeno 25. svibnja 2014.
  2. ↑ Harrison, Richard N.; Daly, Lynda. 2011. A Nurse's Survival Guide to Acute Medical Emergencies (engleski). Elsevier Health Sciences. str. 26. ISBN 978-0-7020-4900-2. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. lipnja 2020. Pristupljeno 25. srpnja 2020.
  3. ↑ Congestive heart failure (CHF) (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 6. travnja 2016. Pristupljeno 12. studenoga 2018.
  4. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 National Clinical Guideline Centre (UK). Kolovoz 2010. Chronic heart failure: National clinical guideline for diagnosis and management in primary and secondary care: Partial update. National Clinical Guideline Centre: 19–24. PMID 22741186. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. travnja 2025. Pristupljeno 6. lipnja 2025.
  5. ↑ Agrawal, N; Kumar, A; Aggarwal, P; Jamshed, N. Prosinac 2016. Sympathetic crashing acute pulmonary edema. Indian journal of critical care medicine : peer-reviewed, official publication of Indian Society of Critical Care Medicine. 20 (12): 719–723. doi:10.4103/0972-5229.195710. PMID 28149030
  6. 1 2 3 4 McMurray JJ, Pfeffer MA. 2005. Heart failure. Lancet. 365 (9474): 1877–89. doi:10.1016/S0140-6736(05)66621-4. PMID 15924986
  7. 1 2 3 4 5 6 7 8 Chronic Heart Failure: National Clinical Guideline for Diagnosis and Management in Primary and Secondary Care: Partial Update. National Clinical Guideline Centre: 34–47. Kolovoz 2010. PMID 22741186
  8. 1 2 3 Chronic Heart Failure: National Clinical Guideline for Diagnosis and Management in Primary and Secondary Care: Partial Update. National Clinical Guideline Centre: 38–70. Kolovoz 2010. PMID 22741186
  9. 1 2 3 4 Chronic Heart Failure: National Clinical Guideline for Diagnosis and Management in Primary and Secondary Care: Partial Update. National Clinical Guideline Centre: 71–153. Kolovoz 2010. PMID 22741186
  10. 1 2 GBD 2015 Disease and Injury Incidence and Prevalence Collaborators. Listopad 2016. Global, regional, and national incidence, prevalence, and years lived with disability for 310 diseases and injuries, 1990-2015: a systematic analysis for the Global Burden of Disease Study 2015. Lancet. 388 (10053): 1545–1602. doi:10.1016/S0140-6736(16)31678-6. PMC 5055577. PMID 27733282
  11. ↑ Ponikowski P, Voors AA, Anker SD, Bueno H, Cleland JG, Coats AJ, i dr. Kolovoz 2016. 2016 ESC Guidelines for the diagnosis and treatment of acute and chronic heart failure: The Task Force for the diagnosis and treatment of acute and chronic heart failure of the European Society of Cardiology (ESC). Developed with the special contribution of the Heart Failure Association (HFA) of the ESC (PDF). European Journal of Heart Failure (Review). 18 (8): 891–975. doi:10.1002/ejhf.592. PMID 27207191. Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 14. lipnja 2020. Pristupljeno 25. srpnja 2020.
  12. ↑ Heart failure. Health Information. Mayo Clinic. 23. prosinca 2009. DS00061. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. siječnja 2010.
  13. ↑ Definition of Heart failure. Medical Dictionary. MedicineNet. 27. travnja 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. prosinca 2011.
  14. 1 2 McDonagh, Theresa A. 2011. Oxford textbook of heart failure. Oxford University Press. Oxford. str. 3. ISBN 978-0-19-957772-9. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. srpnja 2020. Pristupljeno 25. srpnja 2020.
  15. ↑ O'Connor, Christopher M. 2005. Managing Acute Decompensated Heart Failure a Clinician's Guide to Diagnosis and Treatment. Informa Healthcare. London. str. 572. ISBN 978-0-203-42134-5. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. srpnja 2020. Pristupljeno 25. srpnja 2020.
  16. ↑ Willard & Spackman's occupational therapy. Wolters Kluwer Health/Lippincott Williams & Wilkins. Philadelphia. 2014. str. 1124. ISBN 978-1-4511-1080-7. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. srpnja 2020. Pristupljeno 25. srpnja 2020.
  17. ↑ The Cardiac Care Unit Survival Guide. Lippincott Williams & Wilkins. 2012. str. 98. ISBN 978-1-4511-7746-6. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. srpnja 2020. Pristupljeno 25. srpnja 2020.
  18. ↑ Long L, Mordi IR, Bridges C, Sagar VA, Davies EJ, Coats AJ, i dr. Siječanj 2019. Exercise-based cardiac rehabilitation for adults with heart failure. The Cochrane Database of Systematic Reviews. 1: CD003331. doi:10.1002/14651858.CD003331.pub5. PMC 6492482. PMID 30695817
  19. ↑ Yancy CW, Jessup M, Bozkurt B, Butler J, Casey DE, Colvin MM, i dr. Rujan 2016. 2016 ACC/AHA/HFSA Focused Update on New Pharmacological Therapy for Heart Failure: An Update of the 2013 ACCF/AHA Guideline for the Management of Heart Failure: A Report of the American College of Cardiology/American Heart Association Task Force on Clinical Practice Guidelines and the Heart Failure Society of America. Circulation. 134 (13): e282–93. doi:10.1161/CIR.0000000000000435. PMID 27208050
  20. ↑ Tracy CM, Epstein AE, Darbar D, DiMarco JP, Dunbar SB, Estes NA, i dr. Listopad 2012. 2012 ACCF/AHA/HRS focused update of the 2008 guidelines for device-based therapy of cardiac rhythm abnormalities: a report of the American College of Cardiology Foundation/American Heart Association Task Force on Practice Guidelines and the Heart Rhythm Society. [corrected]. Circulation. 126 (14): 1784–800. doi:10.1161/CIR.0b013e3182618569. PMID 22965336
  21. ↑ Kuck KH, Bordachar P, Borggrefe M, Boriani G, Burri H, Leyva F, i dr. Siječanj 2014. New devices in heart failure: an European Heart Rhythm Association report: developed by the European Heart Rhythm Association; endorsed by the Heart Failure Association. Europace. 16 (1): 109–28. doi:10.1093/europace/eut311. PMID 24265466
  22. 1 2 3 Metra M, Teerlink JR. Listopad 2017. Heart failure. Lancet. 390 (10106): 1981–1995. doi:10.1016/S0140-6736(17)31071-1. PMID 28460827
  23. ↑ Dickstein K, Cohen-Solal A, Filippatos G, McMurray JJ, Ponikowski P, Poole-Wilson PA, i dr. Listopad 2008. ESC Guidelines for the diagnosis and treatment of acute and chronic heart failure 2008: the Task Force for the Diagnosis and Treatment of Acute and Chronic Heart Failure 2008 of the European Society of Cardiology. Developed in collaboration with the Heart Failure Association of the ESC (HFA) and endorsed by the European Society of Intensive Care Medicine (ESICM). European Heart Journal. 29 (19): 2388–442. doi:10.1093/eurheartj/ehn309. PMID 18799522
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Zatajenje_srca&oldid=7323510"