Zemljopis Turske
Zemljopis Turske
| |
|---|---|
.svg) | |
| Kontinent | Europa/Azija |
| Regija | Anatolija, Mediteran |
| Koordinate | |
| Površina | 783,562 km2 (36. po veličini) |
| - kopno | 98 % |
| - voda | 2 % |
| Granice |  Armenija (268 km)  Iran (499 km)  Gruzija (252 km)  Bugarska (240 km)  Grčka (206 km)  Azerbajdžan (9 km)  Irak (352 km)  Sirija (822 km)
|
| Najviša točka | Ararat (5137 m) |
| Najniža točka | Sredozemno more (0 m) |
| Najduža rijeka | Kizil (1350 km) |
| Najveće jezero | Van (3,755 km2) |
Turska ima oblik približno pravokutnoga poluotoka, koji premošćuje jugoistočnu Europu i Aziju. Trakija, europski dio Turske obuhvaća 3% zemlje i 10% njenog stanovništva. Trakiju od Male Azije, azijskog dijela Turske, odvajaju Bospor, Mramorno more i Dardaneli.
Turske regije su sedam zemljopisnih regija. To nisu administrativno-političke regije. Ta podjela je ustanovljena na Prvom nacionalnom kongresu turskih geografa 1941.,[1] na kojoj su se turski geografi dogovorili podjelu zemlje na 7 regija (turski: Bölge) i 21 podregiju (turski: Bölüm). Ta podjela napravljena je na temelju zemljopisnih, demografskih i ekonomskih razlika koje postoje među njima.
Granice Turske s Grčkom - 206 kilometara i Bugarskom - 240 kilometara - bile su utvrđene Carigradskim ugovorom (1913.), a kasnije potvrđene Lausannskim ugovorom 1923.[2] Moskovski ugovor 1921. i Ugovor iz Karsa sa Sovjetskim Savezom[3] definira trenutne granice Turske s Armenijom (268 kilometara), Azerbejdžanom (9 kilometara) i Gruzijom (252 kilometara). Iranska granica od 499 kilometara prvi je put prihvaćena ugovorom iz Kasr-ı Şirina 1639. godine i potvrđena 1937. godine.[4] Uz izuzetak Mosula, Turska je Lausannskim ugovorom 1923. godine ustupila područja današnjeg Iraka i Sirije. Turska je 1926. ustupila Mosul Ujedinjenom Kraljevstvu u zamjenu za 10% prihoda od nafte od Mosula tijekom 25 godina. Sirija ne priznaje svoju granicu s Turskom zbog spora oko pokrajine Hatay 1939. godine, nakon referenduma koji je pogodovao pripajanju pokrajine s Turskom.
Raznoliki krajolici Turske rezultat su širokog spektra tektonskih procesa, koji su oblikovali Anadoliju milijunima godina i traju i danas, što dokazuju česti zemljotresi i povremene vulkanske erupcije. Osim relativno malog dijela svog teritorija uz sirijsku granicu koji je nastavak Arapske platforme, Turska je geološki dio velikog pojasa alpsko-himalajskoga lanca, koji se proteže od Atlantskog oceana do planina Himalaja.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Ali Yiğit, "Geçmişten Günümüze Türkiye'yi Bölgelere Ayıran Çalışmalar ve Yapılması Gerekenler", Ankara Üniversitesi Türkiye Coğrafyası Araştırma ve Uygulama Merkezi, IV. Ulural Coğrafya Sempozyumu, "Avrupa Birliği Sürecindeki Türkiye'de Bölgesel Farklılıklar", str. 34-35. Arhivirana inačica izvorne stranice od 31. ožujka 2012. (Wayback Machine)
- ↑ Finkel, Andrew, and Nukhet Sirman, eds. Turkish State, Turkish Society. New York: Routledge, 1990.
- ↑ Lewis, Geoffrey. Modern Turkey. New York: Praeger, 1974.
- ↑ Shaw, Stanford J., and Ezel Kural Shaw. History of the Ottoman Empire and Modern Turkey. (2 vols.) Cambridge: Cambridge University Press, 1976.
| ||||||||||||||
| ||||||||||||||