Zemljopis općine Radoboja

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Radoboj
Radoboj.gif
Radoboj na karti Hrvatska
Radoboj
Radoboj
Radoboj na zemljovidu Hrvatske
Koordinate: 46°10′N 15°55′E / 46.16°N 15.92°E / 46.16; 15.92
Županija Krapinsko-zagorska
Načelnik općine Anđelko Topolovec
Naselja u sastavu općine Radoboj, Bregi Radobojski, Gorjani Sutinski, Gornja Šemnica, Jazvine, Kraljevec Radobojski, Kraljevec Šemnički, Orehovec Radobojski, Strahinje Radobojsko
Površina 32 km2
Stanovništvo (2001.) 3.513
Poštanski broj 49232 Radoboj [1]

Općina Radoboj smještena je u sredini krajnjeg dijela Krapinsko-zagorske županije i zauzima 3% njezine površine. Graniči s Krapinom i poćinama Jesenje, Novi Golubovec i Mihovljan. Njome prolaze dva cestovna pravca: Krapina-Radoboj-Šemnica Gornja-Novi Golubovec i Krapina.Radoboj-Šemnica Gornja-Šemnica Donja-Sveti Križ Začretje-Zagreb. Radoboj s Krapinom prometno povezuje i županijska cesta preko Trškog Vrha. Općina Radoboj zauzima područje od 32 četvorna kilometra na kojima živi 3513 stanovnika u 1014 domaćinstava. Pod općinu Radoboj spadaju naselja Radoboj, Bregi Radobojski, Gorjani Sutinski, Gornja Šemnica, Jazvine, Kraljevec Radobojski, Kraljevec Šemnički, Orehovec Radobojski, Strahinje Radobojsko. Općinsko područje zadovoljavajuće je pokriveno energetskim izvorima, telefonskom mrežom i plinskim priključcima. Pitke vode ima dovoljno i visoke je čistoće i kvalitete. općinom prolazi 20-tak kilometara županijskih i državnih cesta. U prometnu infrastrukturu se ubraja i 50 kilometara tzv. nerazvrstanih asfaltiranih putova, koji sva naselja spajaju s glavnim prometnicama. Cijelo područje općine gravitira području Zagreba i Zagrebačkoj makroregiji, ali industrijski pripada Gornjopodravsko-međimurskoj industrijskoj regiji.

Dragutin Hirc, poznati hrvatski zemljopisac i prirodoslovac, opisao je radobojski kraj u knjizi Lice naše domovine:

Wikicitati „ Područje planinskih ogranaka odlikuje se dolovima veoma nepravilna oblika, a za razlog tomu je osobito djelovanje nutarnjih sila Zemlje. Isponi, naime, podignuti djelovanjem vulkaničke snage i nabiranjem slojeva kore, u svim smjerovima vjetrule su porazmješteni, a tekućice, koje poglavno stvaraju dolove, nisu još svladale otpor uzvisina, koje im otklanjaju i tako vijugaste dolove izrađuju. Time se osobito ističe Strugača kod Sutinskoga, koja u sredini niskog humlja strši kao posebna gora. Da je u zvezi s trupom Strahinjčice, dokazuje nam njen paralelni smjer, a blizina Sutinskih toplica sjeća nas vulkaničkih sila, koje su tu djelovale. još jače su pako te sile djelovale u trupu ovoga Gorja, te nam Radoboj s naslagama sumpora daje za to obilno dokaza. Uzani klanci koji cijepaju trup Strahinjčice, nastali su također djelovanjem vulkaničke snage. Od starih slojeva sastavljeni trup Strahinjčice krije veliko boilje korisnih ruda, a na svjetski glas, su izašli majdani sumpora u Radoboju. Ne baš zato, što obiluju sumporom - danas su napušteni - već radi dragocjenih okamina. U laporastim naslagama koje leže kao listovi knjige, nalazi se bogatstvo okamina, kojima je znanstvena vrijednost upravo neprocjenjiva. Iz napomenutog se razabire da se razdioba na ortografičke (planinske) skupine ne osniva jedino na površinskim brazdama tla; na dolovima, koje je voda izdubila, već na pukotinama, koje duboko u zemlju sežu. Poradi gibanja zemaljske kore pojedini su joj komadi uzdignuti, drugi su propali, pukotinama porasijepani, a te se pukotine - sežući do površine tla - ukazuju u obliku dolova, po kojima gorje u pojedine skupine dijelimo. Takvih tektoničkih dolova, kako se u znanosti nazivaju za razliku od erozivnih, koje je voda izdubila, imade u Zagorju dosti. Svugdje, gdje vulkaničke kami nađemo, ili gdje toplih ima izvora, treba točno paziti, je li dol nastao izjedanjem tekućice ili se razvio iz pukotine zemaljske kore. Pojedine skupine ogranaka imaju vijugasta tlocrta dolova dosta nepravilan oblik. Krapinsko humlje zaprema trokut između Krapinice i njena lijeva pritoka Radobojskog potoka, a k sjeveru ga ograđuje južni lanac Strahinjčice s Ćukom. K istoku mu se pribija Radobojsko humlje, koje se od poprečne pukotine između Ćuka i Gorjanskog vrha više kao valovita ravan nego kao pobrđe spušta prema jugu. Spomenuta pukotina, koja je kao nožem zasječena, trag je silnoga djelovanja "nutarnjih sila zemlje", koje su jednim mahom ovaj kraj pretvorile u silno groblje neborjenih bića. [2]
()

Nadmorska visina[uredi VE | uredi]

Karta općine Radoboj

Glavni visinski predjeli koji okružuju općinu Radoboj jesu:

  • Sredinšnja kosa - vrh Strahinjčica Goleš (847m)
  • Južna sporedna koda - vrhovi Ćuk (446m) i Gorjanski vrh (544m)
  • Sjeverna sporedna kosa - vrh Brdo (543m)

Visinski predjeli koji samo dijelom okružuju općinu jesu:

  • Krapinsko Humlje - vrh Trški vrh (288m)
  • Radobojsko humlje - vrh Jurovčak (302m)
  • Mihovljansko humlje - vrhovi Ferkuljevec (287m), Strugača (414m), Veternički vrh (511m)

Reljef i vegetacija[uredi VE | uredi]

Jugozapadni dijelovi Strahinjćice u općini Radoboj

Strahinjčica, koja dominira sjevernim dijelom općine Radoboj, uglavnom je pokrivena visokim raslinjem šuma hrasta, bukve i graba - većim dijelom zbog gospodarske namjene. Gospodarska jedinica Strahinjčica - Trnovec pripada pojasu gorskih i pretplaninskih bjelogoričnih i crnogoričnih šuma panonskog sektora provincije eurosibirske - sjevernoameričke regije. Glavno obilježje takvog biljnogeografskog položaja je izražena visinska zavalnost vegetacije. Ovdje su prisutne dvije zone: niži položaji pripadaju klimazonskoj zajednici hrasta kitnjaka i običnoga graba, a višij klimatskoj zoni bukovih šuma. Šumskim područjima gospodare Šumarije Krapina i Zlatar.

Gorski dio Strahinjčice predstavlja križanje predalpskog prostora, dinarskog i panonskog prostora. Karakteristične biljne zajednice na križanjima triju prostora različitih geografskih obilježja su jela i bukva, mjestimice s gorskim javorom i bijelim jasenom, a u nižim položajima i lipom, hrastom kitnjakom, običnim grabom i kruškom. Područje obiluje i botaničkim raritetima: kalničkom šašikom, vrapčjim sjemenom i raznim vrstama žednjaka.

Budući da Strahinjčica ulazi u površine triju općina, Radobojci su je zvali Radobojska gora, Krapinjani Krapinska gora, a Jesenjanci Gora jesenjanska. Ti nazivi zadržali su se do polovice 20. stoljeća, kada se počinje zvati samo Strahinjčicom, koja se prostire na područja opčine Radoboj, općine Jesenje te grada Krapine.

Biljni svijet na području općine jeidinstven je i bogato zastupljen, ali slabo proučen i opisan. Prvi tko je opisao biljni svijet ovoga područja bio je mladi Ljudevit Gaj početkom 19. stoljeća u maloj knjižici, još kao đak u Franjevačkom samostanu u Krapini. Njegovom knjižicom su se dugo vremena služili šumari i stručnjaci koji su proučavali bilje na području Hrvatskog zagorja.

Poznata hrvatska botaničarka dr. sci. Ljerka Regula Bevilacque, znanstvenice koja je Strahinjčicu sveobuhvatno obradila i opisala drveče i zeljasto bilje. Svoju doktorsku disertaciju pod nazivom Biljni pokrov Strahinjčice u Hrvatskom zagorju, dr. sci. Ljerka Regula Bevilacqua, dugogodišnja upraviteljica Botaničkoga vrta u Zagrebu predala je Skupštini općine Krapina, a taj je rad, za koji je dobila Povelju grada Krapine, pohranjen u Gradskoj knjižnici. Iz spomenutog rada se saznaje da je na Strahinjčici i u njezinoj bližoj okolici (Radoboju, Šušelj Bregu i Krapini) ranije bilo pozanto 663 taksona (vrsta nižih sistematskih kategorija pripadnosti). Osim toga, novim istraživanjima utvrđeno ih je još 422, tako da danas flora Strahinjčice broji 1085 taksona višeg bilja. Vegetaciju Strahinjčice sačinjavaju stijena, korovne, ruderalne, močvarne, travnjačke i šumske zajednice. Utvrđene su i detaljno proučene 32 osnovne vegetacijske jedinice (asocijacije), koje se mogu svrstati u 23 sveze, 17 redova i 10 vegetacijskih razreda. U knjizi još doznajemo:

Wikicitati „Vegetacija stijena na području Strahinjčice razvijena je, ali nije upotpunjena biljkama koje čine svezu. Ruderalna i korovna vegetacija obuhvaća ukupno 11 zajednica koje rastu uz rijeku Krapinicu i njezine pritoke, a možemo ih naći i u selima Gornji i Donji Kamenečki te u Radoboju. Močvarna vegetacija zauzima vrlo male površine uz potoke koji imajusvoja izvorišta na padinama Strahinjčice, a tu nalazimo i trvanjačku vegetaciju, koja obuhvaća sedam asocijacija. Šumska vegetacija pokriva najveći dio Strahinjčice i u velikoj je mjeri pod snažnim utjecajem čovjeka - sječe drveća, sakupljanja lišća, intezivne sječe grmlja u hrastovim sastojanama zbog boljeg prirasta hrasta, požara, pošumljavanja. Šume su uglavnom mezofilne, iz reda Fagetalia i termofilne iz reda Quercetalia pubescentis. Bukove šume zauzele su sjevrne obronke, dok je južna strana područje hrasta. Šume su autohtone, sa samo mjestimičnim unesenim kulturama ariša, borovcem, običnom smrekom i crnim borom. Prilikom istraživanja utvrđeno je da nekim asocijacijama nedotaju određene vrste zbog čega je teško odrediti pripadnost određenim grupacijama. Pored toga utvrđene su i dvije nove subasocijacije (podvrste). Na temelju ovih rezultata može se zaključiti da Strahinjčica pripada području između Ilirske provincije eurosibirsko.sjevernoameričke regija s jedne i srednjoeuropske provincije s druge strane, s kojom je i srodnija. [3]
()

Na području općine Radoboj niz je šumskih područja, većih i manjih, a u njima možemo naći, sastojine hrasta kitnjaka i običnog graba, obilam sloj grmlja: glog i lijesku. Od biljnih zajednica i to su: likovac, širokolisna veprina i kurika. Šuma hrasta medunca i crnog graba razvija se na južnim i jugozapadnim strmim obroncima. Vegetacije te zajednice iz doba tercijara sačinjena je iz kromofilnih biljnih vrsta, kao što su u sloju drveća crni jasen, dren, mukinja i krušnica. U prizemnom sloju najbrojnije su biljke submediteranskog i pontskog geoelementa - Sorkatula tinktorija, Geranium sylvatica i C. Pilosa. Pod posebnom zakonskom zaštitom likovac, veprina, alpski jaglac, koji se danas rijetko nalazi, iako je nekada bio najrasprostanjenija biljka na Strahinjčici.

Uz potok Presečinu nalaze se veće gromade crnih vapnenaca u kojima su nađene neke fosilne alge (Dasycladaceae). Zanimljivo je da je to prvi nalaz tih algi u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske [4] Bogata fosilna flora i fauna (magnolije, cimetovac, kamforovac, smokva, lovor, palme, ribe i kukci) poznata je iz radobojskih lapora.

Na nešto nižim padinama Strahinjčice, koje svrstavamo u brdsko-brdovita područja, na predjelima koji nisu iskrčeni, nalazimo šume hrasta kitnjaka i graba, odnosno subasocijacije s bukvom, dok se po rubovima tih šuma zamjećuje bagrem i četinjače. Na pojedinim mikrolokacijama dolina uz potoke nalazimo grupacije bijele vrbe crne johe. Poplavne i podzemne vode utjecale su na formiranje prirodnih staništa šumskih zajednica hrasta lužnjaka, običnog graba, klena, divlje kruške, akacije te pojava bukve. Slojevi grmlja također su bogati: glog, svib, kupina, kalina i šaš.

Klimatologija[uredi VE | uredi]

Na području općine Radoboj nema meterološke stanice, pa za definiranje regionalnoh klimatskih karakteristika služe podatci koji se dobivaju na stanicama u Kostelu i Krapini. Na temelju desetogodišnjih mjerenja došlo se do podataka koji govore da je riječ o subpanonskoj kontinentalnoj klimi humidnih karakteristika: umjereno topla ljeta i kišovite i hladne zime uz učestalost klimatske pojave mraza i magle. Maksimalne padaline su u svibnju, lipnju ili srpnju, odnosno u razdoblju od rujna do listopada, a iznose od 900 do 1100mm. Najniže temperature -8 °C, dok makismalna temperatura u prosjeku iznosi 29,7 °C i bilježi se tijekom srpnja. Maksimalna visina snježnog pokrivača ikada iznosila je 97 cm, a visina snijega od 30 cm u prosjeku se zadržava tridesetak dana. Magla, koja se uglavnom javlja u hladnijem dijelu godine, od istopada do travnja, u ovom se podneblju zadržava godišnje 56 dana.

Radobojski običaji i gastronomija[uredi VE | uredi]

U podnožju Srahinjčice razvijena je gusta vegetacija gloga, trnja i ostalog bodljikavog žbunja, koje u jesen ima crvene i crne plodove od kojih su Radobojske djevojke plele klaruše. Osim žbunja, razvijena je i gusta grmolika vegetacija u kojoj se posebno ističu ruže, lijeska, borovnica, kupina i razne vrte šumskog grmlja. Prema poznatom radobojskom običaju, u jesen su se brale ruže i njihovo kožasto lišće, od kojih su se pleli vijenci koji bi se na Sesvete nosili na groblja. Paprat, koje ovdje ima u izobilju, nekad su sušili i stavljali kao stelju pod blago, kao i bukovo i grabovo listje. Imelu su skildali s drveća i njezinim bobicama, u manjim količinama, hranili krave koje su vodili na sajam kako bi ih malo podigli i tako lakše prodali. Nekad je to bilo posebno presudno, kad su htjeli, po držanju, malo pomladiti stare krave nudeći ih isto tako na prodaju. Jagode, maline, kupine i borovnice nekad su se brale i nosile u novoosnovane zadruge, koja je otkupljivala plodove za preradbu u pekmez i ratne sokove. Od žumskih koštunjičavih plodova nekada se pekla rakija. Livade su redovito kosile, te se od pokošene trave radilo sijeno (ovdje zvano dračje, a sijeno s njiva Hudo dračje). Hrastove i bukvine plodove žir i bukvicu brali su i spremali za zimske mjesece. Od ljekovitog bilja brao se trputac, a od ružinog cvijeća i livadne kadulje. Svako selo u općini Radoboj imalo je svoju tzv. babu koja je poznavala bilje, ali je svaka imala svoju nomenklaturu. Salatu uz bažalj pripremali su od maslačkovog lišća i zvali su ga regment, a brali su i matoviljac (matovilac). U vrijeme gladnih godina Radobojci su sušili hrastovu koru, mljeli na žrvnju (ovdje zvanom žrv) i doadavali uz kuhani krumpir i kukuruznu melju i pripremali kruh. Od dobrog dračja pripremali su dodatak prežganoj juhi. Mnoge su žene bile iskusne majstorice u odaniranju korisnog dračja i pripremale od toga hranu.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Poštanski broj općine Radoboj, Hrvatska pošta
  2. Dragutin Hirc, Lice naše domovine, Zagreb, 1905., str. 177
  3. dr. sci. Ljerka Regula Bevilacque, Biljni pokrov Strahinjčice u Hrvatskom zagorju, 1978.
  4. Malez, 1952.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Gjuro Szabo, Hrvatsko zagorje, Spektar Zagreb d.o.o., 1970.
  • Drago Kozina, Općina Radoboj, Papir Market d.o.o. Krapina, lipanj 2007., ISBN 978-953-95817-0-9, str.9
  • Antun Kozina, Vinko Rihtar, Boris Uhernik, Radoboj nekad i danas, Radoboj, 1978.
  • Informativni vodič Krapinsko-zagorske županije, prvo izdanje za 1995., treće izdanje za 2005., nakladnik Interpublic d.o.o., Stubičke Toplice
  • Turist plus - revija za turizam, gospodarstvo i kulturu življenja, godina V, broj 43./46., srpanj/listopad, 2002., izdavač M-Trgovina d.o.o., Zagreb