Zimske paraolimpijske igre

Izvor: Wikipedija
Paraolimpijski simbol

Zimske paraolimpijske igre (ZPI) su međunarodna više sportska natjecanja, gdje sportaši s tjelesnim invaliditetom natječu na snijegu i ledu. To uključuje sportaše s invaliditetom u pokretu, amputacije, sljepoću i cerebralnu paralizu. Prve zimske paraolimpijske igre održane su 1976. godine u Švedskoj.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Podrijetlo Zimske paraolimpijskih igra su slične ljetnoj paraolimpijadi. Ozlijeđeni vojnici koji su se vratili iz Drugog svjetskog rata tražili su sport kao put liječenja.[1] U organizaciji liječnika Ludwiga Guttmanna, sportska natjecanja između britanskih bolnica započela su 1948. i nastavljena do 1960. godine kada je u Rimu održana paraolimpijske igre nakon Olimpijskih igara 1960. godine. Više od 400 atletičara s invalidskim kolicima natječe se na Paraolimpijskim igrama iz 1960. godine, koja je postala poznata kao Prve ljetne paraolimpijske igre. Prvu zlatnu medalju u povijesti osvojila je Margaret Maughan 1960. godine u streličarstvu – prvi sport koji će biti uključen u Guttmannove planove liječenja.

Sepp Zwicknagl, predvodnik snježnih sportova za sportaše s invaliditetom, bio je australski skijaš koji je eksperimentirao sa skijanjem pomoću proteza. Njegov rad pomogao je napredak tehnoloških dostignuća za osobe s invaliditetom koje su željele sudjelovati u zimskim sportovima.[1] Napredak je bio spor, a 1974. godine održano je prvo službeno svjetsko skijaško natjecanje za osobe s invaliditetom.[2] Prve zimske paraolimpijske igre održane su 1976. godine u Örnsköldsviku u Švedskoj od 21. do 28. veljače. Glavne discipline bile su alpsko i nordijsko skijanje za amputirane i slabovidne sportaše, ali i sanjkanje na ledu kao probni događaj. Sudjelovalo je 198 sportaša iz 16 zemalja,[1] a to je bilo prvi puta da je sportašima u invalidskim kolicima dopušteno natjecanje.

Od 1988. godine održavaju se ljetne olimpijske i ljetne paraolimpijske igre u istom gradu. Bio je to dogovor između Međunarodnog olimpijskog odbora (IOC) i Međunarodnog paraolimpijskog odbora (IPC). Takav slučaj sa Zimskim olimpijskim i paraolimpijskim igrama dogodio se 1992. godine domaćinstvom Albertvillea u Francuskoj.

Športovi na Zimskim paraolimpijskim igrama[uredi | uredi kôd]

      Šport koji se trenutno ne održava na ZPI

      Šport koji će se u budućnosti održavati na ZPI

Šport Godine
Alpsko skijanje od početka
Hokej na sanjkama od 1994.
Brzo klizanje 1980. – 1988., 1994. – 1998.
Biatlon od 1988.
Bob od 2022.
Nordijsko skijanje od početka
Snowboard od 2014.
Curling u kolicima od 2006.

Mjesta održavanja ZPI[uredi | uredi kôd]

Igre Godina Mjesto održavanja Otvorio Datum održavanja O igrama
Države Natjecatelji Športovi Natjecanja Najbolja nacija
I.
1976.
Örnsköldsvik, Švedska Karlo XVI. Gustav
21. veljače – 28. veljače
16
53
2
53
Zapadna Njemačka
II.
1980.
Geilo, Norveška Olav V
1. veljače – 7. veljače
18
299
2
63
Norveška
III.
1984.
Innsbruck, Austrija Rudolf Kirchschläger
14. siječnja – 20. siječnja
21
419
3
107
Austrija
IV.
1988.
Innsbruck, Austrija Kurt Waldheim
18. siječnja – 25. siječnja
22
377
4
97
Norveška
V.
1992.
TignesAlbertville, Francuska François Mitterrand
25. ožujka – 1. travnja
24
365
3
78
SAD
VI.
1994.
Lillehammer, Norveška Queen Sonja
10. ožujka – 19. ožujka
31
471
5
133
Norveška
VII.
1998.
Nagano, Japan Princ Naruhito
5. ožujka – 14. ožujka
32
571
5
122
Norveška
VIII.
2002.
Salt Lake City, SAD George W. Bush
7. ožujka – 16. ožujka
36
416
4
92
Njemačka
IX.
2006.
Torino, Italija Carlo Azeglio Ciampi
10. ožujka – 19. ožujka
39
486
5
58
Rusija
X.
2010.
VancouverWhistler, Kanada Michaëlle Jean
12. ožujka – 21. ožujka
44
506
5
64
Njemačka
XI.
2014.
Soči, Rusija Vladimir Putin
7. ožujka – 16. ožujka
45
550
6
72
Rusija
XII.
2018.
Pyeongchang, Južna Koreja Moon Jae-in
9. ožujka – 18. ožujka
49
569
6
80
SAD
XIII.
2022.
Peking, Kina -
4. ožujka – 13. ožujka
budući događaj
7
81
-

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c Winter Paralympic Games. en.wikipedia.org (engleski). Pristupljeno 18. ožujka 2018.
  2. International Paralympic Committee. paralympic.org (engleski). Pristupljeno 14. travnja 2010.