Zita od Bourbon-Parme

Carica Zita

Zita od Bourbon-Parme (Zita Maria delle Grazie Adelgonda Micaela Raffaela Gabriella Giuseppina Antonia Luisa Agnese; 9. svibnja 1892. – 14. ožujka 1989.) bila kao supruga cara Karla, posljednjeg monarha Austro Ugarske posljednja carica Austrije i kraljica Ugarske, uz ostale titule.

Rođena kao sedamnaesto dijete Roberta I., vojvode od Parme i infante Marije Antonije Portugalske, udala je se 1911. godine za tadašnjeg nadvojvodu Karla Austrijskog. Nakon atentata na nadvojvodu Franza Ferdinanda 1914. godine, nadvojvoda Karlo postao je prijestolonasljednik Austo-Ugarske te je nakon smrti cara Franjo Josipa I. 1916.godine postao car Austrije i kralj Ugarske.Nakon kraja Prvog svjetskog rata 1918. godine, Habsburgovci su bili protjerani te je bivše austro-ugarsko carstvo podijeljeno u Austriju,Mađarsku,ehoslovačku,Jugoslaviju,Italiju,Rumunjsku i Poljsku.Karlo i Zita su otišli u izgnanstvo u Svičarsku, te su ih Saveznici nakon uzaludnih pokušaja restauracije monarhije u Mađarskoj premjestili na Madeiru, gdje je Karlo preminuo 1922. godine. Nakon smrti njezinog supruga, Zita i njen sin Otto bili su simboli jedinstva izgnane dinastije.Podigla je, kao pobozna katolkinja veliku obitelj na noge, nakon sto je postala udovica sa 29 godina.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Bila je kći Roberta I., vojvode od Parme i njegove druge supruge infante Marije Antonije Portugalske, preko koje je bila unuka kralja Mihaela Portugalskog.

1911. godine udala se za posljednjeg austrougarskog vladara Karla I. Austrijskog. Okrunjena je s njim 1916.

Nakon Karlove smrti živjela je u Belgiji, a nakon toga u Americi da bi se na kraju smjestili u kanadski Quebec u kojem se govori francuski, a kojeg su članovi carske obitelji dobro poznavali. Ostavši bez svih primanja iz Europe, carska obitelj je osiromašila.

Zita se u Europu vratila 1952. godine, u Luksemburg, gdje se brinula za svoju staru majku. Kad je austrijska vlada 1982. godine popustila u sprječavanju ulaska Habsburgovaca u Austriju, bivša carica se nakon šest desetljeća vratila u zemlju. Sljedećih nekoliko godina bivša čak pojavljivala na austrijskoj televiziji, gdje je iznijela mišljenje da sin cara Franje Josipa, prestolonasljednik Rudolf, i njegova ljubavnica, Mary von Vetsera, nisu počinili samoubojstvo, već da su navjerovatnije ubijeni.

Umrla je 14,o1989. godine u 96. godini života u Zizersu, u Švicarskoj. Pokopana je u Carskoj kripti u Beču zajedno s ostalim Habsburgovcima.