Zlata Lanović
Zlata Lanović (poznata i kao: Zlata Lanović-Malinar) (Zagreb, 29. rujna 1907. - Zagreb, 20. kolovoza 1988.) bila je hrvatska balerina.
Zlata Lanović u Zagrebu je učila balet od 1916.–1920. godine kod Josipe Weiss i od 1921. godine kod Margarite Froman u baletnoj školi HNK.[1] Ondje je već 1920. godine postala članicom baletnog ansambla nastupajući u dječjim ulogama, često sa Oskarom Harmošem. Oni su činili prvi hrvatski dječji baletni par. Od 1926. do umirovljenja 1959. godine bila je solistica Baleta HNK u Zagrebu.[1] Cijelu karijeru provela je HNK-u, a tu je prošla sve stupnjeve plesne karijere: od statiranja, baletnoga zbora do solistice i glavnih uloga.[2] Ostvarila je niz uloga na hrvatskim praizvedbama modernih baleta ističući se kreacijama karakternih likova.
Zlata Lanović sa 12 godina prvi put nastupa pred publikom u današnjem kinu Europa, s Oskarom Harmošem : bio je to Debussyev znameniti Golliwogov Cakewalk iz Kutije igračaka, inspiriran američkim ragtimeom i jazzom koji je skladatelj 1908. posvetio svojoj kćerki Emmi (u koreografiji Weissove).[3] Među njezinim značajnijim ulogama ističu se uloge Estrelle (R. Schumann, Karneval, 1924.), Crnca i Nimfe (C. Debussy, Kutija igračaka, 1927. i Faunovo popodne, 1941.), Rosette i Majke (I. Stravinski, Pulcinella, 1927. i Svadba, 1932.), Španjolke (M. Ravel, Bolero, 1947.), Zareme (B. V. Asafjev, Bahčisarajska fontana, 1947.), Bugarke (S. Hristić, Ohridska legenda, 1949.) i Herodijade (F. Schmitt, Tragedija Salome, 1953.). Plesala je na praizvedbama baleta Chopiniana (F. Chopin, 1934.), Život (P. I. Čajkovski, 1941.) i Rapsodija (F. Liszt, 1945.).[1] Zapažena je i kao Đavlova baba (F. Lhotka, Đavo u selu, 1943.), Žena (J. Gotovac, Orači, 1944.), Svanilda (L. Delibes, Coppélia, 1951.) i Mlinarica (M. de Falla, Trorogi šešir, 1952.). Nastupala je u baletnim prizorima opera i opereta te ih koreografirala u operama Medvedgradska kraljica (L. Šafranek Kavić, 1938.) i Ivica i Marica (E. Humperdinck, 1943.). S ansamblom HNK gostovala je u Genovi (Međunarodni baletni festival, 1955.), Firenci, Rimu, Veneciji, Beču i Berlinu. U Zagrebu je kao nastavnica baleta surađivala sa Srednjom baletnom školom od njezina osnutka 1949. godine, a nakon umirovljenja je radila kao plesna pedagoginja i koreografkinja u Društvu »Naša djeca«.
U sezoni 1952./1953. obilježila je svečano tri desetljeća „svakodnevne ljubavi prema plesu“, i to s omiljenim ulogama Svanilde u Kopeliji i Mlinarice u Trorogom šeširu. Tim je povodom nagrađena i nizom nagrada: Nagradom Vlade NRH, Ordenom rada III. reda Prezidijuma FNRJ i Nagradom Grada Zagreba.[3]
Glumila je u filmu Birtija redatelja Joze Ivakića 1929. godine.[4]
Imala je dvije sestre. Njezin se otac borio u I. svjetskom ratu, a nakon povratka kući uskoro umire.[3] Bila je dvaput kratko vrijeme udana, najprije za izvjesnog Peruzovića, a potom za dr. Veljka Malinara, strastvenog falerista (kolekcionara odlikovanja) koji je sakupio, a pred smrt i darovao Zagrebu jednu od najvećih zbirki odlikovanja u ovom dijelu Europe koja se nalazi u Povijesnom muzeju u Zagrebu (današnjem Hrvatskom povijesnom muzeju).[3]
- 1 2 3 LANOVIĆ, Zlata. Hrvatski biografski leksikon. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 31. svibnja 2026.
- ↑ Podkovac, Zvonimir. Par u vremeplovu. www.matica.hr. Pristupljeno 31. svibnja 2026.
- 1 2 3 4 Banović, Snježana. 14. rujna 2022. Prva prava zvijezda zagrebačkog Baleta 20. stoljeća. Hrvatsko glumište. Pristupljeno 31. svibnja 2026.
- ↑ Zlata Lanovic. www.imdb.com. Pristupljeno 31. svibnja 2026.