Zlatko Bourek

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Zlatko Bourek
Zlatko Bourek
Rođenje 4. rujna 1929.
Smrt 11. svibnja 2018.
Nacionalnost Židov
Zanimanje slikar, redatelj, glavni crtač, scenograf, kostimograf, karikaturist
Portal o životopisima

Zlatko Bourek (Požega, 4. rujna 1929. - Zagreb, 11. svibnja[1][2] 2018.), hrvatski akademik, slikar, kipar, redatelj, glavni crtač, scenograf, kostimograf, karikaturist, lutkar, tvorac animiranih i igranih filmova, dobitnik Nazorove nagrade za životno djelo i akademik HAZU. Najpoznatiji kao scenograf crtanog filma Profesor Baltazar.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Bourek je rođen u židovskoj obitelji.[3][4][5][6] Obitelj je podrijetlom iz Slovačke. Miroslav Krleža mu je razjasnio podrijetlo i značenje prezimena. Rekao mu je da prezime dolazi iz Slovačke i da se pisalo se Bourec, a ne Bourek. Bourec je naziv za kukca koji se začahuri u dudovom svilcu. Poslije je Zlatko doznao da su Boureki potekli iz Slovačke i da su bili svilari. Za razliku od nekih drugih hrvatskih umjetnika, nije javno jako isticao svoje židovstvo. Otac mu je bio urar i zlatar. Bili su vrlo bogata obitelj. Zlatko je imao dvije guvernante. Umro je prije Drugoga svjetskog rata. Mati, pokrštena, preudala se. Očuh mu je ubijen 1941. Ali nisu ga likvidirale ustaše, nego tzv. Mačekove straže. U zadnji čas morali su pobjeći od kuće. Došli su u situaciju da nisu imali ništa. S materom je pobjegao u partizane, gdje je bila u sanitetu, a Zlatko je bio kurir. Zlatkova kći Barbara Bourek je slikarica, koja je otišla u kostimografiju i na koncu radi u kazalištu i na filmu. Dobila je Zlatnu arenu za kostime u filmu Branka Ivande o Lei Deutsch. Zlatko je sebe svrstavao u vrstu umjetnosti iz prve polovice dvadesetog stoljeća, odnosno ekspresionizam koji je likvidirao Hitlera. Sebe je nazivao Osječaninom i tvrdio je da je švabofil jer "mi Osječani smo svi švabofili" jer su "odrasli na toj kulturi, glazbi i literaturi."[7]

Kiparstvo i slikarstvo diplomirao je na Akademiji za primijenjenu umjetnost u Zagrebu 1955. godine. Likovni je umjetnik s velikim brojem samostalnih i skupnih izložbi, kao i brojnim scenografijama u kazalištu. Grafičkim radovima javlja se 1959., a od 1963. izlaže i slike koje nose sva obilježja njegova likovnog stvaranja okrenutog grotesknom humoru i nadrealističnom osjećaju povezanom s elementima folklora. Samostalno je izlagao u Duisburgu, New Yorku, Dubrovniku, Varaždinu, Osijeku i Zagrebu; skupne izložbe u zemlji bile su mu u sklopu: Zagrebačkog trijenala, Izložbe jugoslavenske grafike, Zagrebačke izložbe jugoslavenskog crteža, Vizualnih komunikacija, Nadrealizma i hrvatske likovne umjetnosti, Erotike u hrvatskom slikarstvu, crtežu i grafici, Salona u Rijeci; a u inozemstvu: u Aleksandriji, Veneciji, Budimpešti, Tokiju, Weisbadenu, Kubi, Rimu, Ateni, Solunu, Caracasu i St. Poeltenu.

Od 1960. godine radi crtane filmove temeljene na vlastitim scenarijima. Kao redatelj i scenarist snimio je tri igrana filma. Kao scenograf i kostimograf debitirao je u Dramskom kazalištu Gavella. Od 1971. kao scenograf i kostimograf često radi u kazalištima SR Njemačke. Od 1988. je pak stalni član kazališta Hans Wurst Nachfaren u Berlinu, gdje je postavio četiri Čehovljeve jednočinke, Shakespearovu Ukroćenu goropadnicu i farsu Rigoletto.

Godine 1977. u Dubrovniku režira lutkarsku farsu Orlando maleroso. Predstavom Hamlet u izvedbi kazališta ITD doživljava golem uspjeh i gostuje na najvećim svjetskim kazališnim festivalima.

Karakteristično je njegovo nastojanje da isti skulptorski problem pokrene na filmu i u kazalištu. Još za vrijeme studija osniva, s grupom istomišljenika, Zagrebačku školu crtanog filma. Radeći izrazito figurativni teatar, bilo s glumcima, bilo doslovno s figurama/lutkama, Bourek otvara novo poglavlje modernog hrvatskog likovnog i kazališnog stvaranja. Njegova likovna i intelektualna mnogostranost uvijek u prvi plan stavlja kult zanata. On je umjetnik modernog sluha, stiže se baviti kazalištem, slikati, raditi skulpturu.

Zaslužan za lutkarstvo u Hrvatskoj. Inaugurirao je sustav kazališta figura.

Od 20. svibnja 2010. godine redoviti je član Razreda za likovne umjetnosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

Stvaralaštvo[uredi | uredi kôd]

Režija[uredi | uredi kôd]

  • Most na Orljavi (2002.) animirani
  • Mister Ventriloquist (1980.) kratki igrani
  • Ručak (1979.) animirani
  • Farsa - Crvenkapica 2. dio (1974.) animirani
  • Farsa (1973.) animirani
  • Love story (1973.) animirani
  • Mačka (1971.) animirani
  • Školovanje (1970.) animirani
  • Kapetan Arbanas Marko (1967.) animirani
  • Bećarac (1966.) animirani
  • Cirkus Rex (1965.) kratki igrani
  • I videl sam daljine meglene i kalne (1964.) animirani
  • Kovačev šegrt (1961.) animirani

Scenarij[uredi | uredi kôd]

  • Mačka (1971.) animirani
  • Školovanje (1970.) animirani
  • Kapetan Arbanas Marko (1967.) animirani
  • Bećarac (1966.) animirani
  • I videl sam daljine meglene i kalne (1964.) animirani
  • Kovačev šegrt (1961.) animirani

Scenografija[uredi | uredi kôd]

  • Kamenita vrata (1992.) cjelovečernji igrani
  • Alfred noćni čuvar (1971.) animirani
  • Zvonko sa zvonika (1971.) animirani
  • Lutke bez kose (1971.) animirani
  • Duga profesora Baltazara (1971.) animirani
  • Problem nespretnosti (1971.) animirani
  • Školovanje (1970.) animirani
  • Maestro Koko (1969.) animirani
  • Tetke pletke (1969.) animirani
  • Horacijev uspon (1969.) animirani
  • Martin na vrhu (1969.) animirani
  • Sreća u dvoje (1969.) animirani
  • Viktorov jajomat (1969.) animirani
  • Zvjezdani kvartet (1969.) animirani
  • Rođendanska priča (1969.) animirani
  • Hanibalove Alpe (1969.) animirani
  • O mišu i satovima (1969.) animirani
  • Leteći Fabijan (1968.) animirani
  • Vjetrovita priča (1968.) animirani
  • Kapetan Arbanas Marko (1967.) animirani
  • Krotitelj divljih konja (1966.) animirani
  • Kovačev šegrt (1961.) animirani
  • Dječak i lopta (1960.) animirani
  • Bumerang (1960.) animirani
  • Proljetni zvuci (1960.) animirani
  • Krađa dragulja (1959.) animirani
  • Djevojka za sve (1959.) animirani
  • Ludo srce (1959.) animirani
  • Jaje (film Vatroslava Mimice) (1959.) animirani
  • Inspektor se vratio kući (1959.) animirani
  • Kod fotografa (1959.) animirani
  • Zmaj (1959.) animirani
  • Nocturno (film Nikole Kostelca) (1958.) animirani
  • Happy end (1958.) animirani
  • Veliki strah (1958.) animirani
  • Cowboy Jimmy (1957.) animirani
  • Nestašni robot (1956.) animirani

Nagrade i priznanja[uredi | uredi kôd]

  • 1962.: Beograd, Kovačev šegrt – posebna nagrada za smiono koncipirane likove i scenografiju;
  • 1965.: Beograd, I videl sam daljine meglene i kalne – 3. najbolji film festivala, druga nagrada za režiju, nagrada CIDALC, Nagrada grada Zagreba za film I videl sam daljine meglene i kalne (nastao prema Krležinim “Baladama Petrice Kerempuha”)[7];
  • 1967.: Beograd, Bećarac – diploma;
  • 1968.: Oberhausen, Kapetan Arbanas Marko – specijalna nagrada; Mamaia, Kapetan Arbanas Marko – specijalna diploma za najbolju grafiku;
  • 1970.: Atlanta, Kapetan Arbanas Marko – srebrna medalja;
  • 1972.: Beograd, Mačka – prva nagrada u kategoriji crtanog filma;
  • 2005.: nagrada Vladimir Nazor Republike Hrvatske za životno djelo.

Citati[uredi | uredi kôd]

Wikicitati „Zar nije čudno da je prosječan Hrvat proživio ili rat 1941. do 45. ili 1991. do 95? Ako si iole normalan, ne možeš pisati, komponirati ili slikati, a da te rat nije taknuo. Ja sam intenzivno tada živio, a danas sam u godinama kad sve više patim zbog Vukovara i Dunava. Često polemiziram s mladim umjetnicima koji su ludi za suvremenom, konceptualnom umjetnošću. Ja se ispričavam, ali volim da se zna koja zemlja stoji iza te umjetnosti. Picasso je bio Španjolac, njegove najmodernije slike su španjolske. To je jako bitno za malu zemljicu kakva je naša.”
(Razgovor za Nacional.[7])
Wikicitati „Često me moji prijatelji pitaju: gdje ti spadaš u Slavoniji? Karašica, Drava, Dunav, Vuka, Sava, Orljava, to su rijeke i rječice koje prave slovo “S” i unutar njih nalazi se moja blatnjava Slavonija. Tu sam ja. Kako južnjaci vole svoje more i kamenjare, tako sam i ja formiran na toj zemlji. Svi umjetnici koji su se formirali na ravnici, njima je ravnica najveća planina na svijetu, poput Pietera Brueghela i Krste Hegedušića.”
(Razgovor za Nacional.[7])

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. HAZU • Naslovnica journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. Stvorio Baltazar grad: U 89. godini umro akademik Bourek. Pristupljeno 22. svibnja 2018.
  3. Razgovarala Petra Smoljak: Predstava o đubretu Hitleru i neobičnom Židovu, Večernji list. 4. svibnja 2010. Pristupljeno 15. svibnja 2018.
  4. Snješka Knežević, 2011, str. 99
  5. Jerković, Ana. 1. kolovoza 2010. INTERVJU Zlatko Bourek: Sreća što nisam bogat (Croatian). Slobodna Dalmacija. Pristupljeno 26. siječnja 2013.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link) CS1 održavanje: nepoznati jezik Croatian (link)
  6. Silobrčić, Dobroslav. 6. siječnja 2013. EKSKLUZIVNO PRIZNANJE Zlatko Bourek: 'Ja sam slavonski erotoman. Ja radim nakaze. I volim ih' (Croatian). Jutarnji list. Pristupljeno 26. siječnja 2013.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link) CS1 održavanje: nepoznati jezik Croatian (link)
  7. 7,0 7,1 7,2 7,3 Razgovarao Boris Homovec: INTERVJU Zlatko Bourek: ‘Ako si iole normalan, ne možeš stvarati a da te rat nije taknuo’ , Nacional. 25. srpnja 2017. Pristupljeno 15. svibnja 2018.

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Snješka Knežević, Aleksander Laslo. 2011. Židovski Zagreb. AGM, Židovska općina Zagreb. Zagreb. ISBN 978-953-174-393-8CS1 održavanje: ref=harv (link)
HAZU 76 17 lipnja 2008.jpg  
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (http://info.hazu.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti.
Dopusnica nije važeća!
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.