Zlatko Neumann

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Zlatko Neumann

Zlatko Neumann (Pakrac, 4. ožujka 1900.Zagreb, 9. siječnja 1969.), hrvatski arhitekt.

Rođen je u Pakracu gdje je završio pučku školu. Otac mu je bio Julius Neumann, općinski liječnik i ugledni član Židovske općine Pakrac[1]. Realnu gimnaziju upisuje u Zagrebu i pohađa od 1910. do 1918.[1], nakon čega ide u Beč i upisuje Visoku tehničku školu na kojoj diplomira 1925.[2]. Od 1920.-1922. pohađa arhitektonski seminar kod Adolfa Loosa, s kime je poslije i surađivao[3]. Kad je Loos odselio u Pariz, Neumann je nastavio voditi njegov ured u Beču. 1925. vraća se u Kraljevinu Jugoslaviju na odsluženje vojnog roka. Od svibnja 1926. do lipnja 1927. godine bio je suradnik Adolfa Loosa u Parizu,[4] gdje je surađivao na projektima za kuće Tristana Tzare i Josephine Baker[1]. Nakon vojne vježbe nastanio se u Zagrebu krajem 1927. godine, gdje je surađivao sa građevinskom tvrtkom ing. Leo Neuberger. 1930. je stekao zvanje civilnog arhitekta a 1931. pokrenuo samostalnu projektantsku djelatnost.[4] Drugi svjetski rat je na kratko prekinuo njegovu karijeru. Preživio je zatočeništvo u koncentracijskim logorima u Njemačkoj i Nizozemskoj, gdje je dospio zbog židovskog podrijetla, ali i kao ratni vojni zarobljenik Kraljevske jugoslavenske vojske[2]. Nakon drugog svjetskog rata nastavlja s bogatom projektantskom djelatnošću pa je realizirao niz ostvarenja diljem Hrvatske, a obnašao je i čitav niz dužnosti. Radio je u Ministarstvu građevine Narodne Republike Hrvatske (1945.-1946.), a od 1946.-1954. vodio je atelijer u Zemaljskom građevno-projektnom zavodu[1] (danas Arhitektonski projektni zavod[5]). Od 1954. do 1963. godine bio je direktor vlastitog samostalnog arhitektonskog ureda Neuman (Neumann).[6]

Zlatko Neumann začetnik je moderne u hrvatskoj arhitekturi[7]. Autor je i koautor brojnih obiteljskih, stambeno-poslovnih i javnih zgrada, bolnica, škola, i industrijskih objekata[3]. Sudjelovao na brojnim javnim natječajima i međunarodnim arhitektonskim izložbama u Parizu, Londonu i Berlinu[1]. Njegov nastup u Parizu na Salon d'Automne 1926., gdje je izložio svoj idejni projekt Pantheona u Beogradu, za Hrvatsku je posebno značajan jer je to bila prva manifestacija hrvatske moderne na međunarodnoj razini[1]. Bio je i poznat po uređenjima interijera po Loosovim načelima[8]. Jedno od poznatijih djela je ugrađena kuća umjetnika Tristana Tzare u Parizu (1925.-1926.) gdje je surađivao s Adolfom Loosom.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Digitalna povijest Pakrac, pristupljeno 5. travnja 2018.
  2. 2,0 2,1 Compas, Lipički mjesečnik, pristupljeno 4. travnja 2018.
  3. 3,0 3,1 Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 4. travnja 2018.
  4. 4,0 4,1 Darko Kahle (1. srpnja 2015.). "Architect Zlatko Neumann: Buildings and Projects between the World Wars". Prostor 23: 28–41
  5. Arhitektonski projektni zavod, pristupljeno 5. travnja 2018.
  6. Darko Kahle (15. prosinca 2016.). "Architect Zlatko Neumann: Works after the Second World War (1945-1963)". Prostor 24 (2016): 172–187
  7. Šibenik News, pristupljeno 4. travnja 2018.
  8. Blog Panoptikum, pristupljeno 4. travnja 2018.