Zlatko Neumann
| Zlatko Neumann | |
| Arhitekt / Graditelj | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 4. ožujka 1900., Pakrac |
| Smrt | 9. siječnja 1969., Zagreb |
| Stvaralaštvo | |
| Najznačajnija djela | stambene zgrade po Zagrebu |
| Portal o životopisima | |
Zlatko Neumann (Pakrac, 4. ožujka 1900. – Zagreb, 9. siječnja 1969.), hrvatski arhitekt.
Rođen je u Pakracu gdje je završio pučku školu. Otac mu je bio Julius Neumann, općinski liječnik i ugledni član Židovske općine Pakrac.[1] Realnu gimnaziju upisuje u Zagrebu i pohađa od 1910. do 1918.,[1] nakon čega ide u Beč i upisuje Visoku tehničku školu na kojoj diplomira 1925.[2] Od 1920. – 1922. pohađa arhitektonski seminar kod Adolfa Loosa, s kime je poslije i surađivao.[3] Kad je Loos odselio u Pariz, Neumann je nastavio voditi njegov ured u Beču. 1925. vraća se u Kraljevinu Jugoslaviju na odsluženje vojnog roka. Od svibnja 1926. do lipnja 1927. godine bio je suradnik Adolfa Loosa u Parizu,[4] gdje je surađivao na projektima za kuće Tristana Tzare i Josephine Baker.[1] Nakon vojne vježbe nastanio se u Zagrebu krajem 1927. godine, gdje je surađivao s građevinskom tvrtkom ing. Lea Neubergera od 1927. do 1932. Godine 1931. je stekao zvanje civilnog arhitekta a 1931. pokrenuo samostalnu projektantsku djelatnost.[4] Drugi svjetski rat je na kratko prekinuo njegovu karijeru. Preživio je zatočeništvo u koncentracijskim logorima u Njemačkoj i Nizozemskoj, gdje je dospio zbog židovskog podrijetla, ali i kao ratni vojni zarobljenik Kraljevske jugoslavenske vojske.[2] Nakon drugog svjetskog rata nastavlja s bogatom projektantskom djelatnošću pa je realizirao niz ostvarenja diljem Hrvatske, a obnašao je i čitav niz dužnosti. Radio je u Ministarstvu građevine Narodne Republike Hrvatske (1945. – 1946.), a od 1946. – 1954. vodio je atelijer u Zemaljskom građevno-projektnom zavodu[1] (danas Arhitektonski projektni zavod[5]). Od 1954. do 1963. godine bio je direktor vlastitog samostalnog arhitektonskog ureda Neuman (Neumann).[6]
Zlatko Neumann začetnik je moderne u hrvatskoj arhitekturi.[7] Autor je i koautor brojnih obiteljskih, stambeno-poslovnih i javnih zgrada, bolnica, škola, i industrijskih objekata.[3] Sudjelovao na brojnim javnim natječajima i međunarodnim arhitektonskim izložbama u Parizu, Londonu i Berlinu.[1] Njegov nastup u Parizu na Salon d'Automne 1926., gdje je izložio svoj idejni projekt Pantheona u Beogradu, za Hrvatsku je posebno značajan jer je to bila prva manifestacija hrvatske moderne na međunarodnoj razini.[1] Bio je i poznat po uređenjima interijera po Loosovim načelima.[8] Jedno od poznatijih djela je ugrađena kuća umjetnika Tristana Tzare u Parizu (1925. – 1926.) gdje je surađivao s Adolfom Loosom.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d e f Digitalna povijest Pakrac, pristupljeno 5. travnja 2018.
- ↑ a b Compas, Lipički mjesečnik, pristupljeno 4. travnja 2018.
- ↑ a b Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 4. travnja 2018.
- ↑ a b Darko Kahle. 1. srpnja 2015. Architect Zlatko Neumann: Buildings and Projects between the World Wars. Prostor. 23: 28–41
- ↑ Arhitektonski projektni zavod, pristupljeno 5. travnja 2018.
- ↑ Darko Kahle. 15. prosinca 2016. Architect Zlatko Neumann: Works after the Second World War (1945-1963). Prostor. 24 (2016): 172–187
- ↑ Šibenik News, pristupljeno 4. travnja 2018.
- ↑ Blog Panoptikum, pristupljeno 4. travnja 2018.