Zlatko Portner

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Zlatko Portner
Osobne informacije
Rođenje 16. siječnja 1962.
Flag of Serbia.svg Ruma
Smrt 23. rujna 2020.[1]
Visina 190 cm
Klub
Trenutačni klub u mirovini
Položaj srednji vanjski
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1980. - 1982.
1982. - 1989.
1989. - 1992.
1992. - 1994.
1994. - 1997.
1997. - 1999.
1999. - 2002.
Flag of SFR Yugoslavia.svg Crvenka
Flag of SFR Yugoslavia.svgMetaloplastika
Flag of Spain.svg Barcelona
Flag of France.svg HB Venissieux
Flag of Switzerland.svg Bern
Flag of Switzerland.svg Zofingen
Flag of Switzerland.svg Bern
Reprezentacija
Flag of SFR Yugoslavia.svg Jugoslavija 98 (355)[2]
Osvojena odličja
Rukomet
Olimpijske igre
srebro Seul 1988. Jugoslavija
Svjetska prvenstva
zlato Švicarska 1986. Jugoslavija
Europska prvenstva

Zlatko Portner (Ruma, 16. siječnja 1962. - 23. rujna 2020.), umirovljeni je srbijanski rukometaš i reprezentativac. Otac je rukometnog vratara Nikole Portnera koji igra za Švicarsku.

Klupska karijera[uredi | uredi kôd]

Rukometnu karijeru je započeo u prvoligašu RK Crvenka, te nastavio u šabačkoj Metaloplastici, koja je tada bila jedna od vodećih jugoslavenskih klubova. Portner i Veselin Vujović tvorili su "čarobni dvojac" Metaloplastike.[3] Nakon Šapca, otišao je u Barcelonu, s kojom je osvojio EHF Ligu prvaka. Karijeru je nastavio u francuskom Venissieuxu. Zadnje godine svoje karijere proveo je u švicarskom Bernu i Zofingenu. Poslije Zofingena vratio se u Bern u kojem je završio karijeru. Uz onu u s Barcelonom, Portner je osvojio još dva Kupa prvaka s Metaloplastikom (1985. i 1986.). Drugo mjesto u Kupu prvaka osvojio je 1984. s Metaloplastikom, a u finalu izgubili su od praške Dukle te 1990. s Barcelonom, a u finalu je bio bolji SKA iz Minska.

Reprezentativna karijera[uredi | uredi kôd]

Portner je bio član jugoslavenske reprezentacije koja je na svjetskom prvenstvu 1986. osvojila zlato[4] i na Olimpijadi 1988. osvojila broncu.[5] Nastupio na svjetskom prvenstvu 1990. na kojem je Jugoslavija osvojila četvrto mjesto, izgubivši susret za broncu od Rumunjske.

Izvori[uredi | uredi kôd]