Zoran Pleše

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Zoran Pleše
nadrealizam
Zoran Pleše
Zoran Pleše 2019. godine
Rođenje 23. srpnja 1937. godine, Zagreb, Hrvatska
Vrsta umjetnosti slikarstvo
restauracija
grafika
ilustracija
Portal o životopisima

Zoran (Zorislav) Pleše (Zagreb, 23. srpnja 1937.), hrvatski akademski slikar, grafičar, ilustrator i restaurator.

Životopis[uredi VE | uredi]

Zoran Pleše 1967. godine

Rođen je 23. srpnja 1937. godine u Zagrebu. Osnovnu, tadašnju pučku školu pohađa na Sigečici u Zagrebu. Nakon osnovne škole pohađa II. mušku gimnaziju do 4. razreda (do male mature). Školovanje nastavlja na Školi primjenjenih umjetnosti koju 1958. godine završava s odličnim uspjehom na smjeru Grafika. Iste godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje 1963. godine diplomira u klasi profesora Marijana Detonija. Poslijediplomski studij nastavlja kao redovni suradnik Majstorske radionice profesora Krste Hegedušića u vremenu od 1963. do 1968 godine, gdje redovito sudjeluje na izložbama. Član je HDLU-a od 1963. godine.

Živi i radi kao samostalni umjetnik u Zagrebu.

Stvaralaštvo[uredi VE | uredi]

"Oči u oči" (autoportret), 1988., tuš pero

U svojim slikama i crtežima u duhu nadrealizma i nove figuracije destruira oblike i govori o egzistencijalnim dramama i sukobima (Satisfakcija, 1964.; Strah, 1969.; Homo eroticus, 1978.). U prizorima iz gradske svakodnevice oslobađa kolorit od zvučnih, ekspresivnih vrijednosti (Ekološka kataklizma, 1978.). U posljednje vrijeme slika i crta životinje (pse i konje), minuciozno oblikujući anatomiju (Grayhound, 1990.).

Bavio se restauratorskim radom na objektima i spomenicima kulture:

Radio je kao voditelj restauratorskih radova na obnovi Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu od 1967.-1969.; kao voditelj na otkrivanju i čišćenju fresaka u velikoj dvorani u dvorcu Brezovica; na obnovi svodne slike u Stogradskoj vijećnici na Gornjem gradu u Zagrebu od 1970. do 1971.; na radovima na otkrivanju i zaštiti fresaka u žitnici u dvorcu obitelji Zrinskih i Frankopana u Ozlju; na otkrivanju fresaka u crkvici Svetog Lovre u Slavonskoj Požegi 1968.; na otkrivanju zidnih slika u zgradi u Petrinjskoj 12 u Zagrebu (Ženske kaznionice izgrađene 1850. godine, sada istražnom zatvoru).

Ilustrirao je i likovno opremio knjige i udžbenike:

Više izdanja "Školske knjige", Zagreb: "Kopnom, vodom i zrakom", saobraćajni odgoj za učenike 4. razreda osnovne škole, 1968.; "Istražujmo sami: Pokusi iz kemije za 7. razred osnovne škole", 1983., 1984., 1985.; "Opća i anorganska kemija", radni listovi za učenike škola 2. stupnja, 1980., 1983.; "Prehrana", udžbenik za VII. i VIII. razred osnovne škole za predmet Domaćinstvo, 1968., 1969. i 1972.; "Tehnologija mesa i mesnih prerađevina", udžbanik za učenike škola za kvalificirane radnike, 1968.; "Dvorane za fizičku kulturu", "Školska vježbališta i bazeni" i "Sportska oprema", 1971.; "Kemija", udžbenik za učenike srednjih škola, 1973., 1977., 1978. i 1979.

Izdanje "Edit", Rijeka: L'alimentazione - Economia domestica, 1971.

Izabrana djela Ivane Brlić-Mažuranić, Adele Milčinović i Zdenke Marković iz serije "Pet stoljeća hrvatske književnosti", knjiga 73; "Matica Hrvatska", Zagreb, 1968.; "Pjesme" iz serije "Pet stoljeća hrvatske književnosti", knjiga 67; "Zora", Zagreb, 1966.; Vladimir Serdar, "Životni kamen", "Mladost", Zagreb, 1967.; autor i izdavač povjesnice "Kaj je nekad bilo tu: Tradicija trgovanja u iličkoj Nami od 1879. do 1997.", 1997.

Bavio se grafičkim oblikovanjem i to za:

"Soko vazduhoplovna industrija", Mostar - dizajn prospekata aviona modela "Galeb" i "Jastreb"; Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu - dizajn programskih plakata, 1968.; Tvornica električnih žarulja "TEŽ", Zagreb - dizajn kartonske ambalaže kompletnog proizvodnog programa, 1959.; Tvornica košulja "Orljava", Požega - dizajn vrećica; autor dizajna promidžbene reklame (air move) s likom Zagija, maskote sportske manifestacije "Univerzijada '87." na pročelju iličke Name, 1987. Početkom 70-ih radi na idejnom rješenju i postavi velike izložbe povodom 10 godina toplinarstva u Hrvatskoj za tvrtku "TE-TO" Toplana Zagreb.

Od ULUH-a (HDLU-a) 1970. godine delegiran je, a od strane Republičkog fonda za unapređivanje kulturnih djelatnosti imenovan za člana Komisije za raspodjelu sredstava namjenjenih za adaptacije prostora ateliera umjetnika likovne i primjenjene umjetnosti. Tijekom 1970-ih vanjski je član Radničkog savjeta Muzeja grada Zagreba. Od 1971. do 1997. zaposlen je u Nami kao voditelj Odjela dekoracije, kasnije Odjela za unapređenje prodaje i propagande, te kao savjetnik komercijalnog direktora.

Izložbe[uredi VE | uredi]

Sudjeluje na izložbama Majstorske radionice Krste Hegedušića 1964. godine u Zrenjaninu, Somboru i Rijeci, na XII. izložbi slikara Majstorske radionice Krste Hegedušića u Subotici, Zagrebu i Splitu, 1965. u Novom Sadu, 1966. u Beču, Dubrovniku, Zagrebu, Splitu i Bjelovaru, 1967. u Zagrebu, 1968. u Caracasu (Venezuela), Zagrebu, Splitu i Rijeci, 1969. u Zagrebu, 1970. u Bledu i Rijeci, 1971. u Zagrebu, 1977. u Đakovu, Vukovaru, Vinkovcima i Slikarskoj koloniji "Strmac 77" kod Novoj Gradiški.

Izlaže na žiriranim izložbama u zemlji i inozemstvu - 1963. godine u Beogradu, 1964. na "III. Bienalu mladih" u Rijeci, 1965. na "Zagrebačkom salonu" u Zagrebu, 1966. na izložbi "Mir, humanost i prijateljstvo među narodima" u Slovenj Gradecu, 1967. na "III. Trienalu jugoslavenske umjetnosti" u Beogradu, te na "Izložbi jugoslavenskog portreta" u Tuzli, 1968. na "Salonu mladih" u Zagrebu, 1969. na "Salonu mladih" u Rijeci, 1970. na "Zagrebačkom salonu" u Zagrebu, te na izložbi "Suvremena umjetnost Jugoslavije" povodom 1000 godina Kaira u Kairu, 1972. na izložbi "Nadrealizam & hrvatska likovna umjetnosti" u Zagrebu, 1974. na izložbi "Likovne teme danas" u Zagrebu, 1993. na izložbi "Grafička zbirka Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu", Gradski muzej Bjelovar u Bjelovaru, 1996. na izložbi "Animalističko slikarstvo: Izbor recentnog hrvatskog trenutka", Galerija Sveti Ivan Zelina u Zelini, 1999. na izložbi "Grafička zbirka Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu", Pučko otvoreno učilište u Krapini, te na izložbi "Erotika u umjetnosti u Splitu i Rijeci.

Samostalno je izlagao u Zagrebu 1968., 1978. i 1991. godine.

Sudjelovao je na brojnim studijskim putovanjima u Francuskoj, SSSR-u, Njemačkoj, Mađarskoj, Švicarskoj, Španjolskoj, Italiji i Austriji.

Nagrade i priznanja[uredi VE | uredi]

Prva nagrada za grafiku na izložbi ALU Beograd 1963.; Nagrada i priznanje za suradnju i organizaciju na obnovi zgrade i realizaciji programa obnove u periodu od 1967. do 1969., Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, 1969.; Zahvala za doprinos u razvoju Zavoda, Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb, 1976.; u akciji Večernjeg lista - "Tražimo najljepšeg Zagija" - Prva nagrada za dizajn promidžbene reklame na pročelju iličke Name s likom Zagija (maskote sportskih studentskih igara "Univerzijada '87." u Zagrebu); Krizni štab Udruženja obrtnika Grada Zagreba 1992. godine dodijeljuje mu Zahvalu na doprinosu za osamostaljenje Republike Hrvatske; vodstvo organizacije Who Is Who In International Art sa sjedištem u Lausanni 1985. godine svrstava ga u najdinamičnije i najsposobnije suvremene umjetnike Jugoslavije i ustupa mu kolumnu za prezentaciju umjetničkih aktivnosti u sklopu izdanja za 86/87. godinu; izdavačka kuća Art Programme - Edition House iz Montreala 1976. godine upućuje mu poziv za participaciju u svom izdanju Enciklopecija svjetske moderne umjetnosti (The Encyclopaedia of World's Contemporary Art).

Kritike i recenzije[uredi VE | uredi]

Josip Depolo, Vjesnik, 14. listopada 1963.

Izvrsni tehničar Zorislav (Zoran) Pleše preokupiran aktom, pokazuje zrelost i sigurnost u odnosu na problem materije i na koncepciju. Inspiriran starim gravurama (a u njegovo inspiraciji jasno su naglašeni nadrealistički akcenti), on u svojim grafikama donosi svježinu jednog ličnog pristupa koji svjedoči da je taj slikar već na putu vlastitog stila.

Radmila Matejčić, Novi list Rijeka, 11. rujna 1964.

Zorislav (Zoran) Pleše odlično poznaje zanatsku stranu slikarstva. Pojedine površine, obrađene poput detalja na slikama starih majstora, srazuju se sa najbanalnijih isječcima iz novina, križaljkama i anonsama za stanove i u sukobu tih oprečnosti, starog polaganog življenja i mahnite svagdašnjice stvara se njegovo slikarstvo koje je dokaz savršeno svladane majstorske vještine i nostalgičan rastanak od klasičnog slikarstva.

Juraj Baldani, Radio Zagreb II. program - Dnevnik, 19. ožujka 1968.

Zoran Pleše rođen je prije 31-nu godinu u Zagrebu. Tu je završio školu za primjenjenu umjetnost, a diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti. Postdiplomski studij nastavio je kao suradnik majstorske radionice slikara Krste Hegedušića. Izlagati je počeo prije 5 godina i od tad je sudjelovao na skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu, a prošle godine jedan njegov rad uvršten je i u Treći trijenale likovnih umjetnosti Jugoslavije u Beogradu. Za svoj prvi samostalni nastup on je odabrao desetak platna i isto toliko crteža.

Osnov za razumijevanje Plešeova slikarstva leži u njegovim crtežima. Ciklus ženskih i muških aktova, iako sadrži sve bitne oznake realističkog sagledavanja modela, nosi u sebi i prve iskre destrukcije oblika. Nagon da se objekti sagledaju i s onih pogledu nedostupnih strana, uvjetovao je i osebujnost slikareva rukopisa. Realne forme na Plešeovim platnima dobivaju nove dimenzije, bilo da mijenjaju logičke odnose, bilo da zadržavaju za sliku bitne elemente, a ostale eliminiraju. Takva metoda komponiranja približila ga je automatizmu nadrealističke misli, ali ga je u nekim slučajevima odvela u vode simbolizma. Osim bojom, slikar se služi i kolažom i to osobito novinskom ornamentikom. Kao pandan tiskarskom slogu na nekim slikama postavljene su šare slobodnog rukopisa. Ipak, u biti Pleše se nije odvojio od ljudskog lika, iako je njegovo prisustvo zakamuflirao brojnim simbolima suvremenog života. U biti na svakom od njegovih platna pulsira uzburkani krvotok, a agresivnost rastočenih formi potpotencirana žestinom koja prenosi na gledaoca atmosferu nelagode i nesigurnosti.

Uskladiti formalni izgled slike s njezinom sadržajnošću - to je osobina kojom se priličan broj mladih slikara ne može baš pohvaliti. Plešeu je to ipak uspjelo. Istina, on se pri gradnji slike služio iskustvima nekih svojih starijih kolega, ali ta činjenica ipak ne umanjuje njegovu umješnost da tešku muzikalnost rastvorenih oblika usmjeri u pravcu izricanja duboko skrivene čovjekove intime. Jer kao što iza novinske matrice nedvojbeno egzistira živi organizam forme, tako i u košmaru što ih reflektiraju te halucinantne kompozicije stoji težnja ljudske psihe da se odupre nelogičnostima i opterećenostima što ih nameće suvremena civilizacija.

Josip Depolo, osvrt povodom samostalne izložbe, Oko - list za kulturu, 3. kolovoza 1978.

Zoran Pleše krenuo je zajedno s nekim slikarima svoje generacije prema novoj figuraciji, i to je bio svojevrsni odgovor na radikalizam avangarde. Ova uznemirena figuracija izrečena je kao protest protiv jednog novog dogmatizma i po tome je stekla status otpora. Poput većine novofigurativaca i Pleše je shvatio da su sva vrata prema povijesnom realizmu čvrsto zatvorena i da je potrebno o figuraciji razmišljati na novi način.

Više nije bilo povratka u idilične prostore, među blage i prisne ljude. Strah i neizvjesnost postali su čitava čovjekova sudbina. Ovo mračno saznanje otvaralo je samo put prema fantazmagoriji, jedini sadržaji postali su seks, nasilje i strah. To je bio deformirani svijet do vrha ispunjen jetkom ironijom. U ovoj oštroj klimi Pleše se održao zahvaljujući izvanrednom metjeu, bizarnoj fantaziji, stvaralačkoj temperaturi i sposobnosti da "literarno" misli na slikarski način.

Stanko Špoljarić, Hrvatski radio I. program - Likovna kultura, 15. ožujak 1991.

Na već održanoj izložbi "Nadrealizam i hrvatska likovna umjetnost", a prošlo je gotovo dvadeset godina, zamijećen je po osebujnosti izraza Zoran Pleše. No od tada kao da se izgubio, isuviše je rijetko bio prisutan da bi mogli pratiti njegov odnos prema svojevrsnoj varijanti verističkog nadrealizma, koji je koketirao s dalijevskim pristupom, no inventivnim rješenjima dao je osobni pečat, potenciran još pravim virtuozitetom ruke.

Poradi toga, izložba u galeriji "Zagreb" dočekana je s ne malim interesom. Ostao je Pleše vjeran figurativnom konceptu djela ne težeći ljepuškastoj formi, no pokazujući zavidnu mogućnost klasičnog vođenja linije stvarajući na svojim slikarsko crtačkim tvorbama posebno rasploženje - prisutno je seciranje života, osjećanje košmara, grča. Čovjek i životinje - motivi što se isprepliću, odaju sliku žrtve ili se ističe ljudska izgubljenost. U besmislenom trku oni su meta. Izvedba detalja i cijeline realistički je precizna, upravo vrišteći točna, da postaje oznakom stanja izvan svakodnevne osjetljivosti direktno razotkrivajući podsvijest pojedinca, rušeći neku uljuljanost u sigurnost. Priča, određena literarna nota kojom se služi i nije suviše složena, ali i s ostavljenim prostorom za intrigantno, nešto enigmatsko koje nije prevodivo po nekom ključu. Stvara napetost na površini neuobičajenim rasporedom, gigantizacijm pojedinog detalja, skraćenjima, probijanjem planova - sudarom prodora u dubinu i isticanja prvog plana. Sraz je prisutan i u odnosu spontanog, nervoznog poteza i marne, postupne razrade - skicozno nabačene forme i potankog analiziranja zasićenog oblika.

Ležerno, gotovo nekontrolirano ispunjavanje plohe i diciplina u organizaciji prizora. Suprotnosti pristupa ne narušavaju jedinstvenost scene već ističu dramatične preobrazbe, ostvaruju mnoštvo asocijacija na slici gdje se prožimaju preobrazbe, slojevi prošlosti i sadašnjosti. U Plešeovim djelima prisutna je i nota humornog, koja dolazi i do sardonskog - na neki način obrana od nelagoda i trauma vremena. Prividna banalnost teme tek je fasada gdje skidanjem te vanjske omotnice otkrivamo složenost, tragičnost, ali i traganje za smislom. U ovom slikarstvu iskrenom i istinitom bez poze. U ponekoj prenaglašenosti, više u funkciji sadržajnosti, no formalnih principa djela otkrivamo autora koji sretno i spretno povezuje suprotnosti izabranog načina, izgrađujući dosljedno takav vid figurativnog koji, istina, ima neke uzore, no više uzroke, no svježinom fantazije stvara prepoznatljiv stil, djelo koje nosi onu pravu temperaturu neizvjesnog - zatvoreno u sebi, no koje otvara mnoštvo pitanja.

Večernji list, 15. ožujak 1991., uz izložbu Zorana Pleše u galeriji "Zagreb"

Za Mozartovu godinu

U uistinu bogatom i više nego burnom životu zagrebačkih galerija nedavno nam je zapela za oko jedna, vrlo zanimljiva izložba još zanimljivijeg autora, postavljena u trešnjevačkoj galeriji "Zagreb". Premda je svojedobno sam sebi zacrtao da u rodnome gradu neće izlagati češće nego jednom u deset godina, zagrebački akademski slikar Zoran Pleše, đak prof. Marijana Detonija i postdiplomac iz Majstorske radionice Krste Hegedušića, na veliko je zadovoljstvo publike prekršio to pravilo. Od 1963. godine, kada je na Bienalu ALU u Beogradu odnio prvu nagradu za grafiku, pa sve do 1977. izlagao je vrlo često , uglavnom na skupnim izložbama, a u Zagrebu se samostalno predstavio samo dvaput. Posljednji put njegovo je slikarstvo (a posebno crtež) viđen 1978. godine.

A da ova treća zagrebačka izložba nije došla "preuranjeno", pokazalo je i 13 za tu prigodu izabranih radova, od kojih su samo tri (ulja na platnu) dosad viđena, i to na njegovu poznatu temu ekologije, dok je deset crteža izbor iz autorove produkcije u posljednje tri godine. Među njima se, kao posebni segment njegova crtačkog djela, ističe "Grayhound" - pas sa brojem 23, "biće" - kako kaže Marina Baričević u predgovoru kataloga izložbe - "kanda izišlo iz neke mitologije". Jer upravo te životinje, s vrlo izraženom anatomijom, u umjetnikovoj viziji svijeta i čovjeka simboliziraju svu požudu za silovitostima koje čovjeka čine životinjom, personifikaciju našeg doba...

Tim, crtački uzorno pedantnim i dorađenim tematskim preokupacijama Zorana Pleše dodali bismo i najnovije - glazbala, violinu i čelo, simbole rekvijema za otuđenost i izgubljeno vrijeme. Slikar ne krije inspiraciju - godina Mozarta, ali ovaj put za vrijeme koje nije izgubljeno.

Galerija[uredi VE | uredi]

Button Tool commons.png
Button gallery.png
Predloženo je da se ova galerija premjesti na zajednički poslužitelj (Wikimedia Commons).

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]