Juraj Paršić

Dodaj poveznice
Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Zore Paršić)

Juraj (Jure, Zore) Paršić (Sveta Nedjelja (Hvar), 12. svibnja 1911. - Glonn blizu Münchena, 19. svibnja 1991.),[1][2] hrvatski dominikanac, katolički svećenik, protivnik ustaških zločina,[3] politički uznik, žrtva jugokomunističkih progona[4]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Svećeničkim putem pošao je Juraj, njegov brat o. Rando ( Zore) i bratić o. Zlatan Plenković.[5]

U Poljicima je župnik od rujna 1937. do Velike Gospe 1942. godine.[6] 1939. godine počele su se uređivati u Zastražišćima, a iste godine don Juraj uveo je jaslice i u Poljica, a postavljene su pod oltar Gospe od Ružarija.[7] Don Juraj je autor teksta na spomen-ploči na pročelju župne crkve u Poljicima na Hvaru: »Bogu na slavu, sv. Ivanu na čast, sebi na spomen i diku, 1940. u vjeri i slozi obnovili mještani.« Don Juraj je najzaslužniji za gradnju današnje jednobrodne crkve, koja veličinom dvostruko premašuje prethodnu. U Poljicima na Hvaru bio je župnik od rujna 1937. do Velike Gospe 1942. godine.[4]

Nakon službovanja u Poljicima Paršić je prešao na drugo mjesto kao župnik. U Zagreb je došao 1941. pred talijanskom okupacijom. Od nadbiskupa Stepinca zatražio je najtežu župu, a on mu je dodijelio župu Jasenovac koju svećenici nisu htjeli preuzeti.[8] Bio je župnik u Jasenovcu od blagdana Svih svetih 1942. do siječnja 1945. godine. Ondje je razvio zapaženu karitativno-humanitarnu djelatnost. Nadbiskupa Stepinca redovito je izvješćivao o radu. S nadbiskupom Stepincem uspješno je surađivao.[4] Mnogi su kod njega intervenirali ne bi li spasili svoje drage iz zloglasnog logora, no i on je bio nemoćan pred opakim režimom.[8] Pretkraj rata upustio se u vrlo opasni potez, premda ga je sproveo zbog jasnih svećeničkih motiva, jer je imao stalno pred očima slavu Božju i spasenje duša. Travnja 1945. podijelio je sakramente umirućih utamničenim ministrima NDH koji su bili osuđeni na smrt, dr. Mladenu Lorkoviću i Anti Vokiću. Riskirao je život jer je dao odrješenje osuđenicima koji su neuspjelo pokušali izvesti NDH iz omče Sila Osovine i priključiti NDH Saveznicima.[4] U prvim minutama 7. svibnja 1945. napustio je Zagreb vlakom za ranjenike i bolesnike. Na putu prema Mariboru vlak su zarobili partizani. Među ostalima uhićeni su don Jure Paršić, zatim hrvatski povjesničar i ravnatelj Ustaške pismohrane dr Ivo Guberina te zapovjednik vlaka dr Šime Cvitanović - ravnatelj bolnice na Rebru. Oni i još neke druge osobe bile su odvedene u Zagreb i ondje osuđene, dr. Cvitanović i dr. Guberina na smrt, a don Jure Paršić na višegodišnju robiju. Sudbinu vlaka don Jure je poslije opisao povjesničaru dr Jeri Jarebu.[9] Prvotno je i Paršić bio osuđen na smrt, ali je pomilovan.[8]

Otišao je u Prezid u Gorski kotar gdje je bio župnik. Kratko se zadržao, nakon čega odlazi u Zavalje.[8]

Zbog progona promijenio je nakon rata ime u Matej Marušić (Jure Marušić[10]). Poslije rata, 1948. došao je u župe Drežnik, Vaganac i Rakovica. Tim je župama desetkovani narod zastrašivan, UDBA je odvodila preživjele i sprovodila teror. Narod je tješio u vremenima najteže rigidne diktature. Uz Stanka Kompare i ostale svećenika u slunjskom kraju bio je ne samo pastir nego i simbol ponosa, identiteta, neuništivosti. Pastoralno je djelovao i u tadašnjoj Senjsko-modruškoj biskupiji. UDBA je Paršiću godine 1958. pripremila zamku.[4] Odlučila ga je likvidirati.[8] Radi vlastite sigurnosti 1958. odlučio je napustiti domovinu te je se spasio bijegom ilegalno preko granice. Do umirovljenja 1981. radio kao svećenik, najprije u Austriji, zatim u Njemačkoj.[11] U Austriji je u logoru Asten zamijenio franjevca splitske provincije Presvetog Otkupitelja fra Mirka Čovića 1961. godine. Hrvatskim je izbjeglicama pružao pastoralnu skrb pruža sve do konca rujna 1967. godine.[12] U emigraciji je radio za hrvatsku sirotinju koja je bježala pred komunističkom tiranijom.[8]

Gorljiv i duboko pobožan svećenik don Zore Paršić Rado je hodočastio na mjesta povezana s Isusovim i Marijinim životom. Don Zore bio je toliko gorljiv i duboko pobožan da je čak izražavao želju kupiti grob u Lurdu, da bi bio što bliže Gospi.[6]

Sjećanja je objavio u Hrvatskoj reviji 1985. godine.[13][14] Dok je bio u emigraciji, pohodio ga je i prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman zbog jednoga svjedočanstva iz Drugoga svjetskog rata koje je osobno htio provjeriti (op.a.: objavio je Paršić 1985. godine da je u jasenovačkom logoru moglo izgubiti živote od početka do kraja 1941-1945 između 30 i 40 tisuća ljudi[3]). Paršić je djelovao do 1991. godine. Umro je te 1991. godine u Njemačkoj.[4] Pokopan je u zavičaju.[6]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Župa Presvetog Trojstva Slunj  Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. ožujka 2016. (Wayback Machine) Godišnjica rođenja Jurja Paršića - 12. svibnja 2011.
  2. ↑ Slunjski dekanat Pristupljeno 10. prosinca 2007.Pristupljeno 10. prosinca 2007.
  3. ↑ a b Hrvatsko pravo, online stranačke novine HSP1861 Do danas nije utvrđen istinit broj ubijenih u logoru Jasenovac za vrijeme NDH!
  4. ↑ a b c d e f Župa Presvetog Trojstva Slunj  Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. ožujka 2016. (Wayback Machine) Tin Kolumbić u GK od 11.07.2010., Sjećenje na neobičnog svećenika - 9. srpnja 2010., Tko je bio vlč. Juraj Paršić?
  5. ↑ IKA/Hrsvijet "Zabranjeno sjećanje" dominikanca Randa Paršić, Arhiva - stari hrsvijet.net 2, 17. svibnja 2011.
  6. ↑ a b c IKA Spomen na don Zoru Paršića. Na svetkovinu župnog zaštitnika u Poljicima na Hvaru obilježena 70. obljetnica gradnje župne crkve, vijest IKA V - 123218/6 , 24. lipnja 2010.
  7. ↑ 1910-2005: 95 godina Etnografskog muzeja Split Marija Stipišić: Kipić Djeteta Isusa na otocima Braču i Hvaru, str. 74
  8. ↑ a b c d e f Slunjski dekanat Pristupljeno 10. prosinca 2007.
  9. ↑ ČSP, br. 3., Zagreb, 2008. Razgovor s dr. Jerom Jarebom u povodu 80. godišnjice njegova života. Razgovarao prof. dr. Hrvoje MATKOVIĆ str. 716
  10. ↑ Riječka nadbiskupija  Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. veljače 2016. (Wayback Machine) Mons. Ivoslav Linić Ređenje u tajnosti, 16. veljače 2010.
  11. ↑ Župa Presvetog Trojstva Slunj  Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. ožujka 2016. (Wayback Machine) Tin Kolumbić u GK od 11.07.2010., Sjećanje na neobičnog svećenika - 9. srpnja 2010., Tko je bio vlč. Juraj Paršić?
  12. ↑ Hrvatska katolička misija Linz  Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. ožujka 2016. (Wayback Machine) Dušobrižništvo na hrvatskom jeziku u Gornjoj Austriji
  13. ↑ Paršić, Jure, Hrvatska revija br. 35/ 1985.
  14. ↑ Hrvatska revija, München - Barcelona, 1985.  Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. ožujka 2016. (Wayback Machine) Jure Paršić: Sjećanja nekadašnjeg jasenovačkog župnika

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Juraj_Paršić&oldid=6691192"