Zvonimir Berković

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Zvonimir Berković
Zvonimir Berković
Rođenje 4. ožujka 1928.
Beograd, Flag of Yugoslavia (1918–1941).svg Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca
Smrt 9. lipnja 2009.
Zagreb, Flag of Croatia.svg Hrvatska
Pseudonim(i) Berk
Zanimanje dramaturg, scenarist, filmski redatelj
Godine rada 1954.1993.
Važniji filmovi Moj stan
Rondo
Putovanje na mjesto nesreće
Ljubavna pisma s predumišljajem
Kontesa Dora
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

Zvonimir Berković (Beograd, 21. ožujka 1928.Zagreb, 9. lipnja 2009.) bio je hrvatski dramaturg, scenarist, filmski redatelj i publicist.

Životopis[uredi VE | uredi]

Osnovnu školu i niže razrede gimnazije pohađao je u Zaječaru, a 1943. s obitelji je preselio u Zagreb, gdje je maturirao 1946. Učio je violinu na Konzervatoriju Hrvatskoga glazbenog zavodau klasi Stjepana Šuleka. Neko je vrijeme studirao filozofiju, a zatim režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu. Bio je dramaturg Zagrebačkoga dramskog kazališta (1953. – 1954.), zatim »Jadran filma«, a 1957. prelazi u slobodnu profesiju kao filmski radnik. Od 1974. nastavnik je filmskog scenarija i filmske dramaturgije na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu. Član je Društva filmskih radnika Hrvatske, gdje je više puta bio član Upravnog odbora, a od 1968. do 1970. i predsjednik. Obavljao je dužnost potpredsjednika Saveza filmskih radnika Jugoslavije. Bavio se kao student kazališnim i glazbenim kritikama a nastavio ih je objavljivati u publikacijama: Narodni list (1952. – 1955., 1958.), Studentski list (1952., 1957.), Vjesnik u srijedu (1952., 1954., 1955., 1970.), Krugovi (1953., 1954.), Naprijed (1953., 1954.), Zagrebački tjednik (1953.), Globus (1954.), Politika (1954., 1967.), Vjesnik (1954., 1964., 1965., 1968.), Teatar (1956., 1957.), Kulturni radnik (1957.), Filmski vjesnik (1959.), Večernji vjesnik (1959.), Telegram (1966., 1969.), Književne novine (1967.), Hrvatski tjednik (1971.). Prvi scenarij napisao je – zajedno sa Slavkom Kolarom i Nikolom Tanhoferom – za igrani film Opsada (1956.) u režiji Branka Marjanovića. Za scenarij filma H-8 (zajedno s Tomislavom Butorcem, u režiji Nikole Tanhofera) dobio je »Zlatnu arenu« i nagradu »Jelen« na filmskom festivalu u Puli 1958. Napisao je scenarij za ekranizaciju Gervaisove drame Karolina Riječka (1961., režija V. Pogačić) i za treću priču Poslije predstave (režija A. Vrdoljak) u omnibus-filmu Ključ (1965.). Napisao je i desetak scenarija za dokumentarne, nastavne i crtane filmove. Prvi put je samostalno režirao dokumentarni film Moj stan (1962.), prema vlastitom scenariju, za koji je dobio nagrade na filmskim festivalima u Beogradu i Cannesu, dok je Balada o pijetlu (1964.) nagrađena na festivalu u Beogradu. Režirao je dokumentarni film Dubrovačke ljetne igre (1969.). Prvi igrani film, Rondo (1966.), koji je režirao po vlastitom scenariju, psihološka je drama iz suvremenog života. Za taj film dobio je nagrade za scenarij na filmskim festivalima u Puli (1966.) i u Atlanti (SAD, 1967.). Po vlastitom je scenariju 1971. režirao i film Putovanje na mjesto nesreće.

Filmografija[uredi VE | uredi]

Dugometražni filmovi[uredi VE | uredi]

Kratkometražni filmovi[uredi VE | uredi]

Bibliografija[uredi VE | uredi]

Nagrade i priznanja[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]


Globe stub.svg Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežne stranice Hrvatskog biografskog leksikona
http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1803
koji je klauzulom na stranici http://hbl.lzmk.hr/
označen slobodnom licencijom CC BY-SA 3.0

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]