Zvučni bilabijalni frikativ
| Zvučni bilabijalni frikativ | |
| β | |
| IPA-broj | 127 |
| HTML-entitet | 946
|
| IPA-slika | .svg){kind=small}
|
| X-SAMPA | B
|
| Kirshenbaum | B
|
| Vidi također: Fonetika | Jezikoslovlje | Jezik | |
Zvučni bilabijalni frikativ glas je koji postoji u nekim jezicima, a u međunarodnoj fonetskoj abecedi za nj se rabi simbol [β].
Glas ne postoji u standardnome hrvatskom jeziku, ali sličan je glasu [v] koji se pojavljuje u kajkavskom i kao alofon u drugim narječjima te glasu [ʋ] koji se pojavljuje u standardu i drugim narječjima.
Izgovara se poput glasa [v], ali gornji zubi ne diraju donju usnu, nego se glas izgovara samo usnama.
Pojavljuje se u njemačkom (alofon glasa [b] u kolokvijalnom govoru),[1] turskom (alofon glasa [v]),[2] jeziku berta i drugim.
Njegove značajke uključuju:
- Po načinu tvorbe jest frikativ
- Po mjestu tvorbe jest bilabijalni suglasnik
- Po zvučnosti jest bezvučan.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Moosmüller, Sylvia. 2007. Vowels in Standard Austrian German: An Acoustic-Phonetic and Phonological Analysis
- ↑ Göksel, Asli; Kerslake, Celia. Turkish: a comprehensive grammar. Routledge. ISBN 978-0415114943