Zvučni labiodentalni frikativ

Izvor: Wikipedija
Zvučni labiodentalni frikativ
v
IPA-broj 129
HTML-entitet v
IPA-slika
X-SAMPA v
Kirshenbaum v
Vidi također: Fonetika | Jezikoslovlje | Jezik

Zvučni labiodentalni frikativ suglasnik je koji postoji u nekim jezicima, a u međunarodnoj fonetskoj abecedi za njega se koristi simbolom [v].

Glas ne postoji u standardnom hrvatskom jeziku, ali postoji u kajkavskom narječju i dijelu čakavskog. Zapisuje se simbolom v (vidjeti slovo v) koje u standardnom jeziku predstavlja labiodentalni aproksimant koji je sličan glas.

U standardnom hrvatskom i drugim narječjima pojavljuje se kao alofon glasa [f] kada iza njega slijedi zvučni ploziv, frikativ ili afrikata (često se pojavljuje u riječima koje završavaju glasom [f], a iza njih slijedi enklitika). Primjer: šef bi [ʃevbi] (naglasak nije označen).

Iako postoji u većini europskih jezika (engleskom, francuskom, njemačkom, mađarskom, pa i gruzijskom, abhaskom, kabardinskom i drugim), globalno je prilično rijedak, četiri puta rjeđi od glasa [w]. Prisustvo [v] i nedostatak [w], zajedno s prisustvom prednjih zaokruženih samoglasnika [y, ø, œ] vrlo je distinktivna arealna osobina europskih jezika i susjednih područja Sibira i Srednje Azije.

Govornici istočnoazijskih jezika koji u svojim jezicima nemaju taj glas, poput govornika mandarinskog ili japanskog jezika, pokušavajući izgovoriti [v], često izgovaraju [b] pa brkaju riječi kao što su (engleski) very i berry.

Karakteristike su:

Glas se nalazi u 21,1 % svih jezika zabilježenih u bazi podataka UPSID.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]