Miševi

Izvor: Wikipedija
»Miš« preusmjerava ovamo. Za druga značenja, pogledajte Miš (razdvojba).
Miševi
Domaći miš (Mus musculus)
Domaći miš (Mus musculus)
Raspon fosila: Paleocen - Nedavno
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Podrazred: Eutheria
Nadred: Euarchontoglires
Red: Rodentia
Podred: Myomorpha
Porodica: Muridae
Potporodica: Murinae
Rod: Mus
Linnaeus, 1758.

Miševi (Mus) su rod glodavaca iz potporodice pravih miševa. Najpoznatija vrsta iz ovog roda je domaći miš. Osim njih, ovaj rod obuhvaća još 38 vrsta od kojih su neki, kao domaći miševi, hemerofili, dok su drugi životinje koje žive daleko od ljudi, povučeno, u šumama.

Kao i većina glodavaca miševi su noćne životinje ili su aktivniji u sumrak, ali ih se, naravno, može sresti i po danu, osobito ako ih brojčano ima više na nekom području. Miševi žive svugdje - nema ih jedino na Antarktici i nekim manjim otocima, kao niti u moru. Miševi u danu pojedu oko 10% svoje ukupne težine, tako da npr. miš od 20 do 25 grama u danu pojede 2-2,5 grama hrane.

Osobine[uredi | uredi kôd]

Kućni miš

Tijelo im je dužine između 4,5 i 12,5 cm, a rep je obično jednako dug kao i tijelo. Prosječno su teški oko 30 grama. Neki miševi su u ljudskom uzgoju dosegli i 60 grama. Divlji miševi imaju siva ili smeđa leđa, a na trbušnoj strani svjetlije sivo ili smeđe, nerijetko i bijelo krzno. U uzgoju su u međuvremenu postignute nebrojene varijacije boja. Rep je pokriven vrlo finom dlakom, tako da se na prvi pogled čini gol. Hemoragijska groznica s bubrežnim sindromom (lat. febris haemorrhagica cum syndroma renale), poznata i kao "mišja groznica", akutna je virusna bolest koja se manifestira vrućicom, krvarenjima i oštećenjem rada bubrega, a nerijetko zahtijeva i bolničko liječenje. Slična je bolest s različitim kliničkim manifestacijama opisana širom svijeta, pa se prema preporuci Svjetske zdravstvene organizacije od 1982. godine naziva jedinstvenim imenom. Radi se o akutnoj zoonozi endemskoj u Europi i Aziji od koje godišnje u svijetu oboli između 150 i 200 tisuća ljudi, s izraženom tendencijom porasta novooboljelih.

Anatomija i građa[uredi | uredi kôd]

Zahvaljujući činjenici da čovjek i miš dijele čak 99% gena,[1] kao i onima o sličnosti razvoja embrija, simptomima mnogih bolesti i zajedničkih oblika poremećaja i ponašanja, nije čudno da miš kao jedan od glavnih modelnih organizama dobiva još važniju ulogu. Miševi postaju bitni sudionici u otkrivanju tajni ljudskog genoma. Miševi su mali glodavci koji imaju potrebu stalno uzimati hranu.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Miševi su ljudima poznati iz davnina. Odavno su prepoznati kao velike štetočine i prava napast gdje god se nasele.

Miševi kao hrana[uredi | uredi kôd]

Miševi kao hrana u prirodi služe mnogim životinjskim vrstama. Tako se danas kod uzgoja upotrebljavaju kao hrana za kućne zmije i ostale životinje.

Miševi kao kućni ljubimci[uredi | uredi kôd]

Prednosti miševa kao kućnih ljubimaca su:

  • Nisu skupi u nabavi i održavanju
  • Ne zahtijevaju skupu opremu
  • Zabavni su i društveni kao pripitomljene životinje

Mane miševa kao kućnih ljubimaca su:

  • Mogućnost prijenosa zaraze
  • Noćna životinja
  • Kratak životni vijek

Vrste[uredi | uredi kôd]

Tablica s 39 vrsta miševa (rod Mus);

Rod Miš
Podrod Pyromys Podrod Coelomys Podrod Mus Podrod Nannomys

Alžirski domaći miš, makedonski domaći miš i Mus spicilegus su ranije smatrani podvrstama domaćeg miša. Tek novija morfološka i biokemijska istraživanja dokazala su da je riječ o zasebnim vrstama.

Poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. bioinformatika.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. ožujka 2016. Pristupljeno 7. travnja 2011.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Miševi