Svjetska financijska kriza od 2007. godine
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/ba/P060708_22.03-02-retouched.jpg/220px-P060708_22.03-02-retouched.jpg)
Financijska kriza od 2007. godine označava krizu bankarstva i novčarstva, koja je počela u rano ljeto 2007. godine krizom tržišta nekretnina u Sjedinim Američkim Državama (U SAD-u pod imenom "Subprime kriza", eng. Subprime crisis).
Ova kriza se izražava u globalnim gubitcima i stečajima tvrtki iz financijskog sektora, a od kraja 2008., i velikoga broja stečaja u realnom gospodarstvu.
Uzrok krize je uglavnom bio brzi pad cijena nekretnina u SAD-u koje su se nakon dugoga razdoblja rasta cijena razvile u nerealnim razmjerima.
Istodobno sve više i više dužnika nisu više u stanju podmiriti obaveze kredita: djelomično zbog rasta kamatne stope i dijelom zbog manjka prihoda. Obzirom na preprodaje kredita (securitizacija) bankama u cijelom svijetu, kriza se proširila u globalnu financijsku krizu.
U početku su tim problemima bili pogođeni uglavnom subprime krediti, koji su bili namijenjeni za kreditiranje osoba s niskim dohodcima i niskim bonitetom. Subprime kriza nije uzrok krize, nego je označila početak i prisilila je vlast SAD-a za preuzimanje kontrole na dvijema najvećim hipotekarnim bankama države.
U siječnju 2009. godine međunarodni monetarni fond računa da svota koju treba otpisati kao gubitak bankarskog sustava na kredite vrijednosnica u SAD-u iznosi 2,2 bilijuna dolara.
Nastanak[uredi | uredi kôd]
Kamatne stope[uredi | uredi kôd]
Krizi je prethodilo dugo razdoblje relativno niskih realnih i nominalnih kamatnih stopa. Međutim treba i napomenuti da su kamatne stope od 80-ih godina u svijetu veće od stope rasta bruto domaćeg proizvoda, što je moglo pridonijeti izuzetno dinamičnim razvoju globalnih financijskih tržišta.
Velika novčana štednja u velikom dijelu svijeta tražila je mogućnost isplativog uglaganja na financijskim tržištima i to je dovelo do (iz današnjeg kuta gledanja), podcijenjivanja rizika ulaganja povezanog s hipotekarnim kreditima.
Nakon velikog pada vrijednosti dionica tijekom nastanka dot-com krize središnja američka banka je za stimulaciju američkog gospodarstva snizila kamatne stope na vrlo nisku razinu.
S tim niskim kamatima počeo je ubrzani rast cijena nekretnina u SAD. Dodatno je djelovao i vanjskotrgovinski deficit u SAD koji je bio financiran novčanim sredstvima tržišta kapitala.
Kina je značajne dijelove viška prihoda od izvoza ulagala u vrijednosnice Sjedinjenih Država, što je snizilo efektivnu godišnju kamatnu stopu državnih vrijednosnica.
Politika niskih kamatnih stopa je provedena također u velikom dijelu drugih industrijski razvijenih zemalja.
Proširenje kreditiranja[uredi | uredi kôd]
Zbog niske kamatne stope osobama s nižim prihodima bilo je omogućeno priuštiti si dom. Bodreni takvom politikom, banke su odobravale kredite s promjenjivom kamatnom stopom zajmoprimcima s umjerenim ratingom. Zbog niske kamatne stope, rate su u početku bile male. Rizik od povišenja kamatne stope snosili su dužnici, čega oni često nisu bili svjesni pri dizanju kredita.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/2/21/LeitzinsenDE.svg/220px-LeitzinsenDE.svg.png)
Zbog rasta potražnje, rasle su cijene nekretnina. Banke su koristile taj razvoj da bi dužnicima nudile dodatne kredite. Uz stalni rast cijena nekretnina, u slučaju nesolventnosti dužnika, kredit je banka mogla namiriti iz prodaje imovine uz višu tržišnu vrijednost. Banke su se osjećale sigurnima, a uz rast cijena dužnici su vjerovali, da u hitnim slučajevima mogu preprodati nekretninu s dobitkom i vratiti dug hipoteke.
Gradnja velikoga broja nekretnina dovela je do preporoda građevinarstva i rasta potrošačke potražnje.
Pad vrijednosti nekretnina[uredi | uredi kôd]
Usporavanje gospodarstva SAD-a od 2005. godine, te naknadno povećanje kamatne stope središnje američke banke na do 5,25% u lipnju 2006 je izazvalo lančanu reakciju. Zajmoprimci s niskim dohodcima nakon povećanih stopa promjenjivih kredita nisu više mogli vraćati hipoteke i morali su prodavati svoje kuće. Rastući broj nekretnina na prodaji, koji je kulminirao u srpnju 2006., doveo je do pada vrijednosti nekretnina. Nesolventnost dužnika je tada dovela i banke i investitore do gubitaka. U proljeće 2007. u Sjedinjenim Državama nekoliko desetaka banaka, koje su bile specijalizirane na financiranje ove vrste kredita nekretnina, predale su zahtjev za stečaj.
Kriza povjerenja na međunarodnim tržištu kapitala[uredi | uredi kôd]
Stečaj Lehman Brothersa 15. rujna 2008. na svjetskom međubankovnom tržištu je doveo do vrste paralize.
Koordinirani odgovor središnjih banaka[uredi | uredi kôd]
Od prosinca 2007., Europska središnja banka je ponudila više od 180 milijardi dolara za ublažavanje financijskih napetosti. Dana 8. listopada 2008. sedam od vodećih banaka, uključujući Bank of England i Swiss National Bank smanjile su kamatne stope. Europska središnja banka smanjila je 6. studenog 2008. kamatnu stopu na 3,25%.
Prijedlozi za reforme država G-20[uredi | uredi kôd]
14. studenog 2008. održan je Washington prvi sastanak, na vrhu (plus Nizozemska i Španjolska) u Washingtonu sa svrhom savjetovanja o utvrđivanju osnova za reformu međunarodnog financijskog tržišta. Zajednički cilj bi trebalo biti pronaći međunarodne propise za izbjegavanje ponavljanja takve krize. Katalog s približno 50 pojedinačnih mjera je usvojen.
28 od tih pojedinačnih prijedloga treba biti primljeno do 31. ožujka 2009. Sudionici su se izrazili za načela slobodnog tržišta, te otvoreno i učinkovito regulirano poslovanje na financijskim tržištima. Između ostalog dogovorene su sljedeće mjere:
- Veći nadzor agencija za rating,
- Veću regulaciju spekulativnih Hedgefondova i drugih prethodno neuređenih financijskih proizvoda,
- Definicija evaluacije standarda za složene financijske proizvode,
- Povećanje tampon kapitala financijske institucije
- Usklađivanje i revizija računovodstvenih pravila,
- Orijentacija poticajnih sustava za managere u srednjoročne ciljeve,
- Zaštita od nelojalne konkurencije u poreznim oazama,
- Osnaživanje Međunarodnog monetarnog fonda
- Bolja zaštita potrošača kroz transparentne informacije.
Svaka zemlja sudionica pristaje prenijeti mjere u nacionalno zakonodavstvo.
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Švicarska narodna banka: Quartalsheft 3/2008 Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. listopada 2009. (Wayback Machine)
- Ujedinjeni narodi: The Interactive Panel of the United Nations General Assembly on the Global Financial Crisis. United Nations Headquarters, 30. Oktober 2008.
- Međunarodni monetarni fond: World Economic Outlook April 2008, Housing and the Business Cycle. (PDF, englisch)
- OECD Financial Market Trends: The Subprime Crisis: Size, Deleveraging and Some Policy Options. 2008, ISSN 0378-651X