Julius Eker
Julius Eker (Zaistovec pokraj Križevaca, 1897. – Jasenovac, 1942.) bio je obrtnik, esperantist, prijeratni komunist i žrtva koncentracijskog logora Jasenovac.[1] Inače radi se o puncu, testu, Josipa Manolića te se nekim izvorima se spominje i kao Julije Eker, ili Julijus Ecker.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Julius Eker rođen je u mjestu Zaistovec, pokraj Križevaca (tada u Austro-Ugarskoj Monarhiji) u obitelji obrtnika Josipa Ekera, porijeklom iz Galicije. Nakon završene pučke (osnovne) škole i zanata u Križevcima, nakon povratka s bojišta Galicije u Prvom svjetskom ratu, otvara postolarski obrt u gradu Bjelovaru. Bio je istaknuti član međuratnog gradskog života, član HSS-a i esperantističkog društva te jedan od prvih članova Hrvatsko planinarskog društva Bilogora – podružnica Bjelovar.[nedostaje izvor] U braku sa Štefanijom Eker (djevojački Trgovac), iz imućne bjelovarske obrtničke obitelji imao je kćer Mariju Eker (1921. – 2003.) – sudionicu NOB-a, logorašicu Stare Gradiške, novinarku i prevoditeljicu – koja se u svibnju 1945. udala za Josipa Manolića.
Eker je bio poznat kao pristaša HSS-a Vlatka Mačeka, ali je potajno simpatizirao komuniste s čijim se naukom susreo tijekom Prvog svjetskog rata na Istočnom bojištu u Galiciji. U prvoj polovici 1930-ih većina je komunista prikriveno djelovala u okviru lijevog krila HSS-a. Da bi Ekera 1935. primili u Komunističku partiju Jugoslavije, a u razdoblju od 1937. (do 1941.), kada se za područje Bjelovara i Križevaca, tada kotara u sastavu Savske Banovine osnivao Okružni komitet (OK) KPH, za njegovog tajnika (sekretara) izabran je Milan Bakić zvani Baja, a za članove OK KPH Andrija Katić, Franko Winter, Stevo Šabić i Julius Eker, te su uskoro do 1940. bili osnovani i Mjesni komiteti KPH za kotareve Križevce i Bjelovar, te se u bjelovarskom komitetu isticao upravo Eker.[2][3]
U jednom od svojih boravaka u Parizu, Josip Broz Tito, tijekom 1936. (kako i u svom kasnijem svjedočkom iskazu, iz travnja i svibnja 1955., američkim istražiteljima potvrđuje emigrant Marijan John Markul) u jeku organiziranja internacionalnih brigada za odlazak u španjolski građanski rat, u kojima su među prvima uz Tita sudjelovali Josip Kopinič, Vlajko Begović, Vittorio Vidali i Božidar Maslarić kao instruktori Kominterne, ali i Ivan Srebrenjak zvani Antonov te Marijan Krajačić i Ivan Krajačić zvani Stevo,[4] Herta Haas i dr., u čemu su materijalno sudjelovali u međunarodnoj crvenoj pomoći svi okružni komiteti KPJ, Tito kao član Balkanskog zemaljskog sekretarijata Kominterne, navodi karakteristike partijskog rada Okružnog komiteta KPH u Bjelovaru, te u svom izvještaju iznosi sljedeće:
"Razgovarao sam nekoliko puta s našim drugovima iz Bjelovara (najvjerojatnije Frankom Winterom). Uglavnom oni rade u HSS-u. Bjelovarski okrug je odnekada bio na lijevom krilu Radićeva pokreta. Oni su uspjeli sve mjesne organizacije HSS-a, mislim odbore, osigurati od utjecaja raznih reakcionarnih elemenata. Naši ljudi ne ulaze svugdje, naročito poznatiji, već pomažu ljevičarskih i demokratskim elementima da dođu na rukovodeći položaj. Iz tih organizacija se vrši pritisak na Mačeka i njegovu okolinu zbog reakcionarnih elemenata zbog pisanja Hrvatskog dnevnika o Španjolskoj itd."[5][6]
Početak Drugog svjetskog rata, okupaciju Kraljevine Jugoslavije i uspostavu NDH dočekao u Bjelovaru, gdje su se odmah zaredala uhićenja komunista između 10. i 22. travnja 1941. godine, sam Eker je bio uhićen među prvima, negdje između 10. i 12. travnja 1941.,[7] zajedno s grupom od sedamdesetak „nepoćudnih osoba” koje su bile uhićene i zatvorene prema političkom kriteriju zbog njihove prokomunističke orijentacije i moguće djelatnosti usmjerene protiv novog režima.[8] Uz Ekera su u logoru Danici bili zatvoreni Anka Butorac, aktivistica KPH koja je bila otprije uhićena od vlasti Banovine Hrvatske, nakon sudjelovanja u demonstracijama 10.kolovoza 1940., te su je premještali iz kaznionice u Lepoglavi, potom u Gospić, Jastrebarsko i naposlijetku u logor Danicu, zatim Mirko Bukovec, Milan Bakić zvani Baja, koji je uhićen 20. travnja 1941., da bi u logor Danicu bio doveden 5. svibnja 1941., te su ga ustaše kao komunista, pritom srpske narodnosti, sprovele dalje u logor kraj Gospića, odakle je u ljeto 1941., odveden na stratište Jadovno u Lici, gdje je i mučki pogubljen.[9] Šandor Kiralj Pišta, Marija Gržetić zvana Maca,[10] Željko Selinger i Ivica Hirschl sumnjičeni kao članovi KPH, te Franko Winter osumnjičen kao član Okružnog komiteta KPH, a Zlatko Prica iz Samobora osumnjičen kao simpatizer KPH. Naime, oni su prvo bili odvedeni u zatvor na Novoj Vesi u Zagrebu, odakle su ih dalje vlakom sprovodili uz naoružanu pratnju u sabirni logor Danica, pokraj Koprivnice,[11] da bi na intervenciju uglednika iz HSS-a ipak bio pušten u rujnu 1941. godine. U međuvremenu dok su Eker i ostali bili zatočeni događale su se represalije prema srpskom stanovništvu, poput pokolja u Gudovcu, te su takvi događaji izazivali otpor lokalnog srpskog stanovništva novim vlastima NDH, u čemu im se nakon napada na Sovjetski Savez, 22. lipnja 1941., pridružuju komunisti u organiziranju Narodnooslobodilačkog pokreta, te su zbog takvih aktivnosti, krajem jeseni 1941. Ekera su uhitile vlasti NDH, ali je ovoga puta uhićene su i njegova supruga Štefanija Eker, kao i Marija Eker, on odveden u koncentracijski logor Jasenovac, dok su supruga i kćer prvo vrijeme bile zatvorene u logoru u Danici, a kasnije su prebačene u logor u Staroj Gradiški, odakle su Štefaniju Eker razmijenili u skupini u kojojje bio i Andrija Hebrang, dok je kćerka Marija Eker, na intervenciju Ekerova šogora, ujaka Franje Trgovca iz Bjelovara, koji je intervenirao kod ustaša, bila upućena u njemački radni logor u Austriji, gdje je docekala oslobođenje ulaskom jedinica Crvene Armije, te se u svibnju 1945., opet našla u Bjelovaru.[12] Iako su partizanski parlamentari prilikom dogovora oko razmjene zarobljenika s ustašama spominjali i Ekera na listi za razmjenu za 23. rujna 1942., Eker je još tijekom 1942. godine ubijen u logoru Jasenovac, kao i Marijan Krajačić (koji je u ožujku 1942. stradao u Staroj Gradiški) te dr. zarobljenici.[13][14]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Horvatić, Franjo. 1975. Logor Danica u Koprivnici. Podravski zbornik (1): 43–55.
- ↑ Savez komunista Hrvatske. 1959. Prilozi za izučavanje historije Komunističke partije kotara Bjelovar 1919-1952: Uredio redakcioni odbor [Prilozi za izučavanje povijesti Komunističke partije kotara Bjelovara, 1919. – 1952.: Uredio redakcijski odbor]. Kotarski komitet Saveza komunista Hrvatske. str. 33, 55, 112. Pristupljeno 1. svibnja 2024.
- ↑ Feletar, Dragutin, Podravina: Povijesno-geografski pregled od paleolita do 1945. godine, OOUR Muzej grada Koprivnice, Centar za kulturu, Koprivnica, 1989., str. 372.
- ↑ Pirjevec, Jože, Tito and His Comrades, University of Wisconsin Pres, 2018., str. 87.
- ↑ Tito, Josip Broz, Sabrana djela Josipa Broza Tita, Tom. III., Izdanje centar Komunist, Beograd, 1982., str. 67 - 68.
- ↑ Karaula, Željko, Kako je pisao Glas Bjelovara, list ljevičarske organizacije, Cristiano, God.9., br.1/2017, str. 66 - 76.
- ↑ Gregorić, Pavle. 1969. Narodnooslobodilački pokret u zapadnoj Slavoniji, Moslavini i bjelovarskom okrugu 1941. godine: Sjećanja. Historijski institut Slavonije. Slavonski Brod, SFRJ. str. 44
- ↑ Karaula, Željko. "„Slučaj Gudovac“ 28. travnja 1941.." Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 39, br. 1 (2007): 197-208.
- ↑ Tesla, Lazo, Jurlina, Branko, Što radite, o ljudi! Pokolj u Gudovcu 1941., Općinski odbor SUBNOR-a Bjelovar, Bjelovar, 1980., str. 49, 76.
- ↑ Feletar, Dragutin, Podravina: Povijesno-geografski pregled od paleolita do 1945. godine, OOUR Muzej grada Koprivnice, Centar za kulturu, Koprivnica, 1989., str. 376.
- ↑ Dizdar, Zdravko. 2006. Odnos Ustaša prema HSS-u na Koprivničkom području i u ustaškom logoru Danica (1941./42.). Podravina. Hrvatski institut za povijest. Opatička 10, 10000 Zagreb, Hrvatska. 5 (9): 86–114 Prenosi Hrčak – Portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske (hrcak.srce.hr).CS1 održavanje: lokacija (link)
- ↑ Manolić, Josip, Politika i domovina - Moja borba za suverenu i socijalnu Hrvatsku, Golden marketing - Tehnička knjiga, Zagreb, 2015., str. 49.
- ↑ Pregled i pretraga poimeničnog popisa žrtava KL Jasenovac 1941.-1945. / Julius Eker
- ↑ Odić F., Slavko, Komarica, Slavko, Partizanska obavještajna služba, 1941. - 1942., Šta se stvarno događalo, Knjiga 3., Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1988., str. 265.