Alieta Monas Plejić

Izvor: Wikipedija
Radovi u tijeku!

Jedan vrijedni suradnik upravo radi na ovom članku!
Mole se ostali suradnici da NE UREĐUJU članak dok je ova obavijest prisutna.
Koristite stranicu za razgovor ako imate komentare i pitanja u vezi s člankom.
Kada radovi budu gotovi predložak će ukloniti suradnik koji ga je postavio na članak!
Predložak može svatko ukloniti ako 24 sata nije bilo promjena u članku i njegovoj stranici za razgovor.

Alieta Monas Plejić (Pazin, 1951.Rijeka, 2022.) bila je slikarica i likovna pedagoginja. Njezino djelovanje na kulturno-umjetničkom području zabilježeno je u Splitu i Pazinu. Početkom 1990-ih započinje jedinstvenu seriju izvedbi i svjetlosnih instalacija u javnom prostoru Splita, započinjući specifično umjetničko istraživanje pojma svjetlosti. Njezin je rad višestruko nagrađivan.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Alieta Monas Plejić rodila se u Pazinu 5. studenog 1951. godine ocu Vjekoslavu Monasu, zvanom Điđi, i majci Letiziji, rođ. Otocchian.[1] U Pazinu je završila osnovnu školu te Hrvatsku gimnaziju 1970. godine. Diplomirala je likovnu umjetnost na Pedagoškoj akademiji 1972. godine, a 1977. godine završila je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u klasi profesora Nikole Reisera.[1]

Posvećena radu s djecom, Monas Plejić je 1990-ih godina osnovala dječji bijenale Ujedinjeni svijetli svijet. U Splitu je u Školi likovnih umjetnosti sve do mirovine 2013. godine predavala slikarstvo i crtanje. Bila je članica Hrvatskog društva umjetnika – Split.[1] Umrla je 12. ožujka 2022. godine.[1]

Slikarstvo[uredi | uredi kôd]

Žena na propuhu. 1981. Alieta Monas Plejić. Izložba Vidljive, Galerija umjetnina u Splitu, 2024.

Glavni motiv slikarstva Monas Plejić je svjetlost. Motivu se okreće početkom rata devedesetih godina kada je započela cikluse posvećene svjetlosti koji su se odrazili u izložbama i ambijentalnim instalacijama: Svjetlosni Peristil, u Dioklecijanovoj palači na Božić 1991. i 1997. godine,[2] te Svjetlehem II. projektiran 2017. godine kojim je planirala osvijetliti dijelove Pazinske jame.[1] Ciklusi vezani uz motiv svjetla su: Zidovi svjetlosti, Eppur e luce sopra d'ogni luce – Ipak je svjetlost, Eppur e luce sopra d'ogni luce – Ipak je svjetlost nad svjetlostima.[3] Na upit o dominantnoj ulozi svjetlosti u svojim radovima, umjetnica je odgovorila: „Goethe je, kada su ga pitali, zašto toliko spominje istinu odgovorio, kako je ima premalo i očito zato s njom pretjeruje. Isto tako prepoznajem da je premalo svjetla u međuljudskim odnosima na svim razinama, od pojedinačnih, do društvenih, pa i globalnih. Moja prva riječ bila je luce, svjetlost. Moja je mama radila u tiskari i uvijek kada je nakon posla dolazila doma pokazivala mi je svjetlost.”[4]

Glavne figure umjetničinog slikarstva bili su aktovi i portreti. Njezinu umjetnost opisao je Tonči Petrasov Marović riječima: „To su trošna, ražalošćena tijela, na granici bolesti ili ljubavi, dana u najintimnijemu ozračju kupatila ili postelje koju od vanjskoga, dušmanskog svijeta 'brani' zavjesa, ili drugo tijelo.”[2] Njezinu umjetnost inspirirali su Einstein, Dante i Dostojevski, a slike je posvetila pojedinim velikanima književnosti i umjetnosti: Tolstojeva soba, Tinova soba, Vidovićev atelje.[5][1]

Značajnijim joj djelima pripadaju Žena na propuhu (1981.), Judita II. (1984.), Svijetli (2010.) te Sloboda vodi narod (2017.).

Izložbe[uredi | uredi kôd]

Monas Plejić sudjelovala je na skupnim i samostalnim izložbama. Prvu samostalnu izložbu održala je u Pazinu 1979. godine. Samostalno je izlagala u Salonu Galić u Splitu 1982. godine[4] i Galeriji Nova u Zagrebu gdje je izložila svoje radove osamdesetih.[1][5]

U okviru 41. Splitskog salona „Ne posve izgubljeni jedni za druge” afirmirali su se vizualni radovi umjetnica koja promiču kompleksnosti feminističkih genealogija, produktivne dijaloge te uključivanje zelene i lokalne sadašnjosti.[6] Izložba se održavala na više lokacija u Splitu među kojima su Salon Galić i Multimedijalni kulturni centar Split. Otvoreni postav Monas Plejić nalazio se pri samome ulazu u Multimedijalni kulturni centar. Uz četiri izložene slike ostavljena su četiri prazna uokvirena mjesta za radove kojima tek treba nadopuniti arhiv Monas Plejić.[7]

Rad Monas Plejić bio je predstavljen u sklopu izložbe Vidljive 2023. i 2024. godine. Cilj je projekta osvijestiti nužnost na rodnu ravnopravnost te zastupljenost žena u umjetnosti.[8] Od umjetničinih radova bili su izloženi Judita II., 1984. te Žena na propuhu, 1981. Oba umjetnička djela nastala su kombiniranom tehnikom.

Nagrade[uredi | uredi kôd]

Monas Plejić osvojila je nekoliko nagrada. Prvu nagradu, Povelja Ars Histriae VIII, dobila je u Rovinju 1982. godine.[9] Slijedila je Nagrada Splitskog salona iste godine u Splitu.[3] Godine 1984. u Rovinju osvojila je Diplomu Ars Histriae IX te Nagradu Grisia.[3]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d e f g Šiklić, Josip. 16. svibnja 2022. Alieta Monas Plejić. Istrapedia. Pristupljeno 1. svibnja 2024.
  2. a b Vujević, Eda. 14. ožujka 2022. Preminula slikarica Alieta Monas Pleić, koja je veliki dio života provela u Splitu i u njemu ostvarila svoja najbolja djela. Slobodna Dalmacija. Pristupljeno 1. svibnja 2024.
  3. a b c Alieta Monas Plejić. HULU Split. Pristupljeno 1. svibnja 2024.
  4. a b Kiš Terbovc, Patricia. 18. ožujka 2022. Radila je najposjećenije izložbe u Splitu, s vremenom je polako tonula u zaborav. Šteta. Jutarnji list. Pristupljeno 1. svibnja 2024.
  5. a b I., I. 14. ožujka 2022. TUGA U SPLITU Preminula slikarica Alieta Monas Plejić. Dalmatinski portal. Pristupljeno 1. svibnja 2024.
  6. 41. SPLITSKI SALON/ Ne posve izgubljeni jedni za druge/. Dom mladih Split. Pristupljeno 1. svibnja 2024.
  7. Tešija, Kristina. 13. prosinca 2021. Glitchevi ženskog u patrijarhalnom svijetu. Kulturpunkt. Pristupljeno 1. svibnja 2024.
  8. Vidljive (15.12.2023. – 6.2.2024.). Muzej moderne i suvremene umjetnosti. Pristupljeno 1. svibnja 2024.
  9. Ars Histriae. Istrapedia. Pristupljeno 25. svibnja 2024.
Nedovršeni članak Alieta Monas Plejić koji govori o likovnom umjetniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.