Julius Eker

Dodaj poveznice
Izvor: Wikipedija
Julius Eker
Julius Eker
 Ovaj članak predložen je za brisanje. Naveden je sljedeći razlog za brisanje:
upitna značajnost, vidi SZR za obrazloženja
Rasprava o brisanju dostupna je ovdje.
Kod postavljanja predloška u članak, molimo Vas ne brišite sadržaj zbog kojeg je predložak postavljen. Administratori, prije brisanja stranice provjerite što vodi ovamo, povijest stranice i evidenciju stranice.

Stranicu predložio: Hijerovit (razgovor)  • Zadnje uređivanje: Radovan V. Jerzy (razgovor)

Julius Eker (Zaistovec pokraj Križevaca, 1897. – Jasenovac, 1942.) bio je obrtnik, esperantist, prijeratni komunist, sudionik narodnooslobodilačke borbe i žrtva koncentracijskog logora Jasenovac.[1] Inače radi se o puncu, testu, Josipa Manolića te se nekim izvorima se spominje i kao Julije Eker, ili Julijus Ecker.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Julius Eker rođen je u mjestu Zaistovec, pokraj Križevaca (tada u Austro-Ugarskoj Monarhiji) u obitelji obrtnika Josipa Ekera, porijeklom iz Galicije. Nakon završene pučke (osnovne) škole i zanata u Križevcima, nakon povratka s bojišta Galicije u Prvom svjetskom ratu, otvara postolarski obrt u gradu Bjelovaru. Bio je istaknuti član međuratnog gradskog života, član HSS-a i esperantističkog društva te jedan od prvih članova Hrvatsko planinarskog društva Bilogora – podružnica Bjelovar.[nedostaje izvor] U braku sa Štefanijom Eker (djevojački Trgovac), iz imućne bjelovarske obrtničke obitelji imao je kćer Mariju Eker (1921. – 2003.) – sudionicu NOB-a, logorašicu Stare Gradiške, novinarku i prevoditeljicu – koja se u svibnju 1945. udala za Josipa Manolića.

Eker je bio poznat kao pristaša HSS-a Vlatka Mačeka, ali je potajno simpatizirao komuniste s čijim se naukom susreo tijekom Prvog svjetskog rata na Istočnom bojištu u Galiciji. U prvoj polovici 1930-ih većina je komunista prikriveno djelovala u okviru lijevog krila HSS-a. Da bi Ekera 1935. primili u Komunističku partiju Jugoslavije, a u razdoblju od 1937. (do 1941.), kada se za područje Bjelovara i Križevaca, tada kotara u sastavu Savske Banovine osnivao Okružni komitet (OK) KPH, za njegovog tajnika (sekretara) izabran je Milan Bakić zvani Baja, a za članove OK KPH Andrija Katić, Franko Winter, Stevo Šabić i Julius Eker, te su uskoro do 1940. bili osnovani i Mjesni komiteti KPH za kotareve Križevce i Bjelovar, te se u bjelovarskom komitetu isticao upravo Eker.[2][3]

U jednom od svojih boravaka u Parizu, Josip Broz Tito, tijekom 1936. (kako i u svom kasnijem svjedočkom iskazu, iz travnja i svibnja 1955., američkim istražiteljima potvrđuje emigrant Marijan John Markul) u jeku organiziranja internacionalnih brigada za odlazak u španjolski građanski rat, u kojima su među prvima uz Tita sudjelovali Josip Kopinič, Vlajko Begović, Vittorio Vidali i Božidar Maslarić kao instruktori Kominterne, ali i Ivan Srebrenjak zvani Antonov te Marijan Krajačić i Ivan Krajačić zvani Stevo,[4] Herta Haas i dr., u čemu su materijalno sudjelovali u međunarodnoj crvenoj pomoći svi okružni komiteti KPJ, Tito kao član Balkanskog zemaljskog sekretarijata Kominterne, navodi karakteristike partijskog rada Okružnog komiteta KPH u Bjelovaru, te u svom izvještaju iznosi sljedeće:

"Razgovarao sam nekoliko puta s našim drugovima iz Bjelovara (najvjerojatnije Frankom Winterom). Uglavnom oni rade u HSS-u. Bjelovarski okrug je odnekada bio na lijevom krilu Radićeva pokreta. Oni su uspjeli sve mjesne organizacije HSS-a, mislim odbore, osigurati od utjecaja raznih reakcionarnih elemenata. Naši ljudi ne ulaze svugdje, naročito poznatiji, već pomažu ljevičarskih i demokratskim elementima da dođu na rukovodeći položaj. Iz tih organizacija se vrši pritisak na Mačeka i njegovu okolinu zbog reakcionarnih elemenata zbog pisanja Hrvatskog dnevnika o Španjolskoj itd."[5][6]

Uslijed izbijanja građanskog rata u Španjolskoj, u Bjelovaru je tijekom 1937. osnovan Okružni odbor Crvene pomoći, kojeg je vodila Ekerova supruga Štefanija (Štefica), te su prikupljenu novčanu pomoć i materijalna sredstva preko Ekera slali borcima internacionalnih brigada u Španjolskoj.[7]

Početak Drugog svjetskog rata, okupaciju Kraljevine Jugoslavije i uspostavu NDH dočekao u Bjelovaru, gdje su se odmah zaredala uhićenja komunista između 10. i 22. travnja 1941. godine, sam Eker je bio uhićen među prvima, negdje između 10. i 12. travnja 1941.,[8] zajedno s grupom od sedamdesetak „nepoćudnih osoba” koje su bile uhićene i zatvorene prema političkom kriteriju zbog njihove prokomunističke orijentacije i moguće djelatnosti usmjerene protiv novog režima.[9] Uz Ekera su u logoru Danici bili zatvoreni Anka Butorac, aktivistica KPH koja je bila otprije uhićena od vlasti Banovine Hrvatske, nakon sudjelovanja u demonstracijama 10.kolovoza 1940., te su je premještali iz kaznionice u Lepoglavi, potom u Gospić, Jastrebarsko i naposlijetku u logor Danicu, zatim Mirko Bukovec, Milan Bakić zvani Baja, koji je uhićen 20. travnja 1941., da bi u logor Danicu bio doveden 5. svibnja 1941., te su ga ustaše kao komunista, pritom srpske narodnosti, sprovele dalje u logor kraj Gospića, odakle je u ljeto 1941., odveden na stratište Jadovno u Lici, gdje je i mučki pogubljen.[10] Šandor Kiralj Pišta, Marija Gržetić zvana Maca,[11] Željko Selinger i Ivica Hirschl sumnjičeni kao članovi KPH, te Franko Winter osumnjičen kao član Okružnog komiteta KPH, a Zlatko Prica iz Samobora osumnjičen kao simpatizer KPH. Naime, oni su prvo bili odvedeni u zatvor na Novoj Vesi u Zagrebu, odakle su ih dalje vlakom sprovodili uz naoružanu pratnju u sabirni logor Danica, pokraj Koprivnice,[12] da bi na intervenciju uglednika iz HSS-a ipak bio pušten u rujnu 1941. godine.

U svom osvrtu na predmetno razdoblje u kojem je i sam aktivno sudjelovao, bivši član koprivničkog HSS-a i prijeratni komunist Mijo Šimek (1908. - 1983.), iznosi sljedeće o planiranom bjegu zatočenika iz logora Danice:

"Negdje oko pola godine 1941. u logoru Danici nalazili su se članovi Okružnog komiteta Bjelovar braća Bakić i Julius Eker iz Bjelovara. Točno se ne sjećam kada je došao k meni nepoznati čovjek, koji mi je rekao da ga šalje Ivica Pavičić čl. KP H iz Kalnika i da nastojim na sve moguće načine, da oslobodim iz Danice braću Bakiće i (Juliusa) Ekera, naravno i što više ljudi koliko bi se moglo, jer da su oni nama potrebni kao ljudi i komunisti za dizanje ustanka naroda Jugoslavije. Isto takove poruke poslao mi je i Kasim Čehajić (Turčin), a koje mi je poruke donio Veljko Štrbac (koji danas živi u Glogovcu kao penzioner). U logoru Danica bilo je nekih ustaša koje sam od prije poznavao, a kuhar je bio Josip Veber (danas živi u Koprivnici) i ja sam stupio u vezu sa Josipom Veberom kojeg sam smatrao da bude najprikladniji za izvođenje akcije. Josip Veber svaki dan je išao sa nekoliko zatočenika iz Danice koja se nalazila 2 km udaljena od Koprivnice po hranu u grad i neke druge potrepštine koje su trebale za sam logor (...). Jednom sam Josipu Veberu predložio, odnosno zamolio sam ga, da uzme sa sobom kao nosioca prtljage iz grada braću Bakice, (Juliusa) Ekera, pa da i oni tako pobjegnu, ali nažalost nisu htjeli [...]. Jednom zgodom uspio sam doći u sam logor Danicu, navodno kupovati neki krumpir kojeg su rukovodioci logora imali na prodaju, a samo radi toga možda bi mi uspjelo lično uhvatiti vezu sa imenovanima i tako im lično saopćiti zadatak drugova iz OK-a. Nisam uspio, jer su već bili otpremljeni u logor Jadovno gdje su pogubljeni (...)."[13]

U međuvremenu dok su Eker i ostali bili zatočeni događale su se represalije prema srpskom stanovništvu, poput pokolja u Gudovcu, te su takvi događaji izazivali otpor lokalnog srpskog stanovništva novim vlastima NDH, u čemu im se nakon napada na Sovjetski Savez, 22. lipnja 1941., pridružuju komunisti u organiziranju Narodnooslobodilačkog pokreta, te su zbog takvih aktivnosti, krajem jeseni 1941. Ekera su uhitile vlasti NDH, ali je ovoga puta uhićene su i njegova supruga Štefanija Eker, kao i Marija Eker, on odveden u koncentracijski logor Jasenovac, dok su supruga i kćer prvo vrijeme bile zatvorene u logoru u Danici, a kasnije su prebačene u logor u Staroj Gradiški, odakle su Štefaniju Eker razmijenili u skupini u kojojje bio i Andrija Hebrang, dok je kćerka Marija Eker, na intervenciju Ekerova šogora, ujaka Franje Trgovca iz Bjelovara, koji je intervenirao kod ustaša, bila upućena u njemački radni logor u Austriji, gdje je docekala oslobođenje ulaskom jedinica Crvene Armije, te se u svibnju 1945., opet našla u Bjelovaru.[14] Iako su partizanski parlamentari prilikom dogovora oko razmjene zarobljenika s ustašama spominjali i Ekera na listi za razmjenu za 23. rujna 1942., Eker je još tijekom 1942. godine ubijen u logoru Jasenovac, kao i Marijan Krajačić (koji je u ožujku 1942. stradao u Staroj Gradiški) te dr. zarobljenici.[15][16]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Horvatić, Franjo. 1975. Logor Danica u Koprivnici. Podravski zbornik (1): 43–55.
  2. ↑ Savez komunista Hrvatske. 1959. Prilozi za izučavanje historije Komunističke partije kotara Bjelovar 1919-1952: Uredio redakcioni odbor [Prilozi za izučavanje povijesti Komunističke partije kotara Bjelovara, 1919. – 1952.: Uredio redakcijski odbor]. Kotarski komitet Saveza komunista Hrvatske. str. 33, 55, 112. Pristupljeno 1. svibnja 2024.
  3. ↑ Feletar, Dragutin, Podravina: Povijesno-geografski pregled od paleolita do 1945. godine, OOUR Muzej grada Koprivnice, Centar za kulturu, Koprivnica, 1989., str. 372.
  4. ↑ Pirjevec, Jože, Tito and His Comrades, University of Wisconsin Pres, 2018., str. 87.
  5. ↑ Tito, Josip Broz, Sabrana djela Josipa Broza Tita, Tom. III., Izdanje centar Komunist, Beograd, 1982., str. 67 - 68.
  6. ↑ Karaula, Željko, Kako je pisao Glas Bjelovara, list ljevičarske organizacije, Cristiano, God.9., br.1/2017, str. 66 - 76.
  7. ↑ Karaula, Željko. "Dr. Emilija Holik (1906 – 1942) — the tragic fate of a doctor from Bjelovar." Cris XXIV, br. 1 (2022): 194-194. https://hrcak.srce.hr/308812
  8. ↑ Gregorić, Pavle. 1969. Narodnooslobodilački pokret u zapadnoj Slavoniji, Moslavini i bjelovarskom okrugu 1941. godine: Sjećanja. Historijski institut Slavonije. Slavonski Brod, SFRJ. str. 44
  9. ↑ Karaula, Željko. "„Slučaj Gudovac“ 28. travnja 1941.." Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 39, br. 1 (2007): 197-208.
  10. ↑ Tesla, Lazo, Jurlina, Branko, Što radite, o ljudi! Pokolj u Gudovcu 1941., Općinski odbor SUBNOR-a Bjelovar, Bjelovar, 1980., str. 49, 76.
  11. ↑ Feletar, Dragutin, Podravina: Povijesno-geografski pregled od paleolita do 1945. godine, OOUR Muzej grada Koprivnice, Centar za kulturu, Koprivnica, 1989., str. 376.
  12. ↑ Dizdar, Zdravko. 2006. Odnos Ustaša prema HSS-u na Koprivničkom području i u ustaškom logoru Danica (1941./42.). Podravina. Hrvatski institut za povijest. Opatička 10, 10000 Zagreb, Hrvatska. 5 (9): 86–114 Prenosi Hrčak – Portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske (hrcak.srce.hr).CS1 održavanje: lokacija (link)
  13. ↑ Boban, Ljubo, ur., Sjeverozapadna Hrvatska u NOB-u i socijalističkoj revoluciji - zbornik, 1976., Varaždin : Zajednica općina memorijalnog područja Kalnik ; Zagreb : Institut za historiju radničkog pokreta, str. 880.
  14. ↑ Manolić, Josip, Politika i domovina - Moja borba za suverenu i socijalnu Hrvatsku, Golden marketing - Tehnička knjiga, Zagreb, 2015., str. 49.
  15. ↑ Pregled i pretraga poimeničnog popisa žrtava KL Jasenovac 1941.-1945. / Julius Eker
  16. ↑ Odić F., Slavko, Komarica, Slavko, Partizanska obavještajna služba, 1941. - 1942., Šta se stvarno događalo, Knjiga 3., Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1988., str. 265.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Julius_Eker&oldid=6947873"