Mucanje

Mucanje ili disfemija (lat. Battarismus) označuje neurološki poremećaj govora koji se manifestira ponavljanjem riječi ili nemogućnošću započinjanja izgovora riječi, iskrivljenim izgovorom slogova ili produljivanjem glasova. Disfluentnost govora može biti i privremenom pojavom u stresnim situacijama uz ubrzan puls i crvenilo uz povećanu napetost mišićā usana, jezika ili lica.

Oko jedne četvrtine mucanja kod djece prijeđe u doživotno, a učestalost ovog govornog poremećaja procjenjuje se na oko 1 %. Unatoč tomu što se radi o relativno čestom problemu kod djece i mladih, uzročni lijek za mucanje još nije otkriven, a najučinkovitije metode liječenja i dalje spadaju u domenu logopedije.

Uzroci

Znanost pretpostavlja da postoji nekoliko uzroka. Uzroci između ostalog mogu biti poteškoće pokreta i koordinacija, dišnog mišića, lica ili distrakcija, anksiozni poremećaji ili oštećenje govornog centra u mozgu. Danas se ipak smatra da je srž uzroka mucanja u samom centru za govor u kori velikog mozga. Mucanje može uveliko otežati život osobe u društvu.

Uzroci leže i u narušenoj kompleksnoj međuigri područja u mozgu odgovornih na procesuiranje govora i zvuka. I manje genetske strukturalne greške mogu izazvati razvojno mucanje.

Dvostruka povezanost između auditornig korteksa i frontalnog režnja majmuna i ljudi. Gore: auditorni korteks majmuna (lijevo) i čovjeka (desno) shematski je prikazan na supratemporalnoj ravnini i promatran odozgo. Dolje: Mozak majmuna (lijevo) i čovjeka (desno) shematski je prikazan sa strane. Narančasti okviri označavaju područje auditornog korteksa, koje je prikazano na gornjim podslikama. Gore i dolje: plave boja označava regije povezane s auditornim dorzalnim tokom, a crvene boje označavaju regije povezane s auditornim ventralnim tokom.

Metode liječenja

Uklanjanjem straha, vježbe disanja i opuštanja te logopedija može pomoći da razvojno mucanje kod djece ne prijeđe u doživotno.

Rezultati istraživanja

Još nema lijeka odobrenog od strane FDA-e za mucanje, no antagonisti dopamina mogli bi pomoći u redukciji mucanja. Naime, istraživanja pokazuju da osobe koje mucaju imaju suficit dopamina u regijama mozga odgovornog za procesuiranje govora. Zanimljivo je da se tikovi kod mucanja javljaju i kod Tourettovog sindroma. Lijek koji je u nekim studijama pokazao učinkovitost je Haloperidol, ali potrebna su daljnja istraživanja.

Jedan od vodećih znanstvenika u području mucanja je američki psihijatar Gerald Maguire, koji je i sam osoba koja muca.

Postoje ograničeni dokazi o učinkovitosti anksiolitika fenibuta u liječenju mucanja i povezane socijalne fobije.

Poznate osobe

Postoje brojne osobe koje su unatoč mucanju postali uspješni i slavni u poslovima koji zahtijevaju sposobnost držanja javnih govora kao primjerice: Slaven Bilić, Željko Rohatinski, Isaac Newton, George Washington,, George VI., Charles Darwin, Marilyn Monroe, Winston Churchill, John Updike, Lewis Carroll, Anthony Quinn, Henry James, Edward Stachura, Bruce Willis, Hugh Grant, Scatman John, Kylie Minogue, Mike Tyson, Tiger Woods, Rowan Atkinson, Bill Withers, Joe Biden.

Zastava koja simbolizira ponos zajednice osoba koje mucaju.

Bilbliografija

• Ivo Škarić (ur.): Govorne poteškoće i njihovo uklanjanje
• Pero Čimbur: Savladao sam mucanje, Mladost, Zagreb, 1988. (338 str.), ISBN 8605001822 
• Ines Galić-Jušić, Mucanje: etiologija, dijagnostika, intervencije, Naklada Slap, Zagreb, 2021. (739 str.), ISBN 9789531919388 
• Dubravka Prpić, Mucanje: priručnik za roditelje, odgojitelje, nastavnike i stručne suradnike, Alfa, Zagreb, 2023. (246 str.), ISBN 9789533644820

Vanjske poveznice

Mrežna mjesta

• Katarina Pavičić Dokoza, Darija Hercigonja Salamoni, Što je mucanje? : priručnik za pedijatre, Moje dijete muca - kako mu pomoći? : priručnik za roditelje, SUVAG, 2007.

Nedovršeni članak Mucanje koji govori o medicini treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija. Ne provodite liječenje bez savjetovanja s liječnikom!