Île de la Possession
Île de la Possession | |
---|---|
Otok | |
Zemljovid otoka Položaj otočja Crozet | |
Položaj | |
Koordinate | 46°24′27″S 51°45′27″E / 46.40750°S 51.75750°E |
Smještaj | Južni Indijski ocean |
Država | Francuska |
Otočje | Crozet |
Fizikalne osobine | |
Površina | 150 km2 |
Najviši vrh | Pic du Mascarin, 934 m m |
Stanovništvo | |
Broj stanovnika | osoblje istraživačke stanice |
Île de la Possession ili otok Possession, bivši Île de la Prize de Possession, dio je subantarktičkog otočja Crozet. Administrativno je dio francuskih južnih i antarktičkih zemalja. To je važno mjesto za gniježđenje morskih ptica .
Opis[uredi | uredi kôd]
Île de la Possession leži u istočnoj skupini otočja, oko 20 km zapadno od Île de l'Est (Istočni otok). Sa površinom od 150 km2 to je najveći otok u skupini i jedini naseljeni. Ima neravan planinski krajolik ispresijecan dubokim ledenjačkim dolinama. Obalna područja i doline prekriveni su zeljastom subantarktičkom vegetacijom. Otok je nenaseljen osim osoblja istraživačke stanice Alfred Faure na istočnom kraju otoka, s najviše 20 ljudi.[1]
Istraživačka stanica Alfreda Faurea[uredi | uredi kôd]
Istraživačka stanica Alfred Faure je istraživačka stanica koja se sastoji od oko 12 glavnih zgrada. U stanici boravi maksimallno oko 20 aktivnih djelatnika. Nalazi se na krajnjem istoku otoka Île de la Possession. Prosječna temperatura doseže 5,3 °C. Ime baze dolazi od Alfreda Faurea, vođe lokacije 1960- ih. Baza ima 1.6 km dugu cesta koja povezuje bazu s obalom gdje brod Marion Dufresne povremeno doprema zalihe. Od obale do stanice vodi i žičara.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Godine 1840. Rossova ekspedicija usidrila se blizu otoka kako bi dopremila namirnice nasukanoj skupini od jedanaest lovaca na morske slonove (rod Mirounga).
Divlje životinje[uredi | uredi kôd]
Ptice[uredi | uredi kôd]
BirdLife International označio je otok kao važno područje za ptice (IBA) kao mjesto za razmnožavanje morskih ptica, od kojih se gnijezdi najmanje 26 vrsta. Ptice koje se gnijezde u relativno velikom broju uključuju kraljevske (Aptenodytes patagonicus), krunate (Eudyptes moseleyi) i zlatnouhe pingvine (Eudyptes chrysolophus), albatrose lutalice (Diomedea exulans), mrke (Phoebetria fusca) i sive albatrose (Phoebetria palpebrata), sjeverne velike burnjake, širokorepe, kratkokljune i sive zovoje te zdepaste burnice (Pelecanoides georgicus). Na otoku se u manjem broju gnijezde i veliki burnjaci, sivoglavi albatrosi (Thalassarche chrysostoma) i sivorepe čigre (Sterna virgata). Leucocarbo melanogenis, crnokljuna uzdašica (Chionis minor) i kerguelenska patka (Anas eatoni) su rezidentni.
Manje ptice gnijezde se samo na većim nadmorskim visinama zbog svoje osjetljivosti na grabežljivce štakora na nižim razinama. [1]
Ostale divlje životinje[uredi | uredi kôd]
Koze koje su uvedene su iskorijenjene, iako crni štakori (Rattus rattus) ostaju i prijetnja su ptičjem svijetu. Na otoku se razmnožavaju i tuljani Arctocephalus gazella i Arctocephalus tropicalis i Mirounga leonina.
Grupa od oko 80 orki nastanjuje okolne vode. Prisutne su dvije biljke i 59 vrsta člankonožaca endemskih za otočje.[1]
Povezani članci[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c BirdLife International. (2012). Important Bird Areas factsheet: Île de la Possession. Downloaded from http://www.birdlife.org on 2012-01-10.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Île de la Possession |