Fultonova praznina
Fultonova praznina,[1] dolina fotoisparavanja,[2][3] ili subneptunska pustinja[4] uočena je oskudica planeta s polumjerima između 1,5 i 2 puta veće od Zemljinog polumejra, vjerojatno zbog gubitka mase uzrokovanog fotoisparavanjem.[5][6][7] Bimodalnost u populaciji egzoplaneta Kepler prvi je put primijećena 2013. godine, a zabilježeno je kao moguće potvrđivanje hipoteze u nastajanju da bi fotoisparavanje moglo dovesti do gubitka atmosferske mase na bliskim planetima male mase.[8] To bi dovelo do populacije golih, stjenovitih jezgri s manjim polumjerima pri malim udaljenostima od matičnih zvijezda i planeta s debelim omotačima kojima dominiraju vodik i helij s većim polumjerima kod većih udaljenosti. Bimodalnost u raspodjeli potvrđena je podacima preciznije u istraživanju California-Kepler 2017. godine, koje se pokazalo da odgovaraju predviđanjima hipoteze o fotoevaporativnom gubitku mase kasnije te godine.
Unatoč implikaciji riječi "praznina", Fultonova praznina zapravo ne predstavlja raspon radijusa koji u potpunosti nedostaju u promatranoj populaciji egzoplaneta, već niz radijusa koji se čine relativno neobičnim.[6] Kao rezultat toga, "dolina" se često koristi umjesto "praznine".[2][3][7] Specifični izraz "Fultonova praznina" nazvan je po Benjaminu J. Fultonu, čija je doktorska disertacija uključivala precizna mjerenja radijusa koja su potvrdila oskudicu planeta između 1,5 i 2 Zemljina polumjera, za što je dobio nagradu Robert J. Trumpler,[9][10] iako je postojanje ovog radijusne praznine zabilježeno zajedno s njenim temeljnim mehanizmima već 2012.[8] i 2013.[5]
Ostala moguća objašnjenja[uredi | uredi kôd]
- Bijeg plinova s većih planeta.[11]
- Pristranost u promatranju koje pogoduje lakšem otkrivanju vrućih oceanskih planeta s produljenom atmosferom od vodene pare.
Vidi također[uredi | uredi kôd]
- Zemljin blizanac
- Egzoplanet
- Egzoplanetologija
- Planetarna znanost
- Super-Zemlja
- Svemirski teleskop Kepler
- Atmosferski bijeg
- Fotoisparavanje
- Stvaranje i evolucija Sunčevog sustava
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Boyle, Rebecca. 16. svibnja 2019. As Planet Discoveries Pile Up, a Gap Appears in the Pattern. Quanta Magazine. Pristupljeno 24. lipnja 2020.
- ↑ a b Van Eylen, V. 6. srpnja 2018. An asteroseismic view of the radius valley: stripped cores, not born rocky. Monthly Notices of the Royal Astronomical Society. 479 (4): 4786–4795
- ↑ a b Armstrong, David J. 17. srpnja 2019. A Gap in the Mass Distribution for Warm Neptune and Terrestrial Planets. The Astrophysical Journal. 880 (1)
- ↑ McDonald, George D. 29. travnja 2019. The Sub-Neptune Desert and Its Dependence on Stellar Type: Controlled by Lifetime X-Ray Irradiation. The Astrophysical Journal. 876 (1)
- ↑ a b Owen, James E. 12. rujna 2013. KEPLERPLANETS: A TALE OF EVAPORATION. The Astrophysical Journal. 775 (2). doi:10.1088/0004-637x/775/2/105
- ↑ a b Fulton, Benjamin J. 24. kolovoza 2017. The California-KeplerSurvey. III. A Gap in the Radius Distribution of Small Planets. The Astronomical Journal. 154 (3). doi:10.3847/1538-3881/aa80eb
- ↑ a b Owen, James E. 20. rujna 2017. The Evaporation Valley in the Kepler Planets. The Astrophysical Journal. 847 (1)
- ↑ a b Lopez, Eric D. 21. studenoga 2012. HOW THERMAL EVOLUTION AND MASS-LOSS SCULPT POPULATIONS OF SUPER-EARTHS AND SUB-NEPTUNES: APPLICATION TO THE KEPLER-11 SYSTEM AND BEYOND. The Astrophysical Journal. 761 (1)
- ↑ BJ Fulton Wins 2018 Robert J. Trumpler Award for 'Landmark' Exoplanet Discovery Using Keck Observatory. W.M. Keck Observatory. 10. rujna 2018. Pristupljeno 11. rujna 2018.
- ↑ IfA graduate receives prestigious award for work on extrasolar planets. University of Hawaiʻi System News. 15. kolovoza 2018. Pristupljeno 11. rujna 2018.
- ↑ Venturini, Julia. 17. listopada 2017. The Formation of Mini-Neptunes. The Astrophysical Journal. 848 (2): 95