Neda Prpić Gamiršek

Izvor: Wikipedija

Neda Prpić Gamiršek, (Zagreb, 27. kolovoza 1915. – Zagreb, 28. listopada 2015.),[1] bila je članicom Hrvatske seljačke stranke, obnašala dužnost glavne tajnice stranke uoči prvih demokratskih izbora u Hrvatskoj i počasnom predsjednicom Hrvatske seljačke stranke (2010. – 2015.). Bila je prva Hrvatica s diplomom konzula.[2]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Neda Prpić Gamiršek rođena je 27. kolovoza 1915. godine u Zagrebu, od oca Josipa Prpića i majke Kriste rođ. Gamiršek. Otac, veletrgovac i industrijalac, bio je jedan od najznačajnijih podupiratelja Hrvatske seljačke stranke od njezina osnutka.[3] Rano djetinjstvo, tijekom Prvoga svjetskog rata provela je s majkom u majčinoj roditeljskoj kući u Srijemskoj Mitrovici dok je otac služio u mornarici u Puli. U početku bojišnica je bila na drugoj obali Save, koja je tekla uz taj srijemski gradić, a poslije se udaljila prema jugu. Pred kraj rata majka i kći vratile su se u Zagreb.

Školovanje i mladost[uredi | uredi kôd]

U Zagrebu je pohađala pučku školu i osmogodišnju Prvu žensku realnu gimnaziju. Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu upisala je ali se 1933. godine preselila u London, gdje je studirala na London School of Economics and Political Science. Visoko školovanje završila je u Beču, gdje je, nakon stjecanja diplome na Konzularnoj akademiji (1935.) diplomirala i na Visokoj tekstilno-tehnološkoj školi.[4] Imala je prilike putovati s roditeljima po Europi, a zahvaljujući dobru materijalnom stanju i uvjerenju roditelja da ženskom djetetu valja pružiti vrhunsko obrazovanje, uz redovito školovanje naučila je njemački, francuski, ruski, engleski, talijanski jezik i španjolski jezik. Općenito, mladenački je život Nede Prpić s jedne strane niz iskustava kakva su tad imali rijetki jer je s majkom pratila oca na poslovnim putovanjima. U njih svakako pripadaju i posjeti njezinu roditeljskom domu uglednika koji su tada iz raznih razloga dolazili u Zagreb, ali istodobno je, zbog aktivnosti oca u HSS-u i njegovih poslova, svjedočila i pravoj naravi hrvatskoga, odnosno jugoslavenskoga političkog života. Na život mlade gospođice Prpić pečat utisnulo očevo sudjelovanje u političkoj borbi za hrvatske pravice.

Emigracija 1945. – 1986., povratak u domovinu[uredi | uredi kôd]

Zajedno s roditeljima 1945. godine otišla je u emigraciju, najprije u Trst, zatim u Čile (1947. – 1955.) te u Ekvador (od 1955. – 1986.) gdje ponovno stiče sredstva za život svojoj obitelji uspješno se baveći proizvodnjom ekskluzivnih tekstilnih proizvoda i namještaja prema vlastitom dizajnu. Afirmirala se kao galeristica, organizirala izložbe i nekih od najznačajnijih hispanskoameričkih slikara 20. stoljeća, poput Oswalda Guayasamina. Neda Prpić je u desetljećima života u emigraciji održavala veze s mnogim krugovima hrvatskih političara, intelektualaca i umjetnika u Sjevernoj i Južnoj Americi i u Europi. U Zagreb se prvi puta vratila 1969. godine, a konačno 1989. godine. Godine, kada u studenome, zajedno s drom Nikolom Novakovićem pokrenula ponovno javno djelovanje Hrvatske seljačke stranke u Domovini, te obnašala dužnost glavnog tajnika Stranke uoči prvih demokratskih izbora u Hrvatskoj. Po uzoru na političku zakladu „Hanns-Seidel-Stiftung“ 1997. godine inicirala je osnivanje Udruge za promicanje hrvatske političke povijesti „Neda Prpić-Gamiršek“, čijom je bila i predsjednicom.[1]

Umrla je u Zagrebu, 28. listopada 2015. godine.

Djela[uredi | uredi kôd]

  • El emperador Trajano tenía orejas de cabra, Casa de la Cultura Ecuatoriana, Núcleo del Guayas, [Guayaquil?], 1974.[5]
  • Dr. Juraj Krnjević: tri emigracije I: razgovori, pisma, prilozi, Udruga za promicanje hrvatske političke povijesti Neda Prpić-Gamiršek, Zagreb, 2004.

Počasti i priznanja[uredi | uredi kôd]

  • Bila je počasnom predsjednicom Hrvatske seljačke stranke od prosinca 2010. godine do smrti, počasnom predsjednicom organizacije žena HSS-a „Hrvatsko srce“ te članicom Družbe "Braća Hrvatskoga Zmaja".[1]

Zanimljivost[uredi | uredi kôd]

  • O svom djedu, Neda prpić Gamiršek pričala je: "Djed je (...) kad je Franjo Josip došao u Zagreb, onog znamenitog dana kad je otvarano kazalište, na dočeku na peronu na kolodvoru stao kraj hrvatskoga bana, gradonačelnika i nadbiskupa, a ne kraj mađarskih ministara koji su došli iz Pešte. Drugi dan je zato bio penzioniran."[3]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c HSS: Preminula počasna predsjednica HSS-a Neda Prpić GamiršekArhivirana inačica izvorne stranice od 6. siječnja 2016. (Wayback Machine), 4. studenoga 2015., pristupljeno 27. prosinca 2015.
  2. Snježana Dragojević Harapin, Neda Prpić Gamiršek proslavu 100-tog rođendan sama je organizirala, gloria.hr, 5. rujna 2015., pristupljeno 27. prosinca 2015.
  3. a b Mirjana Polić Bobić, Darko Till, Sjećanja Nede Prpić Gamiršek na život u Zagrebu između dvaju svjetskih ratovaArhivirana inačica izvorne stranice od 5. siječnja 2016. (Wayback Machine), Hrvatska revija, br. 3Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. kolovoza 2019. (Wayback Machine), 2014., pristupljeno 27. prosinca 2015.
  4. Neda Prpić Gamiršek: Počasna predsjednica HSS-a proslavila 100. rođendan, Nacional, 28. kolovoza 2015., pristupljeno 26. prosinca 2015.
  5. (engl.) worldcat.org: El emperador Trajano tenía orejas de cabra, pristupljeno 27. prosinca 2015.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]