Ragnarok

Izvor: Wikipedija

Ragnarök („sudbina bogova”) u nordijskoj mitologiji predstavlja kraj svijeta bogova i ljudi. Ragnarök je u potpunosti opisan samo u islandskoj pjesmi Völuspá („Proročičino viđenje”[1]), vjerojatno nastaloj u kasnom 10. stoljeću, i u proznoj Eddi Snorrija Sturlusona iz 13. stoljeća (1241.), koja uvelike slijedi Völuspu. Prema ta dva izvora, Ragnaröku će prethoditi tri okrutne zime (staronordijski: fimbulvetr, „velika zima”) i moralni kaos. Divovi i demoni koji se približavaju sa svih strana svijeta napast će bogove, koji će ih dočekati i herojski se suočiti sa smrću. Sunce će potamniti, zvijezde će nestati, a zemlja će potonuti u more. Nakon toga, zemlja će ponovno ustati, nevini Baldr vratit će se iz mrtvih, a duše palih ratnika živjet će u Valhali, dvorani pokrivenoj zlatom.[2]

Nepovezane aluzije na Ragnarök, koje se nalaze u mnogim drugim izvorima, pokazuju da su shvaćanja o njemu varirala. Prema jednoj pjesmi dva ljudska bića, Lif i Lifthrasir („Život” i „Vitalnost”), izaći će iz opstalog svjetskog stabla i ponovno naseliti zemlju. Naslov opere Götterdämmerung Richarda Wagnera doslovan je prijevod imena Ragnarök na njemački jezik.[2]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Völuspá. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 29. travnja 2024.
  2. a b Ragnarök | Britannica. Encyclopædia Britannica (engleski). Pristupljeno 29. travnja 2024.