Srećko Lipovčan
Srećko Lipovčan (Zagreb 25. rujna 1942. – 9. travnja 2009.) hrvatski sveučilišni predavač, urednik i nakladnik, prevoditelj (književna i politološka proza), novinar i publicist[1] Njegova je kći glumica Dora Lipovčan.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Lipovčan je rođen u Zagrebu gdje je polazio osnovnu školu, Klasičnu gimnaziju te potom studirao na Pravnom i Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1969.), na kojemu je diplomirao povijest. U Kölnu i tadašnjem Zapadnom Berlinu studirao je njemački jezik, slavistiku, povijest Jugoistočne Europe i bizantinistiku. Postdiplomski studij (polje: znanost o književnosti) pohađao na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, na kojem je 1999. godine doktorirao tezom "Mladi Ujević: Prozno književno djelo 1909. – 1919."[2]
Lipovčan je radio kao novinar, kazališni i književni kritičar od 1962. godine za brojne novine: Studentski list, Polet, Omladinski tjednik, Telegram, Prolog, Kolo, Vijenac, Novinar. Zaposlen je kao novinar i urednik na Radio-Zagrebu od 1964. do 1972. godine, kad je izbačen iz Društva novinara Hrvatske na prijedlog Aktiva novinara Radio Zagreba. On je, kako se ističe u obrazloženju Suda Časti Društva novinara Hrvatske, „svojim nacionalističkim djelovanjem na Radiju Zagreb i u listu Hrvatski tjednik bez ikakvog uvijanja pokazao svoje pravo lice zagriženog nacionaliste, koji je, nažalost, dospio u novinarske redove“.[1] Tada odlazi u Njemačku gdje je novinar i urednik od 1972. do 1990. na radio-postajama u Kölnu i Berlinu: Deutsche Welle, Westdeutscher Rundfunk, Sender Freies Berlin. Poslije 1990. godine, na fakultetu Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu predavao je kolegije Mediji i hrvatska kultura (studij hrvatske kulture/kroatologija) i Publicistika. (Studij novinarstva); proučavao je kulturnu i političku problematiku 19. i 20. stoljeća, povijest medija, povijest hrvatskoga novinarstva i publicistike.[1] Od 2000. godine do odlaska u mirovinu 2007. Srećko Lipovčan zaposlen je kao znanstvenik u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar. Bavio se kulturnom i političkom problematikom 19. i 20. stoljeća, povijesti medija, hrvatskim iseljeništvom te životom i djelom dr. Ive Pilara.[3]
Djelo[uredi | uredi kôd]
Novinarski mu, književnopovijesni i znanstveno-teorijski opus obaseže oko 1500 jedinica. Među djelima posebice mu se ističu četiri autorske knjige visokih znanstvenih dometa te više od šezdeset ovećih studija koje su bile objavljivane u prvorazrednim publikacijama u zemlji i inozemstvu.[4]
Djela[uredi | uredi kôd]
- Mladi Ujević: politički angažman i rana proza: (1909. – 1919.), Književni krug, Split, 2002., ISBN 953-163-152-2
- Vrijeme nevremena: ogledi, kritički zapisi i polemike o kazalištu i književnosti, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 2006., ISBN 953-6810-70-0
- Stoljeće povjestica, Naklada Ljevak, Zagreb, 2006., ISBN 953-178-804-9
- Mediji - druga zbilja?, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2006., ISBN 953-169-128-2
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c UMRO DR. SREĆKO LIPOVČAN Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. prosinca 2013. (Wayback Machine), "Shrvan teškom bolešću u Zagrebu je 9. travnja u 67. godini preminuo dugogodišnji, istaknuti član HND–a, znanstveni suradnik Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, sveučilišni predavač, urednik i nakladnik, prevoditelj (književna i politološka proza), novinar i publicist dr. sc. Srećko Lipovčan.", objavljeno 10. travnja 2009., pristupljeno 14. travnja 2013.
- ↑ Knjižnica Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, pristupljeno 14. travnja 2013.
- ↑ In memoriam: Srećko Lipovčan, pristupljeno 14. travnja 2013.
- ↑ Oproštajni govor, Izgovoreno tijekom sprovoda na zagrebačkom Krematoriju, 15. travnja 2009. Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. ožujka 2021. (Wayback Machine), Vijenac broj 395, 23. travnja 2009., pristupljeno 14. travnja 2013.