Čubar

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Čubar
Satureja hortensis
Satureja hortensis
Status zaštite
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Angiospermae
Razred: Eudicots
Red: Asterids
Porodica: Lamiaceae
Rod: Satureja
Vrsta: S. hortensis
Dvojno ime
Satureja hortensis
L.
Područje života

Čubar ili bresina, cabr, čober, čubrika, čubrica, jaber, kubar, osogriz, serženak, šetraj, je začin koji je mirisu i okusu vrlo sličan papru, pa se mnogo upotrebljava u kuhinji kao vrlo dobra zamjena za papar. Često ga možemo naći u mješavinama začina pod nazivom provansalske trave (umjesto primorskog vriska). Čubar je porijeklom iz istočnog Sredozemlja i Bliskog istoka. Najveći uzgajivači čubra su Francuska, Španjolska, Njemačka, Kanada i SAD. Raste na sunčanim kamenitim mjestima ili na vapnenom tlu, od brdovitih predjela primorske Hrvatske, sve do morskog pojasa. [1]

Čubar je biljka koja je poznata još od doba starog Rima, a koristila se u kuhinji i medicini. Tada se smatralo da ima afrodizijačka svojstva. Rimske su travarice smatrale da je čubar ljubavna biljka. Grci su mu također pridavali afrodizijačka svojstva.

Čubar.
Cvjetovi čubra.

Izgled biljke[uredi VE | uredi]

Čubar je jednogodišnja biljka s jako razvijenim korijenom. Stabljika je visoka do 40 cm, većinom grmoliko razgranjena, s granama koje pri dnu odrvene. Listovi su uski, zatupljeni i po rubu cijeli. Cvjetovi su na kratkoj stapci, čaška je zvonasta, zelene ili ljubičaste boje, cvjetni vjenčić je ljubičaste, ružičaste ili bijele boje, fino pahuljast. Prašnici jedva prelaze preko vjenčića. Biljka širi oko sebe jak i ugodan miris. Čubar ima jak aromatičan okus, sličan majoranu i majčinoj dušici. [2]

Vrijeme cvatnje je od srpnja do rujna. Zanimljivo je da čubar cvijeta dva puta u jednoj sezoni. Čubar raste slobodno u prirodi na kamenitim i šljunčanim obroncima u istočnom Sredozemlju. U srednjoj Europi uzgaja se kao začinska biljka, no tu i tamo kao samonikla biljka raste u blizini polja, na željezničkim nasipima i na grobljima. Za uzgoj su potrebna rahla tla i bogata hranjivim sastojcima. Biljci je jako potrebna toplina, pa su sunčani položaji i prikladni za uzgoj. Čubar je vrlo osjetljiv na mraz. Za sušnog vremena kulturu čubra potrebno je obilno zalijevati, ali samo vodom kojoj je temperatura jednaka temperaturi zraka.

Srodne vrste[uredi VE | uredi]

U mediteranskom području srodne vrste su primorski vrisak (Satureja montana) i planinski vrisak (Satureja subspicata). Smatra se da su sve tri vrste sličnog sastava i djelovanja. [3]

Ljekovitost[uredi VE | uredi]

Čubar se upotrebljava kao čitava biljka (Herba Saturejae ili Herba Cunilae sativae) ili listovi (Folia Saturejae). Kod sabiranja treba pri paziti jer biljka ima dvije berbe. Najbolja za začin i u ljekovite svrhe je biljka sabrana neposredno pred početak cvatnje, dok se druga berba može izvršiti u punoj cvatnji. Prilikom sabiranja za kućne potrebe, biljka se odreže iznad zemlje, poveže u male snopiće i suši u sjenovitom i prozračnom prostoru, najprikladniji je prozračni tavan u kojeg ne dopire čađa. Potpuno osušena biljka, osim debelih odrvenjelih dijelova stabljike, fino se izreže i sprema u staklene posude, nepropusne za zrak i svjetlost. [4]

Čubar sadrži 2% eteričnog ulja, ugljikohidrate (54,6%), celulozu (15,3%), mineralne materije (8,7%), bjelančevine (7,1%) i vitamine A (865 mg/100g). Količinski prevladavajući sastojak eteričnog ulja čubra je timol (29-62,6%), a po koncentraciji su značajni i karvakrol (6,6-42,7%) i p-cimen (4,5-30,0%).

Čubar nije prikladan samo kao ljekovita biljka za liječenje raznih proljeva, nego se uzima i kod želučanih i crijevnih grčeva koji brzo nestaju. Čubar djeluje i kod podražaja na povraćanje. Zanimljivo je da čubar igra ulogu i kod šećerne bolesti, jer se uzimanjem čaja znatno smanjuje jaki osjećaj žeđi, koji je tipičan za tu bolest. Dijabetički čaj se priprema također u obliku oparka, a pije se bez šećera. [5]

U narodnoj medicine se čubar uspješno primjenjuje kao čaj protiv crijevnih glista, te protiv bolesti jetre i žuči. Čaj se uzima i protiv nadutosti i grčeva. Zbog fenolnih materija u eteričnom ulju za čubar je karakteristično jako antiseptičko delovanje. Utvrđeno je njegovo pozitivno antivirusno delovanje u liječenju herpes simpleksa tipa 1 i HIV 1.

Čaj od čubra vrlo je zdravo piće za pčele i neophodno je kod pčelinje griže. Treba ga zasaditi oko pčelinjaka jer je biljka za vrijeme cvatnje vrlo obljubljena paša za pčele. Čaj od čubra primjenjuje se kod proljeva i kod svih vrsta grčeva kod domaćih životinja.

Čubar u kuhinji[uredi VE | uredi]

Upotrebu čubra u kuhinji umjesto papra treba svakako pozdraviti, jer se s paprom, kao začinom, na žalost često pretjeruje. Nepovoljne posljedice, koje proističu uživanjem papra, kao npr. prerazdražljivost sluznice crijeva, osjećaj žeđi, a time najčešće i povećana potrošnja alkohola, ne pojavljuje se upotrebom čubra kao nadomjestka za papar. Naročito se preporuča upotreba čubra kao začina kod jela od graha, leće i graška, a ne treba manjkati niti kod variva od kelja, jer čubar smanjuje nadutost koju ova jela ponekad izazivaju. Čubar je zdrav začin koji poboljšava okus bilo da se primjenjuje sam ili u mješavini s kaduljom, timijanom i borovicom, kod ovčje pečenke, kunića ili divljeg zeca. Nasjeckanim svježim listovima posipaju se salate od krastavaca i drugog povrća, posebno graha i rajčice. Od bilja možete spremiti različite delikatesne salate, namaze, juhe, variva i slastice koje će vas oduševiti svojim okusima i mirisima.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. [1] "Začini i začinsko bilje", recipeci.com, 2011.
  2. [2] "Čubar - SATUREJA HORTENSIS L.", www.val-znanje.com, 2011.
  3. [3] "Čubar", www.istrapedia.hr, 2011.
  4. [4] "Čubar - Satureja hortensis", www.dijetalnaishrana.com, 2011.
  5. [5] "Čubar", stevia-zacinsko-bilje.com, 2011.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Čubar
Wikispecies-logo.svg Wikivrste imaju podatke o: Čubru