Protuhrvatstvo: razlika između inačica

Pregledaj povijest

← Starija izmjena Novija izmjena →

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 2. lipnja 2015. u 18:19

Preusmjerava na:

Antihrvatstvo

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
+#PREUSMJERI [[Antihrvatstvo]]
-'''Protuhrvatstvo''' ili '''antihrvatstvo''' je termin koji opisuje nastojanja usmjerena protiv interesa i samog opstanka hrvatskog naroda i države, često poričući smislenost postojanja hrvatskog naroda, samobitnost njegovog jezika i povijesti i pravo da ima svoju državu.
-Nastojanjima da se hrvatsko narodno područje ugradi u ekspanzionističke koncepcije drugih naroda (susjednih, gdje se težilo razdiobi hrvatskih teritorija i/ili dokidanju hrvatske nacije) nerijetko su se pridruživali hrvatski sinovi, pa se govori o [[Autonomaši|talijanašima]], [[Mađaroni|mađaronima]], [[Slavoserbi|slavoserbima]] i sl. Kao primjer antihrvatstva dovedenog do krajnjih konzekvenci, navodi se primjer projugoslavenske organizacije [[ORJUNA]] s članstvom u velikom dijelu regrutiranom iz reda etničkih Hrvata koja se između dva svjetska rata istaknula batinaškim napadima na hrvatske domoljube, a čiji su članovi u II. svjetskom ratu u značajnom broju stupili u redove [[Četnici|četnika]]; ideologija te organizacije je odbacivala hrvatsku nacionalnu ideju kao "degenerativnu" - jer je bila u opreci s ostvarivanjem [[Unitarističko jugoslavenstvo|jugounitarističkog]] projekta.<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/100812 "Ideologija Organizacije jugoslavenskih nacionalista (Orjuna)"], Stevo Đurašković, "Časopis za suvremenu povijest" 1/2011, str. 246</ref>
-Na praktičnoj razini, protuhrvatstvo se često preklapa s [[Kroatofobija|kroatofobijom]], kao mržnjom prema Hrvatima i Hrvatskoj.
-== Korištenje termina ==
-Istaknuti komunistički političar (i sociolog) [[Stipe Šuvar]] koristi termin 1987. godine u ovakvom kontekstu: "Hrvatski je nacionalizam nakon 71. dobio po prstima, ali je ostao pritajen i ponovo se podmuklo širi...Djelovanje hrvatskog nacionalizma na području jezika već je urodilo otrovnim plodovima. Strateški je pritom cilj, a na njemu se uporno i sistematski radi nakon 1971., ne više na bučan, već na perfidan način, raskidanje jezičnog zajedništva hrvatskog i drugih naših naroda koji govore jednim, hrvatskim ili srpskim, odnosno srpskohrvatskim jezikom uz sve varijantske razlike...Hrvatski nacionalisti uporno se bore za poseban (nacionalni) hrvatski jezik. Da bi prikrili da oni neprestano proizvode i produbljuju incidentna stanja, optužuju svakoga tko upozori na to za unitarizam i '''antihrvatsku''' zavjeru".<ref>Citat prema [https://bib.irb.hr/datoteka/467533.Doktorska_disertacija_Neboja_Blanua.pdf "Uloga teorija zavjera u konstrukciji političke zbilje u Hrvatskoj: analiza političkog diskurza 1980. - 2007. godine"], Nebojša Blanuša, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu (doktorska disertacija), str. 235.</ref>
-[[Igor Zidić]], pišući kao predsjednik [[Matica hrvatska|Matice Hrvatske]] o djelovanju [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]] u okrivlju te organizacije 1970. - 1971. god.  koristi termin ovako: "Odavde se, kao njezin zastupnik, dužnosnik, autor i urednik – u vrijeme dok sam vodio''Hrvatski tjednik'' – uputio dr. Franjo Tuđman na tribine hrvatskih gradova i sela, držeći poticajne govore i nudeći svojim slušateljima najrazrađeniju hrvatsku političku doktrinu – onu braće Radića, aktualiziranu i homogeniziranu njegovim iskustvom povjesnika obiju Jugoslavija – obiju idealističko-utopijskih, represivnih, '''antihrvatskih''', monarhističko-diktatorskih i komunističko autokratskih."<ref>[http://www.matica.hr/kolo/316/Spomen%20na%20dr.%20Franju%20Tu%C4%91mana/ "Spomen na dr. Franju Tuđmana"], Igor Zidić, Kolo 3, 2010</ref>
-== Izvori antihrvatstva: geopolitičke težnje susjednih nacija ==
-U počecima stvaranja suvremenih (građanskih) nacija u Europi, javljaju se ideje prema kojima bi male narode na istoku Europe trebalo asimilirati u one veće, koji da imaju povijesnu perspektivu; nastaje koncept [[Germanizacija|'''germanizacije''']]. Prosvijećeni apsolutist [[Josip II., car Svetog Rimskog Carstva|Josip II.]], koji je vladao od 1780. do 1790. god., taj koncept provodi uz pomoć državne sile. Takvi napori izazivaju nemali otpor u malim narodima, koji se - u vrijeme kada je građanstvo malobrojno i neutjecajno - otpor uveliko pruža plemstvo. Hrvatsko plemstvo radi otpora apsolutizmu i germanizaciji koja dolazi iz Beča, jača veze s Mađarima, koji su tada također na meti germanizacije. Suočavajući se kod Mađara s konceptom koji pokušava podražavati njemačku politiku i posve podvrgnuti Hrvatsku vlasti Mađarske, mora hrvatski ban Ivan Erdődy u Budimu 1790. godine izreći znamenite riječi: "[[Regnum regno non praescribit leges]]" - naglašavajući da je Hrvatska samobitna zemlja s vlastitim zakonodavnim sustavom.
-Tijekom [[Hrvatski narodni preporod|hrvatskog narodnog preporoda]] uočavaju se reakcije suprotstavljenih koncepcija susjednih naroda: Talijanski [[Nacionalizam|nacionalisti]] iskazuju odlučne pretenzije prema hrvatskoj obali Jadrana, koje nazivaju "terre italianissime" (najtalijanskije zemlje). Čak i u nepovoljnim uvjetima kada tim područjima - a i sjeveroistokom Italije - vlada Austrija, započinju oni kulturalni projekt [[Talijanizacija|'''talijanizacije''']], u kojoj se Slavenima (talijanski nacionalisti s velikom dosljednošću odbijaju koristiti riječ "Hrvati") na istočnoj obali Jadrana "daruje" suvremena talijanska kultura i nastoji ih se u što većoj mjeri odsjeći od uključivanja u kulturalnu promjene u Hrvatskoj gdje se - kao i drugdje u Europi - tradicionalna etnička ("seoska") kultura osuvremenjuje, postajući u većoj mjeri pismena i u većoj mjeri građanska. Koristeći svoj utjecaj u lokalnoj samoupravi, [[Autonomaši|talijanaši]] često uspijevaju spriječiti otvaranje hrvatskih škola i drugih kulturalnih ustanova, obrazujući mlade isključivo na talijanskom jeziku i zabranjujući korištenje hrvatskoj jezika u državnim ustanovama.
-Nakon što se germanizacija diskretnije nastoji provesti kulturalnim sredstvima, između 1850. i 1860. godine [[Bachov apsolutizam]] ponovo nastoji postići iste ciljeve silom: slično kao ranije kod Josipa II., projekt ponovo propada nastankom prve veće gospodarske i političke krize 1860.-ih godina. Germanizaciju zamjenjuje potom pokušaj [[Mađarizacija|'''mađarizacije''']], koji i opet ne uspijeva.
-Krajem 19. stoljeća širi se hrvatskim područjima i [[velikosrpska ideologija|'''velikosrpska''' '''ideologija''']].
-Sudjelovanje domaćih sinova u pokušajima da se hrvatsko područje podjarmi stranim nacionalnim interesima - često uz nemalu korist za svoj vlastiti socijalni boljitak - nije neznatno: [[Ante Starčević]] u svoje vrijeme govori posprdno o "mađarolcima" i "slavoserbima".<ref>Vaso Bogdanov, ''Historija političkih stranaka u Hrvatskoj'', NIP, Zagreb, 1958., str. 742-743</ref>
-[[Londonski ugovor|Londonskim ugovorom]] iz 1915. godine bilo je predviđeno da prostor današnje Hrvatske podijele među sobom Italija, Srbija i Mađarska: granica između Italije i Srbije nalazila bi se između Šibenika (koji bi bio u Italiji) i Splita (koji bi bio u Srbiji, s južnim dijelom Dalmacije i čitavom Bosnom i Hercegovinom). Mađarskoj bi pripalo područje [[Kraljevina Hrvatska pod Habsburzima|Banske Hrvatske]]. Krajem rata je zahvaljujući izlasku [[Rusija|Rusije]] i ulasku [[SAD]] u rat, nastupila za Hrvatsku geopolitički manje nepovoljna situacija, te se glavnina hrvatskih područja našla objedinjena u sastavu [[Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca|Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca]] - međutim se i u toj državnoj tvorevini prepoznaje hrvatstvo kao element koji narušava državno jedinstvo. Ubrzo nakon što je 1918. godine bila potpisana [[Ženevska deklaracija]] koja je predviđala ravnopravnost Hrvata i Srba, djelovanjem velikosrba iz Hrvatske na čelu sa [[Svetozar Pribičević|Svetozarom Pribičevićem]] ubrzalo se dokončanje dugovječne hrvatske državnosti i stvaranja unitarne države kojoj je na čelu bila srpska dinastija Karađorđević. Između dva svjetska rata se sistematski nastoji dokinuti hrvatstvo i uklopiti ga u [[Unitarističko jugoslavenstvo|'''jugoslavenstvo''']].
-== Protuhrvatstvo u Kraljevini Jugoslaviji ==
-U Kraljevini Jugoslaviji, najupornije protuhrvatsko djelovanje dolazilo je od pobornika [[Velikosrpska ideologija|velikosrpske ideologije]], koji su u hrvatskom narodu prepoznavali najvažniju prepreku ostvarivanju projekta [[Velika Srbija|Velike Srbije]], koji nastoji dokinuti postojanje [[Makedonci|makedonskog]], [[Crnogorci|crnogorskog]] i [[Bošnjaci|bošnjačkog]] naroda, a Hrvate - štokavce "uvjeriti" da su zapravo Srbi: hrvatski kajkavci bi bilo propojeni Slovencima, a čakavci bi većim dijelom bili utopljeni među Srbe.
-Nešto manje utjecajan [[Unitarističko jugoslavenstvo|jugounitaristički]] koncept - iza kojega je međutim službeno stajala državna vlast - našao je stanovitu podršku među etničkim Hrvatima, koji su se priključivali organizaciji [[ORJUNA]].
-Pobornici velikosrpstva i pobornici jugounitarizma su blisko surađivali, te su se kasnije u II. svjetskom ratu i jedni i drugi pridruživali [[Četnici|četničkim]] postrojbama.<ref>[http://www.slobodnadalmacija.hr/Spektar/tabid/94/articleType/ArticleView/articleId/16247/Default.aspx "Orjune nema, duh, živi"], Josip Jović za "Slobodna Dalmacija" 26. srpnja 2008.</ref> Ivan Bošković daje dojmljivi prikaz zapaženog književnika i istaknutog antihrvata [[Ivan Vilović|Ivana Vilovića]], koji kao katolički svećenik zapada u [[Apostazija|apostaziju]] od Katoličke Crkve, a u tom svojem teškom sukobu (jasno deklariranom mržnjom prema Katoličkoj Crkvi, zapravo) potom do te mjere odbacuje hrvatstvo da posve negira postojanje hrvatstva kao nacionalnosti i Hrvata kao naroda - te tijekom ratnih zbivanja postaje (zajedno s nekolicinom drugih Hrvata) članom užeg kruga suradnika četničkog vođe [[Dragoljub (Draža) Mihailović|Draže Mihailovića]].<ref>[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=37138 "Vilovićev obračun s vjerom, Crkvom i narodom"], Ivan Bošković, CRKVA U SVIJETU, Vol.41 No.3 Rujan 2006.</ref>
-==Hrvatsko pitanje u SFR Jugoslaviji==
-Odnos prema hrvatstvu je u komunističkoj Jugoslaviji bilo ambivalentan: Hrvatska je formalno bila država (1945., pod imenom "[[Federalna Država Hrvatska]]"), ali je [[Jugokomunisti|jugokomunistima]] bilo i više nego očito da je hrvatska nacionalna ideja u suštinskoj opreci s jugoslavenskim projektom. Razdoblje komunističke vladavine u Jugoslaviji započelo je, uostalom, revolucionarnim terorom 1944. (primjerice u [[Pokolj na otoku Daksi|pokolju na otoku Daksi]]) i 1945. godine, u kojem su osobito na meti bili Hrvati.<ref>[http://www.telegram.hr/politika-kriminal/pocela-komemoracija-na-bleiburgu-uskoro-stize-predsjednik-hdz-a/ "Bozanić držao misu na Bleiburgu i prozvao vlasti da skrivaju istinu"], telegram.hr 16. svibnja 2015.</ref> <ref>[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=144234 "'''O zborniku Bleiburg i Križni put 1945. Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske, Zagreb, 2007."''']''', Vladimir Geiger,''' Časopis za suvremenu povijest, Vol.39 No.3 Siječanj 2008.</ref>
-U [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|komunističkoj Jugoslaviji]] se naveliko promovirao  [[jugounitarizam|jugounitaristički]] pristup, nijekalo se samobitnost hrvatskog jezika i zagovarao koncept "[[Srpskohrvatski jezik|srpskohrvatskog]]" jezika; također se ohrabrivalo stanovništvo - napose osobe iz etnički mješovitih brakova - da se etnički izjašnjavaju kao [[jugoslaveni|"Jugoslaveni]]".  [[Josip Broz Tito|Josip Broz Tito]] je u doba [[Hrvatsko proljeće|Hrvatskog proljeća]] izjavio: "''Prije će Sava uzvodno poteći nego Hrvatska neovisna biti''".<ref>http://www.vecernji.hr/revizija-nametnutih-istina-nego-sto-145505</ref>
-Zalaganje za samobitnost hrvatskog jezika bilo je politički vrlo rizično, čak i za pripadnike komunističke elite - kako se vidi na primjeru donošenja [[Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika|Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika]] iz 1967. godine.
-[[Socijalistička Republika Hrvatska]] je imala velik broj iseljenika, a u velikom su se broju iseljavali i [[Hrvati u Bosni i Hercegovini|Hrvati iz Bosne i Hercegovine]]; Hrvati su bili etnička grupa koja se iz Jugoslavije najviše iseljavala. Bio je proces [[dekroatizacija|dekroatizacije]]. Iseljena Hrvatska održavala je nacionalnu svijest, u tada slobodnu zapadnom svijetu.
-[[Hrvatska emigracija|Hrvatske emigrante]] koji su bili uključeni u domoljubne organizacije su još [[1989.]] ubijali agenti [[UDBA|UDBE]] po inozemstvu<ref>[http://narod.hr/wp-content/uploads/2015/05/UDBA-01.05.2015-Ubojstva-Hrvata-emigranata.pdf?174478 "Ubojstva i otmice Hrvata-emigranata"], narod.hr, pristupljeno 31.5.2015.</ref>, a [[milicija]] je onima koji su išli na predizborne skupove prije prvog kruga izbora u proljeće [[1990.]] oduzimala [[Hrvatska zastava|hrvatske zastave]] sa ''šahovnicom''.
-Još u vrijeme pred [[Hrvatski parlamentarni izbori 1990.|prve višestranačke izbore u Hrvatskoj 1990. godine]] smatrao je šef tada vladajuće komunističke partije [[Ivica Račan]] ispravnim prozvati skupinu državotvornih intelektualaca okupljenih u [[HDZ]] „strankom opasnih namjera“.<ref>[http://www.vecernji.hr/biografije/ivica-racan-250 Biografija Ivice Račana], "Večernji list", pristupljeno 31. svibnja 2015.</ref> Te „opasne namjere“ su bile realizacija programa za stvaranje suverene [[Hrvatska|Hrvatske]] [[država|države]].
-== Domovinski rat ==
-Nakon proglašenja suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske 1990. godine, otpočela je velikosrpska agresija na Republiku Hrvatsku, od koje se Hrvatska uz velike napore i žrtve obranila u [[Domovinski rat|Domovinskom ratu]] 1991. - 1995. godine. Suštinski cilj agresije na Hrvatsku bila je ostvarenje projekta [[Velika Srbija|Velike Srbije]], gdje bi Hrvatska ostala lišena glavnine svoje teritorije.
-==Današnjica==
-Srbijanski političar, četnički vojvoda i velikosrpski ideolog [[Vojislav Šešelj]] objavljuje 2007. godine svoje kapitalno (preko 1.000 stranica) djelo "[[Rimokatolički zločinački projekat veštačke hrvatske nacije]]", koja ponavlja i razrađuje sve elemente povijesnih antihrvatskih koncepcija. Za Šešelja, hrvatska nacija je u sebi zločinački koncept, koji proizlazi iz sistematske "zločinačke politike katoličkog svećenstva" koji stoljećima od otpadnika iz srpskih redova stvaraju Hrvate, kao neprijatelja srpstva i pravoslavlja.<ref>[https://www.scribd.com/doc/36405054/Rimokatolicki-Zlocinacki-Projekat-Vestacke-Hrvatske-Nacije-LATINICA "Rimokatolički zločinački projekat veštačke Hrvatske Nacije"], Vojislav Šešelj, Beograd 2007., str. 25</ref>  Velikosrpska ideja ima u svojih pobornika i u Hrvatskoj; tako u siječnju 2012. godine u Vinkovcima policija privodi nekoliko mladih koji su "paradirali" s insignijama postrojbi bivše [[Republika Srpska Krajina|SAO Krajine]].<ref>[http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Slavili-Badnjak-s-kokardama-i-u-uniformi-srpske-krajine "Slavili Badnjak s kokardama i u uniformi srpske krajine"], HINA (kod "Novi list") 7. siječnja 2012.</ref>
-Važnu ulogu u izdavanju i raspačavanju Šešeljeve knjige imao je [[Tomislav Nikolić]] - četnički vojvoda i Šešeljeva dugogodišnja "desna ruka" koji je 2012. godine postao predsjednikom Republike Srbije. U isto vrijeme (od 2014. god.) je premijer Srbije [[Aleksandar Vučić]], svojedobno četnički dragovoljac i potom bliski suradnik Vojislava Šešelja.<ref>[http://www.klix.ba/vijesti/bih/tragom-seseljevog-svjedocenja-sta-je-aleksandar-vucic-radio-1992-na-jevrejskom-groblju/140304004 "Tragom Šešeljevog svjedočenja: Šta je Aleksandar Vučić radio 1992. na Jevrejskom groblju?"], Faruk Vele za klix.ba, 4. ožujka 2014.</ref> <ref>"Šešelj i Vučić - od savezništva do sukoba" Al Jazeera Balkans, 9. studenog 2014.</ref>
-Određene skupine i javne osobe bivaju u Hrvatskoj javnosti optuživane za antihrvatstvo i veleizdaju, zbog koje da je Hrvatska u teškoj političkoj i socijalnoj krizi, te da dolazi u pitanje i sam opstanak države. Kritičari iz redova akademske zajednice napadaju dio istaknutih pojedinaca koji djeluju na lijevoj strani političkog spektra da sustavno surađuju s velikosrpskim krugovima, da nastoje prikazati Hrvate kao narod suštinski sklon [[Ustaše|ustaštvu]] i zločinu, da nastoje krivicu za rat 1990. godina podijeliti između Srba i Hrvata i ujedno prikazati Hrvate glavnim krivcima za rat u BiH, te naposljetku da svjesno sabotiraju rad hrvatskih državnih institucija izazivajući krizne procese u državi.<ref>[http://direktno.hr/en/2014/direkt/15197/%C5%A0eparovi%C4%87-mora-na-obavijesni-razgovor-jer-ga-je-prijavila-Vesna-Ter%C5%A1eli%C4%8D.htm "Šeparović mora na obavijesni razgovor jer ga je prijavila Vesna Teršelič"], direktno.hr 17. svibnja 2015.</ref> <ref>[http://narod.hr/kultura/zdravko-tomac-crveni-predsjednik-eticka-optuzba-za-veleizdaju-protiv-ive-josipovica "Zdravko Tomac: ‘Crveni predsjednik’ – etička optužba za veleizdaju protiv Ive Josipovića"], narod.hr 28. listopada 2014.</ref> <ref>[http://www.maxportal.hr/dr-matko-marusic-zasto-se-mi-hrvati-radujemo-jer-su-srbi-u-oluji-pobjegli-iz-hrvatske/ "Dr. Matko Marušić: Zašto se mi Hrvati radujemo jer su Srbi u Oluji pobjegli iz Hrvatske"], maxportal 15. veljače 2015.</ref> <ref>[http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=26209 "Bezočne manipulacije"], Ivan Miklenić za "Glas Koncila" 13 (2127), 29.3.2015.</ref>
-== Povezani članci ==
-*[[antiamerikanizam]]
-*[[protu-Njemačka]]
-*[[talijanizacija]]
-*[[mađarizacija]]
-*[[jugoslavizacija]]
-*[[velikosrpska ideologija]]
-== Vanjske poveznice ==
-*[http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac345.nsf/AllWebDocs/Vaznost_dojma Matica Hrvatska:Identitet i imidž Hrvatske – između jugoslavenske prošlosti i europske budućnosti ]
-*[http://www.hizbih.info/index.php?option=com_content&task=view&id=895&Itemid=1 obilježavanje 20 godina izlaska iz hrvatske šutnje ]
-*[http://www.hic.hr/books/analysis/index.htm HIC:Analysis os Serbian Propaganda]
-== Izvori ==
-{{izvori}}
-[[Kategorija:Politika]]
-[[Kategorija:Mržnja prema nacijama]]