Trikloretilen
Trikloretilen C2HCl3 | ||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
IUPAC nomenklatura | trikloroeten | |||||||||||||
Ostala imena | triklor, TCE, trimar, trilen, triklen, tretilen 1,1,2-Trikloroeten 1,1-Dikloro-2-Kloroetilen 1-Kloro-2,2-Dikloroetilen Acetilen triklorid HCC-1120 | |||||||||||||
Identifikacijski brojevi | ||||||||||||||
CAS broj | 79-01-6 ✓ | |||||||||||||
RTECS broj | KX4550000 ✓ | |||||||||||||
EC broj | 201-167-4 ✓ | |||||||||||||
PubChem broj | 6575 ✓ | |||||||||||||
Osnovna svojstva | ||||||||||||||
Molarna masa | 131.39 g·mol−1 | |||||||||||||
Relativna molekulska masa | 131.39 | |||||||||||||
Izgled | bezbojna tekućina mirisa sličnog kloroformu | |||||||||||||
Gustoća |
1.46 g·cm−3 na 20 °C | |||||||||||||
Talište | 188.3 K −84.8 °C | |||||||||||||
Vrelište | 360,3 K 87,2 °C | |||||||||||||
Tlak para |
50 hPa (20 °C) | |||||||||||||
Topljivost u vodi |
1,280 g·l−1 (15 °C) | |||||||||||||
Struktura | ||||||||||||||
Sigurnosne upute | ||||||||||||||
| ||||||||||||||
Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima. | ||||||||||||||
Portal:Kemija |
Trikloretilen (tri- + klor + etilen, TCE, CHCl=CCl2, Cl2C=CHCl, C2HCl3) je organski ugljikovodični spoj.
Svojstva[uredi | uredi kôd]
Trikloretilen je bezbojna, nezapaljiva, otrovna tekućina (kapljevina) slatkastog i intenzivnog mirisa i okusa po kloroformu. Gustoća mu je 1.46 g/cm3 i ne praktički se ne miješa s vodom. Ne otapa se u vodi, al je topljiv u alkoholu, dietil-eteru, benzinu, benzenu i sumporougljiku.
Vrlo je stabilan i nekorozivan i po prilici jednake toksičnosti kao i tetraklormetan. Vrelište mu je na 87.2 °C, a talište na -73.0 °C.
Ne nalazi se u prirodnoj okolini, ali se može naći u podzemnim izvorima vode te u mnogim površinskim vodama kao rezultat odlaganja kemikalija.
Dobivanje[uredi | uredi kôd]
Dobiva se:
1. Tretiranjem tetrakloretana vodenom kašom vapna i alkalijama ili pirolizom
CHCl2CHCl2 --> (475 °C) --> CHCl=CCl2 + HCl
2. Kloriranjem acetilena do tetrakloretana te izdvajanjem klorovodika.
3. Kloriranjem etilena
Uporaba[uredi | uredi kôd]
Davna uporaba ovog spoja je bila kao anestetik, al je zamijenjena drugim kemijskim spojevima.
To što je nezapaljiva, pogoduje da se upotrebljava kao sredstvo za hlađenje.
Upotrebljava se kao izvanredno i jako dobro ekstrakcijsko klorirano otapalo za masti, ulja, voskove, smole, bitumen i kaučuk.
Trikloretilen je jedno od najviše upotrebljavanih sredstava za kemijsko čišćenje, odmašćivanje i ekstrakciju. Najveću primjenu (90% njegove proizvodnje) je našao u metalnoj (prilikom obrade metala) i tekstilnoj industriji (kemijsko čišćenje tkanina), industriji stakla, u proizvodnji indiga, bojila, ljepila, razrjeđivača, korektora, lakova, parfema, itd.
U metalnoj industriji je našao primjenu u odmašćivanju kovina i metalnih dijelova. Hladni se metalni dio provlači kroz vruće pare, koje se na njemu kondenziraju i isperu ga od ulja i nečistoća.
Zamjena mu je sve više tetrakloretilen, koji je manje štetan.
Opasnosti[uredi | uredi kôd]
Udisanje manjih količina trikloretilena može uzrokovati glavobolju, iritaciju pluća, vrtoglavicu, oslabljenu koordinaciju i otežanu koncentraciju. Dugoročno udisanje ovog zagađivača uzrokuje oštećenje živčanog sustava, jetre i bubrega. Udisanje većih količina dovodi do onemogućavanja rada srca, nesvjestice te smrti. Ako se trikloretilen unosi u organizam u obliku tekućine, i to u velikim količinama, dolazi do mučnine, oštećenja jetre, nesvjestice, onemogućavanja rada srca ili smrti. Unošenje manjih količina tijekom dužeg vremenskog razdoblja također ima negativan utjecaj na jetru, bubrege i imunološki sustav, a može biti poguban za razvoj djeteta kod trudnica. U doticaju s kožom, trikloretilen uzrokuje stvaranje osipa. Određena istraživanja dokazala su utjecaj trikloretilena na povećano obolijevanje od raka.
Izvor[uredi | uredi kôd]
- Hrvatska enciklopedija, Broj 10 (Sl-To), str. 45. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2008.g. ISBN 978-953-6036-40-0
- Carl R. Noller; Kemija organskih spojeva. Glavni urednik: Zvonko Vistrička. Izdavač: Tehnička knjiga, listopad 1968.g. Zagreb. Str. 723.