Prijeđi na sadržaj

27. domobranska pješačka pukovnija

Izvor: Wikipedija
27. sisačka domobranska pješačka pukovnija
Služba 1889. – siječanj 1919.
Država Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija
Vojska Kraljevsko hrvatsko domobranstvo
Austrougarska vojska
Grana pješačka pukovnija
Sudjelovanje Prvi svjetski rat
Oslobađanje Međimurja
Jačina 2.918 (ukupno u miru)[1]
Kratica HonvIR 27 (HIR 27.)
Zapovjednici
Poznati zapovjednici pukovnik Alojz Petković

27. domobranska sisačka pješačka pukovnija (Sisaker Landwehr-Infanterie-Regiment Nr.27, Sziszeki 27. honvéd gyalogezred) bila je pukovnija u sastavu Kraljevskog hrvatskog domobranstva. Stožer pukovnije bio je u Sisku.[2] I. i II. bojna bila je stacionirana u Sisku, a III. u Novoj Gradiški.[3]

Povijest

[uredi | uredi kôd]
dobrotvorna dopisnica, prikaz 42. "Vražje" divizije

Osnovana je 1889. iz 27. pješačke polubrigade, koja je ustrojena 1874. iz 81., 84. i 90. domobranske satnije.[1]

Zapovjednik pukovnije 1914. bio je pukovnik Alojz Petković.[4] Iste godine uključena je u 42. domobransku pješačku "Vražju" diviziju. Divizija je imala 14.000 ljudi i bila je pod zapovjedništvom general-pukovnika Stjepana Sarkotića. To je jedna od najpoznatijih vojnih postrojba hrvatske ratne prošlosti. Svoj ratni put počela je na srbijanskom ratištu, u Srijemu, kao dio snaga prvog udara.[5] Kasnije sudjeluje u bitkama na Ceru i Kolubari, a zatim je upućena u Galiciju. Početkom 1918. godine bila je prebačena na talijansko ratište, gdje ostaje do kraja rata.[5] Divizija se posebno istaknula 1915. prilikom zauzimanja Crne Gore.

U prosincu 1918., časnici i domobrani sad već bivše 27. sisačke pukovnije sudjelovali su u oslobađanju Međimurja od mađarske okupacije.[6] Major Ivo Henneberg doveo je u pomoć "Sisački bataljun". Na vrijeme za sudjelovanje u akciji stigao je i satnik Radoslav Rački koji je u Novoj Gradiški sastavio "Novogradiški bataljun" jačine 750 vojnika i 20. prosinca krenuo u borbu za oslobođenje Međimurja.[7]

Sastav

[uredi | uredi kôd]

1914. narodnosni sastav je bio sljedeći: 84% Hrvata i Srba te 16% ostalih.[3]

Raspuštanje

[uredi | uredi kôd]

Stvaranjem Države Slovenaca, Hrvata i Srba pokrenut je krajem 1918. proces demobilizacije u kojem je raspušteno Hrvatsko domobranstvo. Raspuštanje domobranstva počelo je u studenome 1918. i nastavilo se u prvim mjesecima 1919. Početkom siječnja 1919. naređeno je ukidanje 27. pješačke pukovnije (kao i onih iz zajedničke austrougarske vojske).[6]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b Pojić, Milan; 2001., Ustroj Austrougarske vojske na ozemlju Hrvatske 1868.-1914., Arhivski vjesnik, No.43. ožujka 2001..
  2. Austro-Hungarian Common Army Infantry Deployment – August 1914. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. prosinca 2017. Pristupljeno 13. siječnja 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  3. a b Hungarian Landwehr (Honvéd) Infanterieregimenter as at July 1914. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. veljače 2012. Pristupljeno 13. siječnja 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  4. Weltkriege.at – Infanterieregimenter der ö.u. Armee im Mai 1914 vom k.u.k. Heer
  5. a b Vojna povijest: Izviđački zrakoplov 42. divizije u Italiji[neaktivna poveznica]
  6. a b Čapo, Hrvoje: Broj primljenih časnika bivše austrougarske vojske u vojsku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Časopis za suvremenu povijest, Vol.40 No.3. prosinca 2008..
  7. Horvat, Damir, prof.: Pripreme za konačno oslobođenje Međimurja, Hrvatski povijesni portal. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. siječnja 2012. Pristupljeno 13. siječnja 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)