Gomoljastonoga šumarica

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Agaricus abruptibulbus)
Gomoljastonoga šumarica
Sistematika
Carstvo:Gljive
Koljeno:Basidiomycota
Razred:Agaricomycetes
Red:Agaricales
Porodica:Agaricaceae
Rod:Agaricus
Vrsta:A. abruptibulbus
(Peck) Kauffmann (1905.)
Dvojno ime
Agaricus abruptibulbus
Sinonimi
Agaricus abruptus Peck (1900.)
Baze podataka

Gomoljastonoga šumarica, anis pečurka ili nasječena pečurka (lat. Agaricus abruptibulbus) jest jestiva gljiva iz porodice pečurki (Agaricaceae).

Opis[uredi | uredi kôd]

  • Klobuk gomoljastonoge šumarice je širok od 8 do 12 centimetara, jajasto zvonolik, zatim otvoren, ponekad malo ispupčen, svilenast, potpuno bijel, na dodir, odnosno na pritisak ruke, dobiva limunastožute mrlje, gol, na obodu sitno ljuskav.
  • Listići su gusti, uski, dugo blijedi, poslije svijetložućkasti, sivkasti i na kraju tamnosmeđi, gotovo crni.
  • Stručak je visok od 10 do 12 centimetara, vitak, cilindričan, uzdužno šupalj, na dnu redovito savijen pod pravim kutom i zadebljan; zadebljanje je ekscentrično i kao odsječeno; bijel, ponekad crvenkast ispod klobuka, na kraju tamnosmeđ ili crn, vjenčić poput zastorka nalazi se pod klobukom.
  • Meso je u klobuku bijelo, u stručku blijedo, ima izvanredno jak miris po bademu, odnosno amigdalinu.
  • Spore su ovalne, smeđe boje, 5 - 6 x 3 – 4 μm.

Stanište[uredi | uredi kôd]

Raste u malim skupinama od 2 do 3 primjerka u crnogoričnim i bjelogoričnim šumama. Nalazimo je često u maksimirskom parku od ljeta do kraja jeseni.

Upotrebljivost[uredi | uredi kôd]

Gomoljastonoga šumarica je jestiva, dobra je za jelo pripremljena na razne načine.[1]

Sličnosti[uredi | uredi kôd]

Gomoljastonoga šumarica pripada grupi pečurki koje su vrlo slične lipiki i šumskoj pečurki, koje su isto jestive. Međutim, zbog vitkog rasta i svojstvenog zadebljanja stručka ne može se s njima zamijeniti. Osobito treba pokloniti pažnju na mlade šumske pečurke jer se lako mogu zamijeniti smrtno opasnom bijelom pupavkom i zelenom pupavkom, koje imaju potpuno bijele listiće i svojstveno zadebljanje stručka s ovojem.

Slike[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.