Prijeđi na sadržaj

Antonio Skármeta

Izvor: Wikipedija
Antonio Skármeta

Esteban Antonio Skármeta Vranicic (Antofagasta, 7. studenog 1940.Santiago de Chile, 15. listopada 2024.) bio je čileanski pisac, filmski scenarist, glumac,[1] pripovjedač, romanopisac, esejist, pisac scenarija za film i televiziju i radijski redatelj[2] hrvatskog podrijetla, s otoka Brača, iz Bobovišća.[3] Roditelji su mu čileanski Hrvati Antonio Skármeta Simunovic i Magdalena Vranicic. Posjeduje hrvatsku putovnicu. Njegova djela na hrvatski prevode Marija Roščić i Marta Tomić. Podrijetlom je iz bračkog mjesta Bobovišća.[2] Književnikom je uvelike postao zahvaljujući svojoj baki koja ga je tjerala izmišljati joj priče i potom joj ih pričati.[2]

Jedan je od najbitnijih suvremenih čileanskih i hispanoameričkih književnika.[2] Hrvatske teme pojavljuju se u nekoliko njegovih djela: Snjeguljica u San Franciscu, Pjesnikovo vjenčanje (koju je posvetio bračkim precima) i dr.[2]

Iz Čilea je iselio 1970-ih za Pinochetove diktature.[2] Iseljavanje nije bilo puko preseljenje, nego je otišao u egzil.[2] Bio je čileanski veleposlanik u Berlinu od 2000. do 2003. Gostovao je na Zagrebačkim književnim razgovorima prigodom predstavljanja prijevoda svoje knjige Nerudin pismonoša.[2]

Djela

[uredi | uredi kôd]
  • El entusiasmo, 1967.
  • Desnudo en el tejado, 1969.
  • Tiro libre, 1973.
  • Soñé que la nieve ardía, 1975.
  • Novios y solitarios, 1975.
  • No pasó nada, 1980.
  • La insurrección, 1982.
  • Ardiente paciencia, 1985.
  • Matchball, 1989.
  • La composición, 1998.
  • La boda del poeta, 1999.
  • La chica del trombón, 2001.
  • El baile de la victoria, 2003.
  • Un padre de película, 2010.
  • Los días del arco iris, 2011.
  • Libertad de movimiento, 2015.

Prema romanu Ardiente Paciencia snimljen je film Il Postino (Poštar), koji je osvojio nagradu Američke filmske akademije Oscar za najbolju originalnu glazbu, a bio je nominiran u još pet kategorija, uključujući nominaciju za najbolji adaptirani scenarij.[4]

Nagrade i priznanja

[uredi | uredi kôd]

Djela su mu ušla u 16 antologija u Argentini, Čileu, Francuskoj, Italiji, Meksiku, SAD-u i Španjolskoj. Preveden je na više od 25 jezika.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. IMDB Antonio Skármeta
  2. a b c d e f g h Slobodna Dalmacija Jerko Ljubetić: Literarno putovanje u korijene
  3. Slobodna Dalmacija Jerko Ljubetić: Literarno putovanje u korijene
  4. IMDB

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Nedovršeni članak Antonio Skármeta koji govori o književniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.