Prijeđi na sadržaj

Blažo Đukanović

Izvor: Wikipedija

Blažo Đukanović (Lukovo, 26. studenog 1883.Ostrog, 21. listopada 1943.), general, ban i četnički zapovjednik Crne Gore.

Kao suradnik okupatora, tijekom talijanskog zaposjednuća Crne Gore potpuno je slobodno živio na Cetinju.[1] Ubijen je, zajedno s Bajom Stanišićem, prilikom partizanskog napada na glavni četnički stožer u samostanu Ostrog.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Bio je ban Zetske banovine, brigadni general jugoslavenske kraljevske vojske i četnički vođa u Crnoj Gori tijekom Drugog svjetskog rata.

Tijekom četvrte neprijateljske ofanzive protiv partizana početkom 1943. sve četničke postrojbe primale su od Talijana oružje, municiju i hranu, a postrojbe Blaža Đukanovića i plaću.[2]

U jesen iste godine s pukovnikom Bajom Stanišićem preselio je svoj stožer u samostan Ostrog. Vrhovni stožer NOVJ dao je zadatak Petoj proleterskoj crnogorskoj brigadi opsjedati i likvidirati četnički stožer na Ostrogu. 24. rujna 1943. godine Blažo Đukanović je javljao: "Nema tu mnogo snaga i s malo energičnih ljudi to će se sve razbjeći, kao što se je jučer razbjeglo na Gostilju ispred naših ljudi."[3]

Sveopći napad snaga Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije započeo je 17. listopada. Blažo Đukanović i Bajo Stanišić pružali su žilav otpor iz samog samostana. Pukovnik Stanišić povukao se u gornji ostroški samostan, misleći kako će mu stići pomoć iz Nikšića. Nakon 4 dana opsade, 21. listopada general Đukanović se prvi predao s nešto vojnika, ali je osuđen na smrt i strijeljan.

Stanišić je ostao pružati otpor i poginuo pucajući s prozora ostroškog samostana.

Sava Vukadinović, delegat vrhovnog četničkog zapovjedništva Crnoj Gori je povodom pogibije Baja Stanišića i Blaža Đukanovića javio Mihailoviću da će od Nijemaca tražiti odmazdu nad komunistima: „Za ubojstvo Baje i Blaža tražio sam od naših ljudi u Podgorici intervenirati preko Nijemaca kako bi se strijeljalo preko 300 komunista".[1]

Izvori

[uredi | uredi kôd]