Ciprej

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Ciprej
Ciprej
Ciprej
Status zaštite

Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Tracheophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Myrtales
Porodica: Onagraceae
Rod: Epilobium
Vrsta: E. angustifolium
Dvojno ime
Epilobium angustifolium
L.
Područje života
Ciprej je i medonosna biljka

Ciprej (uskolisni kiprej, kiprovina, lat. Epilobium angustifolium), zeljasta je biljka iz porodice Onagraceae. Udomaćena je u umjerenim dijelovima sjeverne hemisfere. Naraste do 2 metra visine. Cvjetovi su ružičasti.

Neki je botaničari svrstavaju u rod Chameriona. Mladi listovi i izdanci biljke su jestivi, a biljka u cvatu se može koristiti kao čaj.U Rusiji se smatra za ljekovitu biljku ,izrazitog protuupalnog djelovanja.Navodno je djelotvorna čak i kod nekih vrsta raka( preparat Hanerol).Raste na šumskim čistinama i paljevinama od nizina pa do subalpskog i alpskog pojasa. Voli svježa, hranjiva tla bogata nitratima. Kod nas ga najviše ima na Velebitu te u Gorskom kotaru.

Ime vrste angustifolium znači uskolisnat, od angustus (uzak) i folium (list)[1]

Sastav[uredi VE | uredi]

Mladi listovi i korijenje cipreja sadrže od 10 do 20% tanina. Lišće - do 15% sluzi. Sadrži i veliku količinu biljnih vlakana (celuloza), lecitina, Vitamin C (90 do 588 mg% po 100 g svježe biljke; tj 5-6 puta više nego limun), šećer, organske kiseline, pektin, flavonoide i tragove alkaloida. Među elementima u tragovima valja spomenuti vrlo visoku koncentraciju željeza, bakra i mangana. 100 g zelene mase sadrži 23 mg željeza, nikal, 1.3 mg, 16 mg mangana,1,3 mg titana, molibdena 0,44 mg te 6 mg bora. Nadzemni dijelovi biljaka i do 20% proteina, fosfor, kalcij, kobalt. Nadalje kalij, kalcija, litija, i druge.

U korijenu koncentracija tanina do 20 mg% (list do 10 mg%).[2]

Podvrste[uredi VE | uredi]

Sinonimi[uredi VE | uredi]

  • Epilobium angustifolium var. abbreviatum (Lunell) Munz
  • Epilobium angustifolium subsp. albiflorum Dumort.
  • Epilobium angustifolium f. albiflorum E.L.Rand & Redfield
  • Epilobium angustifolium subsp. angustifolium
  • Epilobium angustifolium var. angustifolium
  • Epilobium angustifolium f. angustifolium
  • Epilobium angustifolium var. canescens Alph.Wood
  • Epilobium angustifolium var. intermedium (Wormsk.) Fernald
  • Epilobium angustifolium f. leucanthum T.Shimizu
  • Epilobium angustifolium f. macrophyllum Hausskn.
  • Epilobium angustifolium var. macrophyllum Fernald
  • Epilobium angustifolium var. platyphyllum (Daniels) Fernald
  • Epilobium angustifolium var. pleniflorum Nakai
  • Epilobium angustifolium var. pygmaeum Jeps.
  • Epilobium angustifolium f. spectabile (Simmons) Fernald[3]

Dodatna literatura[uredi VE | uredi]

Grlić, Lj., Samoniklo jestivo bilje, Zagreb 1980.

Корсун В. Ф., Викторов В. К. и др. Русский Иван-чай. — М.: Артес, 2013. — 140 с. — ISBN 978-5-903926-13-8.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Priroda i biljke
  2. Кощеев А. К. Дикорастущие съедобные растения в нашем питании. — М.: Пищ. пром-сть, 1981. — 258 с.
  3. The Plant List

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Ciprej
Logotip Wikivrsta
Wikivrste imaju podatke o: Epilobium angustifolium