Dragan Laković
Dragan Laković | |
---|---|
Poštanska markica posvećena Draganu Lakoviću kao velikanu srpskog glumišta | |
Rodno ime | Dragan Laković |
Rođenje | 28. ožujka 1929. godine, Skoplje |
Smrt | 31. svibnja 1990. godine, Beograd |
Zanimanje | glumac, pjevač |
Godine rada | 1958. - 1990. |
WWW | |
portal o životopisima ‧ portal o filmu |
Dragan Laković (Skoplje, 28. ožujka 1929. - Beograd, 31. svibnja 1990.) bio je srbijanski glumac i pjevač dječjih pjesama.
Igrao je u brojnim filmovima, televizijskim serijama i emisijama za djecu, kao i kazališnim predstavama. Najpoznatiji je po svojoj dječjoj emisiji "Deco, pevajte sa nama", u kojoj je sudjelovao dječji pjevački zbor "Kolibri". Njegov brat blizanac bio je glumac Predrag Laković.
Dragan Laković je rođen kao mlađe blizanačko dijete u skopskoj obitelji Laković (njegov brat Predrag je rođen 5 minuta ranije) 28. ožujka 1929. godine u Skoplju, u tadašnjoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca.
Preminuo je u svom domu u Beogradu 31. svibnja 1990. godine od infarkta,[1] neposredno nakon povratka s reprize kazališne predstave "Čovek od La Manče" u kojoj je igrao glavnu ulogu Don Kihota.[2][3]
2014. godine, u beogradskoj općini Novi Beograd, otvoren je dječji vrtić koji nosi njegovo ime[4][5]
Godina | Film | Uloga |
---|---|---|
1958. | Pogon B | Dejan Vojnović |
1958. | Tri koraka u prazno | mornar Marko |
1959. | Campo Mamula | Rade |
1960. | Kapetan Leši | Major Demir (glas) |
1960. | Bolje je umeti | mladi inženjer Dejan Vojnović |
1964. | Put oko sveta | kauboj, vozač diližanse |
1966. | Gorke trave (Zeugin aus der Hölle) | |
1966. | Kiss Kiss, Kill Kill (Kommissar X - Jagd auf Unbekannt) | |
1968. | Sirota Marija | policajac |
1981. | Laf u srcu | Anitin brat |
1984. | Jaguarov skok | Steve Cuborg (Steva Čuburac) |
1984. | Moljac | Gocin otac |
1984. | Lude godine: Šta se zgodi kad se ljubav rodi | Natašin deda |
1985. | Ćao, inspektore | inspektor |
Godina | Serija | Uloga/napomena |
---|---|---|
1962. – 1963. | Muzej voštanih figura | 6 epizoda |
1963. – 1964. | Na slovo, na slovo | 15 epizoda |
1965. | Hiljadu zašto | |
1965. | Kod sudije za prekršaje | 1 epizoda |
1967. | Zabavlja vas Mija Aleksić | |
1967. | Ofelija | kaskader I |
1967. | Krug dvojkom | Beriša |
1967. | Parničari | 1 epizoda |
1967. | Dežurna ulica | 6 epizoda |
1967. | Ni crno ni belo | |
1968. | Prvoklasni haos | |
1968. | Naše priredbe | |
1969. | Muzikanti | 1 epizoda |
1970. | Ljubav na seoski način | stric Laza, 3 epizode |
1971. | Levaci | poslovođa Mita, 1 epizoda |
1971. | Diplomci | Radetov otac Krle, 1 episoda |
1971. | Na slovo, na slovo | |
1972. | Majstori | bokser Čuma, 1 epizoda |
1972. | Glumac je glumac | |
1973. | Kamiondžije | Bambalić mlađi, 1 epizoda |
1972. – 1980. | Pozorište u kući | Čvrga Čvrgavi/Bizgović, 5 epizoda |
1973. | Naše priredbe | 7 epizoda |
1976. | Na putu izdaje | 1 epizoda |
1978. | Profesionalci | 1 epizoda |
1979. | Sedam plus sedam | Dragan, 1 epizoda |
1980. | Vruć vetar | direktor nogometnog kluba, 1 epizoda |
1981. | Naši pesnici | |
1981. | Vojnici | 1 epizoda |
1982. | Podvizi družine "Pet petlića" | glas |
1982. | Jack Holborn | Mr. Arrows, 1 epizoda |
1984. | Sedefna ruža | |
1985. | Ericijada | |
1986. | Sivi dom | Šoškić, 5 epizoda |
1987. | Deco, pevajte sa nama | voditelj |
1988. | Vuk Karadžić | Rajović, 2 epizode |
1989. | Rođaci iz Lazina | |
1991. | Zaboravljeni | Džogijev otac, 1 epizoda |
Godina | Film | Uloga |
---|---|---|
1963. | Banket u Šarengradu | |
1968. | Martin Krpan s vrha | Martin Krpan |
1969. | Karusel | |
1970. | Milorade, kam bek | Laza |
1971. | Nesalomivi | |
1972. | Čučuk Stana | pjevač |
1973. | Policajci | |
1975. | Povratak lopova | pijanica u vlaku |
1978. | Mala terca | |
1980. | Samo za dvoje | ljubavnik Miloradove bivše žene |
1981. | Istorija bračnog loma u tri toma | član liječničkog konzilija |
1984. | Nesrećna kafina | harambaša Zodeker |
1986. | Neozbiljni Branislav Nušić | glumac Čovjek s nogom |
Od 1961. godine, član je beogradskog kazališta "Pozorište na Terazijama".[1]
Svoju glazbenu karijeru, Dragan Laković je posvijetio djeci, odnosno pjesmama za djecu. Velik dio pjesama su napisali Duško Radović i Ljubivoje Ršumović.[6]
Naziv izdanja | Tip | Godina | Izdavač |
---|---|---|---|
Balalajka | EP | 1967. | Diskos |
Uspavanka | EP | 1968. | Diskos |
Za đake prvake (zajedno s dječjim zborom "Kolibri" i orkestrom Mirka Šouca) | EP | 1970. | Diskos |
Plavi čuperak (zajedno sa ženskim vokalnim kvartetom RTB-a i orkestrom Mirka Šouca) | EP | 1970. | PGP RTB |
Alo, Frankfurt (zajedno sa Žikom Milenkovićem) | singl | 1971. | PGP RTB |
Pesma Radost Evrope (zajedno sa zborom "Hor Doma pionira") | singl | 1971. | Šumadija |
Jednog zelenog dana | EP | 1973. | PGP RTB |
Ivin voz | album | 1974. | PGP RTB |
Deco, pevajte s nama | kompilacija | 1976. | PGP RTB |
Nema zemlje Dembelije (zajedno s Aleksandrom Koraćem) | album | 1977. | PGP RTB |
Verujem u 300 čuda | album | 1980 | PGP RTB |
8. mart - Ruke moje majke | singl | 1981. | PGP RTB |
Najlepša mama na svetu | album | 2008. | PGP RTS |
- ↑ a b (srp.) S. Šulović, D. Dostanić, Blic.rs: Ćerka Dragana Lakovića: Tata je umro u svom domu, okružen porodicom i prijateljima, objavljeno 20. veljače 20114. godine, pristupljeno 6. travnja 2016. godine
- ↑ (srp.) EPK, Kurir.rs: Ćerka Dragana Lakovića: Tata je umro u svom domu, okružen porodicom i prijateljima, objavljeno 19. veljače 2014. godine, pristupljeno 6. travnja 2016. godine
- ↑ (srp.) Sinemanija.com: Dragan Laković, biografija heroja našeg detinjstva, objavljeno 13. ožujka 2016. godine, pristupljeno 6. travnja 2016. godine
- ↑ (srp.) R. Bulatović, 24sata.rs: Završen vrtić "Dragan Laković" u Bloku 61 Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. listopada 2016. (Wayback Machine), objavljeno 16. srpnja 2014. godine, pristupljeno 6. travnja 2016. godine
- ↑ (srp.) B. Borisavljević, Večernje novosti: Deca u vrtiću "Dragan Laković" za sedam dana, objavljeno 9. listopada 2015. godine, pristupljeno 6. travnja 2016. godine
- ↑ (srp.) Predrag Živančević, TV Novosti (ožujak 1980.), Yugopapir.com: Dragan Laković, dobroćudni kolos, pristupljeno 6. travnja 2016. godine