Društvena anksioznost

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Disambig.svg Ovo je članak o emociji. Za poremećaj pogledajte članak Poremećaj društvene anksioznosti.

Društvena anksioznost je osjećaj nelagode i nervoze u društvenim situacijama.[1] Neki od poremećaja povezanih s društvenom anksioznošću su anksiozni poremećaji, afektivni poremećaji, autizam i poremećaji jedenja.[1] Pojedinci s povišenom društvenom anksioznošću često odvraćaju pogled, slabije se izražavaju mimikom i teže započinju i/ili održavaju razgovore.[1] Razlikuju se društvena anksioznost kao osobina i društvena anksioznost kao posljedica neke situacije. Društvenu anksioznost kao osobinu karakterizira često osjećanje ove nervoze, dok je druga vrsta društvene anksioznosti trenutni psihološki odgovor na neku određenu stresnu društvenu situaciju.[2] Oko 90% osoba tvrdi da je barem jednom u životu osjećalo simptome društvene anksioznosti (npr. sramežljivost).[3] Polovica pojedinaca s nekom vrstom društvene fobije zadovoljava kriterije za dijagnosticiranje poremećaja društvene anksioznosti.[4] Funkcija društvene anksioznosti je povećanje uzbuđenosti i pažnje na neku društvenu interakciju, sprječavanje nepoželjnog društvenom ponašanja i motivacija za pripremanje na buduće društvene situacije.[1]

Stadiji[uredi | uredi kôd]

Razvoj djece[uredi | uredi kôd]

Neki osjećaji anksioznosti u društvenim situacijama su normalni i potrebni za efektivno društveno funkcioniranje i razvoj. Kognitivni razvoj i povećan pritisak u kasnom djetinjstvu i ranoj adolescenciji rezultiraju češćom društvenom anksioznošću. Adolescenti izdvojili su kao najčešće izvore osjećaja društvene anksioznosti odnos sa vršnjacima koji ih privlače, društveno odbacivanje, javni govor, samosvijest, paniku i prošlo ponašanje. Većina adolescenata nadvlada te strahove i zadovolji razvojne zahtjeve.[5]

Sve više djece dijagnosticirano je s društvenom anksioznošću, što može dovesti do problema u obrazovanju, ako se pomno ne prati. Dio društvene anksioznosti je strah od kritika, a u djeci može izazvati ekstremnu zabrinutost oko svakodnevnih aktivnosti, kao što su igranje s drugom djecom, čitanje u razredu ili razgovor s odraslima. S druge strane, neka djeca s društvenom anksioznošću iskazuju defenzivno loše ponašanje uslijed tih strahova. Problem kod dijagnosticiranja društvene anksioznosti kod djece je razlikovanje društvene anksioznosti i obične sramežljivosti.[6]

Odrasle osobe[uredi | uredi kôd]

Kod odraslih osoba lakše je identificirati društvenu anksioznost zbog njihove tendencije samovoljnog izoliranja iz društvenih situacija. Česti oblici društvene anksioznosti kod odraslih su bojažljivost, strah od javnog nastupa i glosofobija. Ovi oblici mogu se razviti i u kliničke oblike - poremećaje anksioznosti.[7]


Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Schneier, Franklin R; Blanco, Carlos; Antia, Smita X; Liebowitz, Michael R. 2002. The social anxiety spectrum. Psychiatric Clinics of North America. 25 (4): str. 757.–774. doi:10.1016/s0193-953x(02)00018-7
  2. Spielberger, C.D. 1983. Manual for the state-trait anxiety inventory (STAI). Consulting Psychologists Press. Palo Alto.
  3. Zimbardo, P.G. 1977. Shyness: what it is, what to do about it. Addison-Wesley. Reading (MA).
  4. Ruscio, A. M.; Brown, T. A.; Chiu, W. T.; Sareen, J.; Stein, M. B.; Kessler, R. C. 1. siječnja 2008. Social fears and social phobia in the USA: results from the National Comorbidity Survey Replication. Psychological Medicine. 38 (1): str. 15.–28. doi:10.1017/S0033291707001699. ISSN 1469-8978. PMC 2262178. PMID 17976249
  5. Albano, Anne Marie; Detweiler, Michael F. 2001. The Developmental and Clinical Impact of Social Anxiety and Social Phobia in Children and Adolescents. Hofmann, Stefan G.; DiBartolo, Patricia M. (ur.). From Social Anxiety to Social Phobia: Multiple Perspectives. Allyn & Bacon. ISBN 978-0-205-28189-3
  6. Adalbjarnardottir, Sigrun. Prosinac 1995. How Schoolchildren Propose to Negotiate: The Role of Social Withdrawal, Social Anxiety, and Locus of Control. Child Development. 66 (6): str. 1739.–1751. doi:10.1111/j.1467-8624.1995.tb00962.x. PMID 8556896
  7. Harold Leitenberg (1990.) "Handbook of Social and Evaluation Anxiety", ISBN 0-306-43438-5