Društvena anksioznost

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Disambig.svg Ovo je članak o emociji. Za poremećaj pogledajte članak Poremećaj društvene anksioznosti.

Društvena anksioznost je osjećaj nelagode i nervoze u društvenim situacijama.[1] Neki od poremećaja povezanih s društvenom anksioznošću su anksiozni poremećaji, afektivni poremećaji, autizam i poremećaji jedenja.[1] Pojedinci s povišenom društvenom anksioznošću često odvraćaju pogled, slabije se izražavaju mimikom i teže započinju i/ili održavaju razgovore.[1] Razlikuju se društvena anksioznost kao osobina i društvena anksioznost kao posljedica neke situacije. Društvenu anksioznost kao osobinu karakterizira često osjećanje ove nervoze, dok je druga vrsta društvene anksioznosti trenutni psihološki odgovor na neku određenu stresnu društvenu situaciju.[2] Oko 90% osoba tvrdi da je barem jednom u životu osjećalo simptome društvene anksioznosti (npr. sramežljivost).[3] Polovica pojedinaca s nekom vrstom društvene fobije zadovoljava kriterije za dijagnosticiranje poremećaja društvene anksioznosti.[4] Funkcija društvene anksioznosti je povećanje uzbuđenosti i pažnje na neku društvenu interakciju, sprječavanje nepoželjnog društvenom ponašanja i motivacija za pripremanje na buduće društvene situacije.[1]

Stadiji[uredi VE | uredi]

Razvoj djece[uredi VE | uredi]

Neki osjećaji anksioznosti u društvenim situacijama su normalni i potrebni za efektivno društveno funkcioniranje i razvoj. Kognitivni razvoj i povećan pritisak u kasnom djetinjstvu i ranoj adolescenciji rezultiraju češćom društvenom anksioznošću. Adolescenti izdvojili su kao najčešće izvore osjećaja društvene anksioznosti odnos sa vršnjacima koji ih privlače, društveno odbacivanje, javni govor, samosvijest, paniku i prošlo ponašanje. Većina adolescenata nadvlada te strahove i zadovolji razvojne zahtjeve.[5]

Sve više djece dijagnosticirano je s društvenom anksioznošću, što može dovesti do problema u obrazovanju, ako se pomno ne prati. Dio društvene anksioznosti je strah od kritika, a u djeci može izazvati ekstremnu zabrinutost oko svakodnevnih aktivnosti, kao što su igranje s drugom djecom, čitanje u razredu ili razgovor s odraslima. S druge strane, neka djeca s društvenom anksioznošću iskazuju defenzivno loše ponašanje uslijed tih strahova. Problem kod dijagnosticiranja društvene anksioznosti kod djece je razlikovanje društvene anksioznosti i obične sramežljivosti.[6]

Odrasle osobe[uredi VE | uredi]

Kod odraslih osoba lakše je identificirati društvenu anksioznost zbog njihove tendencije samovoljnog izoliranja iz društvenih situacija. Česti oblici društvene anksioznosti kod odraslih su bojažljivost, strah od javnog nastupa i glosofobija. Ovi oblici mogu se razviti i u kliničke oblike - poremećaje anksioznosti.[7]


Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Schneier, Franklin R (2002.). "The social anxiety spectrum". Psychiatric Clinics of North America 25 (4): str. 757.–774.
  2. Spielberger, C.D. (1983.). Manual for the state-trait anxiety inventory (STAI), Palo Alto: Consulting Psychologists Press
  3. Zimbardo, P.G. (1977.). Shyness: what it is, what to do about it, Reading (MA): Addison-Wesley
  4. Ruscio, A. M. (1. siječnja 2008.). "Social fears and social phobia in the USA: results from the National Comorbidity Survey Replication". Psychological Medicine 38 (1): str. 15.–28.
  5. (2001.) “The Developmental and Clinical Impact of Social Anxiety and Social Phobia in Children and Adolescents”, From Social Anxiety to Social Phobia: Multiple Perspectives, Allyn & Bacon ISBN 978-0-205-28189-3
  6. (prosinac 1995.) "How Schoolchildren Propose to Negotiate: The Role of Social Withdrawal, Social Anxiety, and Locus of Control". Child Development 66: str. 1739.–1751.
  7. Harold Leitenberg (1990.) "Handbook of Social and Evaluation Anxiety", Predložak:ISBN