Prijeđi na sadržaj

Električna kolica

Izvor: Wikipedija
Električna kolica u željezničkoj stanici Ostende (Belgija).
Električna kolica za prijenos tereta.
Za redoviti prijevoz prikladniji su vlakovi sastavljeni od tegljača i prikopčanih kolica bez vlastitog pogona.

Električna kolica ili akumulatorska kolica su vrsta prenosila povremena dobave koja se koriste za prijenos (prijevoz) većih tereta. Električna kolica su vrsta motornih kolica, koja rjeđe mogu biti i dizelska. Imaju platformu ili koš za smještaj tereta, a upravlja vozač, koji stoji ili sjedi. Njima su nalik i kompozicije koje se sastoje od tegljača za koji se prikapčaju kolica bez vlastitoga pogona. Za vrlo učestali prijevoz koriste se tegljači bez vozača, koji s pomoću automatskog upravljanja voze k odredištu.

Prenosila povremene dobave

[uredi | uredi kôd]

U prenosila povremene dobave ubrajaju se podna prenosila, pružna prenosila, sredstva za prijevoz teških tereta i viseća prenosila.

Podna prenosila bez uređaja za podizanje

[uredi | uredi kôd]

Podna prenosila za prijenos lakih tereta (do 1 tone) na male udaljenosti (do 50 metara) vuku se ili guraju ručno. Među ručna podna prenosila spadaju tačke, zahvatne dvokolice za vreće i sanduke, različiti tipovi kolica s nepokretnom platformom i slično. Sva ta prenosila služe samo za povremeni prijenos (transport).

Za veće količine tereta i duže vrijeme rada služe motorna kolica: električna kolica ili dizelska kolica. Ta se vozila grade s nepokretnim ili nagibnim platformama ili koševima za smještaj tereta, imaju nosivost obično od 0,5 do 5 tona, a nekad i do 40 tona, te najveću brzinu do 20 km/h kad upravljač sjedi, a 15 km/h kad upravljač stoji. Pod punim opterećenjem brzina iznosi oko 12 km/h. Upotrebljavaju se za prijevoz na udaljenosti do 1 000 i više metara. Prikladna su za neredovit pojedinačni prijevoz.

Za redoviti prijevoz prikladniji su vlakovi sastavljeni od tegljača i prikopčanih kolica bez vlastitog pogona. Tegljači nemaju platformu za teret i služe samo za vuču.

Po dobroj betonskoj podlozi električni tegljači vuku od 3 do 6 kolica s ukupnom korisnom masom od 3 do 30 tona, brzinom od 8 do 12 km/h. Njihova vučna sila iznosi od 0,5 do 4 kN, a s jednim akumulatorskim punjenjem mogu prijeći od 30 do 50 kilometara. Dizelski tegljači imaju veće brzine vožnje (do 20 km/h, iznimno do 35 km/h) i veće vučne sile (do 15 kN), pa mogu tegliti privješeni teret i do 60 tona.

Kad tegljač dovuče prikopčana kolica do odredišta, može odmah prihvatiti druga kolica i odvući ih natrag ne čekajući istovar ili utovar. Prilično složen mehanizam za prisilno upravljanje vlakom omogućuje prolaz kroz oštrije zavoje i uže prolaze, ali zahtijeva osobito spretna vozača. Za veoma učestali prijevoz često se primjenjuju tegljači bez vozača, koji pomoću automatskog upravljanja samostalno voze k odredištu. Na prednjoj strani takvi tegljači imaju zaštitne lukove koji pri naletu na zapreku aktiviraju kočenje.[1]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. "Tehnička enciklopedija" (Prenosila i dizala), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Električna kolica